Orada - Komarča (Sparus aurata)

Orada - Komarča (Sparus aurata)



Orada je jedna od najljepših riba Jadrana. Uz lubina i zubaca, orada je najinteresantnija riba za sportski ribolov na Jadranu. Budući da se sve ove ribe rijetko i teško love, njihov lov je uzbudljiv, a oradu sportski ribolovci drže kraljicom sportskog ribolova. Uz to, njihovoj popularnosti nesumnjivo doprinosi i visoka kulinarska vrijednost.

Pripada obitelji ljuskavki (Sparidae), a znanstveno ime orade je Sparus auratus L., koje je dobila zbog svoje zlatne boje. Naziv orada nije jedinstven za čitav Jadran. Zapravo je u upotrebi čak tridesetak imena za ovu ribu, od kojih su češće upotrebljavani: dinigla, komarča, lovrata, ovrata, podlanica, sekulica, štrigavica i dr. Na njenoj zlatnoj boji pretežno se zasnivaju nazivi orade i na stranim jezicima. Talijani je nazivaju orata, Francuzi daurade, Nijemci Goldbrasse, a Englezi gilthead.



Orada se ističe velikom i robusnom glavom s razvijenim čeljustima i krupnim usnama. Gornja vilica je malo isturena nad donjom. Linija gornjeg dijela glave orade je parabolično zakrivljena pa orada djeluje malo pogrbljeno. Tijelo je čvrstog kostura, izduženo, iako relativno visoko. Stiješnjeno je u bokovima i prilično usko. Ima razvijene peraje. Boje je na gornjem dijelu tijela modrikastozelenkastosive, a postrance je sivosrebrnaste boje, s uzdužnim smeđim ili smeđezelenkastim prugama. Donji dio tijela je srebrnastobijel. U gornjem dijelu škržnog otvora ima ljubičastocrnu mrlju, a posebno je upadljiva zlatna do narančasta mrlja, smještena na škržnim zaklopcima. I prostor između njenih očiju premošćuje zlatna mrlja.

Težina ulovljenih oradi u prosjeku se kreće od 25 do 30 dag, a u sportskom ribolovu još i više. Inače orada može doseći težinu od 10 kg, a može narasti do 60 cm u dužinu. Spada u porodicu Sparidae u koju se svrstava još osamnaest odreda vrlo cijenjenih vrsta: zubatac, pagar, kantar, arbun, ovčica, fratar, šarag, špar, pic, ušata, bukva, salpa i dr.

Orada je dvospolac. U prvom razdoblju spolne zrelosti je mužjak, a čim pređe težinu od 0,5 do 0,6 kg, pretvara se u ženku i tako ostaje do kraja života. U Jadranu se mrijest orada odvija u prosincu i djelomice u siječnju, na pješčanim terenima. Ova je riba rasprostranjena po čitavom Sredozemlju i istočnom Atlantiku. U Jadranu je rasprostranjena po cijelom uzobalnom dijelu bez obzira na vrstu dna, ali se ipak najčešće drži pjeskovitih i šljunkovitih dna uzduž obale kontinenta i otoka.



Na oradu se rijetko naiđe dalje od obale, po brakovima i oko grebena. Ona se uglavnom drži priobalnog mora, pri čemu se u toplim mjesecima približava obali, a zimi se od nje udaljuje upućujući se u svoja mrijestilišta. Preferira dubine od 5 do 10 m, a dublje od 50 m se ne spušta. Tražeći hranu orada se najčešće vrti oko ušća rijeka, a rado boravi i u mirnim uvalama. Strme obale i dublje priobalno more joj ne odgovaraju. Često se nađe uzduž umjetnih lukobrana, a zalazi i u luke tražeći naselja dagnji po okomitim stranama zidova lučke obale. U zaljevima i kanalima orada nerijetko čini štete na uzgajalištima dagnji i ostriga, gdje rado drobi mlađe i mekše školjke. Inače se lako prilagođava raznim nivoima slanosti mora jer se može naći i u natprosječno slanim i u boćatim (zaslađenim) vodama. S izuzetkom zime, kad se okuplja u veća jata radi mriještenja, nije suviše povezana u grupe.

Zbog svog načina ishrane naviknuta je da se kreće lagano i sporo s izraženom mirnoćom i elegancijom pokreta. Po svojoj prirodi je plaha, ali i lukava. Odličan je plivač i na prvi znak opasnosti u stanju ju je brzo izbjeći. Osjetljiva je na hladnoću i, ako je veće zahlađenje zatekne u plićim i zatvorenijim vodama, često ugiba.



Pretežno se hrani školjkama, puževima i crvićima. Tražeći crve u stanju je vješto glavom prevrtati kamenje. Omiljena hrana su joj dagnje koje drobi svojim neobično jakim zubalom. Školjke i puževe nalazi tako da ih, mašući repom i odbacujući pijesak, iskopa sa dna. Podvodni ribolovci su zapazili da je u stanju naletom na ježa slomiti mu kućicu i zatim pojesti iznutricu zajedno sa zdrobljenim bodljama i kućicom. To su potvrdili i pregledi sadržaja njenog probavnog trakta u kojem su nađeni ostaci zdrobljenih kućica školjki, puževa i ježeva. Hrani se još i manjim rakovima, trpovima, glavonošcima te drugim morskim životinjicama. Napada i ribe. U nedostatku svoje osnovne hrane ne odbija ni otpatke od ljudske prehrane, komade riba (odbačene glave, utrobu i dr.).

Drobljenje školjki mekušaca omogućuju joj snažne vilice koje su opremljene jakim zubima, očnjacima i kutnjacima. Orada na prednjem dijelu zubala ima četiri do šest stožastih, ponešto kukastih zuba, iza kojih se s obje strane vilice nalazi četiri ili pet nizova debelih i zaobljenih kutnjaka. U samom dnu usta, na svakoj vilici, smješteni su po jedan ili dva kutnjaka s velikom krunom i ovalnom, gotovo ravnom površinom.

Način ribolova

Oradu se lovi na raznovrsne načine, u sportskom ribolovu ponajviše udicom (tunjom ili štapom), parangalom, ostima i podvodnom puškom. Panulom se ne lovi.

Za lov orade tunjom ili štapom udice se postavljaju na jednaki način. Drugim riječima kod svakog od brojnih rješenja za postavljanje udica, olova, vrtuljaka i najlona, svejedno je hoće li s drugog kraja osnovne uzice biti četvrtasti stiropor (odnosno pluto) ili će najlonska uzica biti namotana na kotur jer će se loviti štapom. Najčešći način izrade udičarskog pribora za lov orade sastoji se u tome da se na osnovnu najlonsku uzicu, debljine 0,40 do 0,45 mm, veže vrtuljak iza kojeg slijedi meduvez, odnosno komad najlona dugačak metar do metar i po. Na ovaj se najlon postavlja klizajuće olovo kojemu se kretanje treba ograničiti još jednim vrtuljkom vezanim na suprotnom kraju meduveza. Na isti se vrtuljak, s druge strane, veže završna uzica debljine 0,30 do 0,35 cm, dužine od 10 do 30 cm. Na završnu uzicu se postavlja udica širine luka 10 do 20, ređe i 30mm. Tunja za lov orade iz čamca može biti potpuno bez olova, samo s udicom privezanom za najlonsku uzicu debljine 0,35 do 0,40 mm.



Od mamaca za oradu se najčešće upotrebljava meso raznih školjki, meso volka, svježa riba (srdela i gavun), veliki morski crv, glava muzgavca, sipica i bobić... Mamac treba da bude dovoljno velik za krupne udice kojima se lovi orada, a potrebno je da bude velik i zbog toga da privuče ovu ribu naviknutu na krupniji zalogaj.

Oradu se može loviti bez torila, ali su rezultati ribolova mnogo bolji ako se natori ribolovna pozicija. Torenje može biti sprovedeno samo u toku ribolova, ali je bolje da se riba privikne na odredeni položaj tako što se torilo razbacuje dan-dva prije ribolova. Za torenje se koristi kaša od smrvljenih slanih srdela, pomiješana sa zemljom ili pijeskom.

Lov na orade se odvija s obale ili iz čamca usidrenog blizu kraja. Dno na kojem se lovi je šljunkovito ili pjeskovito-šljunkovito, obraslo travom. No, trava ne smije biti previše gusta jer, kako se orada lovi udicom spuštenom na dno, mamac na udici lako može ostati nezapažen među travom.

Najbolje doba godine za lov orade je druga polovica jeseni i proljeće, a u drugoj polovici ljeta i zimi ribolov je slabiji. Lovi se uglavnom danju, ujutro ili predvečer. Uzburkano more i vjetrovito vrijeme ne pogoduju ribolovu orade, koja bolje grize za tihog vremena.



Kad orada zahvati mamac, povuče ga prema otvorenom moru - treba joj pustiti da ga ponese par metara, a onda zategnuti najlon. Ako je riba ostala na udici, najlon treba zadržati zategnutim, jer se kod orade udica nikad čvrsto ne zakači pa bi kod suviše labavog držanja najlona udica sigurno ispala. Naime, zbog karakterističnog zubala orade udica se obično samo vrhom zabije između zuba ili se slabo zabode u tvrdo nepce ribe, pa se lako otkači. No, najlon se ne smije niti jako potezati, jer postoji mogućnost da se udica zakačila za usne orade, a one lako pucaju, a postoji i mogućnost da se udica zabijena među zube savije, naročito ako je na udici riba od više kilograma. Stoga je rješenje u neprekidnom laganom pritezanju najlona i dobro podešenoj kočnici špule. Kod izvlačenja orada pruža otpor i svom svojom snagom i lukavstvom (a oboje su zamjetni), pokušava se osloboditi udice.



Komarča ispod 20 centimetara duljine ne smije se loviti, sakupljati niti stavljati u promet.

Preparirana vilica orade od 4,2 kg, uhvaćene u Španjolskoj

Kako uloviti kraljicu - ORADU



   Možete , a i ne morate imati nekakav štap sa pripadajućom rolom . Dužina štapa, akcija, veličina role i te stvari, meni osobno nisu od presudnog značaja dobrog ulova, jer poslužit će neka univerzalna oprema za lov šarana npr. :fishing:
   Na rolu ili ručno motovilo namotajte osnovni najlon od 0.30-0.40 mm, jer je sasvim dovoljan, naravno ako je kvalitetan , zatim na njega stavite klizno olovo (ima rupu kroz sredinu) koje imate (10-50g), ali ok je sve što možete odbaciti na udaljenost od 10-30 m (ovisno o terenu) , poslije olova stavite neku perlicu ili stoper da olovo ne "žulja" čvor kojim vežete vrtilicu na kraju osnove, zatim za vrtilicu zavežete predvez duljine cca 1m, koji mora biti tanji od osnove i može biti od "nevidljivog" najlona , ali i ne mora, na kraj vežete udicu ( ja lovim udicom širine luka minimum 15mm, jer me malene ribe ne interesiraju u ovom načinu lova ).
   Od mamaca koristim najčešće puža volka, kojeg prvo izvadim iz kućice :king: , jer je žilav pa ga sitniš ne oglođe tako brzo kao npr. srdelu, dagnju (pidoču), može i komad lignje, raka samca (živi u kućicama od puževa), velikog crva, bibi-a ...
   Bacite to u more i čekate, ali morate ostaviti na roli ili otvoren preklopnik ili slobodan hod špule, a kod motovila odmotati par metara najlona da riba bez otpora ponese mamac, jer kontrirate tek nakon par metara kada se Orada uvjeri da nema zamke :sneaky: , nakon toga ako ste je zakačili treba je izvući i van iz mora, u ćemu će vam pomoći mreža za prihvat ribe, a ako obala to dozvoljava možete je i "nasukati" .

Pozicije za lov

Oradu možete tražiti odn. pričekati svugdje uz obalu ako dubina mora nije prevelika, najbolje pozicije su na blago položenom terenu ljušturastog dna izmiješanog sa pijeskom. Morate paziti da mamac ne padne u posidoniju odn. morsku travu koja se vidi na desnoj slici, jer onda ništa od ulova . Praktično je pogledati mjesto lova sa neke visine (ako ste u mogučnosti), jer se morska trava vidi kao jače zatamnjeno područje, pa ju je lakše promašiti. Isto tako ako ima puno trave potražiti ćete sa iste promatračnice svijetla područja koja su male oaze pijeska na koje treba mamac pasti kako bi bio vidljiv.
Za lov iz nekakvog plovila koje je najčešće barka vrijede isto složeni pribor i mamci.
Naravno da je u lov najbolje poći u zoru ili sumrak kao i za večinu ostalih riba bilo morskih bilo slatkovodnih.
Kada ste na moru, a pun je mjesec i neda vam spavati slobodno krenite u ribolov, ugodno bi vas mogao iznenaditi.


(Pijani Tvor)