Voće

Babaco ili planinska papaja je vrsta Carica pentagona, porijeklom iz Ekvadora i gornjeg toka Amazone. Babaco je bogat vitaminom A i C i niski u šećeru. Sadrži enzim papain koji pomaže probavu masti i proteina. Ovaj vrijedni enzim je najrasprostranjeniji u koži, tako da voće treba jesti s kožom da dobije punu vrijednost. Također sadrži beta-karoten, kalcij, vlakna, magnezij i kalij Voće raste u grozdovima na stablu. Babaco ima atraktivan torpedo ili cilindričan izgled, žute kože i sočnog žutog mesa bez sjemena. Voće je najbolje jesti svježe, kada je u potpunosti zrelo.Okus je svjež i slatki, a može se definirati kao kombinacija jagoda i dinja. Nezrelo zeleno voće se koristi kao zeleno povrće u umacima kariju i chutneyu. Plodovi su obično kuhani ili pirjani kao povrće. Meso babaco plodova je također dobro u voćnim salatama. Vrlo je pogodna vrsta za uzgoj u zaštićenom prostoru i podnosi 0 °C.

Porijeklom ova vrste je iz Rusije, sjeveroistočne Azije i Japana. Nije samooplodna pa je obavezno imati barem dvije biljke, koje daju plodove u drugoj godini. Listopadni je grm visok do 2 m, cvate u ožujku, a cvjetovi su mali, bijeli i mirisni, te mogu izdržati do -7 °C. Zrele su u svibnju, plodovi su plave boje s voštanom prevlakom, duguljasta oblika dužine 2 cm, a meso je crvene boje sa sjemenkama kao u kivija. Okus varira od kiselog do blago slatkog ili gorkastog. Mogu se konzumirati kao svježe voće ili u raznim pitama i kolačima, džemu, voćnim sokovima i jogurtu. Vrlo su ljekovite zbog svojeg antioksidativnog svojstva i visoke koncentracije vitamina C i D.

Guava je malo tropsko voće, vrste Psidium guajava, porijeklom iz Srednje i Južne Amerike. Oblikom može biti okrugla, ovalna ili kruškolika, te zelene ili žute boje kože, ovisno o vrsti. Koža je tvrda, često gorka okusa, ili meka i slatka. Meso može biti u rasponu od bijele do tamno ružičaste boje i sadrži male tvrde sjemenke. Guava je slatkog ili kiselog okusa kao kombinacija kruške i jagode. Ima tipičan miris, sličan kori limuna, ali manje oštar. Bogata je bakrom, vlaknima, folnom kiselinom, željezom, manganom, kalijem, i vitaminima A i C. Kao i tamarind vrlo je pogodna za uzgoj u Dalmaciji i otocima na otvorenom, a podnosi temperature do 0 °C. Daje plodove već u prvoj godini. Guave sadrže više antioksidansa likopena od bilo kojeg drugog voća ili povrća. Likopen štiti zdrave stanice od slobodnih radikala koji mogu uzrokovati sve vrste oštećenja, uključujući i blokirane arterije, degeneraciju, probleme sa živčanim sustavom, pa čak i rak. Guave se mogu jesti sirove kao voće, ili rezane sa sjemenkama u salatama. Također se može koristiti u pitama, džemovima, želeima, umacima, sokovima i čajevima.

Kaktus ili zmajevo voće cvjeta nekoliko puta svake godine. Cvijet je prekrasan, dug oko 15 cm i širok 30 cm u promjeru, cvjeta noću i odumre uz prve zrake sunca. Daje prinos nakon uspješnog oprašivanja noćnih oprašivača moljaca i šišmiša. Kora ploda nije jestiva, već samo meso u unutrašnjosti. Plod se prereže na pola i unutrašnjost se pojede žličicom ili se nareže na kriške kao lubenica. Može se i piti kao sok. Kod nas je uzgoj moguć jedino u zaštićenom prostoru jer ne podnosi temperature ispod 12 °C i traži vrlo nisku relativnu vlažnost zraka. Ovo voće se preporučuje zbog svoje bogate nutritivne vrijednosti za:

• poboljšanje zdravlja očiju – karoten

• poboljšanje probave u organizmu i smanjenje masnoća – vlakna

• poboljšanje metabolizma tijela – proteini

• kao pomoć u formiranju zdravih zubi i čvrstih kostiju – kalcij

• za poboljšanje apetita – vitamin B2, B1

• poboljšavanje izgleda kože –B3

• poboljšavanje općeg imunološkog sustava tijela – vitamin C

• kao pomoć u formiranju tkiva – fosfor

Ovo voće je porijeklom iz Perua, ali se danas uzgaja i u drugim krajevima s umjerenom klimom. Pepino pripada rodu papaje, ima okus sličan krastavcu i dinji. Ovalnog je oblika, ima žutu koru s prugastim ljubičastim šarama. Plodovi su veliki kao šljiva, mada ima i onih koji dostižu veličinu ploda papaje. Zreli plod je zlatnožute boje, i čvrst. Jestiv je cijeli plod, čak i sjemenje Sprema se na razne načine, a najpoznatije jelo je PEPI: pepino ispržen na margarinu i dobro začinjen. Pepino je prijatnog okusa, a sadrži vitamine A, C, kalcij i dobar je za dijabetičare. Pepino je pogodan za uzgoj u zatvorenom i otvorenom prostoru do temperature od 0 °C.

Kiwano (Cucumis metuliferus) je jedinstveno voće izgledom nalik voću iz znanstveno-fantastičnih filmova, a poznato je više od 3000 godina. Ima sjajno zlatnožuto-narančastu koru i bodlje. Obasut je malim bodljama koje objašnjavaju zašto kiwano nazivaju bodljikavom dinjom. Iznutra je želatinasto meso koje je ispunjeno jestivim sjemenkama i sjajne je limeta zelene boje. Osvježavajuća aroma nježnog okusa banane, dinje, limete i maracuje, nešto je sasvim novo i totalno egzotično. Kiwano je vrlo bogat mineralima, ugljikohidratima i vitaminima, a nazivaju ga još i zlatnom narančom. Kiwano se koristi za konzumiranje kao:

• osvježavajuće piće ili svježe voće

• u kombinaciji s drugim voćem ili sokovima, kreira ukusne egzotične napitke i koktele

• kao desert, s voćnim kolačima od sira, s pudingom, sladoledom i raznim preljevima i kremama

• kao atraktivno iznenađenje za goste, prijatelje poslovne partnere koje odaje originalnost, mogućnost posluživanja voćnih salata ili deserta u izdubljenim polovicama kiwana

• može se koristiti kao vrhunska dekoracija drugog voća ili cvjetnih aranžmana te je neizostavan u cocktail barovima.

Vrlo je pogodan za uzgoj na otvorenom i daje izvrsne prinose u plastenicima.

Passion fruit je trajnica, autohtona na tropskim regijama Amerike. Poznata je po svojim prekrasnim bijelo-ljubičastim cvjetovima. Dvije glavne komercijalne sorte su ljubičasta passion fruit (Passiflora edulis L.), i žuta (P. f. flavicarpa edulis). Ljubičasta se uglavnom uzgaja u Africi i Indiji, a žuta u Peruu, Brazilu i Ekvadoru. Svježa maracuja je bogata vitaminom A, kalijem i dijetalnim vlaknima. Njen sok je izvor askorbinske kiseline (vitamin C). Passion fruit ima okrugle ili ovalne plodove, sočne unutrašnjosti ispunjene brojnim sjemenkama. Voće se može jesti sirovo ili koristiti za proizvodnju sokova, često se dodaje u ostale voćne sokove za poboljšanje arome. Kod nas se u kontinentalnim uvjetima može vrlo uspješno uzgajati tako da biljka svojim velikim zelenim mesnatim listovnim pokrije površinu od 6-9 m2 sa stotinama prekrasnih cvjetova i vrlo ukusnih plodova. Potrebno je dvogodišnje sadnice posaditi na sunčano mjesto uz odgovarajuću konstrukciju kao za vinovu lozu te traži dosta zalijevanja. Vrlo je pogodna za uzgoj na otvorenom, daje izvrsne prinose u plastenicima i može se uzgajati u Dalmaciji i otocima na otvorenom.

Papaja se još naziva i tropska dinja, jer po okusu podsjeća na dinju. Uzgaja se najviše u Južnoj Americi, Indiji i južnoj Africi. Stablo papaje slično je palmi, a plodovi mogu biti teški i do deset kilograma. Kora zrelog ploda je žute ili narančaste boje, sa smeđim mrljama. Plodovi koji nisu zreli kuhaju se kao povrće. Zrela papaja sadrži više vitamina. Kada se priprema za jelo, papaju treba presjeći uzduž na dvije polovice, žlicom izvaditi sjemenke, kao kod dinje, i oljuštiti koru. Ovo voće je idealno za pravljenje salata, ali je ukusno i kada se posluži isječeno na kriške i preliveno limunovim sokom. Vrlo je pogodna za uzgoj u zaštićenom prostoru i podnosi 12 °C uz vrlo nisku relativnu vlažnost zraka.

Orijentalna dinja (Cucumis melo var.makuwa) na korejskom „chamoe“ – krastavac velike kakvoće.

Dinja se razvila od divljih vrsta u Aziji, a njezin uzgoj i povijest su prilično dugi. U Indiji i Kini, orijentalne dinje se koriste još od prije Krista, a u Europi su se pojavile u 5. stoljeću. Orijentalna dinja sadrži vitamin E, kalcij, kalij, vitamine i folne kiseline, te znatne količine vode. Tijekom ljeta kad se ljudi puno znoje, ovo voće je dobro za gašenje žeđi. Egzotična dinja ima velik sadržaj šećera i vrlo malu sjemenu ložu koja se lako odvaja od ploda. Iznimno je sočna, tvrdog bijelog mesa i slatkastog mirisa. Vrlo je tanke kore i iznimno dobro podnosi transport, ne puca i može se dugo čuvati. Pokazala se izvrsnom u liječenju žutice, začepljenja, ima antikancerogeno djelovanje i koristan je laksativ.

Nashi izgleda kao jabuka. Nastala je u Aziji križanjem jabuke i kruške. Ima oblik jabuke, a okus kruške. Priprema se jednako kao jabuka. Jede se svježe voće ili se od njega prave kompoti, voćne salate ili se jede sušena. Cvjetovi nashi kruške su vrlo privlačni pčelama, i različite vrste nashija se oprašuju međusobno, dok se oprašivanje može obaviti i s kruškinim cvjetovima. Cvjetni nastavak je obilan, kao i brzi urod, zato je plodove potrebno prorijediti. Rodnost nashija je izvanredna, stoga se može očekivati kako će se navedena nova voćna vrsta kod nas brzo raširiti.

Tamarillo (Solanum betaceum syn. Cyphomandra betacea) je porijeklom iz Perua, Čilea, Ekvadora i Bolivije. Vrlo je pogodna za uzgoj u zaštićenom prostoru i podnosi 0 °C, pa se u Dalmaciji i otocima može uzgajati i na otvorenom. Tamarilo daje plodove u obliku jajeta i jestivo je voće. Ima pojedinačne plodove ili u grozdovima od 3 do 12 jajolikih plodova. Različitih je veličina od 4,5 – 8 cm dugih i 3 – 4 cm širokih. Površinska boja ploda može biti tamno ljubičasta, zagasito crvena, narančasta ili žuta, moguće je da su plodovi prošarani tankim uzdužnim tamnim linijama. Boja mesa varira od narančasto-crvene ili narančaste do žute ili krem žute. Dok je kožica dosta čvrsta i neugodna okusa, vanjski sloj ploda je sočan i blag. Meso je meko, sočno i slatko kiselkasto okruženo sjemenom sa dva poduža odjeljka. Žuti plodovi su obično i malo slađi. Plodovi iznutra mogu biti tamni, tamno ljubičasti, crveni i žuti u žutim i narančastim plodovima. Jestivo sjeme je tanko, gotovo plosnato, okruglo, veće i tvrđe nego kod obične rajčice. Tamarillo je bogat kalcijem, karotenom, niacinom, fosforom, željezom, proteinima, vitaminom C i tiaminom. Tamarillo se često jede sirov. Plod je slatko-kiselog okusa i stoga je popularan za salate, variva, džemove,želee, sokove i kao nadjev za kolače. Koža se može jesti, ali ima vrlo gorak okus.

Naziv avokado-aligator kruška, dali su mu Englezi, koje je ova voćka asocirala na aligatora. Avokado se stoljećima uzgaja na prostorima Južne Amerike, a danas se najviše uzgaja u Kaliforniji. Ova voćka u sebi sadrži vitamine A, B, C, E i željezo. Smatra se da smanjuje razinu kolesterola u krvi. Poznata je njegova široka upotreba u kozmetici. Preporučuje se kod držanja dijeta: dva avokada zadovoljavaju dnevnu potrebu odraslog čovjeka za voćem. U trgovinama avokado možete naći tijekom cijele godine. Da biste provjerili je li dovoljno zreo, trebate ga blago stisnuti, i da vam se njegova unutrašnjost učini meka poput maslaca. Avokado treba prvo nožem presjeći na pola, zatim odstraniti sjemenke, isjeći na četvrtine i oljuštiti koru. Jede se uvijek sirov, i to odmah nakon skidanja kore jer brzo potamni. Često se koristi kao prilog jelima, posoljen i zaliven limunovim sokom ili maslinovim uljem. Možete napraviti i umak tako što ćete u sokovniku izmiksati avokado, bijeli luk i razne začine.

Smokva (lat. Ficus carica) je listopadni grm ili malo drvo porijeklom iz jugozapadne Azije i istočnog Mediterana, koje se uzgaja na široko rasprostranjenim područjima zbog svog jestivog ploda.
Plod smokve je mesnat, sladak, oblika kruške. Može biti žućkaste ili purpurne boje. Jede se svježe, konzervirano ili sušeno.
Koristi se u prehrambenoj industriji za proizvodnju punjenog keksa i džema.

Postoji 12 osnovnih i najpoznatijih vrsta grožđa od kojih se pravi većina svjetskih vina. Ranije su se vina označavala prema području na kome se grožđe uzgaja, ali kasnije je broj proizvođača i područja sa vinogradima toliko porastao da je uvedeno označavanje prema vrsti grožđa.

Crno grožđe

cabernet sauvignon - Ovo je najpopularnije grožđe na svijetu kad je proizvodnja crnog vina u pitanju. Uzgaja se u Bugarskoj, Čileu, Australiji, Kaliforniji, južnoj Francuskoj. Ima mala plavo-crna zrna sa debelom kožom, kasno olista i kasno sazrijeva.
merlot - Od ovog grožđa se pravi najskuplje crno vino na svijetu - Chateay Petrus. Uzgaja se u Bordeauxu, ima velika zrna sa tankom kožom, okus ima tragove borovnice i metvice.
nebbiolo - Daje vrlo kompleksna crna vina, uspjeva na vapnenačkom zemljištu, na većim visinama, najviše u sjeverozapadnoj Italiji. Vrlo tamne je boje i kasno sazrijeva. Nebbia na italijanskom znači magla.
crni pinot - Od ovog grožđa se pravi čuveni burgundac. Uspjeva na vapnenačkom zemljištu istočne Francuske. Ovo je "sveti gral" proizvođača u mnogim zemljama. Ima tanku kožu crne boje i guste grozdove. Pored Francuske, uzgaja se i u Australiji, na Novom Zelandu, u Južnoj Africi, Italiji, Rumunjskoj, SAD-u.
syrah ili shiraz - Drevno crno grožđe sa Srednjeg istoka. Uzgaja se na granitu, vapnencu i pijesku u dolini Rone (Francuska), u Kaliforniji i Australiji. Plavo-crne boje, ima mala zrna i debelu kožu. Relativno rano sazrijeva i daje visoke prinose.
sangiovese - Ovo grožđe se uzgaja po cijeloj Italiji, kao i u Argentini i Kaliforniji. Raste na vapnencu, ali i na glini, sporo i kasno sazrijeva, podložno je oksidaciji. Najbolji iz vrste je Sangiovese piccolo.

chardonnay - Bijeli chardonnay je vjerojatno najtraženije grožđe na svijetu. Bolje uspjeva na siromašnijem zemljištu, ali se prilagođava i drugim tipovima. Daje male grozdove tanke kože. Rano cvjeta i zrije. Danas se uzgaja u svakoj zemlji u kojoj se pravi vino.
crni chenin - Koristi se za najraznovrsnija vina, daje obična i pjenušava, suha i slatka. Uzgaja se najviše u dolini Loare - jugozapadna Francuska, sve do Atlantika. Ima tanku kožu, kasno sazrijeva. Raste i u Južnoj Africi, Kaliforniji, Australiji i Novom Zelandu. Daje dugotrajna vina, ali i vina koja se odmah piju.
traminac - Grožđe ružičaste boje, daje suha i slatka bijela vina, karakterističnog aromatičnog, nekako začinjenog okusa. Podrijetlom je iz Aldo Adiga. Uzgaja se u Francuskoj, Austriji, Njemačkoj, Sloveniji, Hrvatskoj, Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Rumunjskoj, u Australiji i na Novom Zelandu.
rizling - Voli hladniju klimu. Blijeda zrna sa mrljama, u malim grozdima. Kasno cvjeta i zrije. Daje vrhunska suha, poluslatka i slatka vina. Uzgaja se u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Australiji i SAD-u.
crni sauvignon - Grožde doline Loare, raste na vapnencu, pijesku, šljunku. Kompaktni mali grozdovi tanke kože. Rano zrije. Uzgaja se i u Italiji, Južnoj Africi, na Novom Zelandu, u Australiji i SAD-u.
semillon - Daje sjajna slatka vina i visoko kvalitetna suha vina. Ima velika zrna i tanku kožu. Traži specifične klimatske uvjete. Raste u Bordeauxu u Francuskoj, Čileu, Australiji, SAD, Južnoj Africi.