Vitamini - hrana ili lijek?

Vitamini - hrana ili lijek?



HRANA je izvor energije (gorivo) i svih životno važnih hranjivih tvari kao što su vitamini i minerali. Zdrava, bolje reći ODGOVARAJUĆA, HRANA kao lijek, odnosno prevencija srčanokrvožilnih bolesti, karcinoma, dijabetesa i mnogih drugih bolesti, već jako dugo nije samo teorija.


No, da bi naš organizam dobio u punoj mjeri ono što mu treba bilo bi potrebno pojesti 1-2 kg rajčice, zelja, brokule ili cikle na dan. Hraneći se tako opteretili bi probavni sustav, posebice jetru i gušteraču, a u velikoj mjeri uzrokovali brojne toksikološke probleme tj. intoksikaciju organizma.

Drugo i ne manje važno - živimo u vremenu kada glede hrane više ne pratimo godišnja doba, kao da su ona “izbrisana”. Za Božić možemo kupiti jagode, trešnje, blitvu, rajčicu, paprika, krastavac… A o uvozu hrane, uzgoju u staklenicima i uzgoju uz pomoć svih mogućih gnojiva da i ne govorimo.

Danas nema prehrane po godišnjim dobima što je nutricionistički jedino ispravno. Stoga je suvišno govoriti da se potrebe organizma za hranjivim tvarima poput vitamina i minerala mogu zadovoljiti putem dnevnih obroka. S namirnicama iz uvoza, staklenika, hladnjača i brzog uzgoja to je teško i praktički nemoguće.

Obilje namirnica iz uvoza i sam razvoj civilizacije doveli su do uporabe novih, nama do sada nepoznatih, namirnica, začina i obroka. Time su doveli i do nepoštivanja jednog od temeljnih nutricionističkih načela: “ Organizam želi i treba hranu svog podneblja.” Mi smo odrasli u bogatstvu i raznovrsnosti hrvatske kuhinje, od Istre, Primorja, Like, Zagorja, Slavonije, Dubrovnika… do Hercegovine… Naš organizam prepoznaje sir i vrhnje, pršut, ribu, janjetinu, uštipke i sir iz mišine, kulen, čvarke, pašticadu, teletinu ispod peke, kao i srdele, sipu, masline... Vrlo će teško prepoznati, apsorbirati i imati koristi od manga, avokada, papaje ili sušija…kada smo djetinjstvo proveli uz jabuke, kruške, smokve, grožđe, bademe, marelice, breskve iz vinograda...

Brzi ritam življenja kao i obroci “s nogu”, u prolazu i bez reda brišu i drugo nutricionističko načelo: “Svaki obrok valja pripremiti ex tempore – dakle svjež “.

A kako je prehrana još uvijek kod većine ljudi NAVIKA, a ne smišljeni obrok izbalansiranih namirnica, ne poštuje se niti temeljni nutricionistički princip koji definiraju samo dvije riječi: “ Jesti treba RAZNOVRSNO i s pravom MJEROM”, a ja bih dodala u miru i sa ljubavlju. S ljubavlju treba i kuhati i pripremati obrok. Jer, i samo kuhanje, danas je potpuno drugačije, a od silne “tehnike” u kuhinji se izgubio svaki čin pravilnog pripremanja hrane. Nema više kuhanja na štednjaku s drvima, laganog pirjanja i širenja bogatstva opojnih mirisa slasnih, svježe pripremljenih obroka.

Također, s hranom ne smije biti povezana negacija već samo afirmacija. Nema zabranjene hrane, samo treba znati kada, koliko i što jesti. Hranu treba cijeniti, poštovati. Važno je i s kim jedete. Hrana nas održava u životu. Hrana je važno gorivo i kada jedemo naši su obrambeni mehanizmi “spušteni”. Stoga zaista nije svejedno s kim sjedate za stol. Kada se hranite energetski ste “otvoreni”, na neki način ranjivi jer u organizam unosite nešto što vam treba da biste preživjeli. Od davnine je poznato: “Hrana ima najbiološkiji učinak za organizam”.

Što je ortomolekularna terapija ili vitaminizacija?

Princip ortomolekularne terapije je jednostavan: svako tijelo ima svoju jedinstvenu potrebu za hranjivim tvarima koje su važne za život. One su tijelu potrebne kako bi ono ostalo zdravo i moglo se liječiti od bolesti. Ako svakodnevna prehrana ne zadovolji te potrebe tijelo će osjetiti nedostatak. Svaki nedostatak hranjivih tvari

poput vitamina, minerala, elemenata u tragovima, esencijalnih masti… prije ili kasnije dovodi do bolesti.

Sigurno je općenito bolje liječiti bolesti supstancijama koje se uobičajeno nalaze u našem organizmu i nužne su za život, kao što je npr. askorbinska kiselina. Tvari poput vitamina C i većina ostalih vitamina imaju iznenađujuće nisku toksičnost. Jednako tako možemo reći da ortomolekularne tvari tj. vitamini uglavnom nemaju štetnih popratnih pojava (kada se uzimaju pod kontrolom i u odgovarajućim dozama) ako ih dobivamo svakodnevnom prehranom, hraneći se na uobičajen način.

Ortomolekularnu terapiju ili vitaminizaciju možemo definirati kao: “ortomolekularnu medicinu za liječenje i čuvanje dobrog zdravlja mijenjanjem koncentracija supstancija (vitamina i minerala) koje se i inače, uobičajeno, nalaze u našem organizmu”. Ono što je sigurno - prikladnom prehranom pokušati kontrolirati “neizlječive” bolesti, jer ortomolekularne tvari, vitamini i minerali, u mnogo slučajeva mogu organizam “dovesti u red”, vratiti mu svježinu i snagu, ojačati obrambeni sustav i podići razinu mentalno-fizičke izdržljivosti.

Konačno ako cilj medicine nije samo liječenje bolesti nego i poboljšanje, tj. unapređenje zdravlja, važno je imati na umu da odgovarajući režim prehrane i nadomjesne prehrane, ili vitaminizacije, može pacijentima pomoći u postizanju dobra i kvalitetna života.

Ortomolekularna terapija ili vitaminizacija nije alternativa. Ona se temelji na medicinskoj i biokemijskoj osnovi koja je razvijena na visokoj razini, a uz to je znanstvena i logički shvatljiva. Uzroci bolesti suzbijaju se hranjivim tvarima - mineralima, elementima u tragovima, vitaminima…Važan princip ortomolekularne terapije, nadomjesne prehrane, ili vitaminizacije je: “u današnje vrijeme zdravlje se ne može samo održati”. Svatko mora svoje zdravlje doživotno održavati aktivnim i samopreventivnim mjerama.

Postoje znakovi koji signaliziraju akutni nedostatak hranjivih tvari: neprestani umor, problemi s koncentracijom, nedostatak apetita, ispadanje kose, mekani nokti,

problemi s vidom koji se naglo pojavljuju, problemi sa spavanjem, pretjerana želja za slatkim, brze i česte zaraze, kožne bolesti, alergije i dr. Uzroci bolesti suzbijaju se hranjivim tvarima, znači mineralima, elementima u tragovima, vitaminima. Takva, odgovarajuća suplementacija ortomolekularnih tvari omogućuje:

- duže održavanje mladosti i izdržljivosti;

- njegu vašeg zdravlja, a ne vaše bolesti;

- suzbijanje uzroka, a ne simptoma.

“Neka ti hrana bude prvi lijek“ - znao je već i Hipokrat prije 2500 godina. Potreba svake osobe za hranjivim tvarima strogo je individualna, kao i otisak prsta. Ona ovisi o spolu, starosti, genima, poslu, podneblju, stvarnim potrebama… Poželjno je da optimalna, s osobnim potrebama usklađena, prehrana zadovolji najveći dio potreba za hranjivim tvarima. Ali, ako već postoji nedostatak teško ga je izjednačiti sa svakodnevnom prehranom. Stoga su ortomolekularni gotovi proizvodi (vitamini, minerali, vitaminoidi...) idealna dopuna prehrani i izbor proizvodi za sprječavanje nedostataka i opće dobro ZDRAVLJE prije svega.

Mimi Vurdelja, mr.pharm.

nutriciologinja HOO

(Jutarnji.hr)

Liječnik upozorava koje vitamine trebate izbjegavati



Američki liječnik upozorava javnost protiv uzimanja pojedinih vitaminskih i drugih dodataka prehrani, tvrdeći da bi oni mogli predstavljati opasnost za zdravlje.

Dr. Paul Offit, autor knjige Do You Believe In Magic? The Sense and Nonsense of Alternative Medicine kaže da vrlo malo alternativnih zdravstvenih dodataka ima bilo kakvu korist, ali zato mnogi sa sobom donose zdravstvene rizike.

Upozorava da ljudi često vjeruju da su dodaci bezopasni, ali da to jednostavno nije istina - osobito u slučaju vrlo koncentriranih dodataka koji postaju sve popularniji. 'Kad su doze vitamina pet ili 10 puta veće od preporučene to povećava vaše šanse za bolesti srca, za rak...', rekao je.

Liječnik, koji inače radi u američkoj Children's Hospital of Philadelphia napominje da je nedavno vidio televizijsku reklamu u kojoj se sugerira da bi ljudi trebali popiti dvije litre soka od naranče da bi dobili jednake količine vitamina C koliko ih ima u dodatku prehrani koji se reklamira.

Iako ne misli da će multivitamini napraviti nekakvu štetu, ističe da nisu poznate ni koristi koje imamo od njih. Na pitanje misli li da vrijedi uzimati barem neki prehrambeni dodatak, rekao je da postoje iznimke u četiri slučaja:

1. Trudnicama preporučuje folnu kiselinu kako bi se spriječile deformacije ploda tj. kralježnice.

2. Za bebe je važan vitamin D, osobito u onih koje su isključivo na majčinom mlijeku i nisu često izložene suncu.

3. Starije žene trebaju kalcij i vitamin D kako bi se spriječilo stanjivanje kostiju.

4. Omega-3 masne kiseline mogu biti korisne za zdravlje srce.

O alternativnoj medicini

Dr. Offit je oštro iskritizirao i alternativnu medicinu. 'Ne postoji nešto što bismo mogli zvati alternativna medicina - ako djeluje to je lijek. Ako ne, to nije alternativa', zaključio je.

Za akupunkturu smatra da bi mogla biti korisna, ali ne zato što se igle ubadaju u kožu. Smatra da stari Kinezi nisu znali ništa o ljudskoj anatomiji.

Na kraju je rekao da je i Steve Jobs mogao i dan danas biti živ da je prije zatražio stručnu liječničku pomoć. Naime, vrsta karcinoma gušterače koji je Jobs imao - neuroendokrini tumor - izlječiva je u 95 posto pacijenata koji su bili na operaciji. No njegov je izbor bila alternativna terapija, koja je uključivala čišćenje crijeva i akupunkturu što ga je u konačnici koštalo života.

(Magazin.hr)