Hrelić - Zagrebački buvljak

Hrelić - Zagrebački buvljak

40 godina e-baya na savskom šoderu


Globus donosi prvi veliki vodič po najvećem hrvatskom sajmu rabljene robe i automobila, koji je nastao kraj sela Hrelić nadomak Zagreba, a tijekom desetljeća raširio se na 20 hektara i pretvorio u prvo mjesto na kojem je moguće naći “sve”, od antikviteta do smeća

Desetak godina stanovao sam u Zapruđu, najistočnijem zagrebačkom prekosavkom naselju, najbližem zaseocima Hrelić i Jakuševac pored kojih se smjestio gradski sajam rabljenih automobila i druge robe “iz druge ruke”.

Iako zanimanje za automobile može biti trajno, pravi interes za njih izrasta svakih nekoliko godina kad dođe vrijeme da se nabavi novi. Nasuprot tome, interes za ostalo je stalan jer čovjeku stalno nešto treba, pa čak i ne zna što mu treba ili što želi dok to ne vidi.

Tragovi prvih sajmova nalaze se u Zagrebu već od 11. stoljeća, no nakon Zlatne bule povijest zagrebačkih sajmova je poznata, a kontinuitet nisu uspjeli prekinuti ni Tatari. Izdanci te tradicije su otvorene tržnice poput Dolca, Zagrebački velesajam, sajam antikviteta na Britanskom trgu te sajam rabljenih automobila i rabljene robe uz južnu obalu Save – “Hrelić”.

Na sadašnjoj lokaciji od 20 hektara sajam se nalazi već 40 godina. U sajmene dane nema manje od 20.000 posjetitelja, a za lijepog vremena zna ih doći i do 50.000. Na prodaju se obično nudi oko 2,5 tisuće automobila, na parking ih se može smjestiti 4000, izlagači dovezu robu u narednih 1000 vozila, a na pristupnim putevima može ih se naći još 1000 - zajedno oko 10.000 automobila.

Specifičnost robe u tome je da su to stari, više ili manje rabljeni predmeti. Razlika između smeća i antikviteta često je samo u nijansi. Enigma koja mi je dugo vrijeme bila nerješiva bio je čovjek koji je redovno nudio sve vrste slomljenih kliješta. Nije imao ništa drugo osim pedesetak različitih neupotrebljivih kliješta pregledno izloženih na ceradi na tlu. Zapanjilo me kad sam uočio da neprekidno trguje. Kome mogu ikako poslužiti slomljena kliješta, osim da se nekoliko stotina kila proda u staro željezo? To nije moglo biti posrijedi jer su se neupotrebljive alatke prodavale po komadu, pa bi ih kila koštala znatno više od otkupne cijene otpadnog željeza.

Rješenje je, naravno, bilo jednostavno koliko su i složene bile pretpostavke o čemu je riječ dok ga nisam dokučio. Slomljena kliješta kupovali su majstori u raznim poduzećima koji su zaduživali alat, pa su za sitan novac dobili ista takva oštećena kliješta koja su mogli razdužiti i dobiti nova, dok su neoštećena kliješta koja su zadužili odnosili sa sobom za svoje poslove u fušu.

Sajmište rabljene robe je trgovački pandan govorničkom uglu Hyde Park, mjesto elementarne trgovačke demokracije. Ovdje se posluje kao u drevna vremena, bez računa i garancija, po istim pravilima po kojima je Marco Polo kupovao svilu.

Ugostiteljski sadržaji. U stilu trgovine su i popratne aktivnosti. Barake s kotlovinom vrlo teško i nategnuto mogu zadovoljiti suvremene minuciozne sanitarno-higijenske propise i pomodne nutricionističke zahtjeve, ali takvu kotlovinu se rijetko gdje može naći. Kava skuhana na plinskom rešou, u loncu obloženom zapečenim kavenim talogom, naizgled je kao puding i jedna od najboljih koje sam ikada popio.

Sajam rabljene robe u Hreliću nedvojbeno ima povijesnu, kulturološku i ekonomsku vrijednost, a mogao bi biti i turistička atrakcija. Bez njega bi grad ostao okljaštren za jedan od svojih korijena. Ono što želi imati budućnost ne smije se odreći dobroga iz svoje prošlosti.

Kako i  kada doći?

Tramvaj:

Tramvajem se do Hrelića dolazi tako da se iskrca na zadnjoj stanici “četrnaestice” u Zapruđu ili da se “šesticom” ide do kraja Jadranskog mosta. Nastavlja se uz nasip, šetnjom od 15-ak minuta.

Taxi:

Nedeljom ispod mosta voze taksiji. Kad se vozilo napuni, taksist od svakog putnika uzme osam kuna.

Autobus:

S Glavnog kolodvora prema sajmištu vozi autobus.

Automobil:

Može se doći i automobilom, ali parkiranje uz sajam naplaćuje se deset kuna.

Na Hrelić se ide rano ujutro, već oko sedam. U to vrijeme izbor je najveći. Oni koji žele prvi proučiti ponudu zimi dolaze noću s baterijama. Na Hreliću je važno biti prvi, ali uzbuđenje sajma ne staje sve do zatvaranja, oko 13 sati. Neki više vole doći pred kraj jer tada dodatno padaju ionako niske cijene: što je ujutro koštalo 100, može pasti i na 20 kuna.

Prodavači na sajam dolaze oko dva ujutro, čekaju u koloni vozila do tri i, čim se otvori rampa, nastoje uhvatiti što bolje mjesto.  Kriza pogoduje trženju, broj prodavača povećao se, osobito nedeljom.

(Globus)

AKADEMIK JOSIP BRATULIĆ: OVDJE SE KNJIGE VEĆINOM CIJENE PO DEBLJINI



“Danas baš nije neki dan na Hreliću”, prvo je što je rekao akademik Josip Bratulić, povjesničar kulture i književnosti, dok smo šetali sajmom.

“Naravno da mi kolekcionari uvijek idemo na sajam sa željom da nađemo nešto posebno. Kad ne kupujemo, onda smo zlovoljni. Kad ne nađeš ništa u prvih sat vremena, onda sve što kasnije vidiš, a možda uopće nije loše, padne pod dojam kako ‘to nije to’”, kaže nam akademik.

Da bi se našao neki uistinu vrijedan predmet na Hrelić se, preporučuje, mora ići godinama.

Bratulić uglavnom kupuje knjige i keramiku.

Što je najvredije do sada našao?

“Prvo izdanje Prešernove poezije iz 1841. godine, što je i za Sloveniju rjetkost. Našao sam mnoge knjige s potpisom autora koji su napisali posvete prijateljima. Među najvrednijim stvarima je jedna knjiga Vladimira Nazora. Našao sam i knjigu s rukopisom Dobriše Cesarića”, prisjeća se Bratulić.

Prodavačima su obično važnije korice knjiga, nego sadržaj.

Bitno je da su knjige teške, imaju umotane korice, brojni su trgovci nepismeni pa ni ne znaju što je u naslovu knjige.

“Ovdje uglavnom cijene knjige po debljini”, smije se Bratulić.

Na Hrelić je prvi put došao prije pet godina i od tada dolazi stalno, osim po lošem vremenu.

“Kretao sam se u krugu hobista i oni su me dugo nagovarali, a ja sam se skanjivao, ali sada redovito idem”, priznaje.

Za kraj citira Mimaru koji je jednom rekao kako svaka stvar vrijedi onoliko koliko je za nju neka budala spremna platiti.

(Globus)

Šest nezaobilaznih pravila za odlazak na Hrelić

I za dobro snalaženje, naravno. Naime, popularni zagrebački sajam rabljene robe gdje možete kupiti sve, od igle do automobila, protekli je vikend bio prepun, ne samo radi lijepog vremena koje je konačno nagradilo stanovnike metropole, već i radi sve tanjih novčanika našeg pučanstva, kojemu je izuzetno atraktivno skoknuti na sajam i upecati nešto od second hand stvari.



Nakita nikad previše - još jedan prsten za pet kuna prava je poslastica...

No, nisu ni to jedini razlozi. Ako se volite cjenkati i smatrate da cijena nikad nije definitivna, ovo je prava poslastica za vas. U svakom slučaju, ljepše je nedjelju (Hrelić radi i srijedom, no kažu da ima manje ljudi) provesti vani, pa ako ne idete na Sljeme ili Jarun, Hrelić je zanimljivo mjesto na kojemu možete vidjeti sve i svašta.

Iako dosta njih dolazi snimiti ponudu vintage odjeće, koje se stvarno zna naći u super stanju, jer puno je tamo prodavača koji su otvorili vrata svojih ormara i shvatili da se tu krije retro blago (a naći neki uščuvani komad za recimo 10 kuna stvarno je generator dobrog raspoloženja), Hrelić nudi mnogo više. Dosta su popularni i stari koferi, možete naći unikatne primjerke koji izgledaju kao iz noir filmova. Barbarina prijateljica Ana luda je za njima, kaže, stalno ih tamo kupuje. Kompaktni su, kvalitetno napravljeni, od kože, samo ih malo treba namazati dobrom kremom i izgledaju fantastično.
Iako to očito ima i veze s recesijom, činjenica je da sve generacije dolaze na Hrelić, zna biti krcato, i uistinu svi kupuju nešto. Bile to stare šivaće mašine, pipe, dječja oprema, odjeća ili čak automobilske gume i automobili. Naravno, pri ozbiljnijoj kupovini treba dobro razgledati robu i biti stručnjak.



Kolekcija Hrelić zima 2012, ljetna stiže vjerojatno sljedeći vikend...

Dakle, saželi smo šest pravila koja će vam olakšati odlazak na ovaj popularni zagrebački sajam.

1. Styling – jednostavan, bez previše nakita, udobne cipele ili tenisice, jer je podloga šljunak i stvarno nije udobno hodati u štiklama ili u balerinkama. Jednostavna odjeća govorit će da ste skromni, pa će prodavačica koja vas snimi (a snimaju vas uvijek, u sekundi) prilagoditi cijenu onoga što vas zanima. Ostavite kod kuće skupe satove i narukvice. Prodavači su stručnjaci, znaju prepoznati koliko što košta.

2. Nemojte biti previše oduševljeni, jer ako prodavač shvati da ste se upecali, nećete moći baš skidati cijenu. Najbolje je kad prodavač misli da on vas mora pecati, pa krene sam spuštati ili još bolje – krenete odlaziti, a on se dere za vama i spušta cijenu "do dna". To je najteže nama koji volimo "bling bling" i kad snimimo tako nešto, neki krasan vintage nakit, na licu nam se vidi da smo gotove…

3. Ponesite neki ruksak ili veću torbu kako ne biste naokolo vukli vrećice. Najbolje je sve spremati u torbu jer ćete na taj način imati prazne ruke, slobodne za kopanje po hrpama odjeće. A, kaže Barbara, uistinu se zna naći fantastičnih komada.



Iskusni kopači znaju kako treba tražiti

4. Imajte sitniš, razmijenite novac prije odlaska na Hrelić, tako da vam je lakše plaćati stvari koje koštaju pet, dvije ili jednu kunu. To je tamo, naime, standardna cijena. Barbarina omiljena prodavačica dala nam je naušnice ne za 10 već za pet kuna, jer smo došli s njom. OK, pet i 10 kuna u svakodnevnom životu ne predstavljaju neku razliku, no tamo, na tom svetom mjestu cjenkanja, to je veliki popust. Ako razmišljate na taj način i volite izazove, posjetite Hrelić, mjesto na kojemu je umjetnost cjenkanja dovedena do savršenstva.



Uzmite si puno sitniša, trebat će vam...

5. Ako idete automobilom trebat će vam 10 kuna za ulaz na veliki parking, i kad napustite automobil, dobro zapamtite gdje ste ga ostavili jer parking nema nikakve oznake za snalaženje, nema nikakve stupove i slično, na podu je šljunak, tako da se morate snaći kad se vraćate... Hrelić je koncipiran u linijama, kao plac, tako da je najbolje da krenete red po red. Glad i žeđ riješit će hot-dog za 12 kuna ili srednji čevapi za 20 kuna. Naime, cijene pića i hrane nisu kao cijene onoga po što dolazite tamo. Ako ne želite trošiti na hranu i piće, uzmite si puno vode i sendviče, jer ako je sunčan dan, vjerojatno ćete biti žedni. Nema tamo nikakvih tendi, suncobrana i slično.

6. Dolazak na Hrelić bi trebao biti najkasnije oko 10 ujutro, jer prodavači dolaze oko sedam ujutro, pa se ekipa već tada počinje skupljati… Naime, ako želite snimiti najbolju ponudu toga dana, ustanite ranije i krenite u shopping avanturu. Mi smo neki dan bili do 13 h, već je bilo poluprazno, dosta ljudi ode oko podne. Dakle, definitivno, prijepodne i što ranije.



Nove torbe - samo 5 kuna!



Vintage cipele za svako doba dana i noći



Hrpe odjeće tamo se nalaze na svakom koraku



Trebate li stare video kazete?



(itGirl)