O Papi

Kada sveti otac, papa ispusti svoju plemenitu dušu, komornik, njegov savetnik iz reda kardinala tri puta ga kuca u čelo zlatnim čekićem i pita da li je tu. Ako nema odgovora, znači da je papa pokojni, lomi se njegov prsten i priprema se konklava, izbor novog pape.



Reč konklava izvedena je od reči "con clave" što u prevodu znači "pod ključem". U upotrebu ju je uveo papa Grgur. Po okupljanju kardinala služi se misa, a pehar korišćen u toku nje, koristiće se i za glasanje. Konklava zaseda neprekidno u Sikstinskoj kapeli, dok se ne izabere novi poglavar Rimokatoličke crkve (glasanje dvaputa dnevno, izjutra i uveče). Dim koji se vidi na trgu potiče od glasačkih listića, tako da provere glasanja nema. Ako iz dimnjaka pokulja crni dim (dodaje se vlažna slama), papa nije izabran i izbor se ponavlja. Radi kontrole vino se donosi u providnim staklenim bocama, a pilići preseku napola. Da se nešto ne bi tajno prošvercovalo. Ako se papa ne izabere za tri dana od početka zasedanja konklave, kardinali dobijaju samo jedan obrok dnevno, idu na dijetu. Papa je izabran (Papa habemus) kada se iz dimnjaka pojavi beli dim. Bela dim je od suve slame i mada se u današnje vreme koriste hemikalije, još je teško razlikovati beli od crnog dima. Tada novoizbrani papa dobija crveni šešir, ribarske papuče i prsten. Pokojni Jovan Pavle II, papa izabran 1978. godine, stranac posle dužeg vremena (Karol Vojtila, nadbiskup Krakova), je za smeštaj kardinala za vreme konklave odredio Dom svete Marte. Za vreme svoje vladavine proizveo je rekordan broj kardinala, 231. Samo u jednom danu proglasio ih je 42.

U IX veku Rimom je vladala papa Jovana, prosvetiteljka i žena...Kako bi danas izgledao svet da ovo nije bio izuzetak, posle kojeg je nastupila oštra kontrola potenicjalnih kandidata za Svetu stolicu.



Papa Sergije III začeo je sa ljubavnicom Marozijom sina Oktavija, koji je takođe postao papa (Jovan XII 955.-964.). Dante Aligijeri je jednog papa (Bonifacije VIII) prikazao u "Božanskoj komediji" smestivši ga u "Pakao". Sveštenik Martin Luter, došavši u Rim, 1510. godine, zatekao je crkvu ogrezlu u korupciju. Protestanske grupe smatrale su da papstvo treba ukinuti, neke su čak tvrdile da je to delo đavola. Jovan Papa I otrovan je digitalisom, kako bi se zabašurio skandal s proneverom Vatikanske banke.

Papa Sikst IV bio je jedan od najkorumiranijih, najokrutnijih i najambicioznijih papa. Papsku kasu punio je u izdavanjem licenci za rimske bordele. Imao je nekoliko sinova, "papskih nećaka". Osnovao je špansku inkviziciju.

Najgori pape u povijesti

Skinuli smo prašinu s povijesnih knjiga i odlučili provjeriti koji je najgori papa u povijesti. (Ne)očekivano, konkurencija je žestoka!

U svakom žitu ima kukolja, kaže stara narodna, no nakon što smo odlučili provjeriti koji je to najgori papa u povijesti, mogli bi poslovicu promijeniti u “U svakom korovu raste i pokoji cvijet”. Naime, iako smo htjeli predstaviti najgoreg rimokatoličkog poglavara, ubrzo smo shvatili da ih ima na desetke, pa smo se odlučili upoznati vas s 10 najluđih likova koji su sjedili na Svetoj Stolici. A vi sami prosudite koji je odnio ovu laskavu titulu.

Aleksandar VI



Ako vam kažemo da mu je prezime bilo Borgija, znate da smo odmah uboli jednog luđaka. Na vlast je došao iste godine kada je Columbo otkrio Ameriku, 1492. godine, a u 13 godina koliko je bio je vlasti uspio si je osigurati mjesto u paklu.
Osim što je imao (barem) devetero djece, navodno je i vlastitoj kćeri Lucreziji napravio jedno, bio je poznat i po masovnom ubijanju neistomišljenika, krađi, lažnom optuživanju, a kako u to doba nije bilo HBO-a, vrijeme je kratio orgijama – jedna je čak ušla u legendu kao “Balet Kestena“. Nakon smrti i pokopa, njegovo je tijelo tek kratko boravilo u Bazilici Sv. Petra, tradicionalnom vječnom konačištu Papa, nakon čega je premješteno u drugu crkvu.

Bendikt IX



Benedikt deveti uspio je čak tri puta biti papa u razdoblju od 1032. do 1048. godine, a osim što je bio jedan od najmlađih u povijesti, navodno se prvi put ‘zapapio’ s 12 godina, čovjek je čak uspio i prodati pontifikat.
Titulu mu je ‘nabavio’ otac Alberic III, a narod je višestrukog papu poznavao kao ubojicu, silovatelja i preljubnika. O njemu se pisali kao “Demonu iz pakla preobučenog u svećenika”, a kada se odlučio oženiti za rođakinju (naime taj običaj je izgleda bio vrlo popularan tada), prodao je titulu za popriličnu svotu novca vlastitom kumu, budućem papi Grguru VI. Papa Silvestar III napisao je o njemu “Život mu je bio tako pogan, gnjusan i sramotan, da se grozim i opisati ga. Vladao je više kao razbojnik nego prelat“.

Stjepan VI



Srećom, Stephanus Sextus ili po naški Stjepan šesti vladao je samo jednu godinu (896.-897.), ali se upisao kao jedan od najluđih likova u povijesti. Naime, genijalac je pred sud crkve izveo svojeg prethodnika, Formozija, a u tome ništa ne bi bilo čudno da dotični nije bio već osam mjeseci mrtav i ne baš pribran. Tijelo su mu izvadili iz grobnice, obukli kao papu, posjeli i ispitivanje je započelo. Kako Formozije nije mogao odgovoriti na pitanja i optužbe svoga nasljednika, proglašen je – gle čuda – krivim, a ono što je ostalo od pokojnika prvo je razvlačeno po ulicama Rima i na kraju bačeno u rijeku Tiber.
Stjepanov pontifikat okončan je pritvaranjem u zatvor i skorom smrću od davljenja u čemu je prste imala obitelj Spoleto koja ga je i posjela u Svetu Stolicu.

Ivan XII



Razvratnik, ubojica i štovatelj Sotone. Dovoljno da završi na našem popisu, zar ne? I Oktavijan (to mu je pravo ime) je volio žene, ali osim što je ‘ordinirao’ stotinjak žena, navodno i muškaraca, miljenice su mu bile tatina priležnica Stephana i vlastita nećakinja. No, to nije sve.
Oslijepio je svojeg ispovjednika Benedikta, kastrirao kardinala Johna, Lateransku palaču pretvorio u bordel, a za vrijeme mise vinom nazdravljao Sotoni i starim rimskim bogovima. No, ni to nije sve. Krao je crkveno bogatstvo, silovao seljanke u crkvi i na kraju ga je ubio ljubomorni muž čekićem u glavu. I sve to još u desetom stoljeću. Sada nam cijela priča s Berlusconijem postaje donekle jasnija.

Sergije III



Čovjek kojim je započelo takozvano mračno doba papinstva ili ‘pornokracija‘. Na vlast je došao 904. godine, i odmah naredio još jedno suđenje Formoziju. Zatim je optužen da je ubio svog prethodnika Lava V, a imao je i 15-godišnju ljubavnicu Maroziju, koja je već bila udana, a njihov sin kasnije je također postao papa.
Nakon njegove smrti Marozija je nastavljala rađati pape, davala im vlast, a kad su joj dosadili ubijala ih je. Pornokracija je trajala 60 godina, sve do gore već spomenutog Ivana XII, inače unuka dotične gospođe. I da, čovjek je bio pedofil.

Lav X



Giovanni di Lorenzo Medici proglašen je papom 1513. godine, i dok ga neki smatraju humanistom i renesansnim čovjekom, sponzorirao je Michelangela i Raphaela te izgradio Baziliku sv. Petra, on je genijalac koji je uveo kupovinu oprosta grijeha.
Rezultat njegove sulude ideje je onih 95 teza koje ste učili u srednjoj školi koje je Martin Luther zakucao na vrata crkve u Wittenbergu. Njegovi neprijatelji pišu kako je bratu Julijanu rekao “Budući da nam je Bog dao papinstvo, uživajmo u njemu“.

Inocent VIII



Iako je inkviziciju utemeljio papa Grgur IX, mučenje je uveo Inocent VIII (1484.-1492.). I kada bi ga pamtili samo po tome, bilo bi i previše. No, čovjek je imao osam sinova, vjerojatno isto toliko kćeri, a njegov pontifikat se u narodu zove “Zlatno doba kopiladi“.
Giovanni Battista Cibo postavio je Tomasa de Torquemadu na čelu španjolske inkvizicije (a nitko ne očekuje španjolsku inkviziciju!), naredio ili dozvolio spaljivanje tisuća žena po cijeloj Europi, koje su smatrane vješticama i koje su, kako je Inocent sam rekao, krive za loše vrijeme. Onog trenutka kada je umro – srednji vijek je završio. I vrijeme se proljepšalo.

Bonifacije VIII



Osim što je svetog Celestina zatvorio i izgladnjivao dok ovaj nije umro, 1297. godine je naredio masakr u talijanskom gradiću Palestrini gdje je poklano šest tisuća ljudi. Između pokolja nalazio je vremena za snošaje sa ženama, a najviše je volio ‘menage a trois‘ s mamama i kćerima.
U tadašnjem Rimu su ga znali kao prljavog starog pedofila, a navodno je izjavio kako je seks s mladim dječacima poput rukovanja. No, najpoznatiji je po tome što ga je Dante u slavnoj ‘Božanstvenoj komediji’ stavio u osmi krug pakla.

Siksto IV



Ajde priznat ćemo mu da je izgradio Sikstinsku kapelu, ali znate li kako je skupljao novce za nju? Oporezivao je rimske bordele, kojima je izdavao dozvolu za rad. Za života (1414. -1484.) uspio je napraviti čak šestero djece, što nas nimalo ne bi čudilo da jedno od njih nije bilo s vlastitom sestrom.
Uveo je oprost grijeha i za pokojne, dakle dok ti familija plaća ti se s anđelima veseliš po raju, kad prestane s Bonifacijem se družiš u paklu. Pravim imenom Francesco della Rovere, osim što je bio poznat po nepotizmu, dao je dozvolu Portugalcima da skupljaju roblje po obalama Afrike.



Julije II

Giuliano, još jedan iz loze della Rovere, osim što je osmislio Švicarsku gardu, uposlio Michelangela za oslikavanje Siktstinske kapele, zabranio kupovanje crkvenih položaja, prvi je papa kojemu je otkrivena “francuska bolest” iliti sifilis, kojega mu je poklonila jedna rimska prostitutka. Na Veliki petak 1508. godine, nije mogao, kako to tradicija nalaže, otkriti noge kako bi ih ljubili vjernici, jer su bile prepune rana od spomenute bolesti. U ovom društvu, pravo janješce.


Idesh.

DA LI STE ČULI ZA „PROROČANSTVO O PAPAMA“ IZ 12. VEKA?



Papa Benedikt XVI

Da li se ostvaruje? U svom slavnom i često čitanom proročanstvu „Proročanstvo o papama“ koje je napisano u 12. veku, a utemeljeno na otkrovenju koje je navodno doživeo, Sveti Malahija tvrdi da će naredni papa ujedno biti i poslednji, a to kaže i sledeći citat:

“Usred velikog pogroma, na presto Svete rimske crkve sešće Petar Rimljanin, koji će napasati svoje stado tokom mnogih stradanja, a nakon čega će grad sedam brda biti uništen i strašni sudija će suditi svom narodu”, stoji u spisu koji se citira svaki put kada Vatikan traži novog poglavara.

Pojednostavljeno rečeno, tokom Petra Rimljanina Vatikan će doživeti krah, a s padom crkve i sveta uslediće sudnji dan, trenutak kada će Bog razdvojiti pravedne od zlih.

Podsetimo se ko je bio Sv. Malahija i zašto mnogi misle da je njegovo proročanstvo ipak podvala i kako ga ljudi tumače.

Sv. Malahija

Sveti Malahija rođen je 1094. godne a preminuo je 1148. godine. Bio je nadbiskup Armagha i jedan od najvećih reformatora Irske crkve. Legenda kaže da je, između ostalog, predvideo tačan datum sopstvene smrti, ali i da će njegova domovina sačuvati veru i odanost Vatikanu uprkos ugnjetavanju i proganjanju tokom narednih sedam vekova.

Autentičnost proročanstva

Malahija je došao u Rum 1139. godine na poziv pape Celestina II, a tokom boravka je doživeo viziju svih budućih papa, koju je zabeležio u vidu uopštenih i nedovoljno određenih šifrovanih fraza.

Rukopis je ostavio u crkvenoj arhivi, gde je ubrzo bio zaboravljen. Međutim, Malahijina biografija Bernara od Klervoja ne pominje proročanstva, niti su ona pominjana u bilo kakvom tekstu sve dok nisu ponovo pronađena 1590. Ovo je dovelo do teorije da je proročanstvo falsifikat iz šesnaestog veka i da se neko poslužio njegovim imenom kako bi svojim rečenicama dao na važnosti.

Oni koji negiraju autentičnost proročanstva tvrde da fraze odgovaraju papama do vremena pronalaženja dokumenta, ali da su kasnije sličnost samo rezultat prevelike uopštenosti fraza. (Izvor: Wikipedia)

Interpretacije

Malahijino proročanstvo sastoji se od vizije poslednjih 112 rimskih papa i predviđanja da će ih ukupno biti 277. Interpretacija njegovih fraza oslanja se na nalaženje veze između same fraze i papinog rodnog mesta, grba ili događaja iz njegovog ponitifkata, poput:

Jovan Pavle I, opisan je kao “De meditate Lunae” što je povezano sa činjenicom da je vladao samo pola meseca.

Jovan Pavle II, označen je kao “De labore Solis” – opis se prevodi kao “pomračenje sunca”, a papa Jovan Pavle II rođen je na dan pomračenja sunca, a sahranjen takođe na dan pomračenja.

Benedikt XVI je “Gloria Olivae” (slava masline) – rodio se poslednje subote pre svete nedelje (za vreme velikog posta) koji počinje grančicama masline, a red kom pripada kao simbol ima maslinovu grančicu.

Poslednja fraza odnosi se na Petra Rimljanima i glasi:

“Usred velikog progona, na presto Svete rimske crkve sešće Petar Rimljanin, koji će napasati svoje stado tokom mnogih stradanja, nakon čega će grad sedam brda biti uništem, i strašni Sudac će suditi svom narodu”.

Pretpostavlja se da se Petar Rimljanin odnosi na pripadnost narodu, odnosno da će poslednji papa biti Italijan. Neki tumače da se uništenje grada ne odnosi na Rim nego na Vatikan kao državu.

Nostradamus i “crni papa”

Slavni Nostradamus spominjao je “crnog papu”, a u njegovim rečima su mnogi prepoznali prvog crnog američkog predsednika Baraka Obamu.

Pojedini zagovornici teorija zavere veruju da je baš američkog vođu nazvao “papom”, jer je u njegovo vreme Vatikan bio država sa najviše uticaja, kao što su to danas Sjedinjene Američke Države.

Međutim, ono što je zanimljivo je to da se kao jedan od glavnih kandidata za novog papu pominje kardinal Piter Turkson iz Gane koji je, gle čuda, crnac!

Ostaje nam samo da čekamo…



24sata, Vestinet

Papinska obilježja i simboli



Pio Nono Tiara

Papinska tijara ili Triregnum – stilizirana biskupska kapa, okrunjena trima krunama. Posljednja trojica papa odbila su biti krunjena, nego su na svečanoj inauguraciji (ustoličenju) nosili običnu biskupsku kapu - mitru. Krunu je prodao po savjetu saborskih otaca papa Pavao VI. i od tog novca izgradio naselje za beskućnike u predgrađu Rima. Za razliku od kardinala, papa nema kardinalski štap, nego koristi palicu koja završava Raspelom (potječe iz 13. stoljeća).

Ključevi Carstva Nebeskog – slika dva ukrštena ključa, zlatnog i srebrnog, spojenih crvenih konopcem (prema Mateju 16:19, Kristova izjava o Petrovom autoritetu:

"Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima;
a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima."

Simbolizira dvije nadležnosti Crkve, nad Zemljom i Nebom. Srebrni ključ simbolizira moć vezivanja i razvezivanja na Zemlji, a zlatni na Nebu.

Papinski prsten (Ribarev prsten) (lat. anulus piscatoris) – zlatni prsten sa slikom Svetog Petra u čamcu, koji baca mrežu, s imenom pape koji ga nosi. Prsten se prvi put spominje 1265. godine u pismu pape Klementa IV. svom nećaku, gdje se govori da su pape običavale ovjeravati javne obrasce s oko vrata obješenom papinskom bulom, a osobna pisma »žigom Ribara«. Prsten na ruku novoizabranog pape stavlja, a po smrti i skida dekan Kardinalskog zbora, koji ga razbija čekićem, što označava i svršetak pontifikata umrlog pape.

Palij - je bijela vunena vrpca koja se stavlja novoizabranom papi prilikom ustoličenja. Na njoj se nalaze dva crveno izvezena križa, a predstavlja težinu službe koju na sebe preuzima novoizabrani papa.



Grb Benedikta XVI., papa 2005.-2013.

Umbracullum – baldahin, (tal.: svod od tkanine ili platna nad prijestoljem, posteljom, nosiljkom i sl., Rječnik Hrvatskog jezika, V. Anić), ukrašen crvenim i zlatnim prugama. Prvi ga je rabio papa Aleksandar VI. Do tada ga je nosio čovjek koji je stajao iza pape i uvijek je bio označen grbom dekana Kardinalskog zbora i starim grbom papinske države. Danas se to obilježje više ne upotrebljava, ali se još uvijek nalazi unutar bazilike, desno od oltara.

Papinski grb – prikazuje već objašnjene ključeve iznad kojih se nalazi oslikani štit nad kojim je postavljena srebrna tijara s tri zlatne krune i crvenim trakama (infulama) koje vise sa zadnje strane štita. (Grb sadašnjeg pape Benedikta XVI napušta tradiciju prikazivanja trijare s tri krune, nego iznad štita ima mitru s tri vodoravne zlatne pruge).

Sedia gestatoria – papinska nosiljka, koju je nosilo dvanaset muškaraca u crvenim odorama. Upotrebljavala se u procesiji nakon izbora novog pape. Novoizabranog papu su u toj nosiljci prenosili od Sikstinske kapele do crkve Svetog Petra, gdje se održavalo krunjenje novog pape. Ovu tradiciju ukinuo je papa Ivan Pavao I.

Zanimljivosti

Tijekom pontifikata 265 papa bilo je i nekih zanimljivosti, pa je tako, primjerice, papa Silverije (536. – 537.) bio sin pape Hormizde (514. – 523.), a dvojica rođene braće naslijedili su jedan drugog na Apostolskoj stolici. O nekim papama, posebice onima iz prvih stoljeća, zna se vrlo malo ili ništa (npr. o papi Urbanu I. (222. – 230.). Vrijeme trajanja pontifikata papa također je vrlo različito. Najkraći pontifikat imao je Stjepan (II.), koji je 752. godine izabran za papu, ali je poslije tri dana umro bez biskupskoga ređenja te se ne nalazi na popisu papa. Posljednji papa s kratkim pontifikatom (samo 33 dana) bio je papa Ivan Pavao I., prethodnik Ivana Pavla II. Za svetog Petra obično se drži da je upravljao Crkvom 37 godina, a papa Ivan Pavao II. više od 26 godina.

Biti biskupom Rima bila je vrlo zahtjevna uloga, o čemu govori i slučaj pape Formoza (891. – 896.), koji je tijekom svojeg pontifikata stekao veliki broj neprijatelja, pa su nakon njegove smrti bili iskopani njegovi posmrtni ostaci i bilo mu je suđeno za brojne grijehe koje je počinio. Proglašen je krivim i odsječena su mu tri prsta i zakopan je u običan grob. Međutim, ubrzo je bio ponovno otkopan i bačen u rijeku Tiber.

U povijesti pontifikata bilo je mnogo interesantnih ljudi. Tako je, primjerice papa Celestin V. (1294.), krsnog imena Pietro del Morrone, bio pustinjak poznat po svojoj pomoći siromašnima. Bio je toliko skroman da je čak i živio u maloj špilji. Kardinali izbornici bili su toliko ganuti tom njegovom žrtvom da su ga dugo vremena nagovarali da se prihvati papinstva, što je na kraju i učinio ali je kao papa proživio samo 6 mjeseci. Za razliku od njega Španjolac, papa Aleksandar VI., svjetovnog imena Rodrigo de Borgia bio je bogati vinogradar koji je kupio prijestolje, a od Apostolske stolice napravio unosan posao. Živio je poročno i, prema nekim izvorima, imao čak devetero djece. Najpoznatiji su od njih kći Lucrezia i sin Cesare. Po njegovoj smrti, tijelo je bilo danima nepokopano. Još jedan među poznatijim papama bio je i Lav X. (1513. – 1521.), koji je ekskomunicirao Martina Luthera, dozvolo indulgenciju (prodaju oprosta), a navodno je i rekao: »Bog nam je dao Svetu stolicu, stoga uživajmo u njoj!«.

Jedan od kurioziteta u povijesti papa je i takozvano proročanstvo Svetog Malahija po kojem će posljednji papa nositi ime Petar II., a bit će 277. papa.