Legende o mačkama

A kako je cica-maca zapravo dobila ime?

[You must be registered and logged in to see this image.]

Drevna poljska legenda kazuje da je prije puno, puno proljeća mama mačka očajno plakala na obali rijeke u kojoj su se utapali njezini mačići.

Vrbe na rubovima vode poželjele su joj priskočiti u pomoć, spustivši svoje duge i graciozne grane u vodu, kako bi spasile majušne mačiće koji su, natjeravajući leptire, upali u rijeku. Mačići se čvrsto uhvatiše za vrbine grane te tako bijahu sigurno izvučeni na obalu i spašeni.

Svakoga proljeća otada, kazuje legenda, vrbine grane dobivaju sićušne krznene pupoljke, upravo tamo gdje su se nekoć uhvatili mačići.


Druga pak priča ide ovako:

Seljak, ljut što je njegova mačka pokućarka upravo omacila još jedno leglo mačića, zaključi da je u njegovoj kući previše usta koja valja hraniti. Pa stavi tek rođene mačiće u platnenu vreću, siđe do riječne obale i baci vreću u vodu, ne bi li se riješio neželjenih mačića. U virovima brze rijeke čvor na vreći se razveže, a mačići ispadnu van. Na obali, gledajući stravičan prizor, mama mačka glasno je mijaukala i bolno očajavala…Vrbe što su rasle malo nizvodno začuše plač mame mačke i iz suosjećanja s njom ispružiše svoje grane kao lijane, pa se mačići uhvatiše za njih.

Mitologija uči da ovozemaljski život ima svoj kraj, a duh je vječan. Duh će preživjeti, ali će poprimiti drugo zemaljsko obličje. Kako je sudbina mačića bila da umru, a njihov je duh bio spašen, tako su mačići postali dijelom vrba koje ih spasiše. I svakoga proljeća, vrbe, stabla bez cvijeća, pokrivaju se nježnim plišanim pupoljcima, dodir kojih podsjeća na svilenkasto krzno mačića. I što je još zanimljivije, u više se zemalja ovi lijepi cvjetovi nazivaju upravo po – mačkama.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Legenda o Maneki Neko

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prema staroj japanskoj legendi mačka je stajala na ulazu u hram Gotoku-ji i dizala lijevu šapu na tradicionalni japanski pozivajući pozdrav feudalnom gospodaru koji je tuda prolazio.

Gospodar je krenuo za mačjim pozivom u hram i u tom trenutku je jaka munja zaparala nebo i grom je udario tačno u mesto gde je gospodar stajao par trenutaka pre. Tako je mačka u suštini spasila njegov život. Od tada se Maneki Neko smatra otjelovljenjem božice milosrdja i kao figurica za sreću krasi većinu japanskih domova i trgovina.

Evo i kako su Birme dobile prekrasnu boju svoje dlake kao i bijele sapice:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U brdima Indokine, točnije u Burmi, živjeli su monasi sa svojim prekrasnim bijelim mačkama, žutih očiju kao čuvari hrama boginje LaoTsun. Kip boginje imao je zlaćanu haljinu, a oči su joj bile prekrasne tamno plave boje. Jednoga dana, za vrijeme molitve, hram je napadnut i ubijen je vrhovni svećenik. Njegova duša se preselila u tijelo njegove vjerne mačke Shin koja je neprestano bila uz njega. Mačkaje stavila svoje šape na tijelo monaha i okrenula se prema boginji.

Tada joj je boginja sa smješkom podarila zlaćanu boju njene haljine te je njeno krzno dobilo zlaćanu boju, a oči poprimile plavu boju kao u boginje.Lice, noge i rep dobile su boju zemlje; jedino su šape na mjestima gdje su doticale tijelo monaha ostale bijele kao simbol čistoće.Svi su ostali zaprepašteni čudom koje se je desilo i pogledom mačke Shin koji je izazvao strah i jezu među prisutnima. Monasi su tako lako natjerali neprijatelja u bijeg. Nakon tjedan dana Shin je uginula od tuge, a sve ostale mačke okupljale su se oko nje i poprimale njezin izgled."

Legenda još kaže: "Jao onome tko ubije takvu mačku, jer taj će trpjeti najokrutnije muke dok ne umre".

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nordijska mitologija prica o bozici Freji cije kocije su vukle crne macke koje su se cesto transformirale u crne konje. Ove transformacije su bile vrlo brze i po nekima demonski dar. Nakon sedmogodisnje vjerne sluzbe Freji, macke su bile nagradjene tako da su pretvorene u vjestice prerusene u crne macke. Macke su cesto prikazivane kako se igraju oko Frejinih nogu kao simbol domacinstva jer je Freja bila bozica ljubavi i plodnosti.


[You must be registered and logged in to see this image.]

Poznata je karakteristika macaka da bez obzira sa koje visine padaju uvijek se docekaju na noge. O tome postoji i jedna arabska legenda:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prorok Muhamed je imao macku koja se zvala Meuca, jako ju je volio i odnosio se prema njoj sa najvecim postovanjem i svim pocastima. Jednog dana macka je legla i zaspala na rukavu Muhamedove tunike, koja je bila pripremljena za njega da ju obuce kada ide na molitvu. Kada je ugledao svoju macku kako spava na rukavu, odlucio je da je bolje odrezati rukav nego narusiti san macki.

Po povratku nasao je budnu macku, koja je u medjuvremenu uvidjela s koliko postovanja prema njoj se ponio njen gospodar, i ona se iz zahvalnosti digla na straznje noge i poklonila mu se. Muhamed, dirnut ovom gestom, osigurao je macki mjesto u raju. Osim toga, dragajuci ledja macke tri puta, dao joj je sposobnost da se pri padu uvijek doceka na noge.

[You must be registered and logged in to see this image.]

O postanku macke

Prema legendi, za vrijeme potopa, na Noinoj Arci je iskrsnuo problem vezan uz jako brzo razmnozavanje miseva. Zbog sve veceg broja miseva, postojala je mogucnost da ostale zivotinje ostanu bez zaliha hrane. Noa nije znao sto da ucini i zatrazio je pomoc od Boga. U tom trenu kralj zivotinja - lav je kihnuo i iz tog kihanja su stvorene dvije macke koje su ubrzo svele broj miseva na normalan nivo.

Matagot

U Francuskoj i Engleskoj postoji drevna legenda o Matagotu, macku lutalici koji donosi srecu. Prica se da je u stalnoj potrazi za gospodarom i svatko tko ga zeli prihvatiti u kucu mora ga udobrovoljiti sa pecenim piletom. Tek tada ce Matagot odluciti da li prenociti u toj kuci. Prvu vecer mora dobiti jesti sa domacinovog tanjura, a kao nagradu Matagot ce ostaviti domacinu puno srece i zlatnika.
Kad bolje razmislimo.... svaka udomljena maca lutalica moze postati Matagot!

Stara legenda Zen

Jednom davno,u dalekom Japanu, pred velikim uciteljem borilackih vjestina iskrsnuo je jedan problem: u njegovoj spajzi zivio je mis koji mu je izjedao svu zimnicu.

Ucitelj je poznavao nekoliko macaka i odlucio je od njih zatraziti pomoc. Prvo je pozvao jednog crnog macka koji je bio strucnjak u borbama. Macak je usao u kucu, pokusao hiljadu trikova ali mis je uvijek pobijedjivao. Na kraju je macak morao priznati poraz, poklonio se pred misem u znak postovanja i otisao.

Nakon njega je dosao tigrasti macor, veliki mislioc. Pokusavao je nadmudriti misa na razne nacine koje je smislio, ali nikako da uspije u tome. Na kraju je i on morao priznati poraz.

Treca na redu je bila jedna siva maca, koja je bila odlicna u borbi sa sjenom. Bila je vrlo spretna i vjesta ali i ona nije imala srece u borbi sa misem. Na kraju je u kucu bio pozvan jedan stari umoran macak. Cim je dosao u kucu, prilegao je da malo odmori i sasvim je ignorirao misa.

Mis je vec postao drzak jer je uvijek pobijedjivao, tako da se nije ni pokusavao sakriti. Setao je amo-tamo, krao zalihe ispred mackovog nosa i zaista je postao neoprezan. Jednog dana, dok je vukao veci zalogaj hrane, nasao se u velikoj blizini macka. U svojoj drskosti ga je cak zamolio da mu pomogne prenijeti plijen. U tom trenu je macak pokazao svu svoju brzinu i vjestinu i zgrabio je misa. Misu nije preostalo drugo nego priznati poraz, pokloniti se u znak postovanja i otici iz kuce.

Stari i mudar macak je potiskujuci svoje ja uspio izvojevati pobijedu. Problem postoji ako postoji tvoje ja, jednom kada ga uspijes potisnuti i ono nestane, nestaje i problem!

Legende o sijamskoj macki

Prema legendi sijamske macke potjecu iz starog Sijama (danasnji Tajland), zivjele su na kraljvskom dvoru i iskazivalo im se duzno postovanje jer se smatralo da se clanovi kraljevske obitelji , nakon smrti, reinkarniraju u njihove macke.

Sijamske macke su bile i cuvarice vrlo vrijedne kraljevske vaze i princezinog prstenja. Kaze se da macke drze rep visoko i u elegantnom luku upravo zato da ne izgube princezino prstenje koje na njemu nose. Isto tako, prema legendi, u jednom trenutku kada je nestala sa dvora ova posebno vrijedna vaza, macji par je krenuo u potragu za njom. Ubrzo ju je pronasao ali je vaza bila preteska za nosenje. Odlucili su se razdvojiti. Muzjak je krenuo po pomoc dok je zenka cuvala vazu. Kako je zenka bila skotna, doslo je vrijeme kocenja i da ne bi slucajno ponovno izgubila vazu zavezala ju je za svoj rep. Nakon cetiri dana, kada se macak vratio sa pomoci, pronasao je mamu macu sa mladima i pokraj njih vazu. Isao je brzo odvezati vazu i primjetio je da je, nakon micanja cvora, na repu zenke ostao mali cvoric koji su imali i macici. Taj cvoric je ostao kao znak raspoznavanja sijamskih (thai) macaka.

Crne mačke – legende i verovanja

[You must be registered and logged in to see this image.]

- Šta je najupadljivije na cmoj mački? Pre svega, oči. Više nego oči
ijedne mačke druge boje. Oči cme mačke mogu da hipnotišu, zaustave dah, prodru u
vas i nateraju vas da se pitate ko je tu koga pripitomio. Tokom istorije mačkama
su pripisivane razne natprirodne moći - da mogu da vide auru ili spektar koji
obavija čoveka kada mu preti smrt, predosete zemljotres i oluje. Ove moći, kada
su umotane u tamno, glatko krzno, postaju tajnovite, mistične, demonske, uklete
ili sudbonosne.

U zavisnosti od kulture i doba, crnih mačaka se plaše, proklinju ih i muče ili
ih traže, maze i paze zbog njihovih svetlucavih očiju i cmog ogrtača. Možda je
tako zato što izgledaju kao mali panteri. Možda zato što njihovi pokreti u cmom
izgledaju brži, hitriji i »tečniji« nego u drugih mačaka. Možda zato što im
njihova dlaka omogućava da skoro potpuno nestanu u noći. Šta god da je u
pitanju, sigumo je da u crnim mačkama ima nešto što podstiče ljudsku maštu.

U anglosaksonskim i skandinavskim pričama kazuje se da je jedina bezbedna stvar
koju putnik može da uradi, nakon što mu je cma mačka prešla preko puta, da se
vrati kući. Crnim mačkama se često pripisuje i sposobnost menjanja oblika i
povezanost sa đavolom. U Irskoj i Norveškoj vladalo je verovanje da ako crna
mačka noću preseče čoveku mesečinom obasjan put, da će čovek umreti od epidemije
neke bolesti. U Kini prisustvo cme mačke je najavljivalo bedu i bolest. U
šesnaestom veku Italijani i Nemci su verovali da će bolesnik umreti ako mu crna
mačka legne na krevet. U slučaju smrti od bolesti smatralo se da su cme mačke
nekako upletene sa svojim mračhim moćima. A ako bi se tokom sahrane naišlo na
cmu mačku, verovalo se da je to loš znak koji najavljuje smrt još jednog člana
porodice umrlog. S druge strane postoje zapisi da su rani kolonizatori Amerike
verovali da čorbom u kojoj je skuvana cma mačka mogu da izleče tuberkulozu, no
problem je bio što niko nije hteo da navuče na sebe nesreću ubivši cmu mačku.

Norveška boginja ljubavi i plodnosti Freja vozila se u kočijama koje su vukle
dve cme mačke. Za sedmogodišhju vernu službu Freja je nagradila mačke
pretvorivši ih u žene veštice koje su, naravno, i dalje mogle da se prerušavaju
u cme mačke. U jednoj narodnoj priči iz Bengala kaže se da duša nekih žena može
da uđe u cmu mačku i da povreda naneta mački istovremeno zadesi i ženu. Navodno
postoje svedočenja da su neke žene imale iste rane kao one nanete crnim mačkama.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Crne mačke su naročito bile na meti u Srednjem veku. Zbog običaja da lutaju noću
mačke su smatrane za sluge veštica ili same veštice. Zato su u doba katoličke
Inkvizicije cme mačke bile spaljivane zajedno sa ženama optuženim za
veštičarenje. Zbog hitrih pokreta i sjajnih očiju, crne mačke su predstavljale
oličenje misterije i zla, i verovalo se da imaju strašne moći. Ako bi neko
prošao bez ikakve povrede ili nesreće, nakon što mu je mačka prešla put, smatran
je za štićenika đavola. Postojao je jedan način da se čovek zaštiti od nesreće
ako muj e crna mačka prešla put, a to je da je pozdravi i tri puta pogladi.
Stvar je još efikasnija ako se izgovori čarolija: »Cma mačko, pređi rni preko
puta. Donesi sreću mom domu i ognjištu. Kad sam na putu donesi mi sreću gde god
da odem.« Potom rnačku treba ostaviti i otići. Ako se ne učini ništa, ako se
viče ili mačka psuje, uslediće nesreća.

U Finskoj se verovalo da crne mačke nose duše mrtvih na drugi svet. Kelti su
verovali da se duše reinkarniraju u mačke i da one mogu da predvide budućnost. I
u Indiji su povezivane reinkarnacija i cme mačke, ali na suroviji način.
Reinkarnirana duša može biti oslobođena ako se cma mačka baci u peć.
Međutim, crna mačka nije simbol nesreće u svim kulturama. Brojni su primeri koji
pokazuju upravo obmuto. U Britaniji i Australiji se smatra da cme mačke donose
sreću. U Jorkširu u Engleskoj žene su držale u kući cme mačke kako bi se njihovi
muževi bezbedno vratili kući sa mora. Smatralo se dobrim predznakom ako cma
mačka dođe u kuću ili na brod. Takvu mačku nikad nisu terali od kuće jer bi ona
odnela sa sobom sreću. Mornari su na moru izbegavali da upotrebljavaju reč
„mačka“ ali su smatrali srećnom okolnošću da imaju sa sobom cmu mačku, naročito
ako je ona bila potpuno crna. Verovali su da ako neko baci mačku u more prizvaće
nevreme i bes mora. U slučaju brodoloma mačke nisu ostavljane već su bile
spasavane zajedno sa posadom. Verovanje da crne mačke donose sreću prouzrokovalo
je krađu takvih mačaka, pa je crnu mačku kralja Čarlsa Prvog čuvala straža.
Francuski seljaci su verovali da će cma mačka da ih odvede do zakopanog blaga
ako je puste na raskrsnici pet puteva i onda slede.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Procenjuje se da mačke žive u bliskoj vezi sa ljudima najmanje 9.500 godina. U
modernijem dobu cme mačke se prikazuju sa nešto više naklonosti. Animator Teks
Ejveri je 1949. godine napravio poznati crtani film »Crni mačak loše sreće« u
kojem cmi mačor donoseći lošu sreću jednom buldogu štiti od psa malo, belo mače.
U stripu Spajdermen glavni junak se voli i mrzi sa negativnom junakinjom, fem
fatal »Cma mačka«. I Betmenov veliki protivnik je »Žena mačka«, uvek obučena u
tesnu crnu odeću.

Ovu sam priču pročitala negde. Ispričaću je po sećanju:
Kad je još Bog boravio na zemlji, delio je svojom milošću, osobine svim živim
stvorovima, pa i životinjama, pitajući svaku za njenu želju. Životinje su čekale u
redu i iskazivale svoje želje Tvoru; lav požele da bude car životinja, vidra da je
brza i spretna, lisica da joj se dodeli lukavstvo, leptiri da budu šareni i lepi...i tako
redom. Na kraju je čekalo malo mače. Bog ga upita za želju. Mače odgovori da je već sve osobine podelio i da ne zna šta da poželi sebi.Bog ga uveri da je sveoćan i da može
ispuniti sve. Mače tada kaže: Ako je tako, želeo bih od svih osobina već udeljenih
od svega po malo.

MAČKA (kroz stoljeća)

Proces pripitomljavanja mačke još nije do kraja objašnjen, ali zna se da su one, mačke, izborile poseban status. O tome danas svjedoče brojna djela staroegipatske umjetnosti koja prikazuju lik obožavane mačke.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prve slike prikazuju mačku kako vreba štakora i kao  čuvaricu zaliha žita od glodavaca. Tokom vremena je udomaćena mačka postala sveti simbol božice Bast. Kod starih Egipćana božica Bast je bila nacionalno božanstvo, vrlo popularno i važno, predstavnica majčinstva i plodnosti te zaštitnica pozitivnih aspekata sunca. Smatra se da je vrhunac kulta bio oko 500.godine pr.Krista.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Mačkama je pružana potpuna ceremonija balzamiranja i sahranjivane su na mnogim velikim grobljima duž doline Nila.
Mumifikacija mačaka je dokaz njihovog značaja za stare Egipćane, jer je mumifikacija bila rezervirana za važne i svete osobe.

[You must be registered and logged in to see this image.]

U grobnici . hrama božice Bast u blizini Beni Hasana, koja je slučajno otkrivena 1888.godine se vidi značaj svetih mačaka. Grobnica sadržavala više od 19 tona mumija i ostataka životinja, većinom mačaka ali i mungosa, pasa i lisica.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Rimski naziv za mačku felis istog je korijena kao felix, ima značenje dobrog predznaka. Nekim je rimskim legijama mačka bila zaštitnik i srećonoša, vojnicima su njihove ljubimice pružale utjehu i razonodu i podsjećale ih na dom. Rimljani su tijekom svojih osvajanja novih područja, na mjestima vojnih tabora ostavljali začetke prvih mačjih naseobina, tako su se mačke zajedno s legionarima proširile Europom do Velike Britanije.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Poštovanje mačaka nije samo vezano za staroegipatsku civilizaciju. Važnost mačke javlja se i u drugim kulturama. Muslimanska predaja govori o slučaju kad je prorok Muhamed pronašao mačku kako spava na njegovoj odjeći: umjesto da je probudi, on je oko nje izrezao rupu, po nekima čitav rukav ogrtača. Ta pripovijest ukazuje na brigu i milostivost prema mačkama ali i čitavom životinjskom svijetu.

Mačka se spominje i u drevnim epskim tekstovima Indije, Ramayani i Mahabharati. Hinduizam respektira sve životne forme, a naročito je naklonjen mačkama. Očekivalo se da "svaki dobar Hindus tokom života brine barem o jednoj mački". Budistički sveštenici često su držali mačke u svojim hramovima, prvenstveno kao zaštitu od glodavaca, no također su vjerovali da mačke donose sreću. Postoje mnoge legende o mačkama budističkih sveštenika, a danas se vjeruje da neke moderne pasminske mačke potiču od hramskih mačaka. U drevnoj Kini, kao i u mnogim drugim područjima Azije.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Poštovanje mačke se susreće i u drevnim religijama prije hršćanstva i u ranom hršćanstvu. Mačka je smatrana "srećonošom" i tretirana s poštovanjem zbog svojih sposobnosti. U Norveškoj se štovala božica Freya, sestra boga plodnosti (Frey) i kćerka Njorda, boga mora, blagostanja i mira. Bila je zaštitnica ljubavi, ljepote i poezije, a prema predanju njene su kočije vukle dvije mačke.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Papa Innocent III. potaknuo je inkviziciju u svrhu čišćenja vjere od poganstva i heretičkih sekti u kojima su bili prisutni aspekti srednjoazijske mitologije, poput katara i drugih

S vjerovanjem da su izaslanici sotone i bliske vješticama, tisuće mačaka bile su ubijane na sve načine te spaljivane s optuženicima ili čak same. Za svaku životnu nesreću, od bolesti do sušne godine, moglo se optužiti demonske sile utjelovljene u mački.  

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pritom su najsiromašniji često jeli mačke, u nestašici druge hrane. Vještice su optuživane da preobražene u mačku bacaju vradžbine .Tako su mačke smatrane instrumentom zla kojim se one služe, noću gledaju mačjim očima i sl. Uz mačke na zlom su glasu bile i sove, šišmiši i vukovi.

Takozvane vještice i vješci ustvari su bili žrtve religije koja je pokušavala ugušiti sve preostale tragove starih poganskih običaja. Pojam bezbožnika ili pogana (od latinskog 'paganus' što znači seljak) oduvijek se vezivao uz poznavanje prirode i njenih ciklusa, životinja, tradicionalnog liječenja biljem itd.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Mačke su tijekom nekoliko stoljeća bile tako žestoko uništavane da su skoro nestale. Njihov nestanak s nekih područja je rezultiralo povećanjem kolonija glodavaca u gradovima, što je pridonijelo epidemiji kuge, za što su opet bile krive vještice i mačke.

[You must be registered and logged in to see this image.]

MAČKA U LEGENDAMA


Legende Dalekog istoka obiluju pripovjestima o mačkama, primjerice budistički svećenici su od davnina držali mačke u hramovima i brinuli o njima. Iako su njihove mačke prvenstveno imale zadatak zaštite od miševa, mnogima se pripisuju zasluge u brojnim legendama. Smatralo se da mačke u hramu donose sreću, a danas se vjeruje da su neke moderne pasmine potekle od hramskih mačaka.

SVETA BIRMA


Prije mnogo, mnogo godina u Burmi, u hramu Kittah živjeli su budistički monasi zajedno sa svojim mačkama bijele dlake i žutih očiju. Mačke su bile duboko poštovane jer se vjerovalo da u njima žive duše preminulih monaha. Kult obožavanja bila je i boginja reinkarnacije Tsum-Kyan-Kse čija je zlatna statua sa očima od safira krasila hram. Poštovani stari monah Mun-Ha je u hramu svaku večer, u pratnji svog vjernog mačka Sinh, posvećivao molitvu boginji. Jednoga dana, za vrijeme napada razbojnika na hram, stari monah Mun-Ha bio je teško ranjen i ležao je na samrti. Mačak Sinh je sedam dana uporno ležao na njegovom tijelu, neprestano gledajući u statuu boginje Tsum-Kyan-Kse. Sedmog dana njegova bijela dlaka dobila je zlatnu sjenku, njegove oči postale su duboko plave kao safir, njegovo lice, noge i rep postali su tamni, kao boja zemlje, samo vrhovi šapa ostali su bijeli kao simbol čiste duše starog monaha Mun-Ha. Sljedećeg dana sve bijele mačke u hramu imale su novu odoru. Mačak Sinh je prestao da uzima hranu i nakon sljedećih sedam dana preminuo je i on, odnijevši dušu starog monaha pravo u raj.

Maca u kulturi drugih naroda

Nastavak priče kaže da je dvadesetih godina prošlog stoljeća burmanski kralj iz zahvalnosti poklonio u Francuskoj jedan par rase Sveta Birma i da je tako postavljen temelj odgajanju ove rase. Osim te dvije mačke više nikad nije niti jedna Birma napustila svoj zavičaj i nijedan ljubopitljivi turista u Burmi nije više vidio ni jednu jedinu mačku ove rase. Kraj legende!

[You must be registered and logged in to see this image.]

Legende i vjerovanja vezana uz mačke zajednička su mnogim kulturama.
Mački su se oduvijek pridavala različita, nekad sasvim suprotna simbolička značenja.
Njezina tajanstvena priroda ogleda se u dualizmu crnog i bijelog, noći i dana, zla i dobroga. Legenda koja spominje 'crnu i bijelu' mačku, govori o mužjaku i ženki koji su predstavljali dva lica noći -svjetliji dio kod izlaska mjeseca i tamniji dio kad je mjesec nevidljiv.
Ljudi su se divili mačjoj snazi, okretnosti i mudrosti, pripisivali su joj lukavost, vidovitost i vezu s zagrobnim životom. Smatrana je glasnikom podzemnog svijeta, ali i posrednikom između ljudi i bogova te vodičem ljudskih duša na putu u Nebo.

Kako su mačke obeležile kulturu?

Većina kultura u nastajanju poštovala je u nekom trenutku kultove životinja. Širom sveta mačke su obožavane kao simboli plodnosti i zaštitništva, dok je noćna orijentisanost bića mačjeg roda stvorila od njih predmet podjednako i očaranosti i sujevernih strahova.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prvi kultovi posvećeni mački

Mačka je najverovatnije pripitomljena na severu Afrike i prvi dokumentovani kult domaće mačke za koji danas znamo nastao je u drevnom Egiptu. O omiljenosti boginje Bastet, prikazivane s glavom mačke, svedoči njen hram u Beni Hasanu, gde je krajem XIX veka pronađeno više od 300.000 mačjih mumija. Mačke su ritualno oplakivane, a njihova tela mumifikovana da bi bila prinesena bogovima. Onaj ko bi ubio mačku bio bi kažnjen smrću.

Rimska boginja ljubavi Venera često je prikazivana s mačkom, što je simbolizovalo njenu ulogu nežne majke, istovremeno spremne da silovito brani svoju decu. U prehrišćanskoj Evropi mnoge su religije povezivale mačku s plodnošću i žestokim zaštitništvom. U dvokolice nordijske boginje plodnosti Freje bile su upregnute mačke, dok je velška boginja Keridven, takođe povezana s kultom plodnosti, umela da se preobrazi u mačku. Na drugim mestima prevagu je odnosila zaštitnička uloga. U mitologiji domorodačkih civilizacija Severne i Južne Amerike puma i jaguar imali su značajno mesto. Puma će potom postati amigo del christiano, prijatelj hrišćana, pošto je navodno spasla život jednoj maloj Španjolki. U Peruu je kult pume postojao još od 600.g. p.n.e., a za vračeve u Južnoj Americi verovalo se da se posle smrti pretvore u jaguara.

Mačja zaprega

U dvokolicu boginje ljubavi i plodnosti Freje uprezane su mačke, mitološki preci norveške šumske mačke.


Svete mačke

[You must be registered and logged in to see this image.]

Mačka je u islamu postala važna zato što se povezivala s prorokom Muhamedom, koga je spasla od ujeda zmije. Istočnjačke religije u celini imaju blagonaklon stav prema mačkama: hindusi imaju versku obavezu da se o njima staraju, parsi (ogranak zoroastrejaca) smatraju da je ubiti mačku ozbiljan zločin. U kineskom budizmu mačka se zbog svoje zadovoljne smirenosti povezuje s meditacijom, dok japanski budisti posle smrti kućne mačke njen lik pohranjuju u hramu što, prema verovanju, donosi porodici sreću.

Hrišćanstvo je u prošlosti imalo prema mački dvojak stav. Iz paganskih religija i jevrejskih korena hrišćanstvo je u izvesnoj meri preuzelo kultni odnos i starohrišćanski sveci ponekad su prikazivani s mačkom; prema jednom predanju, u isto vreme kad je Devica u jaslama rodila Hrista, u štali se omacila i jedna mačka. Oko 600. godine, međutim, mačka je počela da se povezuje s jeresima, a đavo vrlo često da se prikazuje kao crni mačor. Usledila su stoleća progona iz sujevernog straha, na mačke je bacana krivica za širenje kuge i nedužne životinje ubijane su u mirijadama. Tek kad su u XVIII veku ukinuti zakoni protiv veštičarenja, konačno su pomilovane i one.

Najuzvišenija boginja

U hinduizmu se boginja mati Durga prikazuje kako jaši na tigru noseći u nekima od svojih mnogih ruku oružje, dok drugima prikazuje mudre, gestove simboličkog značenja.

Hvatajte vešticu!

U XV veku lov na veštice dostigao je razmere kolektivne histerije, a mačke su optuživane kao lični demoni zlosrećnih veštica. Njihove noćne navike uzimane su kao dokaz zla i tako su mačke postale deo ikonografije veštičarenja.

Tekst je preuzet ilustrovanog vodiča "Mačke" dr Brusa Fogla, objavljenog u izdanju Lagune.

U knjizi saznajte i sve o genetici mačaka, o kratkodlakim i dugodlakim mačkama, o dobroj ishrani i higijeni za vašu mačku, ali i o prevenciji bolesti i parazita...

Kako da prepoznate znake slabljenja organizma mačke i kako da rešite problem gojazne mačke i probleme sa kožom i dlakom i organima na glavi.


b92

Japanski bobtail


Ne zna se točno gdje i kada je nastao japanski bobtail ( kratkorepa). Jedna priča govori o ženki kratkog repa imena Maneki-Neko za koju su govorili da donosi sreću. I ta Maneki-Neko se pojavljuje na pročelju hrama Gotokuji blizu Tokia. Iako povijesni zapisi ne objašnjavaju podrijetlo, ali u japanskom folkloru objašnjavaju.
Poznate legende govore o maci koja je spavala i čiji je rep uhvatila iskra vatre s obližnjeg ognjišta. Uplašena mačka je trčala kroz ulicu Imperial City, pri tom paleći kuće. Ujutro je cijeli grad bio uništen i car je odlučio da se svim mačkama trebaju odrezati rep kako bi se spriječile takve nesreće. Domaće mačke su uvedene u Japan iz Kine i Koreje u ranom šestom stoljeću, no nejasno je su li uvedene i mačke s kratkim repom. Smatra se da mačke sa kratkim repom potječu iz 17. stoljeća, jer su prikazane trobojne mačke u brojnim japanskim grafitima za to vrijeme. Trobojne mačke, uglavnom bijele s crvenim i crnim mrljama se nazivaju Mi-Ke. Ove mačke su cijenjene i čuvale su se u hramovima i domovima carskih japanskih obitelji dugi niz godina, a i dan danas se smatra da donose sreću.
Između 13. i 15. stoljeća Vlada je odlučila da mačke trebaju štiti industrije svile i trgovine jer su im opasno zaprijetili miševi. Pa je tako ova pasmina postala ulična mačka, a ne kućni ljubimac.

Maneki Neko


Maneki Neko (doslovno „Pozivajuća Mačka“, također poznata kao Pozdravljajuća Mačka, Mačka koja donosi sreću, novac ili blagostanje) je česta Japanska skulptura, obično napravljena od porculana ili keramike, za koju se vjeruje da donosi sreću svojemu vlasniku. Skulptura prikazuje mačku (tradicionalna Japanska Bobtail - manska) koja "pozdravlja" s podignutom šapom. Obično se može pronaći na ulazima restorana, prodavaonica ili drugim poslovnim objektima. Mogu se pronaći i elekrtične, odnosno skulpture na baterije, tako da mačka lagano pomiče šapu. Dizajn skulpture može biti raznolik, podignuta desna šapa navodno donosi novac, a lijeva privlači kupce.

Maneki Neko može biti raznih boja, oblika, uzoraka i dekoracije, a može se naći i kao privjesak za ključeve/ mobitel, kao kasica, osvježivač zraka te kao drugi razni predmeti. Naravno, svaka boja ima svoje značenje:

Bijela – donosi sreću
Crna – štiti od bolesti i zlih duhova
Zlatna – donosi blagostanje
Srebrna – donosi dug život
Roza – donosi ljubav
Žuta – donosi dobru vezu
Crvena – štiti od bolesti
Podignuta desna šapa – donosi sreću s novcem
Podignuta lijeva šapa – donosi puno kupaca/ posjetitelja
Nekada se mogu naći i obje podignute šapice

Maneki Neko obično imaju neke vrste ukrasa oko vrata. To može biti marama, podbradnik, šal, ali najčešće je ogrlica (ona za mačke), a može imati i zvonce. Ti predmeti su najvjerojatnije imitacija onoga što su nosile mečke bogatih obitelji tijekom Edo perioda. Pored crvene ogrlice sa crvenimn cvjetovima, hichirimen, popularna su i mala zvonca koja su bila pričvršćena kao ukras i da bi znali gdje se mačka nalazi. Podbradnik bi mogao biti vezan za često uređivanje kipova Jizo Bosatsu- a. Takvi kipovi se mogu naći kako „čuvaju“ ulaze svetišta i groblja. Jizo je zaštitnik zdravlja, i svi roditelji djece koja su se oporavila od neke bolesti za zahvalnost će staviti podbradnok Jizo-u.

Maneki Neko su ponekad prikazane kako drže novčić, a taj se novac obično naziva koban, a korišten je u vrijeme Edo perioda. Koban je bio vrijedan kao jedan ryo, također rani novac Japana, ali na koban- u koji drži Maneki Neko, naznačeno je da vrijedi deset milijuna ryo- a. Novčić simbolizira sreću i blagostanje. Zato ne začuđuje što se Maneki Neko često može naći kao kasica, praksa koja seže još od 1890. godine.

Ponekad je kovanica ili drugi sitni novac s lijeve strane kao ponuda. To se slično našemu bacanju novčića u fontane.

Postoje mnoge priče o porijeklu Maneki Neko, a možda najpopularnija je Legenda o Gotoku-JI hramu. Ova priča, za koju se misli da datira od Edo perioda (1603. - 1867.), govori o lokalnom svećeniku koji se brinuo o Gotoku-JI hram u Tokyo- u, a čuvao je jednu mačku. Unatoč njegovom siromaštvu, svećenik je često dijelio svoju ograničenu hranu sa mačkom. Jednog dana, za vrijeme oluje jedan se čovijek sakrio pod drvo pored hrama. Dok je čekao da oluja priđe, primjetio je mačku koja ga poziva šapicom da dođe u hram. Bio je tako iznenađen da je napustio zaklon kako bi bolje vidio mačku. U tom trenutku grom je udario stablo. Zahvalan mački koja mu je spasila život, imućni čovijek je nagradio svečenika i prisvojio hram ga kao mjesto gdje se njegova obitelj može moliti. Od tada svečenik i Tama nikada više nisu bili gladni. Kada je mačka umrla, pokopana je sa svim počastima na posebno groblje, a kip je izrađen po njoj, mački koja donosi sreću, a takvog ga znamo i danas.

Tekst je napisala .Suna.

Na iznenađujuće velikom broju Internet sajtova, posvećenih pre svega mudrostima u vezi s mačkama, mogu se lako naći izreke kao "Svaki vlasnik mačke dobro zna da niko ne poseduje mačku" ili "Pas je čoveku najbolji prijatelj - mačka je mački najbolji prijatelj". Naravno, postoji nešto što se zove domaća mačka, činjenica koja ukazuje na to da su ljudi i mačke tokom hiljada godina uglavnom živeli zajedno. Međutim, ovo sve otvara veoma važno pitanje odnosa između ljudi i mačaka koji ponekad ume da bude čudan.


Naučnicima je bilo potrebno dosta vremena sa slože tu slagalicu i jednom za svagda kažu kako, kada i gde su pripitomljene prve mačke. Njihova brojnost procenjuje se na preko petsto miliona jedinki širom sveta, ali, njihovu prošlost nije bilo lako odgonetnuti. U prvi mah može se učiniti da arheološki podaci lako mogu da odgovore na ovo pitanje, ali nedaća leži u tome što divlje i pitome mačke imaju veoma slične kosture koji, samim tim, dodatno otežavaju proučavanje. Kao i činjenica da pojam "pripitomljenost" sadrži procenu socioloških sposobnosti određene vrste domaćih životinja prema čoveku , što je u slučaju mačaka posebna priča.
Najpoznatija mačka praistorije je Smilodon. Ovi veliki, strašni članovi porodice mačaka lovili su plen širom starog sveta i što dalje od gužve, sve dok se nisu doveli do istrebljenja. Tek pri kraju kamenog doba mačke su naučile da je mnogo lakše loviti sitne štetočine u blizini ljudi.

Prvi tragovi pripitomljenih mačaka došli su sa Kipra 1983. godine, kada su naučnici našli jednu mačiju viličnu kost, staru oko 8000 godina. I pošto je bilo logično da ljudi nisu doneli mačke na to ostrvo, otkriće je navodilo na pomisao da se pripitomljavanje dogodilo baš tu, pre 8000 godina. Međutim, 2004. godine, iskopavši još starije ostatke, došli su do zapanjujućeg otkrića - jedan čovek i jedna mačka namerno su sahranjeni zajedno. To je još više ukazivalo da su stari stanovnici ostrva pripitomili divlje mačke i vreme pripitomljavanja pomerili za još 1500 godina.

Vreme miševa


Ali, kao u pravoj melodrami, već tri godine kasnije usledio je još jedan obrt. Jedno genetsko istraživanje pokazalo je da sve današnje mačke potiču od Felis sylvestris, divlje mačke koja je došla sa Blistog istoka, čije ime u prevodu znači "šumska mačka". Prema naučnicima koji su ga sproveli, ova vrsta pripitomljena je na Istoku pre oko 11.000 godina.
Dok ova brojka možda zvuči kao veoma smela procena, skoro 3000 godina pre mačke sa Kipra - ona je zapravo i veoma logična.
Naime, to je i doba kad su na Bliskom istoku počele da cvetaju prve poljoprivredne zajednice. Dok su se ljudi bavili isključivo lovom, psi su bili od mnogo veće koristi i pripitomljeni su mnogo ranije. S druge strane, mačke su mesto pod suncem osvojile tek kada su ljudi počeli da se skrašavaju na jednom mestu i, najvažnije, kada su počeli da gaje i skladište useve. A gde ima mnogo pšenice ili kukuruza na jednom mestu, ima i miševa. Tek tada divlje mačke promolile su svoje male, krznene glave u naseljena mesta, i seoska pozornica bila je postavljena za ono što su pojedini naučnici nazvali "jedan od najuspešnijih bioloških ogleda u istoriji".
Nije teško zamisliti. Bio je to početak jednog divnog prijateljstva - mačke su bile oduševljene količinom lovine u skladištima, a ljudi trebljenjem štetočina. Drugim rečima, nije došlo ni do kakve prisile ili uslovljavanja, lanci i batine nisu bili potrebni - do smrti verne svojoj tvrdoglavoj prirodi, mačke su same sebe pripitomile.

Bog ili đavo

Postoji i druga mogućnost. Ako se zaista čini da su mačke ravnodušne prema nama, kao što razni citati slikovito ilustruju, onda je to možda samo njihov odgovor na pomešana osećanja koja su ljudi iskazivali prema mačkama tokom hiljada godina zajedničkog života.
Stav drevnih Egipćana prema mačkama dobro je poznat i odlično dokumentovan u arheološkim podacima: naučnici su, između ostalog, našli groblje mačaka u Beni Hasanu sa preko 300.000 mačijih kostura. Bastet, egipatska boginja, imala je glavu mačke, a biti osuđen zbog ubistva mačke u Egiptu često je vodilo smrtnoj kazni. U nekim prilikama, čak i ako je smrt mačke bila nesrećnim slučajem.
Egipatski faraoni zapravo su prvo pripitomili geparde i od 1500 godine pre naše ere te najbrže kopnene životinje i psi služili su im za lov. Rana umetnost Egipta potvrđuje da su im mačke bile ženska božanstva. Žena s glavom lavice, Bastet ili Bast, bila je samo jedna od njih. Ali, čak i ovozemaljske mačke uživale su u svim blagodetima lagodnog života i bile obožavane. Nije postojao bolniji gubitak od smrti mačke. Svi su plakali. Cela porodica prolazila je kroz složen obred oplakivanja, udarajući se u grudi, ponavljajući molitve, brijući obrve. Tada je telo mačke omotavano i odnošeno svešteniku koji bi ispitao da nekim slučajem nije uginula neprirodnom smrću.
Nikada u istoriji jedna životinja nije imala toliki uticaj na čoveka! Cvetanje svake velike civilizacije, od faraona do Britanske imperije, donosilo je nove priče o mačkama kao savršenim uništiteljima glodara ali i uzočnicima kiša. One su uskočile u brodove i dokopale se Sredozemlja, Grčke i Italije, kažu ljubitelji mačaka. Istoričari, pak, tvrde da su ih ljubomorni Grci ukrali od Egipćana da bi pokušali da reše nedaće sa glodarima, ali ih nisu gledali kao božanstva već kao simbol slobode i svog napretka.


Lekovite za dušu

Međutim, iz nekog čudnog i nepojmljivog razloga mačke su tokom Srednjeg veka u Evropi prikazivane kao velika opasnost. Sveštenstvo ih je izjednačilo sa Crnom smrću, govoreći da mačke ubijaju malu decu tako što stave njušku na usta novorođene bebe i usisavaju joj sav vazduh. Ubeđivali su podanike da sklapaju ugovore sa vešticama i đavolima. Mnogo je mačaka tada stradalo a naučnici danas smatraju da je to i potpomoglo širenju kuge koju su prenosili pacovi. Zanimljivo je da su mačke i hrišćanstvo došli u Evropu u isto vreme i iz gotovo istog dela sveta. I tako, umesto da budu prihvaćene, one su progonjene sve do 16. veka, zajedno sa većinom slobodoumnih ljudi.
Danas su mačke prave zvezde, junaci filmova, stripova i televizijskih emisija koje ostvaruju milionske zarade. Pa opet, delići prastarih predrasuda uspevaju da opstanu uprkos prosvećenosti. Crne mačke za mnoge i danas donose nesreću, a bele sreću. Ljudi i dalje veruju da one mogu da izleće dušu ili da umeju da osete da nas bole leđa i baš se na njih popnu.


politikinzabavnik