Umpah Pah

Umpah Pah



Moja dva oca i prijatelja, René GOSCINNY i Albert UDERZO, često su govorili, ponavljali, pričali i pripovijedali kako moja malenkost, mali Gal, nije prvi lik koji je njihova mašta iznjedrila – da bih riječ rekao! Neka znate da je već prilikom njihova prvog susreta u jednoj novinskoj agenciji čiji su se uredi nalazili na Champs-Elyséesu u Parizu, među njima kliknulo. Iako Francuz, Goscinny je upravo bio stigao iz New Yorka, a Uderzo iz ulice Montreuil u 11. okrugu. Prvi je rusko-poljskog podrijetla, rođen u Parizu. Velik dio svog djetinjstva i mladenaštva proveo je prvo u Argentini, a zatim u Sjedinjenim Državama. Drugi, iako talijanskog podrijetla (o, da!), podrijetlom je Šampanjac, no njegove uspomene iz djetinjstva i adolescencije ne sežu dalje od Pariza i predgrađa tik uz njega. (Kad samo pomislim na sumnje mnogih da su moji autori pomalo ksenofobi?!)

No, da nastavimo: iako različitih podrijetla i okruženja u kojima su rasli, naši autori ipak imaju jedan zajednički jezik: jezik humora. No taj humor nema nikakve veze s onom dobro poznatom pretencioznom vrstom humora niti s humorom koji nas tjera da razbijamo glavu kako bismo dosegli njegov 36. stupanj. Njihova je koncepcija poprilično različita od one koja se obično prakticira u stripu. Nalazimo se u 1951. i drskost njihove 24 godine goni ih da pokušaju mijenjati stvari. Ta zajednička strast za zabavljanjem kako drugih, tako i sebe samih sasvim ih prirodno navodi na objedinjenje njihovih najdražih disciplina. Za Renéa to je tekst, a za Alberta crtež i to će dvoje oživjeti pustolovinu koja će trajati 26 godina. Nažalost, znamo tragičan uzrok njezina završetka. Njihova je prvotna ideja bila pričati (ne)zgode mladog Indijanca koji živi u rezervatu i hvata se ukoštac s modernim američkim načinom života koji okružuje taj rezervat, enklavu koja je sačuvala svoju tradiciju i običaje predaka. I tako se rodio moj stariji brat UMPAH-PAH ili, bolje reći, njegovo prvo izdanje. No, za njegove autore uslijedit će i prvo razočaranje.

Goscinny je napisao scenarij, a Uderzo započinje prve skice glavnih likova iz kojih će proizaći prve table. Usput napomenimo da tata Albert, kad se radi o olovci, ima jednu maniju: skicirati svoje junake u obliku Schwarzeneggera u mladim danima napumpanog helijem. (Vidjeti preteče koje je naš majstor glavom i bradom načinio, kao što su Arys Buck, Princ Rollin i Belloy). Isto vrijedi i za UMPAH-PAHA koji će, na sreću, biti posljednji iz serije likova s minimalnim brojem moždanih stanica. Nešto kasnije pojavit će se i poneki malo napredniji lik. Ali što? Za dva su autora pustolovina započinje loše. Njihov menadžer, zadužen za lansiranje stripa, uzalud se trudi brojnim časopisima ponuditi taj prvi i ne baš najsretniji pokušaj. Pa što? Sad su na pozitivnoj nuli. Mladi su i u grudima im kuca junačko srce. Čekajući bolje dane, a imajmo na umu da je od nečega trebalo i živjeti, tandem će u strip pretočiti rubriku o bontonu za jedan poznati ženski časopis. René se očajnički, ali sa svom ozbiljnošću baca na brošuru na tu temu, koju Albert zatim ilustrira s vrlo malo entuzijazma i mnogo straha za njihovu budućnost. Jednog dana nada se vratila. U agenciji ih posjećuje jedan veliki belgijski izdavač. Zašto ga ne imenovati? Nitko drugi no jedan od braće Dupuis, onih istih koji, između ostalog, izdaju časopis SPIROU i ženski časopis BONNES SOIREES. Dva druga brže-bolje obljepljuju zid agencije skicama UMPAH-PAHA. Iščekivanje traje, no Mesija napokon stiže. Letimično baca oko na zid i autoritativno kaže: Vrlo dobro! Samo dalje vježbajte, djeco! Upravo će u tom trenutku očevi nepobjedivih Gala doista naučiti što znači kad se čovjeku nebo sruči na glavu.




Izdavač Dupuis dolazi na dobru ideju (kasnije će se uvjeriti da je ipak bila loša) da pokrene veliku američku pustolovinu izdavanjem novoga televizijskog časopisa u New Yorku: TV FAMILY. René Goscinny, koji se pretrgao da se nastani u Parizu u nadi da će mu to postati stalna adresa, prisiljen je vratiti se u Sjedinjene Države kako bi okupio i organizirao tim koji će postati redakcija tog časopisa. On je, naime, jedini među njima koji tečno govori engleski. U svoju prtljagu ubacuje i prve table UMPAH-PAHA u nadi da će ondje... možda...? Zahvaljujući dugom boravku u New Yorku koji je tomu prethodio, tata René sad poznaje mnoge autore i crtače stripova čija sjajna imena nekima još uvijek odjekuju u pamćenju: Harveyja Kurtzmana, Billa Eldera, Jacka Davisa i još mnogih drugih... Sve njih zabavlja gledati male Francuze koji žele raditi humoristične priče o Indijancima. Bratski omogućuju Renéu da upozna osobnog leterera Miltona Caniffa, kako bi ovaj u oblačiće upisao engleski tekst. Albert, koji je u Parizu, polaskan je viješću, no unatoč leteriranju á la Milton Caniff, UMPAH-PAH ondje ne pobuđuje veći interes no u Galiji. Drugo veliko razočaranje. Neki će drugi dotle upoznati drugu vrstu razočaranja. Izdavačka kuća Dupuis prisiljena je povući svoj TV-časopis nakon samo nekoliko mjeseci. Jedini koji je doista sretan jest René Goscinny, koji se, utješen ovom pustolovinom, vraća na ognjište.



Albert Uderzo pronalazi svoje table UMPAH-PAHA s oblačićima ispunjenim prestižnim slovima i posprema ih u ormar iz kojeg će table izaći tek mnogo godina kasnije. Danas vam ih predstavljamo uz ispriku što smo dometnuli podnaslove na francuskom: tata Uderzo nikad nije uspio odlučiti izbrisati engleski tekst koji je napisao leterer Miltona Caniffa!

Umpah-Pah

U originalu Oumpah–Pah, ovaj strip–klasik djelo je nenadmašivog tandema Goscinny–Uderzo i zauzima po kvaliteti i originalnosti sam vrh žanra komično–karikaturalnog stripa, kao i europske škole uopće. Proslavljeni tekstopisac Rene Goscinny umjetničku karijeru je započeo kao crtač, no postupno je usporedna ljubav prema priči prevladala i specijalizirao se za scenarije, od kojih valja spomenuti Oncle Paul (s Paapeom), Spaghetti (s d'Atanasiom) i Strapontin (s Berkom) te neizostavni Lucky Luke (znan još i kao Talični Tom) s također nezaobilaznim autorom, crtačem Morrisom. Albert Uderzo crtač je od najranijeg puberteta, a crtao je i takve naslove kao što su Luc Junior (s Lafrancqom) i Tanguy et Laverdura (s čuvenim Charlierom). Ovi divovi devete umjetnosti susreću se na zajedničkim projektima za strip-reviju Tintin ranih 50-ih te stvaraju naslove Johan Pistolet, nešto malo rade i na spomenutom Luc Junioru, a zatim dolazi predmet ove recenzije, Umpah-Pah.


Umapah-Pah i brat konj

U privatnoj kolekciji autora ove recenzije nalazi se svega pet epizoda, u izdanju Forum Marketprinta iz Novog Sada, 1990. godine. Na hrvatskom su zasad izašla tri broja u izdanju Strip Agenta i Bookglobea, a u pripremi su i ostali. Moći ćete ih naći, gledajući geografski najbliže, u stripoteci Babilon u Đakovu, no uskoro, nadajmo se, i u našem gradu na Dravi! Koliko ih ima u originalu metodom usmene predaje nisam uspio decidirano saznati, pa molim sve koji nešto više o tome znaju da me dopune. Brojevi koji su poslužili kao uzorak za ovaj osvrt su na kompromisnom hrvatsko–srpskom jeziku, koji podrazumijeva ekavicu i poneki čudniji izraz. Dok čekamo dovršetak izdanja na hrvatskom, poslužit će i ovaj, koji ima i nekih svojih čari.


Yak yak yak yak yak

Autorski dvojac Umpah–Paha nastavlja eksperimentirati i 1961. nailaze na zlatnu žilu, Asterixa! O Asterixu uistinu ne treba pričati puno, pogotovo danas kad je i predmet blockbustera vrhunske produkcije i glumačke postave. S njime Asterix vuče mnoge paralele. Povijesna tematika, glavni akter - ponajbolji ratnik u selu, njegov spaljeni pratitelj te čitav niz sporednih likova, koji su to čisto po nazivu, jer itekako utječu na radnju, i, još bitnije, tjeraju na smijeh. Tu su naravno i epizodni likovi, ništa manje upečatljivi i „krivi“ za cjelokupnu atmosferu. Crtež ljudske likove prikazuje karikaturistički, ali uglavnom normalnim proporcijama, živahnih lica koja odlično odražavaju njihove emocije i nastupe, u čemu je Uderzo neosporiv autoritet, barem u ovome žanru. Gotovo sve ostalo prikazano je podosta realistično, bogatim koloritom koji će privući najmlađe i sitnim detaljima za uočavanje kojih će, ukoliko se čovjek uživi (a hoće) trebati još (barem) jedno čitanje. No to neće biti problem, dapače, jer humorističko–pustolovni Umpah–pah može izazvati samo jednu negativnu emociju: bijes zbog pomanjkanja novih i novih epizoda!

U prvoj epizodi, Oumpah-Pah, le peau-rouge, prevedenoj kao Dupli Skalp, upoznajemo naše junake i doznajemo kako su se susreli. Ponositi brod „Oholi“ na obale još neistražene Amerike dovodi skupinu europskih vitezova. Dočekani kišom indijanskih (danas bismo rekli „starosjedilačko-američkih“) strjelica, ipak ne odabiru borbu u hladu već strateško povlačenje. Naš su - glavni junak, vitez Iber Od Kisele Štrudle, sam polazi u ekspediciju, na kojoj ga odrješitim udarcem tomahawka u svijet snova baca sam Umpah – Pah. Želeći ga skalpirati, ostaje vrlo neugodno iznenađen kada otkrije kako blijedoliki ima još jedan skalp! Naravno, ušminkani Iber nosi periku (vlasulju). Ovaj prvi primjer kulturološkog šoka u Umpah - Pahovim pustolovinama odličan je pokazatelj jednog od glavnih koncepata samog stripa: i opet, slično kao u Asterixu, to je sraz civilizacija. I to zajedno sa svime što nosi: čuđenjem, nepovjerenjem, predrasudama uzrokovanim što ohološću što neznanjem, i, naravno, nepreglednim nizom istinski humornih situacija u koje dovodi svoje aktere. Ova ironija, nikad zlobna ali uvijek primjetna, prožima cijeli opus, na duhovit način ogoljujući ljudski svijet općenito, sazdan na temeljima samodovoljnog poimanja hijerarhije, međuljudskih odnosa, načina života, politike, ratova i „civilizacije“ kako su je doživljavali tadašnji Europljani.



Umpah - Pah dovodi svog zarobljenika u selo Šavašavaha, plemena nastanjenog u selu vigvama (indijanskih šatora), u okrilju šume, a pod vodstvom poglavice Debelog Bizona i duhovnom rukom vrača Plačka. Život u selu prikazan je vrlo vjerno i s mnoštvom detalja, a nikako ne propustite obratiti pažnju na kokoši i djecu koji tumaraju selom i prave nepodopštine na gotovo svakoj sličici. Prigodno prozvan Dupli Skalp, Iber odmah dobiva neprijatelja u vidu jednog od mudrih seoskih staraca, Jednozubog, koji je potajno u dosluhu s Plačkom i radi na umorstvu bijelog pridošlice. On predlaže „neka se bljedoliki stavi na muke“, no Umpah - Pah upozorava da je Dupli Skalp njegov zarobljenik, pa Debeli Bizon odluku prepušta vijeću staraca. U međuvremenu Umpah - Pah vodi Ibera u svoj vigvam, gdje živi s roditeljima: Mamah - Pah i Tatah - Pah. Nude ga pemikanom: „…meso bizona, sušeno i mljeveno s mašću bizona, moždinom medvjeda i jelena i…“ - tu Umpah - Pahov recept prekida Iberovo povraćanje, što je reakcija koju će na ovaj specijalitet redom imati i svaki drugi Europljanin tijekom daljnjih epizoda.


Kulturološki šok

Umpah - Pah je podvrgnut testu koji se sastoji od tri izazova: naiskap popiti zdjelu kipuće čokolade, izdržati škakljanje po nosu perom bez kihanja i zavezanih očiju pogoditi središte mete strijelom. Kod drugoga Iber apelira na predstavnike plemena da prekinu to „neljudsko mučenje“, pa ga Umpah - Pah u naletu zahvalnosti što ga je ovaj uzeo u obranu proglašava svojim bratom, ne više zarobljenikom. U trećem izazovu Umpah – Pahu pomažu „Instinkt trkača prerijom, njuh vuka…/…spretnost kao kod mog totema pume, a osim toga…/…bila je jedna rupica na zavoju!“ (koji su mu vezali oko glave da pokriju oči). Kako se Indijanci svima obraćaju kao braći, uključujući i životinje, tako i Mamah - Pah grli Duplog Skalpa: „Bijeli brat će biti moj sin!“, a Dupli Skalp, zbunjen terminologijom i novostečenim statusom, odgovara:““Hvala, gospođo…ovaj…sestro - majko…“

Ovih nekoliko duhovitih dijaloga i opisa samo je promilčić zabave koja vas čeka u Umpah - Pahu. Izdvojeni su sa svega tri-četiri stranice, pa možete zamisliti koliko je zabavan i šaljiv cijeli album na 30 stranica! Uz najbolju volju da predočim najdojmljivije dosjetke, kako u tekstu, tako i u slici, to je doslovno nemoguće a da se cijeli strip odmah ne skenira u potpunosti, koliko ritam kvalitete ne posustaje od prve do zadnje sličice. Tu važnu ulogu igra i narator: 1. slika: „Naši prijatelji pužu tiho kroz šumu…“ 2. slika: „Ravni Tabani pužu tiho kroz šumu…“ 3. slika: “Svi pužu tiho kroz šumu…“

Kratko vrijeme Dupli Skalp živi u plemenu Šavašavaha, čudeći se indijanskim običajima, dok mu o glavi rade Plačko i Jednozubi, koji imaju različite strategije kako nadmudriti Duplog Skalpa, pa u jednoj burnijoj razmjeni mišljenja Jednozubi postaje Bezubi. Stoga Umpah - Pah odlučuje vratiti Duplog Skalpa njegovima, u utvrdu na drugom kraju šume koju su podigli kao bazu. Međutim, neprijateljsko pleme Ravni Tabani („Spuštena stopala“?) želi ih uloviti te desetorica njihovih ratnika predvođenih velikim poglavicom Niskim Čelom kreće u potjeru. Umpah - Pah ima rješenje: “Treba biti tih kao uspavana zmija, budan kao izgladnjela vjeverica, brz kao puma u trci za plijenom, nevidljiv kao bizon u magli…“ Dupli Skalp je europski pragmatičan: “Ja nikada neću moći ličiti na sve te životinje… Kako bi bilo da se ograničimo i bježimo kao zečevi?“ To nakon niza peripetija na kraju i čine, praćeni krdom bizona u stampedu, koji prijete da će pregaziti utvrdu kolonizatora do koje su svi skupa, u međuvremenu, nadošli. Časnik upravitelj nalaže ispaljivanje plotuna u krdo. Tu imamo priliku vidjeti naznake budućeg genocida ovih dobroćudnih debeljuškastih sisavaca, počinjenog od strane Bijelog Čovjeka. No ne i u Umpah - Pahu: oružje je zahrđalo i eksplodira u lice vojnicima, a životinje se uplašene od detonacije okreću u suprotnom smjeru odvodeći sa sobom i Ravne Tabane. Spominjući bizone, ne mogu a da se ne osvrnem na mjesto u kojem Umpah - Pah podučava Duplog Skalpa lovu: „Zar vi svaki put kad vam je potreban komad mesa ubijate cijelog bizona?“ – „Bizon nam drukčije ne bi dao mesa.“ Ovdje moram u korist Indijanaca napomenuti da to u stvarnosti nije bio slučaj, već su ga, za razliku od kasnijih Amerikanaca, predaka ovih „naših“ današnjih, koristili temeljito od glave do pete, odnosno bolje reći od roga do kopita: kosti za posude, kožu za šatore, krzno za ogrtače itd… Umpah - Pah je počasni gost na svečanoj večeri u čast povratka Ibera u logor kolonizatorske vojske, gdje zadovoljno gricka voštani sadržaj ukrasnog stolnog svijećnjaka: „Nije loše ni kod vas, blijedolikih.“ Treba li napominjati da ga Mamah - Pah nije pustila na put bez vreće pemikana veličine dvaju onih za cement?



Ne smije se ispustiti ni komentar indijanskih sposobnosti, rituala i lukavstava: Indijanci nailaze na Umpah - Paha i onesviještenog Ibera i ispričavaju se: “Zakasnili smo… Dok se čovjek snađe u šumi…“ Plačko pleše obredni ples koristeći pri tom improvizirane zvečke. Pri tome se glasa: “Vulah, vulah, vulah! Vulah, vulah, vulah! VULAH! Kako da napravim vradžbine kad svuda po zemlji ostavljate bodlje?!!!“ Onomatopeja je važan doprinos duhovitosti Umpah - Paha i inače. Igre transkripta zvukova i glasanja podsjećaju na čuveni „tok-dlen“ iz Alana Forda: strjelica se zabija u stablo, za dlaku promašivši Duplog Skalpa. Čuje se zvuk „Čuk!“ „Tko je rekao 'čuk'?“ Poklič Šavašavaha je „Yak, yak, yak!“, a Ravnih tabana „Blblblblbl“, karakterističan po tome što se dobiva na način da se kažiprstom nasumično i vrlo brzo udara po ispućenim usnama. Probajte i sami.

Tu je još cijela paralelna dimenzija dosjetki, a pokušajte zamisliti kolike još potencijala ima u daljnjim epizodama? Zovu se, redom od druge do pete: ~sur le sentier de la guerre, ~et les Pirates i ~contre Foie-Malade. Primjetili ste, naravno, da jedan naslov nedostaje, a razlog tomu je što je izdavač, očito, napravio previd kada je četvrti broj također naslovio ~et les pirates, kao i treći. Sad je strip star (po ovom konkretnom izdanju, po nastanku ima preko pola stoljeća) „tek“ 19 godina, no možda mu s vremenom baš taj previd donese neslućene numizmatičko - kolekcionarske vrijednosti, tko zna? U iščekivanju tih sretnih dana, kratite vrijeme čitajući pustolovine Umpah – Paha!

Osim navedene Dupli skalp, također i Na ratničkoj stazi, gdje izbija rat s Ravnim Tabanima kojemu se priključuju i Francuzi, Umpah - Pah i gusari, gdje naši junaci brodom plove preko Atlantika i usput susreću gospodu iz naslova, dok se Šavašavasi po prvi puta susreću s konjima. Zatim slijedi Tajna misija, čija se radnja odigrava s one strane Velike bare, a Umpah – Pah između ostaloga posjećuje i kralja Louisa Tko-Zna-Kojeg na njegovom dvoru i upliće se u špijunske afere diljem Starog kontinenta. Posljednji broj je Opsada u kojem se pojavljuju još intrigantniji protagonisti, Prusi, koji Francuzima dolaze oteti prekooceanske kolonije, a Šavašavasi vraćaju ratni dug u savezništvu koji imaju prema Fracuzima, no tu su i Urokljive Oči (to bi na eng. bili tzv. Evil-eyes, no ne oni iz HOMM-a, ovo su ipak Indijanci!), osebujno pleme koje je preuzelo gotovo sve običaje blijedolikih pa, primjerice, umjesto pušenja lule mira sazivaju diplomatsku konferenciju…

Urnebesno smiješno, povijesno podučno, beskompromisno zanimljivo, sve je to Umpah - Pah! Ako ste u životu niste nikad nasmijali, uz Umpah - Paha i Duplog Skalpa hoćete! Od srca preporučam svim uzrastima. Uživajte i do čitanja!

Asterixov stariji brat koji je sa samo pet epizoda postigao izuzetnu popularnost


Umpah pah i Hubert od Kisele Štrudle
Umpah Pah je jedan od prvih stripova koje su stvorili tvorci daleko popularnijeg Asterixa, René Goscinnyj i Albert Uderzo (o kojima smo već pisali u tekstu o Asterixu). Priča o Umpah Pahu počinje daleke 1951. godine, kada su autori stvorili nekoliko danas prilično zaboravljenih likova. Umpah Pah bio je jedan od njih (neki čak tvrde da je bio prvi). Nažalost, prodor stripa na belgijsko-francusko i američko tržište se nije dogodio.

Prva, neslavna, verzija stripa o Umpah Pahu, mladom Indijancu koji u dvadesetom stoljeću živi izoliran od ostatka svijeta u svom selu negdje na prostoru nekadašnjeg Divljeg zapada, vrlo brzo je završila svoju avanturu. Sedam godina kasnije, sa drastičnim izmjenama u scenariju (radnja je vraćena u 18. stoljeće, za vrijeme francuske kolonizacije Sjeverne Amerike) i primjetno napredovalim Uderzovim crtežom, Umpah Pah je preko belgijskog magazina Tintin plasiran na belgijsko i francusko tržište. U tom prvom naletu na tržište strip nije baš najbolje prošao, ali se situacija s vremenom popravila zahvaljujući albumima koje su izdali Lombard i Dargaud.


Naslovnica prve epizode Umpah Paha, kod nas prevedena kao Dupli skalp

Likovi Umpah Pahovog svijeta
Strip prati avanture mladog indijanskog ratnika Šavašavaha - Umpah Paha (franc. Oumpah-pah le Peau-Rouge) i njegovog vjernog smotanog prijatelja - francuskog oficira Huberta od Kisele Štrudle (franc. Hubert de la Pâte Feuilletée), poznatijeg po nadimku Dupli skalp, koji su mu Indijanci dali zbog perike na glavi. Umpah Pah je neustrašiv i jak, posjeduje sve vrline koje krase jednog ratnika: hrabar je kao puma (njegov totem), oprezan poput vuka koji vreba plijen, brz poput zeca koji bježi, miran poput sardine u ulju, tih poput pera koje pada na površinu jezera, itd.


...oprezan poput vuka koji vreba plijen...

Njegov vjerni pratilac, opet, ima sve one mane koje su potrebne da bi se pokretala radnja jednog humorističnog stripa: naivan je, praktički nesposoban, hvalisav, nespretan, slab, i strašljiv, ali zato ima ogromno srce. Pravi lik koji će upasti u svakakve neprilike iz kojih će ga njegov sposobni prijatelj morati izbaviti, tako vodeći čitatelje kroz fantastične pustolovine.


"Rođenje" Duplog skalpa

Od sporednih likova tu je čitava plejada urnebesnih likova kao što su: Umpah Pahovi roditelji – Mamah Pah i Tatah Pah, zaboravljivi poglavica Šavašavaha – Debeli Bizon, nesposobni seoski vrač Plačko, pokvareni starkelja Jednozubi (kasnije je izgubio i taj jedini zub i dobio novo ime - Bezubi), okorjela traperčina Old Billy zvani Duga Puška (koji ne barata najbolje gramatikom, ali je zato, kako tvrdi, izumio žvakaču gumu), te razni francuski oficiri komičnih nadimaka: Dugi Nos, Debeli Trbuh, Onaj Koji Njuši Pod, itd.

Što se neprijatelja tiče tu se najviše ističu Nisko Čelo, predvodnik Ravnih Tabana (neprijateljskog plemena Šavašavaha), zatim Bolesna Jetra, poglavica Hematoma (iliti Urokljivih Očiju), te strašni gusar Brake, koji ne zna plivati, ali zato odlično terorizira posade svih sedam mora kao i svoju vlastitu. Negdje između, nalazi se i pruski časnik Frantz Ktazenblummerswishundwagenplaftembomm. Mjesto radnje stripa se mijenja kroz svaku epizodu; od šuma Sjeverne Amerike u kojima žive neprijateljska indijanska plemena, preko okeana i gusara, Francuske koja vrvi od bandita i izdajica kralja, pa nazad do Amerike.

Strip jednako parodizira domoroce i kolonizatore. Prvi su tako više robovi starih izbljedjelih tradicija i smiješnih plemenskih običaja, nego vrsni ratnici i lovci iz šume kakve bi čovjek očekivao, dok su drugi sve samo ne oni klasični Evropljani koji donose civilizaciju tom divljem kontinentu, jer im puške, topovi i ostala mjerila civiliziranosti skoro nikada ne funkcioniraju.


Jedna od tabli stripa

Mali, ali kvalitetan serijal velike popularnosti


Budući da je serijal stvaran za izlazak u strip magazinu, vrlo je slab po pitanju stranica. Od ukupno pet epizoda, svaka ima prosječno oko tridesetak stranica, što je premalo za neki serijal. Na pitanje zbog čega serijal nije nastavljen nikad nije dato zadovoljavajuće objašnjenje. Istina je da je strip u jednoj tadašnjoj anketi bio dosta slabo rangiran po popularnosti među ostalim stripovima koji su u to vrijeme izlazili u Le journal de Tintin, ali publika koju je stekao kasnije kada je izdan u zasebnim albumima, nije bila za zanemariti. Tu valja napomenuti da je u obzir uzeta samo anketa koja je provedena u Belgiji, tako da čitaoci iz Francuske na to nisu mogli uticati. Nažalost, više nego radi ičeg drugog, njegovi su ga kreatori zapostavili da bi se posvetili njegovom mlađem i popularnijem - bratu Asterixu Galu, koji im je u to vrijeme bio primarna okupacija. Ukoliko je i bilo nekih planova za nove epizode, pali su u vodu 1977. godine, kada Goscinny iznenada umire.


Asterix i njegov "stariji brat" - Umpah Pah

Na prostoru bivše Jugoslavije, strip je već u svom prvom izdanju bio odlično prihvaćen, a kasnija izdanja Biser Stripa i Marketprinta učvrstila su ga na vodećim pozicijama francusko-belgijskog stripa na ovim prostorima. Pred sam početak rata, izašao je album sa samoljepljivim sličicama. 2007. i 2008. godine, hrvatski izdavač Bookglobe je napokon izdao tri albuma identična onima sa francuskog tržišta: sa odgovarajućim naslovnicama (koje je Albert Uderzo naknadno nacrtao), tvrdim uvezom, boljim kolorom i popratnim tekstom o nastanku samog stripa. U moru futurustičko hladnih stripova (i crtanih filmova) za djecu, svojom bezazlenošću kroz koju se provlače univerzalne poruke o poštenju i prijateljstvu, pokoja životna lekcija, te iskreni bezvremenski humor, Umpah Pah blista još jače nego prije pedeset godina. Iako u historijskom pogledu nevjerodostojan, itekako je aktuelan, te u jednakoj mjeri funkcionira i kao umjetnost i kao jednostavna zabava kakva se od stripa očekuje.



radiosarajevo.ba