Zidovi sveta

Zidane ograde koje dijele jedno područje od drugog, neprijateljske narode ili prostor s jednim državnim uređenjem od drugog gradile su se tokom povijesti, a svjedoci smo da iste ideje postoje i danas; Bez obzira koliko su negativnih kritika i osuda zidovi doživjeli njihov značaj nije izgubljen, danas su postali dio turističke atrakcije zemalja u kojima se nalaze; Osnovna karakteristika svih zidova je masivnost, čvrstoća, otpornost i strah koji su pobuđivali prema narodima s druge strane; Danas, za razliku od prošlih vremena postaju privlačni i zanimljivi svjetskim putnicima za koje više nije važno s koje se strane zida zateknu.

Najstariji i najduži od svih zidova je Veliki kineski zid. Prosječne visine 12 m proteže se u dužini od 2400 km od obala Žutog mora prema stepama unutrašnje Azije. Zid je imao obrambenu ulogu u dugom povjesnom periodu, a danas je uz Zabranjeni grad i Vojnike u terakoti glavna kulturna znamenitost Kine. Gradnja zida započela je u 3. stoljeću pr. K. da bi branio Kineze od prodora Mongola sa sjevera. Za vladavine dinastije Ming, posebno tijekom 15. stoljeća, zid je obnovljen, a u 17. stoljeću je dosegao današnju dužinu. Postoji podatak da je u tom periodu obnavljanja zida sudjelovao svaki treći muškarac Kine. Godine 1970. Kinezi su odlučili uključiti Zid u turističku ponudu, pa tako ovaj simbol kineske civilizacije u prosjeku svake godine posjeti oko 10 milijuna turista. Najatraktivniji dio Velikog kineskog zida nalazi se 70 km sjeveroistočno od prijestolnice na lokaciji Mutianyu gdje turistički obilazak po cijeni od 34$ traje oko 45 minuta. Zbog iznimne baštinske vrijednosti 1987. godine Kineski zid je upisan na listu UNESCO, a 2002. i na listu WMF. Jedan od najimpresivnijih podataka vazanih za ovo svjetsko čudo bio je da se može vidjeti s Mjeseca. Prema podacima iz ožujka ove godine kinesko ministarstvo obrazovanja dalo je nalog da se ovaj podatak izbaci iz kineskih udžbenika jer astronaut Jang Livej nakon 21 dan boravka u svemiru tvrdi na Zid nije moguće vidjeti s te udaljenosti. Točan ili ipak netočan podatak, nije važno jer Veliki kineski zid najveća je građevina na Zemlji.



Kineski zid

U Jeruzalemu, svetom gradu kršćana, židova i muslimana nalazi se ostatak Herodova hrama, srušenog 70. godine, poznat pod nazivom Zid plača ili Zapadni zid. Ovo je najsvetije molitveno mjesto židovskog naroda. Židovski kralj Herod sagradio je hram svom mučeničkom narodu no, samo 6 godina nakon izgradnje u najžešćim borbama židovsko-rimskog rata hram je srušen. Mnogi znanstvenici s polja arheologije, povijesti, religije, te znatiželjni turisti posjećuju ovo sveto mjesto, ali nažalost, upravo je ovo područje dugi niz godina vrlo nemirno i nesigurno.



Molitva ispred Herodova hrama

Znatno kraći od Velikog kineskog, tek 118 km dug i u prosjeku 5 m visok Hadrijanov zid proteže se od Wallsenda na rijeci Tyne na sjeveroistoku Ujedinjenog Kraljevstva prema zapadu tj. do Bownessa. Godine 112. dao ga je izgraditi rimski car Hadrijan kako bi obilježio sjevernu granicu Rimskog Carstva. Gradnja zida započela je s istočne strane, a primarni građevni materijal bilo  je busenje koje je naknadno zamjenjeno s čvrstim kamenim blokovima. Sa sjeverne škotske strane, iz pravca napada Pikta ispred zida bio je prokopan duboki klanac koji je također imao obrambenu ulogu. Godine 383. Hadrijanov zid je napušten jer je Otok tada prestao biti dio Rimskog carstva. Kameni blokovi tada su se počeli koristiti za izradnju kuća u okolici. Danas je ostao sačuvan dio zida koji iako velikim dijelom obrastao u mahovinu svjedoći o visokim građevinskim dostignućima. Ujedinjeno Kraljevstvo posjeduje 14 objekata iznimne baštinske vrijednosti koji su uvršteni na listu UNESCO-a, a od 1987. na njoj se nalazi i Hadrijanov zid. Bilo kako bilo, činjenica je da su stari Rimljani osim umjetnosti, latinskog jezika i nekih običaja Britancima ostavili u baštinu zid koji su oni uspješno iskoristili u turističke svrhe.





Hadrijanov zid označavao je sjevernu granicu Rimskog Carstva.

Hrvatska se također može uvrstiti u popis zemalja koje posjeduju turističke atrakcije. Stonski zid u svakom slučaju dio je naše i europske arhitektonske vrijednosti pa je stoga prozvan «europski kineski zid» što dočarava njegov turistički značaj. Izgrađen je u 15. stoljeću na sjevernoj granici Dubrovačke republike u funkciji obrane od Osmanlija. Dug 5.5 km zid je imao 40 kula i 7 tvrđava od kojih je najpoznatija Koruna. Godine 1581. Ston je bio od rijetkih gradova Europe koji je imao vodovod i kanalizaciju, a trgovina i prijevoz soli prema dolini Neretve omogućili su stanovnicima Stona ugodan život. Nakon pada Dubrovačke republike zid je izgubio značaj tako da su kameni blokovi od kojih je bio građen prodani za izgradnju nekih drugih objekata. Danas bi Stonski zid trebao postati nezaobilazan dio turističke ponude Pelješca i južne Dalmacije, naravno uz obavezno degustiranje školjaka po kojemu je ovaj kraj nadaleko poznat.





Zid u Stonu – Europski «Kineski zid»

Zasigurno jedan od najvažnijih događaja s kraja 20. stoljeća je pad Berlinskog zida koji je prethodio promjeni političkog sustava na prostoru istočne Europe, cijepanju velikih političkih tvorevina kao što su SSSR, Jugoslavija, Čehoslovačka, te naravno ponovnom ujedinjenju Njemačke. Kapitulacijom Trećeg Reicha 1945. Berlin je bio podijeljen u 4 okupacijske zone, kao uostalom i cijela Njemačka. Odnosi između istočne, sovjetske zone i zapadne, predvođene SAD-om počele su se zaoštravati, a građani DDR-a masovno su bježali na zapad. Da bi se «zaštitili» od kapitalizma, vlasti Istočnog Berlina 1961. godine započele su gradnju zida koji je u samo par dana podijelio grad. Trebalo je podići 40 000 armirano-betonskih blokova visine 4 m u dužini od 47 km. Zid je podijelio kuće, ulice i obitelji, te je zaustavio gradski promet. Unatoč zidu, žičanoj ogradi, promatračnicama i konstantnim ophodnjama mnogi su uspjeli prijeći na drugu stranu. Jedan od najprometnijih prijelaza na kojem je u rijetkim trenucima prelazak na zapadnu stranu tek na koji sat bio dozvoljen je Chackpoint Charlie.



Danas se na tom mjestu nalazi «MUSEUM DES WELTWEITEN GEWALTFREIN KAMPF» u kojem je prikazana povijest zida i sudbine mnogih obitelji. Stanovnici zapadnog Berlina na svojoj strani zida crtali su grafite, a Nijemci sa istočne strane nisu se smjeli zidu ni približiti.U studenom 1989. zid je srušen, a nakon ujedinjenja Njemačke 1990. mnogobrojni turisti tražili su dijelove srušenog zida. Na lijevim obalama rijeke Spree, tek nešto više od 1 km proteže se dio zida kojeg su oslikali umjetnici, te ga pretvorili u galeriju na otvorenom. Simboli prošlih vremena: trabanti, državna odličja DDR-a i sovjetske vojne uniforme postali su raritet, ali i sve skuplji berlinski suveniri. Još na pet mjesta u gradu mogu se vidjeti ostaci zida, vjerojatno ostavljeni samo za sjećanje i upozorenje, te trajna opomena čovječanstvu da više nikada ne dozvoli razdvajanje jednog naroda i jednog grada u dvije države.





Turisti na ostacima najpoznatijeg graničnog prijelaza u Berlinu – Chackpoint Charlie

Temelji za Berlinski zid postavljeni su 13. kolovoza 1961. te je cijelih 28 godina zid bio snažan simbol podjele svijeta na Istok i Zapad. Isto tako, snažna je i simbolika njegova pada 9. studenoga 1989. godine. Iako tog najpoznatijeg zida više nema, mnogi drugi i dalje razdvajaju svijet. Neki su tu da bi spriječili ljude da uđu, drugi ih sprječavaju u izlasku. Neki zidovi pak samo drže ljude razdvojene. I najčešće ti zidovi ukazuju na neku neuspjelu politiku. Kad se između sukobljenih strana ne uspije doči do dogovora, diže se zid. Kada imigracija izbjegne kontroli, dižu se ograde. Sve s ciljem da se zadrži sadašnje stanje. Ipak, Berlinski zid je pokazao da ni zidovi nisu vječni. Američka ministrica unutarnje sigurnosti Janet Napolitano jednom je prilikom rekla da niti jedan zid nije apsolutna barijera. Banalno je to pojasnila činjenicom da se zid od 15 metara prelazi skalama od 16.


Tortilla Wall



Naravno, ministričin komentar odnosio se na masivno i visoko osigurano granično područje između SAD-a i Meksika, gdje se problem imigracije pokušava riješiti što većom preprekom umjesto sagledavanjem samog problema. Još u devedesetima Amerikanci su digli 23km žičane ograde u okolici San Diega. Ta je ograda popularno nazvana Tortilla Wall, naziv koji se danas udomaćio za cijelu granicu. Kao posljedica napada 11. rujna 2001. SAD je tražio više sigurnosti i kontrole u svemu pa i kontroli granice s Meksikom koja je poznata po propusnosti. Godine 2006. vlada je odobrila gradnju 1126 km trajne ograde uz granicu dugu 3141 km. Američki predsjednici Clinton, Bush, pa i Obama, u svoje su vrijeme podržavali izgradnju ograde, ali Napolitano je ove godine ipak obustavila program. Usprkos tome, neke pogranične države poput Arizone i dalje samostalno nastavljaju graditi ogradu.



Činjenica je da je broj ilegalnih imigranata iz Meksika od 2006. do danas pao za 60%, ali stručnjaci objašnjavaju da to nema veze s izgradnjom ograde, koju su oni koji su ipak željeli ući u SAD na bezbroj načina zaobilazili. Pravi razlog pada imigracije leži u poboljšanju životnih uvjeta u Meksiku s jedne strane, a s druge sve teže ostvarivoj mogućnosti zapošljavanja u SAD-u.

Dvije strane utvrđene linije razgraničenja

Zid, ograda ili, politički korektno, linija razgraničenja koja će zasigurno još dugo postojati je ona koja dijeli Izrael od Palestine. Sedamsto šezdeset kilometara zida, ograde i električne žice, koji prolaze preko brežuljaka i dolina, kroz maslinike i polja, ali i gusto naseljene zone Jeruzalema, kao ideja se rodilo još u devedesetima kad su bili učestali napadi Palestinaca na Izraelce. Yitzhak Rabin, izraelski predsjednik nagrađen Nobelovom nagradom, bio je izjavio da želi izvući Gazu iz Tel Aviva. Godine 2000., s novim pobunama okupiranih Palestinaca i napadima njihovih bombaša samoubojica, nekoliko je ograda postavljeno uz granicu. A od 2002. izgradnja utvrđene linije razgraničenja odvijala se vojnom preciznošću.



Izraelci tu barijeru vide kao veliki uspjeh bez obzira na enormne cijene gradnje. Vojni i politički krugovi stalno naglašavaju da od njene gradnje nije bilo napada bombaša samoubojica. S druge strane, tj. s palestinske strane barijera je donijela mnoge probleme. Ray Dolphin, stručnjak za to pitanje iz ureda Ujedinjenih naroda u Jeruzalemu, navodi tri glavna problema za Palestince. To su sloboda kretanja u selima, nemogućnost poljoprivrednika da pristupe svojoj zemlji te odsječenost ljudi u Jeruzalemu od bolnica, škola i religijskih centara. A kao najveći problem Dolphin navodi činjenicu da je veliki dio tog zida izgrađen unutar palestinskog teritorija. Izgleda da nitko i ne pomišlja na to da bi ta barijera u Svetoj zemlji mogla nestati, ali prijedlog za uspostavljanje mira u zoni je njeno premještanje na izraelski teritorij.

Trideset milijuna € vrijedna utvrda pred Europom



Španjolske enklave Ceuta i Melilla politički pripadaju Europi, ali teritorijalno su smještene u Africi. Za afričke imigrante one su put u bolji život. Nakon mnogih incidenata u vezi s ilegalnim ulaskom na europski teritorij, španjolska vlada odlučila je dobro utvrditi ta dva gradića i na taj način zaštititi Španjolsku od neželjenih imigranata. Tri reda šest metara visoke bodljikave žice okružuju Ceutu i Melillu. Infracrvene kamere, detektori pokreta i buke tehnološki su dodaci kojima se Europska Unija osigurava od afričkih izbjeglica.

Međutim, za one Afrikance koji vjeruju u bolji život u Europi samo se promijenila ruta dolaska u nju. Otkad su ta dva gradića tako utvrđena, na što je španjolska vlada potrošila 30 milijuna €, izbjeglice kreću u Europu u trošnim brodićima, a oni koji prežive, iskrcavaju se na Malti ili u Italiji. A Ceuta i Melilla uz sve ograde i dalje ovise o ribi, voću i povrću iz Maroka.

“Zidovi mira” koji pojačavaju segregaciju



Davne 1969. britanski vojnici podigli su žičanu ogradu koja je razdvajala katoličku ulicu Falls i protestantsku Shankill. Tom je linijom poslije izgrađen i prvi tzv. zid mira. Taj eufemistički naziv označava zidove koji četrdesetak godina određuju urbanizam Belfasta. Stotinjak mirovnih linija odvaja gradske četvrti, ulice i vrtove na temelju religijske pripadnosti. Dogovor o prekidu vatre između katolika i protestanata na snazi je od 1994., a mir je službeno uspostavljen 1997., međutim nitko ne govori o uklanjanju zidova koji su visoki i do 8 metara. Štoviše, zidovi su popularni među stanovnicima koji se u anketama uvijek opredjeljuju za njihov ostanak.

Visoki i snažni zidovi pružaju im osjećaj sigurnosti. Povremeni sukobi koji i dalje izbijaju samo idu u korist njihovu nerušenju. Međutim, Neil Jarman iz Instituta za proučavanje sukoba u Belfastu drugačijeg je mišljenja. Prema njegovim riječima, zidovi imaju loš utjecaj na svijest stanovništva, tj. pojačavaju segregaciju. Jarman dalje tvrdi da su i političari svjesni tog problema, ali pregovori o uklanjanju zidova ne bi im donijeli izborne poene pa se nitko ne bavi tom problematikom.

Najopasnija turistička atrakcija.

Južna i Sjeverna Koreja službeno su još u ratu. Linija razgraničenja prati 38. paralelu i danas je to jedna od najopasnijih granica. Po toj je liniji Korejski poluotok podijeljen 1945., a nakon velikog sukoba 1950., u kojem su sudjelovale Kina i SAD, granica je ponovno uspostavljena po istoj paraleli. Danas sa sjeverne strane Kim Jong-il prijeti nuklearnim oružjem, a s južne strane američke trupe čuvaju granicu.



Glavni gradovi obiju država u dometu su neprijateljske artiljerije. Stalnog prolaza kroz granicu nema. Ipak, obje su države granicu pretvorile u turističku destinaciju. S južne strane granicu krase platnene trake s pisanim nadama o ujedinjenju.



Vrtuljci i štandovi sa suvenirima pokazatelji su interesa turista za takve lokacije. Tunel br. 3, kojim su Sjevernokorejci 1978. pokušali okupirati Južnu Koreju danas je otvoren za posjete turista. Sa sjeverne strane turisti posjećuju Panmunjom. Tamo im se pokazuju skromne zgrade u kojima je 1953. potpisano primirje. Usprkos pretvaranju granice u turističku atrakciju, za sada nema naznaka da bi se ta opasna granica u skoroj budućnosti mogla izbrisati.



pogledaj.to

Severna Irska - sukob dve veroispovesti



Takozvane "mirovne linije" počele su nicati pre 40 godina u Belfastu kao privremena mera za sprečavanje sukoba između katoličke i protestantske zajednice. Iako su na pojedinim mestima do šest metara visoke ograde danas turistička atrakcija, one su simbol nasilja u Severnoj Irskoj, a zadnji delovi sagrađeni su prošle godine u Belfastu nakon napetosti između dve zajednice.



Zid je britanska vojska zamislila kao privremeno rešenje. Poanta je trebala biti u tome da pripadnici paravojski s obiju strana ne mogu jednostavno doći, baciti bombe ili pucati. No, umjesto da pregrada tu bude privremeno, slične su počeli nicati u drugim četvrtima. Kada je IRA 1994. položila oružje, u Belfastu je bilo 26 takvih zidova. Danas ih je 88, a grade se i novi.
Grad u kojem živi sve više stranaca, koji vrlo brzo i sami sa svojim raznorodnim akcentima nauče u rečenice ubacivati veselu lokalnu poštapalicu “happy days”. No, izvan integriranog centra postoje još ulice po kojima katolici hodaju isključivo jednom, a protestanti drugom stranom ceste, parkovi koji su zidovima tek posljednjih godina podijeljeni na dvoje, u kojima se katolička djeca igraju na svojoj, a protestantska na svojoj strani. Četvrti u kojima se i desetljeće i pol nakon što je stigao kakav-takav mir, i dalje panično boje jedni drugih.

Saudijska Arabija - granica "high-tech"


Kako bi zaštitila svoju privredu, najmoćniju u Persijskom zalivu i najveće svetske zalihe nafte, Saudijska Arabija svoju 9000 km dugu granicu štiti najsavršenijom ogradom u svetu, delom fizičkim zidom, a delom high-tech nadzorom. Granica s Jemenom duga je 1500 km, a s Irakom 800 km. Granicu Saudijci štite fizičkim zidom, a u manje naseljenim područjima nadziru je sateliti, kamere, radari, elektronski senzori, izviđački brodovi i drugo.

Hadrijanov zid



Hadrijanov zid je jedan od remek dela rimske arhitekture. Prostire se pravcem istok – zapad, i deli britansko ostrvo tačno po sredini. Zid je dug 117 km, i imao je zadatak da zaštiti rimsku koloniju Britanija od upada varvara sa severa. Mesto gde se nalazi Hadrijanov zid je najseverniji deo ostrva koji su Rimljani osvojili. Ime je dobio po rimskom caru Hadrijanu ( 117 – 138. ), koji je i naredio njegovu gradnju. Podizanje zida trajalo je deset godina, a u radovima je učestvovalo stanovništvo iz svih delova Carstva. Na svakih 8 km zida nalazila su se utvrđenja u kojma je bila smeštena rimska vojska. Tokom vladavine cara Septimija Severa ( 193 -211. ) zid je bio obnovljen. Međutim, sve češći napadi ostrvskog stanovništva s kraja četvrtog veka dovela su do potpunog povlačenja Rimljana sa ostrva. Zid je u potpunosti napušten početkom petog veka, nakon čega je kamenje sa njega počelo da koristi lokalno stanovništvo.

Hadrijanov zid se od 1987. godine nalazi na UNESCO- voj listi svetske baštine, i jedan je od najznačajnijih kulturno – istorijskih spomenika u Velikoj Britaniji. Pored njega se pruža i Hadrijanov put, a kojim se posetioci kreću pri poseti zida. Hadrijanov zid je jedan od najboljih načina za upoznavanje sa rimskom istorijom i rimskom arhitekturom.

Kipar - podeljeno ostrvo



Zid sagrađen nakon rata 1974.odine, na ničijoj zemlji, razdvaja tursku od grčke zajednice na sredozemnom ostrvu Kipru. Bodljikava žica duga je 180 km, a zelenu liniju nadziru mirovne snage UN-a. Godine 2003. granica je napokon ponovo otvorena i omogućila je pripadnicima dve zajednica komunikaciju nakon gotovo trideset godina razdvojenosti.

Pakistan-Iran - razdvojena zajednica pokrajine Balučistana



Iran je 2007. počeo graditi zid koji bi trebao sprečiti ilegalne aktivnosti kao što su krijumčarenje ljudi i robe i opijata. Međutim, neki tvrde da se tim zidom Iran štiti od ubacivanja islamističkih ekstremista. Zid bi nakon finalne izgradnje mogao biti 700 km dug i tri metra visok. Balučistanci žive s obe strane i zid razdvaja tu zajednicu.

Zapadna Sahara - "zid sramote"



Marokanci i narod Zahravi spore se zbog područja Zapadne Sahare od 1976. godine, kad se povukla do tada okupacijska španska vojska. Godine 1980. Marokanci su počeli izgradnju zida u pustinji, službeno radi odbrane od Fronte Polisario, političkog i vojnog pokreta koji želi nezavisnost od Maroka i autonomiju za Sahrawe. Dovršena 1987. godine, ograda je zbir od šest različitih obrambenih zidova dužih od 2700 km, podignutih od smese peska i kamena, bodljikave žice, rovova i mina. Udruženja za ljudska prava nazivaju ga "zidom sramote" zbog protivpešadijskih mina. Maroko tvrdi da je razminirao područje deaktiviranjem 65.000 mina.

Botsvana-Zimbabve - sanitarni zid



Sigurnosna ograda upoređuje se s onom na Zapadnoj obali, ali podignuta je u sanitarne svrhe. Oko dva metra visoka bodljikava žica proteže se duž 500 km kojom botsvanska vlada želi da spreči širenje slinavke i zaštititi svoja stada. Na hiljade grla bilo je usmrćeno zadnjih godina u Botsvani zbog širenja epidemija, što je velik gubitak za državu u kojoj je stočarstvo drugi izvor prihoda iza dijamanata. Zimbabve tvrdi da se ogradom susedna zemlja štiti od ilegalne imigracije iz Zimbabvea, teško pogođena hiperinflacijom i 90-postotnom nezaposlenošću. Ograda zapravo do danas nije pod naponom i nije velika prepreka imigraciji. Područjem prolaze i reke preko kojih stoka može prelaziti u drugu državu.

Wall Street, New York



Naziv Wall Street potiče iz stvarnog zida koji je išao duž sjeverne granice New Amsterdama, holandskog kolonijalnog naselja iz 17. stoljeća. Danas je ime Wall Street postalo sinonim za čitav američki finansijski sektor.

Lennonov zid, Prag




Lennov zid bio je zid poput svih ostalih, sve dok '80-ih godina prošlog stoljeća jedan fan Johna Lennona nije odlučio da ga uredi slikama ove muzičke ikone. Od tada, zid je ispunjen grafitima posvećenim Lennonu i stihovima njegovih pjesama.

Memorijalni zid vijetnamskih veterana, Washington D.C.



Na ovom zidu nalaze se imena više od 58 hiljada vojnika koji su dali svoje živote u ratu sa Vijetnamom. Konstrukcija je završena u oktobru 1982. godine. Ploče na njemu ispunjene su poput stranica časopisa.

Londonski zid



Dijelovi antičkog Londonskog zida i danas su vidljivi u ovom gradu. Čak je i jedna ulica imenovana po njemu, a u njoj se nalazi i Muzej Londona. Zid su izgradili Rimljani oko 43. godine naše ere, kako bi ogradili grad Londinium.


klix.ba

WALLS OF TROY



Troy was once a legendary city. It is now the northwestern Turkey. This is exactly where the Trojan War happened. The site of Troy contains many ruins. Many of these ruins date back to the thirteenth century. There are portions of the Walls of Troy that are still visible and they are being maintained and preserved carefully. Many people visit Troy each year. There is even a large wooden horse on display for children to play with. It is basically a playground. I am sure you know the story with the horse.

Ispred čuvenog ”I love you” zida u boemskom pariskom kvartu Monmartr.



Na tom zidu su 1000 puta, na 300 različith jezika, ispisane reči ”Volim te”! Zid čine plave keramičke pločice i natpisi koji prosto mame da jurite čuvenu izjavu ljubavi ispisanu na svom jeziku. Pored toliko ”Volim te” nema šanse da ne padne poljubac – a možda i 300 poljubaca na 300 jezika. Ustvari, bolje je da koristite svoj jezik za 300, ili koliko god poljubaca.

U podne – boemi od noćas odavno su stigli do svojih domova, a oni koji će tek naredno veče biti boemi još uvek nisu ni ustali. Turisti su zbijeni kod crkve Svetog Srca, a vama ostaje zid lišen buke, gužve, voajera….



Kada?

Sada – a može i bilo kada, penjanje do Monmartra će vas unapred zagrejati i oduzeti dah, i tada je idealno dati jedno drugom ”veštačko disanje”.

KAKO: Navalite se na zid, oslonite se na zid, sednite na zid, podbočite se uza zid… A kada vam zid dosadi, onda se osvrnite oko sebe – u Parizu zid do zida, i ni jedan ne mora biti povod da biste ljubili.

columbo.

Veliki zid u Indiji


Svi su čuli za veliki Kineski zid, ali malo njih zna da i Indija ima svoj Veliki zid.

Veliki zid u Indiji je drugi po redu na svetu po dužini. Nalazi se u Radžastanu i dugačak je 36 kilometara.

Legenda kaže da uprkos mnogobrojnim pokušajima, zid nije mogao biti sagrađen. Na kraju je kralj konsultovao svog duhovnog savetnika koji mu je rekao da se mora prineti žrtva. Jedan čovek se dobrovoljno javio da žrtvuje svoj život i danas se na mestu na kom je on preminuo nalazi glavni ulaz na most.

Svi zidovi među državama


Zidanje taraba na državnim granicama postalo je, čini se, globalni trend. Amerikanci su se ogradili od bede Latinske Amerike. Izraelci od Palestinaca. Kenija želi da se fizički odvoji od Somalije. Iran diže ogradu ka Pakistanu...


1. Graditeljski trend, čije istorijske krhotine leže razbacane širom sveta, obnovio je u novije vreme, 2005. godine, mlađi Džordž Buš, koji je talas migranata iz Latinske Amerike odlučio da zaustavi podizanjem 1.000 kilometara duge ograde uz trostruko dužu granicu sa Meksikom.

Pet godina i nebrojeno milijardi dolara kasnije, Amerikanci su projekat obustavili, pošto se ispostavilo da će ograda, makar bila praćena razmeštanjem svakojakih sajber čudesa, dronova, termalnih kamera i graničnih patrola, teško zaustaviti sirotinju u "potrazi za srećom", frazom koju su u elementarna prava stanovnika SAD "ugradili" Tomas Džeferson i ostali oci nacije, piše portal RTS.

Pre nego što je projekat obustavljen, protivnici njegove izgradnje izračunali su da je za svakog ilegalnog imigranta koji je uhvaćen prilikom pokušaja prelaska granice potrošeno oko 40.000 dolara. Bušu je prebacivano i licemerje, jer je Amerika izgrađena na znoju i krvi imigranata.

Suštinski, Amerika je potrošila sumanutu količinu para na projekat koji je unekoliko usporio prelazak granice, ali nije preterano uticao na priliv ilegalnih imigranata iz Južne Amerike, kojih, prema istraživanjima agencije Pju, ima oko 13 miliona. Ukoliko pitate Indijance, jedine istinske starosedeoce na teritoriji SAD, taj broj je mnogo veći i iznosi oko 300 miliona.

Da paradoks bude veći, deo ograde su sagradili ilegalni imigranti, koje je jedna kalifornijska kompanija angažovala da podignu žicu nedaleko od San Dijega. Vlasnik kompanije je proveo par meseci u kućnom pritvoru i platio je kaznu od 200.000 dolara. Vrednost posla iznosila je više od pet miliona dolara. Slične optužbe su se pojavljivale i na drugim lokacijama duž granice sa Meksikom, ali nikada nisu do kraja rasvetljene.

2. Druga na listi najpoznatijih ograda na svetu nalazi se na Zapadnoj obali. Ogradu je izgradio Izrael i duga je oko 700 kilometara. Na "pogrešnoj" strani ostale su 23.000 Palestinaca, svet je opasno negodovao, ali je Tel Aviv objasnio da te primedbe neće imati uticaj na sudbinu projekta, jer je broj samoubilačkih napada za tri godine sa 73 spao na svega 12.

O slučaju se 2004. godine izjasnio i Međunarodni sud pravde, koji je ocenio da je izgradnja zida u suprotnosti sa međunarodnim pravom, te da, shodno tome, treba da bude uklonjena, a lokalni Arapi obeštećeni za štetu koju im je taraba nanela. Odmah posle odluke suda u Hagu, Izrael je počeo izgradnju zida prema Egiptu.

3. Amerikanci su, 2007. godine, sagradili zid i u iračkom gradu Adamija pokušavajući da razdvoje tamošnje šiite i sunite i na taj način prekinu talas nasilja. Iračke vlasti su glasno i bezuspešno protestovale, a čitav poduhvat je rezultirao pojavom Islamske države u tom gradu.

4. Islamisti su razlog zbog kojeg Kenija želi da se fizički odvoji od Somalije, jer prosto više ne želi da trpi upade El Šababa na svoju teritoriju. Cena podizanja te ograde, tvrde kenijske novine, biće udvostručena štetom koju će naneti vekovnim putevima tamošnjih nomada. Uzgred, u izbegličkim logorima, ponovo "s pogrešne strane zida" ostaće oko 500.000 somalskih izbeglica.

5. Šverceri su razlog zbog kojeg Brazil ne želi čist pogled ka Paragvaju, a skeptici tvrde da je jedino opravdana izgradnja ograde između Indije i Pakistana. Mahom kako te dve države ne bi došle u iskušenje da se ponovo pobiju.

Uspeh ograde ka Pakistanu naveo je Indiju da projekat proširi na granicu sa Bangladešom. Ne zbog opasnosti od izbijanja kakvog rata, već kako bi se zaustavio talas švercera.

6.Prepreka od bodljikave žice postavljena je i na granici između Gruzije i Južne Osetije. Gradnja je, navodno, počela odmah posle rata 2008. godine, ali je postala istinski vidljiva pre dve godine. Ta barijera preseca selo Dvani, koje se, na nesreću stanovnika, nalazi tačno na demakracionoj liniji.

7. Jedna od čuvenijih barijera nalazi se, već 60 godina, između dve Koreje. Demilitarizovana zona duga je 248, a široka četiri kilometra. Prelaz iz jedne u drugu Koreju sprečavaju ograde kroz koje je sprovedena struja, minska polja, protivtenkovske barijere.

8. Ograda postoji i na granici između Španije i Maroka, oko španske enklave Melila. Izgrađena je kako bi se sprečio dolazak migranata iz severne Afrike.

9. Naravno, barijera od 1974. godine deli i Kipar, dok se samo u Belfastu nalazi 39 zidova koji razdvajaju tamošnje protestante i katolike.

U Evropskoj uniji u toku su dva projekta izgradnje taraba.

10. U Bugarskoj, koja želi da se ogradi od Turske, gradnja je već počela.

11. Mađarska je najavila izgradnju četiri metra visoke ograde prema Srbiji, kako bi zaustavila priliv migranata.

Evropska unija je protivnik oba projekta, ali zemlje EU same određuju kako će obezbeđivati granice. Brisel je, takođe, obznanio da Budimpešta i Sofija ograđivanje neće moći da finansiraju iz evropskih fondova.



Mondo.