Grašak (Pisum sativum)

Grašak (Pisum sativum)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Opis i podrijetlo

Grašak je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice mahunarki, velike je hranjive vrijednosti i kao povrtlarska kultura ubraja se u grupu zrnatih mahunarki.
Čovjek za hranu nije upotrebljavao divlji samonikli grašak, iako se najstarija nalazišta graška javljaju u neolitu. Grašak je pronađen u starogrčkim grobovima 6000 godina prije Krista, a u južnoj Rusiji u 5000 godina starim arheološkim slojevima. U Europu je grašak stigao početkom srednjeg vijeka u vrijeme velikih seoba. Europljani su u 17. stoljeću rado pripremali svoja omiljena jela od graška. Za popularizaciju graška zaslužan je francuski kralj Luj XIV, koji ga je proglasio sastavnim dijelom jelovnika zabava na francuskom dvoru.
Grašak se danas uzgaja gotovo u cijelom svijetu, a najviše u Rusiji, Kini, Indiji i SAD-u, odnosno, dobro uspijeva u krajevima s prohladnom i vlažnom klimom. To je biljka koja je jako ekonomična budući da daje relativno visoke prinose, a može se jednostavno konzervirati i upravo zato upotrebljavati cijele godine.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Uzgoj

Po uzrastu dijelimo grašak na niski, srednje visoki i visoki. Srednje visoki i visoki trebaju oslonac.
Sijati ga možemo praktički preko cijele godine, no kod viših temperatura je vrlo osjetljiv na plamenjaču i pepelnicu, pa ga je bolje uzgajati u rano proljeće, te ga možemo sijati i u studenom-prosincu za zimski uzgoj jer uz malčiranje bez problema podnosi niže temperature. No kako mu je vrijeme klijanja kod niskih temperatura do 3 tjedna, postoji opasnost da zrno pojedu štetočine.

[You must be registered and logged in to see this image.]


Osnovna smjernica kod uzgoja graška jest primjena širokog plodoreda jer je grašak u grupi "samonepodnošljivih" biljki. Osim toga, široki plodored doprinosi boljoj prozračnosti i time smanjenoj mogućnosti zaraza. Treba izbjegavati uzgoj na istom mjestu, jer se većina štetnika zadržava u tlu, pa tako prelazi na sljedeću generaciju.
Grašak ne treba sijati u prohladnu zemlju, jer tada sporo niče, zrno napadnu gljivice plijesni, pa uopće ne nikne.
Grašak može biti napadnut od više štetnika. Najčešće se kod viših temperatura pojavi pepelnica, kod koje lišće i mahune izgledaju kao da su posipani brašnom. U tom slučaju potrebno je provesti zaštitu nekim botricidom (Cosan, ˝Sulfolac SC-50˝, ˝Quadris˝ ili nešto odgovarajuće). Ukoliko ne provedemo zaštitu, biljke propadnu i nema uroda.
Moguć je i napad plamenjačom, koji se manifestira sivkastim pjegama na donjoj strani lista. Bolest ne utječe bitno na urod ali je moguća zaštita sa fungicidima kratke karence.
Najštetnija bolest je antraknoza, koja se manifestira crnjenjem klice a kasnije i biljke. Crne pjege prelaze na mahune a kasnije i na zrno. Biljka se lako čupa jer je baza trula. Pomaže tretiranje fungicidima, ali treba voditi računa o karenci.
Za vlažnih perioda može doći do napada fusarije ili takozvane "Ivanjske bolesti". Biljka požuti i uvene. Protiv te bakterijske bolesti nema zaštite. Pomaže jedino široki plodored.

Energetska i nutritivna vrijednost

Grašak spada u mahunarke, povrće s najbogatijim hranjivim tvarima, a u 100 g sadrži 81 kcal / 339 kJ. Bogat je izvor ugljikohidrata (14,46 %) i vlakana oblika galaktana, glukuronske kiseline, fruktoze, glukoze i drugih spojeva. Visok sadržaj proteina (5,42 %) ima zahvaljujući kvržicama u korijenu u kojima se nalaze bakterije (Bacterium radicicola) koje vežu dušik iz zraka i pretvaraju ga u vrijedne aminokiseline, a potom u proteine. Uz proteine i ugljikohidrate, valja spomenuti masti i lecitin, tvari važne za živčani sustav.
Za vrijeme klijanja graška razvijaju se vitamini C i E, koji je odličan izvor vitamina C (50% preporučenog dnevnog unosa), ali ga u osušenim plodovima ima u tragovima. Antisterilitetni vitamin E dolazi u maloj količini, ali je postojan tijekom kuhanja. Vitamina A ima u tragovima. Grašak je i odličan izvor tiamina-B1 u suhim plodovima, a dobar izvor riboflavina-B2 i niacina-B3, koji sudjeluju u metabolizmu ugljikohidrata, proteina i masti.
Važno je grašak uključiti u prehranu ako često osjećate umor jer njegovi nutrijenti održavaju energiju unutar stanica organizma.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ljekovitost

Grašak je pronađen u starogrčkim grobovima 6000 godina prije Krista, a u južnoj Rusiji u 5000 godina starim arheološkim slojevima.
Grašak obiluje vitaminima, mineralima, odličan je izvor vlakana i hranjivih tvari koje mogu pomoći u očuvanju zdravlja.
Održava zdravlje kostiju i srčano-krvožilnog sustava jer je izvrstan izvor vitamina K (24 % preporučenog dnevnog unosa), koji aktivira osteokalcin koji pomaže ugradnji kalcija u kostima i održava normalno grušanje krvi. Dobar je izvor folne kiseline i vitamina B6. Ovi nutrijenti sprečavaju nakupljanje homocisteina koji narušava vezanje kolagena u kostima, što može uzrokovati osteoporozu, a pridonosi i aterosklerozi.
Grašak također osigurava nutrijente koji pomažu u prevenciji od raka, primjerice, vitamin C, koji je učinkovit i kao antioksidans. Vitamin C štiti DNA od oštećenja, pomaže organizmu u borbi s onečišćenjem i toksičnim tvarima iz okoline, pojačava imunološke funkcije i inhibira kancerogene tvari u tijelu (npr. nitrozamine). Betakaroten, provitamin vitamina A, kojeg ima u grašku, također pomaže u prevenciji raznih vrstama raka i srčanih bolesti.
Grašak je dobar je izvor željeza (10 % preporučenog dnevnog unosa), koje je potrebno za izgradnju stanica u krvi, a čiji nedostatak izaziva anemiju, umor te oslabljeni imunološki sustav.
Ljuska sadrži teško probavljive spojeve kao što su vlakna i pektinske tvari, pa se preporuča osušene plodove koristiti u obliku brašna ili oljuštene, primjerice pasirane. Pripremljeni kao juha ili kaša, plodovi graška nisu samo najukusniji, već prije svega najprihvatljiviji i lakše probavljivi. Vlakna mogu pomoći u sprečavanju raka debelog crijeva.
Osobe koje imaju tegobe sa želucem i crijevima moraju izbjegavati osušene plodove jer oni izazivaju nepoželjno stvaranje kiseline i nadimanje. Bubrežni bolesnici moraju izbjegavati suhe plodove zbog velikog sadržaja proteina, ali smiju uživati u jelima od mladog graška bez soli. Zbog prisutnosti purina, ne preporuča se bolesnicima od gihta.
U pučkoj medicini brašno graška se koristi za liječenje osipa i čireva, u obliku vlažnih i toplih kašastih obloga.


(Net)