Ignjat Job

Ignjat Job
( 1895. - 1936. )


[You must be registered and logged in to see this image.]


Ignjat Job (Dubrovnik, 28. mart 1895 — Zagreb, 28. april 1936) je bio jugoslovenski slikar.

Biografija

Rođen je 1895. godine u Dubrovniku. U Dubrovniku je pohađao školu, koju je prekinuo 1910. godine. Austrijske vlasti ga hapse zbog nacionalizma 1914. godine (stariji brat mu je poginuo kao dobrovoljac u srpskoj vojsci za vreme Prvog svetskog rata) i smeštaju u zatvor u Šibeniku, a kasnije u duševnu bolnicu. Boravak u mentalnoj ustanovi izvršiće veliki uticaj na Ignjata Joba i njegovu umetnost.

Godine 1917. dolazi u Zagreb gde se upisuje u Višu školu za umetnost i obrt. Neko vreme boravi u Rimu i na Kapriju. Godine 1923. oženio se Živkom Cvetković, sa kojom je živeo na Lopudu, a zatim, od 1924. u Beogradu, gde se družio sa tamošnjim slikarima - modernistima, najviše sa Petrom Dobrovićem.

Godine 1925. oboleo je od tuberkuloze pa je leto proveo na Ovčaru, pa se potom sa porodicom preselio u selo Kulinu ispod Jastrepca nedaleko od Kruševca. Tamo je, u malom formatu, po sećanju obrađivao primorske teme. U Kulini mu je umrla i tek rođena ćerka. Godine 1927. je u Šibeniku, a od 1928. u Supetru na Braču gde polako njegov stil počinje da liči na stil Van Goga.

Prvu samostalnu izložbu u Splitu, imao je 1929. godine, koja je privukla puno pažnje, ali je izazvala i negativne reakcije. Njegova sledeće samostalna izložba u Galić salonu u Splitu pokazala je da se njegov stil razvio ka ekspresionizmu. Između 1934. i 1935. živeo je u Beogradu i Zagrebu, a zatim i u Supetaru.

Ignjat Job jedan je od predstavnika kolorističkog vodećeg stila u srpskoj umetnosti tridesetih godina 20. veka. Međutim, Job se izdvaja od drugih po izboru tema i motiva. Reč je o prizorima koji po maštovitosti i neobičnim situacijama odudaraju od smirenog i ozbiljnog predstavljanja detalja iz svakodnevnog života, kakvo se može videti na slikama njegovih savremenika. Najplodnija umetnikova stvaralačka faza vezana je za Šibenik i Brač. Na predstavama primorskih motiva došao je do punog izražaja njegov talent.
Umro je 1936. godine u Zagrebu u svojoj 41. godini života.


[You must be registered and logged in to see this image.]

More i borovi, 1920.

Grupa „Oblik“

Zajedno sa svojim kolegama Petrom Palavičinijem i Brankom Popovićem, Jovan Bijelić je 1926. godine formirao grupu „Oblik“ kome pristupaju: Petar Dobrović, Živorad Nastasijević, Toma Rosandić, Veljko Stanojević, Sreten Stojanović, Sava Šumanović i Marino Tartalja kao članovi osnivači, a kasnije ovoj grupi pristupaju: Ignjat Job, Zora Petrović, Ivan Radović, Mate Razmilović, Risto Stijović, arhitekt Dragiša Brašovan. Ova grupu su sačinjavali već afirmisani likovni umetnici. Pravila grupe su doneta na sednici od 8. novembra 1930. godine a Ministarstvo unutrašnjih poslova ih je potvrdilo 20. jul 1932. godine.

Javne kolekcije

Slike Ignjata Joba se nalaze izložene u sledećim javnim kolekcijama:
Narodni muzej Beograd,
Muzej savremene umetnosti u Beogradu,
Spomen-zbirka Pavla Beljanskog Novi Sad,
Skupština Srbije,
Muzej moderne umetnosti Dubrovnik,
Moderna galerija Zagreb,
Galerija umetnina Split,
Galerija umetnina Zadar,
Galerija umetnosti Branislav Dešković Bol na Braču


[You must be registered and logged in to see this image.]

Moj dom na Supetru, 1929.



[You must be registered and logged in to see this image.]

Vela glavica, 1933 .


[You must be registered and logged in to see this image.]

Masline u polju


[You must be registered and logged in to see this image.]

Sjor bepo, 1929.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Gripe, 1934.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kameni sto, 1935.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dvoriste sa cvecem, 1934.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dvoriste, 1932.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Supetar, 1935.


Supetar (1935)

Slika je nastala u ljeto 1935. godine u nizu drugih slika na kojima je umjetnik prikazao prizore iz Supetra, kamo stiže u junu i ostaje do novembra. Stanovao je kod prijatelja, a neko vrijeme s njime boravi i kćerka Cvijeta. Došao je ovamo izmučen tuberkulozom i ostao sve do kasne jeseni i definitivnog odlaska u Zagreb u bolnicu. To ljeto bilo je, po svjedočenjima, iznimno vruće i krajnje nepogodno za Jobovu uznapredovalu bolest. On je vjerojatno slutio blizinu kraja, pa je slikao grozničavo, vraćajući se na motive koje je radio u vrijeme pune snage i duševnoga mira između 1930. i 1932. godine. Tek na rijetkim radovima postići će punu snagu sintetizirajući prizor u čvrstu gestu i siguran izbor boja. U ostalima se iscrpljuje na detaljima, dajući ustupak faktografiji na uštrb elementarne ekspresivnosti. Slika Supetar (Motiv iz Supetra, Pejzaž iz Supetra) pripada djelima više kvalitete, među kojima se ističe osobito Supetar na Braču II (Moderna galerija, Zagreb). Ovdje je prizor zgusnut i sažet, s tek nekoliko elemenata uspijeva dočarati vjernost predlošku, a još više postići ekspresiju. Slikom dominira crveno tlo u prednjem planu i dvije zelene krošnje koje postaju optičko središte. Oko toga motiva Job gradi cjelinu, nižući detalje na pozadini s kućama, isječkom mora i nebom. Koloristički je težište postavljeno na kontrastiranju crvenih, plavih i zelenih tonova koje dopunjuje okerima i ljubičastim fragmentima. Sam je slikar toga ljeta pisao „Nigdje ovako zelenih maslina, nigdje ovako obojenih kućica”, pa se može zaključiti kako ga je upravo to motiviralo u radu na ovoj slici. Istina je, također, da je nekoliko godina ranije, isti taj predmetni i koloristički inventar uspio izraziti na bolji, sintezniji način. Međutim, unatoč zdravstvenome stanju, Job će od juna do novembra 1935. uspjeti naslikati i nekoliko svojih najboljih djela i ponijeti ih na jesen u Zagreb na svoj posljednji odlazak s Mediterana.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Primorski pejzaz, 1933.

Rodio se u Dubrovniku gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju. Važan utjecaj na njegovo intelektualno i umjetničko formiranje imao je stariji brat Cvijeto (1892–1915), koji je započeo studij slikarstva (Beograd, Minhen), ali ga je prekinuo odlaskom u rat gdje je i poginuo. Godine 1917. s majkom i mlađim bratom seli se u Zagreb i upisuje se na umjetničku akademiju. Stječe prve afinitete koji će utjecati na njegovu kasniju umjetnost, a to su El Greko, Goja, Brojgel, Van Gog i Munk. Zbog neredovitog pohađanja nastave, 1920. je izbačen s akademije, a početkom decembra odlazi u Italiju gdje će nastati nekoliko prvih ozbiljnijih slika. Boravi u Rimu, Napulju i na Kapriju, te se preko Barija vraća u Dubrovnik, zatim Zagreb, a potkraj godine odlazi za Beograd. Upoznaje studenticu filozofije Živku Cvetković koju ženi i u ljeto 1924. dobivaju kćer Cvijetu. U proljeće 1925. godine Job oboli od tuberkuloze, liječi se tokom ljeta na Ovčar-Kablaru, a od jeseni obitelj se seli u selo Kulina, u Pomoravlju blizu Aleksinca, gdje Živka prihvata mjesto učiteljice. Nastaju slike tzv. minijaturne faze u kojima prevladavaju motivi iz Jobova rodnog mediteranskog podneblja, s mnogo detalja i razvijene naracije. U oktobru 1925. dobijaju sina Rastka koji ubrzo oboli, i u martu 1926. umire. Ta smrt ostavlja neizbrisiv pečat na Joba i kasnije će ga progoniti u teškim duševnim i emocionalnim krizama. Potkraj ljeta 1927. godine Jobovi se sele u Vodice kraj Šibenika, gdje Živka radi kao učiteljica, a u jesen 1928. premještena je u Supetar na Braču gdje započinje najplodnije Jobovo stvaralaštvo. Potpuno se oslobađa pripovijedanja i težište postavlja na impulzivno bilježenje osobnih osjećaja, a snažna ekspresivnost postaje glavnom osobinom njegova stila. Ljeti 1929. ima prvu samostalnu izložbu u Splitu (Supetarski motivi) koju su dobro primili i publika i kritika. Nemiran život pun psihičkih oscilacija, a kasnije i uznapredovale tuberkuloze, obilježit će nadolazeće godine kada često mijenja mjesta boravka, ali intenzivno slika. Umrijet će izmučen i psihički i od tuberkuloze, 28. aprila 1936. na klinici u Zagrebu.

pavlibeljanski

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nedelja, 1930.
Jednostavnim grupiranjem likova na sceni nekog reduciranog mediteranskog eksterijera, Job je ostvario kompoziciju koja djeluje krajnje prirodno, neusiljeno, a istodobno i dinamično. Trima ljubavnim parovima zaokupljenim erotskim igrama, slikar je dodao dva muškarca koji pojačavaju efekte užitaka: jedan svira harmoniku, dok drugi ispija vino iz boce. Likovi su smešteni oko bijeloga stolnjaka sa voćem, a postavljenoga na tlo, među nogama žena koje sjede na krilima muškaraca. Taj naoko sporedan detalj mogao bi se shvatiti kao slobodan citat, neka vrst parafraze na slavnu sliku Eduara Manea. Upada u oči način kojim je Ignjat Job ovdje uspio zgusnuti prizor da bi, očito, pojačao opći dojam. Njegove su figure neobičnih proporcija u odnosu na škrte znakove pejzaža u kojemu se nalaze. Zaista, figure izrazito velikih dimenzija istisnule su prostor u kojemu su smještene i nametnule se kao jedini sadržaj slike. Njihovi pokreti, pojačani brojnim krivudavim i uskomešanim potezima boje, daju cjelini izrazitu dinamičnost asocirajući pri tom na zvučne efekte koji se mogu čitati s prizora. Stavljajući ovu Jobovu sliku u kontekst hrvatskoga slikarstva tridesetih godina Gamulin je uspoređuje sa sličnim prizorima koje je tada slikao Juraj Plančić. Te usporedbe nas odvode i u drugi, mnogo razgranatiji, kontekst, a to je slikarstvo „poetizirane senzualnosti dixhuitièmea”. Zaista, Jobov prizor neke pučke razuzdane veselice s Brača ranih tridesetih godina mogao bi se razumjeti i kao slobodna interpretacija slavnih i podjednako lascivnih rokoko tema na koje se referira Plančić, pa se Nedjelja, kao i nekoliko sličnih drugih Jobovih slika nastalih na Braču u to vrijeme, može shvatiti ne samo kao brzo, letimično bilježenje nekoga konkretnog motiva već takođe kao oslanjanje na povijesne prikaze kasnoga (francuskog) osamnaestog stoljeća, te njihovo slobodno parafraziranje i prevođenje u lokalni folklor izrazito rustikalnoga Brača.

s.z.pavlebeljanski

[You must be registered and logged in to see this image.]

Primorsko selo

[You must be registered and logged in to see this image.]

Posle berbe (1932)

Slika je dio ciklusa u kojemu je Job donosio prizore iz svakodnevice mediteranskoga ambijenta. Te motive je počeo prikazivati u svojoj ranoj fazi, tzv. minijaturnome stilu, međutim u punom je smislu razvio ovu temu boravkom u Supetru, što znači od početka tridesetih godina. Tada često u ove prizore unosi naglašenu raskalašenost i hedonizam, čime želi osnažiti ekspresivnost slike. Oko maloga stola na obali smjestio je na slici Posle berbe (Večera na obali je drugi naziv istoga djela) tri figure: u sredini je muškarac odjeven u plavkastu košulju, lijevo je žena u oker haljini, a desno druga žena u žutoj. Boja ambijenta u kojemu su figure smještene ima nemimetičke osobine kojima slikar želi postići što snažniju ekspresivnost. Žuto i crveno tlo u prednjem planu suprotstavljeno je intenzivnom plavilu mora, ružičasto crvenim brdima i crvenilu sunčeva odraza u moru. Doda li se tome i raznobojna odjeća figura, tada je još uočljivija namjera da se čistom i izrazito toplom bojom postignu glavni efekti na slici. Crtež i kontinuirana obrisna linija gotovo su sasvim marginalizirani, a slikom dominiraju brojni trzavi potezi koji površinu čine optički pokretljivom, valovitom. Mada su likovi prikazani bez naglašenih pokreta, cjelina ipak odaje pojačano gibanje. Iako ovo nije najuspjelija slika iz istog tematskog kruga, ona ima sve ključne osobine ostalih. Job gradi kompozicijsku cjelinu elementarnim rasporedom masa oko zamišljene središnje ose i vjerojatno sasvim intuitivno postiže ravnotežu. Namjera mu nije da na ovoj slici razvijenijom naracijom ispripovijeda jednostavan događaj iz bliske sredine, nego da na sažet i zgusnut način izrazi pojačane emocije koje će i običnu radnju, kao što je skroman težački objed na obali, učiniti neobičnim.

s.z.pavlebeljanski

[You must be registered and logged in to see this image.]

Portret Lize Križanić, 1931.



Jedan od najboljih Jobovih portreta nastao u Supetru 1931, u vrijeme slikarove pune zrelosti i duševne stabilnosti. To je portret supruge Pjera Križanića, poznatog karikaturista i bliskog Jobova prijatelja iz studentskih dana sa zagrebačke akademije, Lize Križanić, točnije Drage Marić (1905–1982). Riječ je o iznimno zanimljivoj ličnosti koja je, osobito kasnijih godina u beogradskim umjetničkim krugovima, uživala status intrigantne i cijenjene osobe, i koja je i sama bila umjetnica. U vrijeme kada je Job radio ovaj portret, Liza Križanić bila je dvadesetšestogodišnjakinja svjesna svojega šarma. Iz istoga vremena potječe i jedan ženski akt (sada u Galeriji umjetnina Bol) koji također prikazuje isti model. Grgo Gamulin ističe kako je riječ ne samo o najboljem Jobovu aktu već i jednom od najboljih ženskih aktova hrvatskoga međuratnoga razdoblja, koji zrači kako erotskim nabojem tako i punom prirodnošću svojega golog tijela. Promatramo li portret Lize Križanić u kontekstu toga akta, slikanoga vjerojatno u isto vrijeme, tada nonšalancija, svijest o vlastitoj ljepoti i stanovita frivolnost koji zrače iz slike dobivaju drugo značenje. U Jobovu jednostavnom oblikovanju tijela, u kojemu široki potezi nanešene boje imaju odlučujuću oblikovnu ulogu, jedan sitan detalj upada u oči: dio lakta lijeve ruke modela izlazi iz kadra slike, a taj prividni kompozicijski nedostatak daje cjelini dojam veće prirodnosti i lakoće. Plavi elegantni kostim, u koji je gospođa Križanić odjevena, dominantan je koloristički sadržaj slike kojemu kontrastne zeleno-plavo--narandžaste linije bluze daju veću izražajnost. Bijele duge rukavice nisu samo element koji treba istaknuti eleganciju žene već one također i u formalnome pogledu imaju važnu ulogu neutralizirajući suprotnosti dominantnoga plavila kostima i zagasitog okera podloge iza modela. Apstraktna pozadina u gornjem dijelu slike sadrži sve ključne kolorističke elemente figure iz prednjega plana i predstavlja neki oblik polja rezonancije ističući pri tom bolje sam lik.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Autoportret sa šeširom, 1929

[You must be registered and logged in to see this image.]

Planinski pejzaž, 1927

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ležeći akt, 1934

[You must be registered and logged in to see this image.]

Santa Maria, 1921

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bezazleni, 1932.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kuca pod bregom, 1932.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na terasi, 1932

[You must be registered and logged in to see this image.]

Selo

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dalmatinski pejzaž (1930/31)

Slika pripada nizu srodnih djela nastalih na istome ili bliskom stvarnom predlošku bračkoga krajolika. Gotovo se bez izuzetka može reći kako su to djela visokih vrijednosti: sigurne, intuitivno definirane kompozicije s pomacima u dubinu, koje slikar postiže kako dimenzionalnim odnosima, tako još više ritmičkim naznakama koje definiraju čvrsti i dinamični potezi. On je sada ušao u punom smislu u onu vrstu ekspresivnosti koja ga stavlja u brojne sljedbenike te doktrine, što su, potpuno na slobodan način, nastojali postići efekte koje su otkrivali na dalekom tragu Van Goga. Kompozicija Dalmatinskog pejzaža (drugi naziv Kuće na kraj sela) upravo je školski uzorna, a ipak nimalo ne robuje krutosti. Središnji motiv, zagasitozelena krošnja, označava točku kojoj je sve podređeno: i u prostornoj dispoziciji, i u kolorističkim efektima, i u tektonici cjeline. Odmičući tu točku u drugi plan, Job učvršćuje slojeve dubokih pozadinskih dijelova koji se sastoje od razbacanih seoskih kuća, fragmenta mora i valovitih obrisnih linija planina uz sam gornji rub. S druge strane, tamno zelenilo ove krošnje javlja se u mnogim rezonancijama te boje i s lijeve i s desne strane, i u prednjem prostornom sloju i u najudaljenijim zonama. Mijenjajući tople crvenosmeđe okere tla, Job kao da i u boji suprotnoga registra nastoji postići iste efekte koje postiže u varijacijama zelenih tonova krošnji i raslinja. Svijetli okeri kuća i kamenih ograda koje odvajaju plohe crvenice te plavetnilo mora i neba na dobar način svjedoče onu osobinu koju je Gamulin prepoznao u svim djelima slične tematike iz istoga vremena, a to je „sočan kolorit i namaz”. Moglo bi se reći kako je Job tada otkrio lakoću slikanja prepuštajući se improvizacijama, što se prepoznaje i na ovoj slici iz kolekcije Beljanskog. Lakoća i nesputanost bit će od toga vremena ključne šifre njegove umjetnosti.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Masline, 1928.- 29.