Kako se osjećate zaboravljeni?

Najljepši poklon koji čovjek može primiti je, kad nije zaboravljen. Najteže je kad te zaboravi netko koga ti nečeš nikada zaboraviti.
Kako znati što ostaje, a što bi trebalo pustiti cesti života pa kuda koji mili moji. Po emocijama i po našoj definiciji odnosa u kojem se nalazimo. Prijateljstvo, poznaništvo, brak, veza, ljubav, ljubavnici, prijatelji s povlasticama, bez povlastica, vikend-prijatelji, kava-prijatelji itd., svatko ima svoju definiciju koju živi. Za nekoga je prijateljstvo jedno, za drugoga nešto posve deseto. I to je u redu.
Svatko ima pravo živjeti svoju definiciju odnosa. Kako preživjeti prekid prijateljstva? Za početak, rastumačimo sami sebi kako je normalno da smo istodobno tužni, ljutiti i povrijeđeni, da možda osjećamo i krivnju, jer prekid svake veze u koju smo uložili emocije i energiju izaziva slične osjećaje. No nije kraj svijeta, iako nam se tako možda čini.
Dođem im kao neki vjetar koji ih lagano otpuhne pa im pomogne da sami padnu u zaborav.

Što  imate reči na tu temu?

ne zaboravljam. ni sadašnje prijatelje ni bivše. neprijatelja nemam ni sadašnjih ni bivših, nikad nije dotle došlo, pa nisam ništa ni tu zaboravljao. 

otvoren sam prema ljudima i meni ne treba puno provera, premišljanja, intuicija, dojmova prvih ili stotih, dokazivanja, kontrola,... da nekog počnem da smatram prijateljem (ili prijateljicom). 
meni je dovoljno da s nekim mogu da provedem deo svog vremena i da se dobro osećam. 


da li mene zaboravljaju? ne verujem. 
kome sam ja u život ušao ne može za pet života da nađe gumicu kojom bi me obrisao. ako me i ne vidi i ne čuje, ako me izbegava iz nekih svojim pametnih ili glupih razloga (u to ne ulazim   ) ne verujem da me zaboravljaju. mora da postoji nešto šta ih na mene podseti.
ako ne poštenje, držanje reči, čast, bar neki smeh, neki fazon, vic,..

ako me i zaborave, ja se ne jedim. daleko od očiju, daleko od srca. šta se tu može. u jedno sam ipak i uvek siguran. 

više su izgubili nego što su dobili.

ti za koje sam bivši. 

ankianki ::

Najljepši poklon koji čovjek može primiti je, kad nije zaboravljen. Najteže je kad te zaboravi netko  koga ti nečeš nikada zaboraviti.  
Kako znati što ostaje, a što bi trebalo pustiti cesti života pa kuda koji mili moji. Po emocijama i po našoj definiciji odnosa u kojem se nalazimo. Prijateljstvo, poznaništvo, brak, veza, ljubav, ljubavnici, prijatelji s povlasticama, bez povlastica, vikend-prijatelji, kava-prijatelji itd., svatko ima svoju definiciju koju živi. Za nekoga je prijateljstvo jedno, za drugoga nešto posve deseto. I to je u redu.
Svatko ima pravo živjeti svoju definiciju odnosa. Kako preživjeti prekid prijateljstva? Za početak, rastumačimo sami sebi kako je normalno da smo istodobno tužni, ljutiti i povrijeđeni, da možda osjećamo i krivnju, jer prekid svake veze u koju smo uložili emocije i energiju izaziva slične osjećaje. No nije kraj svijeta, iako nam se tako možda čini.
Dođem im kao neki vjetar koji ih lagano otpuhne pa im pomogne da sami padnu u zaborav.

Što  imate reči na tu temu?

tebe lično Duplaanki nisam zaboravio. 
nije te bilo neko vreme, normalno da sam razmišljao zašto te nema, složio sam u glavi i neku svoju priču, razmišljao kako da ti se javim, ali to je sad nevažno.
nadam se da je sad sve kod tebe u redu i da ćeš opet biti s nama. 

Mogu samo nešto napisati u svoje ime.. samo se trudim  koliko mogu da zaboravim neke negativne ličnosti u svom životu, mada ruku na srce takvih I nema mnogo ali htjeli mi to ili ne, uvijek se nadju I takvi..  
Sa druge strane, ne vjerujem da su me neke meni vrlo bitne osobe u mom životu zaboravile, kao ni I ja njih.. to je ono što mi nešto znači, nešto što sam uvjeren da je tako.. htjeli ili ne, mnogo toga ostaane zauvjek u nama, ma kako se trudili da to na neki način zanemarimo, zaboravimo..nasuprot, rado se sjećamo nekih prošlih uspomena, gdje nam je ostao dio srca, duše.. to se ne zaboravlja tek tako lako.

Anka, tema ti je odlična, mada ja nemam nešto vise bitno napisati o njoj..  niti se osjećam tako a mislim da nisam ni ja zaboravio meni mnogo dragih osoba.. mnoge od njih će zauvijek ostati u meni.

uvređeno     

Odlicno se osjecam, ne ono sad fenomenalno naravno.

Uvik ja kazem, sam sam dosao na ovoj zemlji i sam cu otici, sto jest jest, jbg-a. 

Tony ::

Odlicno se osjecam, ne ono sad fenomenalno naravno.

Uvik ja kazem, sam sam dosao na ovoj zemlji i sam cu otici, sto jest jest, jbg-a. 

Tacno!

Mnogo mi tesko pada zaborav od meni, nekada, bliskih osoba.To su uglavnom prijateljstva koja nisu bila obicna, 
duzenje je bilo intezivno, na godisnjim odmorima, putovanjima.Produzeno druzenje u mojoj porodici, uz sve 
sto ide uz to.To je trajalo vise godina.Kada je trebalo meni pokloniti paznju, u trenutcima kada meni nisu cvetale 
ruze, tih prijatelja vise nije bilo.Sve se rasprsilo kao balon, kada ga probusite, i od one lepote, ostaje 
neki nedefinisani, mucni,  los osecaj u dusi.
  I pitam se, da li je moguce da to nije bilo pravo prijateljstvo?
  Ipak zivot vraca na drugoj strani, ono sto nekada izgubite, i zbog cega patite.
  Stekla sam nova, divna, prijateljsva, to mi znaci, i potvrdjuje da umem da se dam kao covek, 
kao prijatelj, da znam da socijalno komuniciram.

ko mene zaboravi neka mu, nije ni zavredio da me pamti.

Ako pozelim, ali samo ako pozelim, ja sam ono sto mi nik kaze. Simple
 A ja da zaboravim, sta da zaboravim? Nista, sve je memorisano.

nezaboravno