Longinovo koplje

Longinovo koplje


 
Pretpostavku vezanu uz koplje sam odabrao iz knjige ‘Koplje sudbine’ koju je napisao Trevor Ravenscroft.
 
 
Po raznim razmišljanjima, koplje se vjerojatno nalazi u Habsburškom muzeju među krunskim nakitom Habsburgovaca, iako je to isto tako vjerojatno i neutemeljeno. Smatra se da su ga posjedovali Josip, Justinijan, kralj Arthur i vitezovi Okruglog stola, Karlo Veliki, Heinrich Ptičar, Barbarossa, vladari Habsburške monarhije itd.
 
 
S povijesnog aspekta, Longin je s njime zaštitio tijelo Isusa od kasapljenja koje su židovi namjeravali učiniti, pa ga je probio i pomogao mu je da umre u trenu. Legendu je počeo otkrivati Walter Johann Stein u vrijeme II. svj. rata, koji je ujedno i prijatelj Hitlera u njegovom kritičnom razdoblju (1909.-1913.). Tada je Hitler živio od slika u akvarelu, bez kuće, prodavao razglednice, drogirao se i napisao studiju o okultizmu i ritualnoj magiji Srednjeg vijeka. Legenda počinje kada je Maksimilijan zbog koplja ubio legiju Mauriciusovih 6.666 vojnika.
 
 
Nadalje, koplje je pomoglo Konstantinu da proširi kršćanstvo i bude rimski car, što je navodno i sam tvrdio. Zatim ga među ostalima posjeduju Teodozije, Alarik Smjeli (uzeo koplje nakon pustošenja Rima 410. pr. kr.), Elijus, vizigot Teodorik, Justinijan… Pomoću koplja Karlo Martel s malom preostalom vojskom pobjeđuje ogromnu arapsku vojsku, s čime sprječava da Europa postane islamska, što je prekretnica u daljnjem ratovanju. Karlo Veliki je pomoću njega bio vidovit i veliki vojskovođa pobijedivši u 47 bitki u nizu dok ga je imao uza se. 1.000. godina kasnije je 45 careva vladalo uz njega, zatim ga posjeduje pet saksonskih careva, a potom i sedam njemačkih.
 
 
Friedrich Barbarossa je s njim dvaput osvajao Rim i potjerao papu iz Rima, a njegov unuk Friedrich II. je jedan od najuspješnijih vladara i najpametnijih ljudi tog doba (1212.-1250.), čije se carstvo Germanije protezalo većim dijelom Europe. Koplje je inspiriralo nastanak velikih teutonskih vitezova. A sada dolazimo do najzanimljivijeg protagonista vezanog uz koplje. Hitler je u svojoj studiji protumačio da gral dolazi od riječi gradulae, odnosno, postepeno, korak po korak. Minozenger gral opisuje kao dragi kamen (kamen – alkemijski simbol za treće oko). Hitler je svojim interesom za gral automatski bio zainteresiran i za koplje. Wagnerova opera ‘Percival’ po Hitlerovom tumačenju je ovako izgledala:
 
- kralj Anportas – Karlo ćelavi (unuk Karla velikog)
- čarobnica Hundri – Richilda Boeze (kurva koja ga je zavela)
- Percival – lihvar iz Verchellija
- Klingsor – Landulf II. iz Kapue (najzlokobnija ličnost stoljeća)
 
Daljnji utjecaj na misao mladog Hitlera je imao Ernest Preszche koji ga otkriva i drogira magičnim pejotlom kojim su Asteci postajali vidoviti (vrh meksičkog pustinjskog kaktusa, op.a.). Hitler po psiholozima mrzi židove jer je zakleti kršćanin, a oni su krivci za smrt Isusa. Rusko dijelo ‘Protokol mudraca’ od Nilusa daje jedan od povoda za antisemitizam koji je izrastao u najveću katastrofu prošlog tisućljeća. Hitler tako smatra da su svi ljudi potomci Atlantide koja je imala sedam podrasa:
 
- Rmoahals
- Tlavatli
- Tolteci
- Turaniani
- Ariani
- Arkadiani
- Mongoli
 
Također je vjerovao da su Arijevci postali vladajuća rasa i da su oni trebali nastaviti čovječanstvo nakon propasti Atlantide, jer su ratovali su sa gigantskim i paranormalnim mutantima i pobijedili. Tijekom migracija nakon propasti Atlantide, dolaze na Tibet gdje osnivaju sunčevo sveučilište postatlantskog doba i simbol im je svastika. To je po ovoj teoriji bio izravan povod za slanje svojih čuvenih ekspedicija na Tibet gdje se nadao pronalasku drevnih artefakata i materijala koji bi mu pomogli ka uvjeravanju ljudi u svoju ideologiju.
 
 
Postoji i teorija da je Anšlus napravio baš zbog koplja, koje je, kao što sam rekao, navodno smješteno u carskom muzeju. Koplje je zatim držao u crkvi sv. Katarine u Nürnbergu, a kasnije u čeličnom sefu u tunelu ispod jedne kuće. Šifru su znala samo dvojica SS-ovaca koji su je pod zarobljeništvom izdali, pa ga je D. Eisenhower vratio u Hofburg, u Austriju. Slično kao i gral i svi ostali artefakti u ovom poglavlju, Longinovo koplje je vjerojatno postojalo i bilo sačuvano, i kako sada stvari stoje, nažalost je vjerojatnije da je u nečijoj tajnoj zbirci, nego u austrijskom muzeju.

(Razotkrivanje matrice, Ratko Martinović)