Egipatski faraoni

**Učlanjen** : 18.11.2012

Egipatski faraoni

* Kleopatra

* Ramzes I

* Ramzes II

* Ramzes III

* Tutankamon Kralj skorpion

* Keops

* Menes

**Učlanjen** : 18.11.2012

Tutankamon

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tutankamon (ili Tutankamen), nazvan Tutankaten po rođenju, je bio egipatski faraon. Vladao je najverovatnije od 1334. p. n. e. do 1325. p. n. e. za vreme osamnaeste dinastije. Njegovo prvobitno ime, Tutankaten, znači „živa slika Atona“, dok Tutankamon znači „živa slika Amona“. Moguće je da je on „Niburereja“ u pismima iz Amarne.

[Slika: 415px-Tuthankhamun_Egyptian_Museum.jpg]

Istorijski značaj Tutankamona se ogleda najviše u tome što je započeo napuštanje atonizma (koji je uveo Akhenaton), i vraćanje staroj egipatskoj religiji. Kako je Tutankamon započeo vladavinu u devetoj godini svog života, veliki deo vlasti imao je vezir, i njegov naslednik, Aj.

U današnje vreme, Tutankamon spada u najpoznatije faraone, pre svega zbog toga što je on jedini egipatski faraon čija je grobnica pronađena netaknuta u 20. veku.

Porodica

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nije sigurno ko su bili Tutankamonovi roditelji. Tutankamon se pominje kao kraljev sin, ali nije jasno o kom kralju se radi. Najveći broj stručnjaka smatra da je on bio sin Amenhotepa III (verovatno ne sa njegevom ženom Tijom) ili Amenhotepa IV (Ehnatona), verovatno sa njegovom drugom ženom, Kijom. Kada je Tutankamon nasledio Ehnatona na prestolu, Amenhotep III je već neko vreme bio mrtav. Neki egiptolozi smatraju da je period od smrti Amenhotepa III, do dolaska na vlast Tutankamona iznosio sedamnaest godina, iako oko tog pitanja nema konsenzusa. Tutankamon je vladao Egiptom između osam i deset godina. Ispitivanja njegove mumije govore da je Tutankamon bio veoma mlad kada je umro. Pretpostavlja se da je tada imao samo 19 godina. Do ovog zaključka se došlo posle ispitivanja njegovih zuba. Ako bi ovo bilo tačno, to bi značilo da je Tutankamon rođen između 1342. p. n. e. i 1340. p. n. e. i učinilo bi manje verovatnom pretpostavku da je Amenhotep III bio njegov otac.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tutankamon je bio oženjen za Ankesenpaten, Ehnatonovu ćerku. Ankesenpaten je takođe promenila svoje ime u Ankesenamun. Zna se za dvoje njihove dece, obe devojčice, rođene mrtve. Njihove mumije su pronađene u Tutankamonovom grobu.

Vladavina

Za vreme Tutankamonove vladavine, Ehnatonova atonistička revolucija je počela da biva napuštena. Ehnaton je pokušao da zameni postojeću religiju novom, verom u boga Atona, koji je do tada smatran sporednim bogom. U trećoj godini Tutankamonove vladavine (verovatno 1331. p. n. e.), kada je Tutankamon imao 11 godina (verovatno pod Ajevim uticajem), stara egipatska religija je ponovo postala zvanična religija, a Teba ponovo postala glavni grad. Mladi faraon je promenio svoje ime Tutankaten u Tutankamon. Pretpostavlja se da su većinu ovih odluka doneli drugi, u njegovo ime, jer je Tutankamon tada bio veoma mlad

[You must be registered and logged in to see this image.]

**Učlanjen** : 18.11.2012

Menes

[You must be registered and logged in to see this image.]

Menes je bio egipatski faraon iz prve dinastije, po nekim istoričarima i osnivač te dinastije. Živeo je oko 3100----3000. p. n. e..

Prema legendi, Menes je zaslužan za ujedinjenje Gornjeg i Donjeg Egipta u kraljevstvo. Maneton ga zove Menes, Herodot ga zove Min, a prema nekim listama kraljeva iz vremena devetnaeste dinastije njegovo ime je Meni.

Otkriće Narmerove palete krajem 19. veka, dovelo je do nekih neslaganja. Naime, na njoj je prikazan kralj Narmer kako drži ujedinjene simbole Gornjeg i Donjeg Egipta. Zato neki egiptolozi tvrde da su Narmer i Menes ista osoba, drugi tvrde da je Menes nasledio već ujedinjeno carstvo od Narmera, dok neki tvrde da je Narmer započeo, a Menes dovršio proces ujedinjenja. Dok postoje arheološki dokazi da je postojao faraon Narmer, nema dokaza da je postojao Menes. Zato postaje sve verovatnije da je Menes zapravo Narmer.

Prema Manetonu, Menesa je u 62. godini ubio nilski kon

[You must be registered and logged in to see this image.]

**Učlanjen** : 18.11.2012

Keops

Khufu (na grčkom poznat kao Cheops) bio je faraon drevnog egipatskog Starog egipatskog kraljevstva. Vladao je od oko 2589. pne. do 2566. pne.. Khufu je bio drugi faraon Četvrte dinastije. Općenito se smatra graditeljem Velike piramide u Gizi, jedinog od Sedam čuda antičkog svijeta koje je dan-danas očuvano.
Sadržaj/Садржај
Život

Kipić Khufua u Kairskom muzeju

[You must be registered and logged in to see this image.]

Khufu je bio sin kralja Sneferua i kraljice Hetepheres. Za razliku od svog oca Khufu je bio upamćen kao okrutan i bezobziran faraon u kasnijoj tradiciji. Khufu je imao nekoliko sinova od kojih je jedan - Djedefra - postao njegov neposredni nasljednik. Imao je kći kraljicu Hetepheres II.

Općenito se smatra da je Khufu došao na prijestolje u dvadesetim godinama života, te vladao oko 23 godina, što je broj koji mu pripisuje Torinski papirus. Ostali izvori iz mnogo kasnijih perioda sugeriraju mnogo dužu vladavinu: Manethon mu daje 65 godina, a Herodot tvrdi da je vladao 50 godina. Od 2000. godina dva datuma su pronađena koja pripadaju njegovoj vladavini. Natpis koji spominje njegovu najvišu vladarsku godinu, "Godinu 17. po računanju Khufua", prvi put spomenutu od Flindersa Petrieja u njegovoj knjizi iz 1883. godine a kasnije ignoriran od strane historičara, je ponovno pronašao Zahi Hawass godine 2001. u jednoj od pomoćnih komora kraljeve piramide. Nakon toga je godine 2003. "Godina nakon 13. prebrojavanja stoke" od Khufua pronađena na kamenom natpisu u oazi Dakhla u Sahari. V. ovu fotografiju koja sadrži Khufuove ime u serekhu i gore navedeni datum.

Započeo je izgradnju piramide u Gizi, prve koja je sagrađena u toj oblasti.[2] Prema dokazima iz natpisa, također je voerjatno da je vodio vojne pohode na Sinaj, Nubiju i Libiju.

Papirus Westcar, koji je napisan davno poslije njegove vladavine, tj. za vrijeme Srednjeg egipatskog kraljevtsva ili kasnije, govori kako su kralju pričali magične priče njegovi sinovi Khafra i Djedefra. Ova priča pokazuje Khufua kao opakog i okrutnog, i konačno spriječenog u pokušajima da dinastiju očuva nakon njegova dva sina. Bio taj ciklus priča vjerodostojan ili ne, Khufuova negativna reputacija je trajala barem do vremena Herodota, kojemu su pričali nove priče o kraljevoj okrutnosti prema narodu i porodici kako bi sebi sagradio piramidu. Ono što se zna jest da je njegov pogrebni kult trajao sve do 26. dinastije, odnosno posljednje domaće egipatske dinastije, skoro 2.000 godina nakon njegove smrti.

Pogrebni spomenici

Slika Velike piramide.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Samo je jedan minijaturni kip prikazuje lik faraona. S obzirom da mu se pripisuje izgradnja najveće zgrade drevnog doba, ironija je u tome da to predstavlja ne samo jedinu pozitivno identificiranu kraljevsku skulpturu, nego je riječ o najmanjoj ikada pronađenoj : 7,6cm (3 inča) visokom kipu od slonovače koji nosi njegovo ime. Pronađen je ne u Gizi, nego u hramu u Abydosu za vrijeme iskopavanja Williama Flindersa Petrieja godine 1903. Ovaj komad je originalno bio pronađen bez glave, ali s imenom faraona. Shvativši važnost ovog otkrića, Petrie je zaustavio sva dalja iskopavanja na nalazištu dok glava nije bila pronađena tri tjedna kasnije nakon intenzivnog pretraživanja pijeska u području gdje je bio pronađen trup. Ovcaj komad se sada nalazi u Egipatskom muzeju u Kairu.

Nešto kasnije su dvije statue također bile pripisane Khufu, uglavnom na temelju stilističkih sličnosti komadu koga je bio pronašao Petrie. Jedan je kolosalna glava kralja koji nosi bijelu krunu Gornjeg Egipta, napravljena od crvenog granita a sada u Brooklynskom muzeju; druga je fragmentarna minijaturna glava o vapnenca koja također nosi bijelu krunu Gornjeg Egipta, a koja se može naću z Staatliche Sammlung für Ägyptische Kunst u Münchenu.

Prazan sarkofag je pronađen unutar Kraljeve komore u piramidi, ali je nejasno da li je on ikada služio u svrhu pogreba. Njegova mumija nikada nije bila pronađena.

Dok su se prije Khufua piramide gradile samo za vladajuće faraone, u njegovoj vladavini je sagrađeno nekoliko manjih piramida za koje se vjeruje da su bili namijenjene drugim članovima kraljevskog dvora, odnosno trebali biti kraljevsko groblje. Za tri manje piramide istočnog od Keopsove se drži da pripadaju dvjema njegovim ženama, a treća je pripisana Khufuovoj majci Hetepheres I, čija su grobna dobra pronađena relativno netaknuta u obližnjem gtobu. Niz mastaba je sagrađen u blizini malih piramida, isto kao što su grobovi pronađeni na ovom "groblju". Grobovi najbliži Khufuevom su pripadali prinčevima Kawabu and Khufuhafu te njihovim suprugama. Nakon njih su najbliži grobovi princa Minkhafa i kraljice Hetepheres II, te Meresanka II i Meresanka III.[6] Kada je najveći od tih grobova (Grob G7510) iskopan godine 1927, otkrilo se da sadrži bistu princa Ankhhafa, koja se danas može vidjeti bostonskom muzeju lijepe umjetnosti.

**Učlanjen** : 18.11.2012

Ramzes I

Ramzes I je bio osnivač devetnaeste dinastije egipatskih faraona. Nije sigurno kada je vladao, ali najverovatnije je to bilo 1295—1294. p. n. e. ili 1292—1290. p. n. e.

U početku nazvan Paramesu, Ramzes I nije bio kraljevskog porekla. On je rođen u uglednoj porodici, koja je poticala iz Avarisa, nekadašnje prestonice Hiksa. Bio je profesionalni vojnik. Horemheb je Ramzesa I postavio za princa regenta za vreme svog života, sa sličnim titulama koje je on sam nosio za vreme dok je Tutankamon bio živ. Ramzes je, takođe, imao religijske titule i služio Amonu. Kao takav, odigrao je značajnu ulogu u ponovnom oživljavanju stare egipatske religije (posle Ehnatonovog atonizma).

[You must be registered and logged in to see this image.]

Horemheb i drugi vladari koji su ga nasledili, birali su nekad naslednike nekraljevskog porekla. Tako je Horemheb, koji nije bio kraljevskog porekla, postepeno napredovao u vojsci, postao kraljevski savetnik, i napokon faraon. On je imenovao Ramzesa I za princa, i ovaj ga je, posle Horemhebove smrti, nasledio na prestolu. Sa Ramzesom I je počela devetnaesta dinastija, iako su neki ramesidski faraoni smatrali Horemhaba njenim osnivačem.

Kada je stupio na presto, Ramzes je uzeo pranomen, ili kraljevsko ime Menpetire, koje znači približno „postavljen snagom Raa“. Ipak, one je poznatiji po svom ličnom imenu, koje se nekad izgovara Ramesu ili Rameses, i znači „rođen od Raa“.

Ramzes I je već bio u godinama kada je krunisan. On je postavio svog sina Setija I da služi kao vezir. Ramzes je umro nakon svoje veoma kratke vladavine. Sahranjen je u Dolini kraljeva. Njegova grobnica je otkrivena 1817. godine.

**Učlanjen** : 18.11.2012

Ramzes II

Ra-meses Meri-Amon User-Maat-Re Setep-en-Re

**Ra-meses - Oblikovao ga Ra

**Meri-Amun - Amonu

**User-Maat-Re - Moćna je pravda Raova

**Setep-en-Re - Izabran od Ra

Vladao je Egiptom od 1279. godine p. n. e. do 1212. godine p. n. e. Sin Setija I i majke kraljice Tuje. Prva - glavna žena mu je bila Nefertari Merientmut, a ostale žene su mu bile:

***Isetnofret

***Bent-Anath (Istnofretina kćer)

***Merit-Amon (Nefertarina kćer)

***Nebet-taui

***Henutmire (Kraljeva sestra)

***Maat-hor-neferu-re (Prva hetitska princeza)

***Nepoznata Hetitska princeza

U toku svog života, a umro je kada je imao preko 90 godina (prosečan životni vek u to vreme je bio od 30 do 40 godina), Ramzes II je imao preko sto sinova (Amon-her-khep-šef, Pre-her-venemeh, Meri-Atum, Kha-em-Vaset, Meren-Ptah...) i nebrojeno mnogo kćeri (Bent-Anath, Merit-Amon...)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Istorija

Na presto Egipta je došao sa 25 godina, a titulu "Ramzes Veliki" je zaslužno poneo jer, nijedan vladar Egipta pre i posle njega, nije izgradio toliko kolosalnih građevina, spomenika i hramova.

Ramzes II je, još kao mladi princ odgajan za naslednika prestola. Školovan je u vojničkoj tradiciji u ustanovama koje je osnovao i utemeljio još njegov deda Ramzes I, a kao dečak od 10 godina učio se vojnim i državničkim veštinama, pored svog oca Setija I u ratnoj kampanji protiv Hetita.

Ramzes II se oženio mlad, a njegova prva žena je bila kraljica Nefertari, koju je posle njene smrti - 1255. godine p. n. e. nasledila kraljica Isetnofret. Nakon smrti svoje prve žene Nefertari, Ramzes II je sagradio velelepnu grobnicu koja je bila „arhitektonsko čudo“ antičke Tebe.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Po kraljevskim običajima koji su tada vladali u Egiptu, Ramzes II je imao mnogo žena iz svoje najbliže rodbine, tako da mu je jedna od žena bila i njegova mlađa sestra Henutmire, kao i tri njegove kćerke: Meritamun, Bent-Anath i Nebtaui. Posle dugogodišnjih sukoba sa Hetitima, i nakon zaključenja mira, Ramzes II uzima za jednu od svojih žena i hetitsku princezu Maat-hor-neferu-Re, kao zalog dugogodišnjem sporazumu i savezu sa Hetitima. Druga hetitska princeza stiže u Egipat sedam godina posle Maat-hor-neferu-re. Među njegovim mnogobrojnim ženama su bile i žene iz sirijskog i vavilonskog kraljevstva koje su u Egipat dolazile radi učvršćivanja dobrosusedskih odnosa između Egipta i okolnih država.

Otac Ramzesa II, Seti I je doživeo da vidi dosta svoje unučadi, a među svima se posebno izdvajao princ Khaemvaset, četvrti sin Ramzesa II, a drugi sin kraljice Isetnofret. koji je bio i vrhovni sveštenik hrama posvećenog bogu Ptah u Memfisu. Po zapisima sa papirusa zna se da je Khaemvaset bio učen i poznat kao veliki mudrac .

[You must be registered and logged in to see this image.]

Da je Ramzes II zaista bio "Ramses Veliki", i to u svakom pogledu, kako zbog uspešnosti svoje vladavine, tako i zbog svojih osobenosti pokazuje i njegova mumija - visina 170 cm što je, za oko 20 cm iznad proseka visine muškaraca iz tog doba.

**Učlanjen** : 18.11.2012

Ramzes III

Ramzes III. je egipatski faraon XX. dinastije koji je vladao od 1182. do 1151. pr. Kr. Kraljevskim imenom Ra-messes Heqa-iunu User-maat-re Mery-amun.

Ramzes III. je bio zadnji od istinski velikih faraona na egipatskom tronu. On je vladao u trenutku kad je među narodima oko Mediterana proključalo: bilo je to vrijeme Trojanskog rata, pada Mikene i velikih seoba naroda koji su tražili nove životne prostore. Taj veliki val je pokušao preplaviti egipatsku civilizaciju ali se jednostavno razbio o granicu moćnog egipatskog kraljevstva.

Prve četiri godine vladavine Ramzesa III. bile su mirne i posvećene stabiliziranju ekonomije i ojačanju vojske. Prvi znakovi nevolja dolaze u petoj godini njegove vladavine na zapadnoj granici. Libijci, skupa s plemenima Meshwesh i Seped iznenada upadaju iz njihovih pustinjskih predjela u plodnu deltu Nila. Egipatska vojska brzo reagira i pokazuje da se napadači ne mogu mjeriti s njom; većina je uništena a preživjeli postaju robovi. Tako su zemlje koje su graničile s Egiptom dobile lekciju da se s mladim faraonom neće moći igrati.

U osmoj godini njegove vladavine srednji istok je opet proključao; bez dvojbe zbog nove selidbe naroda kao i nekoliko nerodnih godina koje su izazvale glad. Toliko je bio snažan udar tih masa, dovoljno očajnih i dobro naoružanih, da se urušio i egipatski stari neprijatelj: Hetitski imperij. Ova masa naroda sastojala se od plemena koje su Egipćani zvali Peleset (Filistejci), Tjeker (možda ovaj naziv ima veze s Teucrima), Shekelesh (možda Sikels sa Sicilije), Washesh (nepoznata porijekla) i Denyen ili Dardany (možda Danajci iz Homerove "Ilijade"). Svi skupa su sačinjavali konfederaciju koja se naziva "Narodi mora".

Ramzes III. i "Narodi mora"

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pisani i ilustrirani zapisi borbe Ramzesa III. protiv „Naroda sa mora“ postoje na njegovom dobro očuvanom posmrtnom hramu - znamenitom Medinet Habu. Invaziona se masa prethodno zaustavila u Siriji a potom je nastavila napredovati prema Egiptu. To nije bio jednostavno ratni akt, oni su naumili da se silom probiju u Egipat i ovdje nasele. Iza njih su dolazili kompletni narodi sa ženama i djecom, kao i cijelom pokretnom imovinom. Na moru, njihova flota impozantnih dimenzija držala je korak uz obalu i pratila ovu masu. Ramzes III. je shvatio da treba brzo i odlučno djelovati. Glasnici su poslani na istočnu granicu s naredbom da se lokalni odredi suprotstave po svaku cijenu dok se ne kompletira glavnina egipatske vojske. Potom je došlo do odlučujuće bitke izmedju te glavnine i napadača upravo na granici. Kako govore egipatski zapisi sa zidova hramova, katastrofa napadača je bila potpuna i mnogi su poginuli!

Medinet Habu

[You must be registered and logged in to see this image.]

Premda je kopnena invazija bila uništena, još je postojala opasnost s mora. Flota napadača je pokušala prodrijeti kroz jedan istočni rukavac na ušću Nila, ali su bili dočekani od egipatske flote. Egipćani nisu bili vrsni pomorci, ali je ovdje došlo do praktički nove kopnene bitke jer je na bojište pristigla i glavnina vojske. I opet su invazione snage pretrpile katastrofu!

Zadovoljni blistavom pobjedom, Egipćani se nisu upustili u progon poraženih s namjerom da ih otjeraju natrag. Vratili su se u Thebu da dugo slave pobjedu koja je po njima postignuta milošću i rukom Amonovom, bogom Thebe.

Medinet Habu

Potom je Egipat bio miran tri godine, dok nije došlo do novih nevolja na zapadnoj granici. I opet su Libyansi, ujedinjeni s plemenom Meshwesh i jos pet manjih plemena prodrli u deltu Nila. Ramzes III. ponovo brzo i odlučno reagira i okrutno slama napadače, dok novi plijen puni iznova Amonove riznice. Valja istaknuti da je pod ovim faraonom Amonov kult dostigao vrhunac i njegovo svećenstvo je postalo neizmjerno bogato. To će imati katastrofalne posljedice po kraljevstvo u idućoj dinastiji.

Također su zabilježene i druge kampanje Ramzesa III. no one nisu bile tolikog obujma kao ranije. Sve u svemu, može se reći da je u Ramzesu III. Egipat imao zadnjeg velikog faraona. Poslije njega javljaju se samo vladari pod kojima je kraljevstvo polako kopnilo i slava imperija tamnila.

Haremska urota

Zahvaljući Harriskome papirusu danas znamo da je došlo do urote protiv faraona unutar njegova harema koji se sastojao od njegovih konkubina i žena. Urotu je potakla sporedna žena Teja koja je očigledno bila nezadovoljna što njezin sin Pentawera nije bio predodređen za naslijednika prijestolja. Ovo nije bila mala urota te se pretpostavlja da je u njoj sudjelovalo najmanje 40 ljudi. Ne zna se je li urota uspjela jer na tijelu faraona, koji je umro dva i pol tjedna poslije, nema znakova nasilja. Neki smatraju da je ubijen pomoću zmije otrovnice, budući da je na njegovovoj ruci pronađena amajlija protiv zmijskoga ujeda. Ono što je sigurno jest da se urotnicima sudilo. Rezultat urote je bilo pogublijenje četrdesetorice urotnika.

**Učlanjen** : 06.06.2011

[You must be registered and logged in to see this image.]

Фараон Рамзес II имао је око 160 деце.

Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta [You must be registered and logged in to see this image.]

Gost

Prokletstvo faraona

[You must be registered and logged in to see this image.]

Gost

Priča o prokletstvu faraona Tutankamona koji je vladao svega devet godina, i ako manje poznat, u odnosu na slavne faraone tog doba, obišla je čitav svet i nikog nije ostavila ravnodušnim.
Tutankamon (ili Tutankamen), nazvan Tutankaten po rođenju, je bio egipatski faraon. Vladao je najverovatnije od 1334. p. n. e. do 1325. p. n. e. za vreme osamnaeste dinastije. Njegovo prvobitno ime, Tutankaten, znači "živa slika Atona", dok Tutankamon znači "živa slika Amona". Moguće je da je on "Niburereja" u pismima iz Amarne.

Istorijski značaj Tutankamona se ogleda najviše u tome što je započeo napuštanje atonizma (koji je uveo Akhenaton), i vraćanje staroj egipatskoj religiji. Kako je Tutankamon započeo vladavinu u devetoj godini svog života, veliki deo vlasti imao je vezir, i njegov naslednik, Ai.

Uzrok Tutankamonove smrti dugo nije bio poznat. Telo je prvi put ispitivao tim Hauarda Kartera (Howard Carter), dvadesetih godina dvadesetog veka. 2005. godine, egipatski arheolog Zahi Havas je izneo rezultate istraživanja Tutankamonove mumije po kojima nema podataka koji bi ukazivali na to da je faraon ubijen. Postojala je rupa u glavi, ali je ona najverovatnije nastala tokom mumificiranja. Postoje nalazi koji ukazuju na mogućnost da je Tutankamon slomio nogu, i da je moguće da je umro od posledica infekcije. Pretpostavlja se da je Tutankamon umro u devetnaestoj godini života.

Slučajnost ili ne, tek iznenadne smrti "prirodne", i razne nesreće koje su se dogodjale arheolozima i istraživačima koji su učestvovali u otvaranju grobnice 1922. godine, stvorile su mit o "Prokletstvu faraona".

Sled umiranja posle otvaranja grobnice, u samo 6 godina, 22 ljudi koji su radili na otvaranju grobnice, umrli su pod sumljivim okolnostima.

Arčibald Daglas Rid je pregledao mumiju rendgenom, ubrzo umro od nepoznate vrste groznice, Artur Vigal takodje preminuo od groznice, Arthur Mace, američki arheolog, koji je pomagao pri otvaranju grobnice, počeo se žaliti na iscrpljenost, te je ubrzo pao u komu i umro. A. S. Mejs, Herbert i Elizabet Karnarvon kao i radnici - meštani umirali su jedan za drugim svi sa sličnim simtomima. Hauard Karter - umire1939. godine, pre toga preziveo tesku sobraćajnu nesrecu.

Nemački egiptolog prof. Džordž Steindorf 1933. objavio da prevod jednog natpisa na Tutankamonovom grobu koji glasi: "Smrt će tiho doleteti onima koji narušavaju mir faraona".

U novije vreme naučnici (bekteriolozi) su otktili spore mikroskopski malih gljivica, za koje sumljaju da su najverovatniji uzročnici misterioznih smrti iz Tutankamonove grobnice. Ove prastare spore našle su utočište u plućima istraživača, gde su izlučivale otrovne materije i tako izazvale smrt gotovo cele ekspedicije.

Međutim nisu svi iz ove ekspedicije umrli na ovaj način, neki su poginuli u saobraćanim nesrećama, neki izvršili samoubistvo i td. Kako objasniti da je za nepunih 6 godina nestala cela ekspedicija sa lica zemlje?

» Egipatski horoskop
» Egipatski muzej, Kairo