Tamna strana sporta

Tamna strana sporta



Tema za događanja koja idu uz sport, a sa njim baš nemaju veze.

Zakonske.

Jedanaest Lanceovih suvozača se slomilo: 'Svi smo se dopingirali, a Armstrong je bio mozak operacije'



Sudeći prema najnovijem razvoju događaja, legendarni Lance Armstrong doživjet će konačni pad. Umjesto ikone svjetskog sporta, dobrotvora te velikog humanista i borca protiv raka, postat će najveći sinonim za varanje u sportu.

Zaboravite Bena Johnsona, zaboravite Marion Jones i Diega Maradonu. Samo je jedan - i to vrhunaravni prevarant. Lance Armstrong osvojio je sedam naslova na Tour de Franceu, prebolio je rak testisa i postao legenda. Sada će sve to pasti u vodu, naslovi s Toura pripast će nekim drugim ljudima, Armstrongu prijeti oduzimanje većeg dijela imovine koju je stekao na nepošteni način. Tako barem tvrdi USADA, Antidopinška agencija SAD-a. Oni to tvrde već duže vrijeme, Armstrong je odlučio ne odazivati se pozivima na “sudove” na kojima bi se trebao održavati dokazni postupak. Odlučio je braniti se šutnjom, aludirajući da se protiv njega vodi klasični “lov na vještice”.

Usada, krvnik i porotnik

No, USADA je sada otišla korak dalje: “Armstrong je bio u središtu najsofisticiranijeg, profesionalnog i uspješnog doping-programa koji je sport ikada vidio…On je koristio doping, ohrabrivao druge u tom varanju i pomogao u održavanju tajnosti programa...

U dokazivanju najveće dopinške prevare USADA je konačno pripremila dokument koji sadrži više od 1000 stranica osobnih priznanja, financijskih izvještaja i laboratorijskih rezultata. Među onima koji su “glavom i bradom” optužili Armstronga da je bio kolovođa skandala, nalaze se njegovi bivši momčadski kolege George Hincapie, Tyler Hamilton i Floyd Landis.

Ovo zadnje izvješće, tvrdi agencija, “neoboriv je dokaz” i ono navodno premijerno dokazuje “...sustavnu, kontinuiranu i visokoprofesionaliziranu dopinšku zavjeru...”.

Vjeran svojem prijašnjem stavu, Armstrong nije želio komentirati izvještaj koji još uvijek nije javno prezentiran. No, zato je njegov odvjetnik USADA-i odgovorio u starom stilu:

- USADA je djelovala kao tužitelj, sudac, porota, žalbeni sud i krvnik...

Bez obzira što se poniženi bivši heroj sada skriva od javnosti, taj status quo neće moći dovijeka trajati. Trenutačno je suspendiran, “na ledu” su mu svi naslovi osvojeni od 1998., ali mu još službeno nisu oduzeti. Za tako nešto morat će se pričekati očitovanje UCI-a, Međunarodne biciklističke federacije s obzirom da USADA nema kaznene niti bilo koje druge ovlasti izvan teritorija SAD-a. Od ljubavi do mržnje obično je samo mali korak, no tako ne misle brojni Lanceovi obožavatelji diljem svijeta koji su mu putem društvenih mreža poslali više od milijun poruka podrške.

Podrška je jedno, dokazi su (valjda) nešto drugo, jer spomenuto izvješće iznosi sve u detalje. Na kojim mjestima, kojeg datuma, u kojoj hotelskoj sobi... je Armstrong varao svijet i nagovarao suvozače da naprave isto to. Tako je barem izvješće prezentirao Travis Tygart, “capo” USADA-e koji vodi cijeli slučaj. Armstrongov pravni zastupnik Tim Herman za sada ponavlja istu priču:

- Landis i Hamilton su krivokletnici. Toliko su puta davali oprečne izjave...

Podlegao pritiscima

Hamilton je, pak, za BBC Radio 5 Live dao kratku izjavu:

- Nadam se da će i Lance jednog dana smoći snage reći istinu i olakšati si dušu. Svi mi ostali priznali smo, svaki iz svojih razloga...

Uostalom, što je s ostalima, jer Tygart navodi da su u izvješću izjave Frankieja Andreua, Michaela Barryja, Toma Danielsona, Levija Leipheimera, Stephena Swarta, Jonathana Vaughtersa, Davida Zabriskieja te Andreuove supruge Betsy koja je odavno veliki Armstrongov kritičar. Svi su oni također navodno priznali.

Izjava Kanađanina Michaela Barryja ogledni je primjer onoga što su Armstrongovi suvozači izrekli:

- Kao mlad bio sam ‘čist’ vozač. No, podlegao sam pritiscima iz momčadi, dopingirao sam se. Noćima zbog toga nisam spavao...

Ullrich ne želi naslove

George Hincapie bio je pomalo neodređen:

- Obožavam ovaj sport, dao sam mu sve, dao mi je sve. Sada mi je teško priznati da sam se dopingirao tijekom jednog dijela karijere.

Ako je zaista tako, Armstrong će se teško izvući. Njegove naslove preuzet će drugi vozači. Dobit će ih Alex Zülle, Joseba Beloki, Andreas Klöden i Ivan Basso te Nijemac Jan Ullrich čak tri naslova. Iako je korektni Ullrich na početku afere izjavio:

- Ne trebam te naslove sada. Armstrong je tada bio bolji i brži od mene...

Možda ih u dubini duše i ne želi, ne želi profitirati na tuđoj muci. No, čini se da će ih ipak dobiti. U tom segmentu u kojem se mora priznati najgora noćna mora, možda se i krije činjenica što UCI još uvijek šuti. Kompletna biciklistička slika morala bi se promijeniti. Ali i priznati da je biciklizam leglo prevaranata.

(Jurarnji.hr)

Braća Karabatić: 'Kladili se jesmo, ali nismo namještali utakmice. Odvratno je to što nam se događa'




Desetak dana nakon najvećeg sknadala u povijesti rukometa glavni akteri afere namještanja rezultata u francuskom prvenstvu, braća Nikola i Luka Karabatić odlučili su za Paris Match progovoriti o uhićenju.

- Bio sam šokiran. Nakon utakmice s Parisom došli su do mene i rekli mi da je policija došla po mene i da moram u pritvor. Kada sam izašao iz dvoran vidio sam gomilu novinara koja me čekala. Bio sam zbunjen, nisam znao što se događa... Više je novinara bilo ispred pariške dvorane nego kada smo se vratili iz Londona s olimpijskim zlatom, kazao je ponajbolji svjetski rukometaš Nikola Karabatić.

Na Nikolu se nadovezao mlađi brat Luka, također uhićen u 'aferi klađenje'.

- Sve oči bile su uprte u nas. Imao sam osjećaj da su nam već presudili, kao da nas vode na lomaču...

Braća su novinaru objasnila zašto su se na početku procesa odlučila braniti šutnjom.

- Odvjetnici su nam sugerirali da je tako najbolje, iako ispada da kad šutiš kao da priznaješ krivicu, kaže Nikola.

Luka je pred sucem priznao da se kladio, ali i dalje tvrdi da nije namještao rezultat utakmice:

- Policajci su nam rekli da su odvjetnici htjeli izgraditi karijeru na nama. Tada sam odlučio da neću šutjeti i rekao sam sucu istinu. Priznao sam da sam se kladio i spreman sam zbog toga snositi posljedice. Najviše nas boli što nas optužuju za varanje, to nam je odvratno, to je sranje... Jednostavno nije istina. ne zaslužujemo na taj način okončati karijeru, kazao je mlađi Luka.

(Jutarnji.hr)

Isuviše je uticaja politike, nacionalnih saveza, sponzora na savremeni sport, pa tako i na to ko će, a ko neće biti optužen za uzimanje nedpzvoljenih sredstava. Prosto neverovatno zvuči činjenica da sedmostruki osvajač Tura ni jednom nije pao na doping testu, i običan smrtnik može doći samo do zaključka da neko onda nije kako treba radio svoj posao, ili da mu neko sada iz nekog razloga smešta igru.
Ubediti me danas, pored svih mogućih tehnologija za otkrivanje svega i svačega, da je nemoguće utvrditi, da li se neko dopingovao ili ne!

Štos je u tome, da su proizvođači dopinga uvijek za korak dva ispred postojeće tehnologije za utvrđivanje dopinga. Praktično su neuhvatljivi.

Zato je nedavno i donešen zakon da se svim osvajačima medalja na Olimpijskim igrama i Svjetskim prvenstvima uzmu uzorci krvi i zamrznu. S mogućnošću naknadnog ispitivanja da li uzorci sadrže doping ili ne.

Bob Hjuit suspendovan iz Kuće slavnih!



Bivši američki teniser Bob Hjuit optužen je da je seksualno uznemiravao igračice koje je trenirao od sedamdesetih do devedesetih godina prošlog veka.

Bivši američki teniser Bob Hjuit suspendovan je iz Kuće slavnih zbog optužbe da je seksualno napastvovao mlade teniserke koje je trenirao, preneli su američki mediji.

Direktor teniske Kuće slavnih Mark Stening naveo je da Hjuit nije isključen jer prvo treba da se povede sudski postupak koji će dokazati navode o njegovoj krivici.

Američka Kuća slavnih je, ipak, odlučila da ukloni tablu sa imenom Hjuita.

List “Boston Glob” aferu je otkrio 2011, nakon što je desetak žena u Južnoj Africi i SAD optužilo Hjuita za seksulano napastvovanje i to u periodu od sedamdesetih do devedesetih godina.


Vesti online

"Brutalno su me otjerali iz klizačkog kluba zbog krive spolne orijentacije!"



V. S. (24) prva je profesionalna sportašica koja je odlučila progovoriti o grozotama koje su joj radile kolegice, treneri i vlasnici kluba

Mlada hrvatska klizačica V. S. (24) imala je godinama sretan i sređen život, imala je klizanje, svoju najveću sportsku ljubav, imala je svoje mjesto pod suncem u Klubu sinkroniziranog klizanja Zagrebačke pahuljice. Kao jedna od “pahuljica”, više od punog desetljeća sudjelovala je u svim uspjesima ovog zagrebačkog kluba. Na vlastitu žalost, iako ona to s pravom neće izraziti tim riječima, V. S. je imala još nešto. Imala je i ima - “krivu” spolnu orijentaciju. Imala ju je i ima je, naravno, i njezina višegodišnja djevojka Jelena. Sportska i privatna idila V. S. trajala je sve do siječnja 2009. i trenutka kad je njezina partnerica Jelena na svoj profil na facebooku postavila zajedničke fotografije s druženja na Povorci ponosa u Zagrebu. Mislila je, iako je na svojoj koži mnogo puta osjetila da je drugačije, da je Hrvatska moderna i otvorena država u kojoj se tolerira različitost.

Bez izbora

Nažalost, čak i u sredini kao što je KSK Zagrebačke pahuljice stvari ne stoje tako. Nakon što su je više od godinu dana neke kolegice i neki članovi klupske uprave maltretirali i šikanirali, V. S. je otišla iz kluba. Ono što je još žalosnije, službenu prijavu za spolnu diskriminaciju, koju je podnijela trenerica Sare Perl, u klubu su ignorirali i zataškavaju je već godinu dana. V. S. nije imala izbora, otišla je, a nakon duljeg razmišljanja odlučila je izaći u javnost sa svojom pričom. Odlučila je ipak prikriti identitet pod inicijalima. Naravno, boji se da će na svojem sadašnjem radnome mjestu doživjeti istu sudbinu.

Bilo kako bilo, noćna mora, koja je nakon više od godinu dana rezultirala njezinim odlaskom i napuštanjem klizanja, pretvorila je V. S. u prvu hrvatsku sportašicu koja je doživjela takvu sudbinu.

Ljudski monstrumi

Neke od njezinih kolegica iz kluba nisu se uopće pokazale kao pahuljice, već kao ljudski monstrumi koji su njezin život pretvorile u pakao. U toj diskriminaciji, kažnjivoj po svim važećim zakonima, prednjačila je kolegica Buga Orban, tadašnja dokapetanica, a današnja kapetanica Pahuljica. Usput, kapetanicom je u međuvremenu valjda postala baš zbog “zasluga” stečenih odstranjivanjem “nepoćudnih” iz svlačionice.

Bahati ispadi

- Za ovaj zlobni i ničim izazvani čin diskriminacije kriva je najviše Buga, zatim gospodin Davorin Orban (predsjednik tehničke komisije kluba, nap. a.) kao konkretni kršitelji zakona, a zatim i klupski predsjednik, gospodin Arnold Čada, koji je imao moć ispraviti nepravdu, ali se to nije udostojio. Gnjusne napade na mene mogla je spriječiti i glavna trenerica Sandra Pavičić, no ni ona nije adekvatno reagirala na provokacije i napade koje su, uz Bugu Orban, ispoljavale i seniorke Lea Bušac i Nataša Bahat. Bahate verbalne napade i konstantni govor mržnje otjerali su me iz kluba - započela je svoju ispovijed V. S.

Olakšane muke

Nesretna djevojka, čiji je jedini krimen ljubav prema osobi istog spola, pokušala je istrpjeti verbalne i ine torture uz pomoć bivšeg klupskog predsjednika Zorana Kovačevića i sadašnjeg dopredsjednika dr. Josipa Feldbauera, inače legendarnog dugogodišnjeg liječnika rukometne reprezentacije za koje ima samo riječi hvale. No, nije uspjela izdržati, odrekla se najveće sportske ljubavi.

- Pokušavala sam izdržati, no iz poštovanja prema samoj sebi nisam više mogla, bilo je to prešlo sve granice. Veliku sam podršku imala i od trenerice Sare Perl prije nego što je otišla u Norvešku. Ne smijem zaboraviti ni trenericu Danku Đurašević koja mi je također pokušavala olakšati muke. I neke druge djevojke iz kluba stradale su u određenim trenucima samo zato jer me se nisu odrekle nakon što su svi doznali za moju seksualnu orijentaciju - nastavila je V. S., poslije čega je u vidu ogorčenog monologa detaljno opisala cijeli tijek zbivanja zbog kojih je otišla iz Pahuljica.

(Jutarnji.hr)

"Roditelji za primer": potukli se na tribini tokom meča pionira Bežanija - OFK! Video

Stvar je vaspitanja kako će se deca ponašati i u kakve će ljude izrasti. Sport ume da bude jedna sasvim pristojna putanja ako je neko rešio da baš njime umnoži svoje talente, ali i na toj stazi vrebaju mnoge opasnosti. Jedna od njih je da budete povedeni
lošim primerom, a ako vam baš takav primer daju roditelji - od vaspitanja ne ostaje mnogo. Priča koja sledi savršen je primer u kakvom stanju je srpski fudbal, iako se radi o nadmetanju pionira (na terenu) i njihovih roditelja (na tribinama).



Poslednji novembarski vikend 2012. Pionirska liga Srbije, fudbalsko nadmetanje 16 najuspešnijih klubova. Zvezda jesenji prvak sa devet bodova više od od Partizana i OFK Beograda. A upravo OFK Beograd gost Bežanije, poslednjeplasirane na tabeli sa 77 primljenih golova. Ali, kada je neko pionir, onda broj golova nije prioritet. Prioritetu su
svakodnevne lekcije na temu kako se ponašati u prijatnoj i manje prijatnoj situaciji.


Primera za dobro ponašanje nema baš mnogo u ovdašnjem fudbalu. Čak ni u mlađim kategorijama. Treneri rade maltene kao volonteri, gazde klubova se često ponašaju neodgovorno i prema njima i prema ostalim zaposlenima, a sudije, često i same deca, koliko su pod pritiskom, toliko su i konstantno optuživane za učestvovanje u nečasnim radnjama.
Rečenice "moraš da imaš vezu u savezu da bi te, čak i kao klinca, uopšte delegirali da sudiš neki meč i tako zaradiš 'crkavicu'" sve su češće.


U takvom ambijentu, daleko od definicije "zdrave osnove" iz koje bi trebalo da izraste neki novi, zdraviji i lepši srpski fudbal, dešava se i ova priča. Sudije nisu bile u centru pažnje ovoga puta. Ni dečaci na terenu, na kome je OFK Beograd kao gost pobedio sa 3:1 i opravdao ulogu favorita. U glavnim ulogama su bili roditelji, koji su se u jednom
trenutku potukli, kao da se radi o kafanskoj kavgi a ne mestu sa koga treba deliti savete mlađim naraštajima.


Lekcija koju su održali upravo je ona posle koje klinci komotno pomisle da je nasilje sasvim normalna stvar, pa "što je, kao takvu, i ne primenjivati kad god osetimo potrebu?". Da bi nam svima bilo bolje, nije dovoljno uvesti "Bolonju", kada je ponašanje "kao na Siciliji". A i život nam i ne zavisi od znanja, nego od ponašanja, što bi rekao
patrijarh Pavle. I što pre to shvatimo, deca će nam pre izrastati u bolje ljude. I bolje roditelje.



Baš me čudi kod mene u kraju ovako nešto da se dešava

Najveći nogometni skandal u povijesti: Diljem Europe namješteno je 380 utakmica!



Opsežna istraga Europola (Europski policijski ured), kriminalističke obavještajne agencije Europske unije, identificirala je oko 380 nogometnih utakmica diljem Europe čijim je rezultatima manipulirano.

Direktor Europola Rob Wainwright otkrio je u Den Haagu kako je istraga otkrila oko 425 korumpiranih službenika, igrača i ozbiljnih kriminalaca u 15 različitih zemalja.

Među namještenim utakmicama su i one kvalifikacijske za Europsko i Svjetsko prvenstvo, kao i utakmice pretkola Lige prvaka.

(sn)

Najveći skandal: Utakmica Lige prvaka je namještena!?

U 18 mjeseci istrage Europol je istražio 180 utakmica te danas za namještanje sumnjiči preko 425 ljudi!


Među 180 nogometnih utakmica koje se diljem Europe istražuju zbog namještanja nalazi se i jedna Lige prvaka! Taj susret odigran je u Engleskoj i završio je neriješeno. BBC piše kako policija neće otkriti identitet utakmice, no kako je otkrivena kriminalna organizacija s bazom u Aziji koja je koordinirala operaciju namještanja.

U akciji koja je trajala 18 mjeseci Europol je istraživao utakmice Svjetskog prvenstva, kvalifikacija za Europsko prvenstvo, dvije neriješene utakmice Lige prvaka i "nekoliko top nogometnih utakmica europskih liga". Čak 425 osoba, uključujući suce, djelatnike klubova, igrače i kriminalce sumnjiči se da su umiješani u namještanje.

Vjeruje se kako je kriminalni milje namještanjem ovih utakmica zaradio osam milijuna eura, a da je dva milijuna isplatio onima koji su sudjelovali u namještanju. Najsretniji od njih dobio je 140 tisuća eura.

Istražitelji su otkrili namještanja u 15 zemalja, a dosada je uhićeno 50 ljudi. Osim toga, misle da je ovo samo vrh "ledenog brijega".

- Ovo je najveća istraga o namještanju utakmica ikada provedena u Europi. Donijela nam je dobre rezultate, otkrili smo ogromnu kriminalnu mrežu i mislimo da smo otkrili veliki problem integriteta nogometa u Europi - poručili su iz Europola.

(večernji.hr)

Dejan Savičević progovorio o namještanju finala Lige prvaka!



Nogometna legenda Dejan Savičević otkrio je u razgovoru za francuski portal So Foot kako su igrači Crvene zvezde dobili ponude od 500.000 njemačkih maraka da puste utakmicu finala Lige prvaka s Olympiqueom iz Marseillesa 1991. godine.

Bivši nogometaš Crvene zvezde je nakon više od 20 godina priznao što se događalo u hotelu uoči finala tadašnjeg izdanja Kupa prvaka igranog u Bariju.

Savićević tvrdi da je zajedno s Robertom Prosinečkim i Miodragom Belodedićem primio ponudu "nekih agenata koji su se motali po hotelu".

"Nekoliko igrača, uključujući i mene, dobilo je ponudu od po pola milijuna njemačkih maraka da izgubimo u finalu. Svi smo odbili i dokazali da to nije u našem karakteru", izjavio je Dejo, danas predsjednik crnogorskog nogometnog saveza.

Zvezda je u finalu pobijedila francusku momčad 5:3 nakon izvođenja jedanaesteraca, ali najboljim igračem Europe proglašen je napadač francuskog kluba Jean-Pierre Papin, što i danas ljuti Savičevića.

"Dodjeljivanje Zlatne lopte Papinu bilo je sramota. Nagradu je trebao osvojiti Pančev, Prosinečki, Belodedić ili ja. Što je Papin osvojio 1991.? Samo prvenstvo Francuske", izjavio je Savićević.

Inače, predsjednik Olympiquea tada je bio Bernard Tapie, koji je s klubom u nekoliko godina osvojio sve što se moglo, pa završio neslavno nakon afere s namještanjem utakmica. Klub iz Marseillesa je prebačen u drugu ligu, a oduzet mu je naslov prvaka Francuske za sezonu 1992./93. i pravo nastupa u Ligi prvaka.



(Sportski.net)

Zapadna Njemačka poticala sportaše na korištenje dopinga
 


Njemački reprezentativci slave osvajanje SP-a 1954. godine

POZNATO je kako je vlast Istočne Njemačke tijekom 70-ih i 80-ih godina financirala dopingiranje svojih sportaša, a sudeći prema istraživanju berlinskog Sveučilišta Humboldt čini se da je i vlast Zapadne Njemačke provodila istu politiku.

Prema pisanju Süddeutsche Zeitunga, istraživanje pod nazivom "Doping u Njemačkoj od 1950. do danas" otkriva kako su Istočni i Zapadni Nijemci gotovo u isto vrijeme poticali svoje sportaše na korištenje dopinga.

"Godine 2008. počeli smo s istraživanjem korištenja dopinga u Njemačkoj, a uskoro ćemo objaviti rezultate i nakon toga poduzeti sve potrebne mjere", rekao je Thomas Bach, predsjednik Njemačkog olimpijskog saveza.
"Isti uvjeti"

Süddeutsche Zeitung prenosi riječi Giselhera Spitzera, voditelja istraživanja, koji je otkrio da je vlast Zapadne Njemačke financirala testove u kojima su sportaši dobivali razne supstance poput; steroida, testosterona, estrogena i eritropoetina (EPO).

"Naši sportaši su morali imati iste uvjete i mogućnosti kao i njihove kolege iz Istočnog bloka", rekao je neimenovani ministar unutrašnjih poslova SR Njemačke, a stoji u izvještaju.
Sportaši uzimali "čarobni lijek" koji je Hitler dijelio svojim vojnicima

Inače, istraživanje je otkrilo da su njemački reprezentativci, koji su 1954. godine postali svjetski prvaci u nogometu, dobivali inekcije metamfetamina poznatog kao Pervitin. Zanimljivo, isti "lijek", kako se tada mislilo, dobivali su i njemački vojnici u Drugom svjetskom ratu.

Također, povjesničari su pronašli pisma datirana na 29. studeni 1966. godine, koja potpisuje predsjednik Liječničke komisije Međunarodne nogometne federacije, Jugoslaven Mihajlo Andrejević, a koji izvještava da su trojica njemačkih reprezentativaca bila dopingirana u finalu Svjetskog prvenstva u Engleskoj.

Süddeutsche Zeitung otkriva da je i bivši trener Borussije Dortmund, Max Merkel, dao svojim igračima metamfetamin Pervitin te da su njemački atletičari, plivači i biciklisti primili oko 1200 inekcija sa zabranjenim supstancama na Olimpijskim igrama u Montrealu 1976. godine.

(Index.hr)

NAJVEĆA PREVARA U POVIJESTI SPORTA Pretvarali se da su mentalno hendikepirani kako bi osvojili zlato na POI



Bivši čelnik španjolskog Saveza za mentalno hendikepirane sportaše i potpredsjednik španjolskog Olimpijskog odbora proglašen je krivim za jednu od najvećih prevara u povijesti sporta koja se odigrala prije 13 godina za vrijeme njegova mandata.

Naime, Fernando Martin Vicente je okupio potpuno zdrave košarkaše i poslao ih na paraolimpijadu u Sydneyju 2000. godine kako bi ondje osvojili zlato.
Sud u Madridu novčano ga je kaznio s 5.400 eura, te mu naredio da vrati 142.355 eura vladinih poticaja koje je Savez primio u ime "hendikepiranih" sportaša.

Skandal je izbio u studenom 2000. kad je član zlatne košarkaške reprezentacije Carlos Ribagorda izjavio da on i drugi sportaši poput atletičara, stolnotenisača i plivača nisu mentalno hendikepirani.
- Od 200 španjolskih paraolimpijaca u Sydneyu najmanje 15 njih nije imalo nikakve fizičke ili mentalne hendikepe. Čak nisu prošli niti liječničke ili psihološke preglede - napisao je u magazinu Capital svega nekoliko dana nakon završetka paraolimpijade.
Ribargorda je kazao da je igrao za španjolsku košarkašku reprezentaciju preko dvije godine iako nije patio od mentalnog hendikepa.
Kazao je da se jedini test kojeg je morao položiti na prvom treningu sastojao od šest sklekova, nakon čega su mu izmjerili tlak. Kad je stigao u Australiju nije morao polagati nikakav test inteligencije.
Konačna ekipa sastojala se od dva igrača s IQ-om manjim od 70, koliko se zahtijevalo, ali ostalih 10 je lagalo da su mentalno hendikepirani uz pomoć falsificiranih medicinskih uvjerenja.



U jednom trenutku tijekom prve utakmice protiv Kineza, prilikom vodstva od 30 koševa, trener je kazao igračima: "Dečki, malo smanjite tempo ili će nas otkriti".
Sigurno su došli do finala, a tamo su pobijedili Ruse. Ali njihov pad krenuo je kad je fotografiju slavlja objavila španjolska Marca. Ubrzo su čitatelji počeli prepoznavati neke od igrača i otkrili kako oni uopće nisu mentalno hendikepirani.
Fernando Martin Vicente dao je ostavku, "paraolimpijci" su morali vratiti osvojene medalje, a košarka za intelektualno zaostale je izbačena iz programa nakon Paraolimpijskih igara 2000.
Inače, Španjolci su u Sydneyu imali najuspješniju paraolimpijadu u povijesti. Ukupno su osvojili 107 medalja te završili treći iza Australije i Britanije.



Carlos Ribagorda
(Index.hr)

SLUČAJ RAĐEN Mora da pobedi kokain

Slučaj Nikole Rađena zamutio je vodu u bazenu. Reprezentativac Srbije pao je na doping testu na kokain i bačena je senka na sport kojim se pola veka ponosimo.


U svim sportskim krugovima juče se pričalo samo o tome, zbog čega je idol mladih vaterpolista, jedan od naših najtrofejnijih sportista, dospeo u takvu poziciju da ga optužuju za uzimanje kokaina. Vaterpolo, jedan od naših najtrofejnijih sportova, dobio je neočekivano snažan udarac, a vreme će pokazati šta je istina i šta će biti s Rađenom, koji bi, posle svega, na neslavan način mogao da stavi tačku na jednu sjajnu karijeru.

Ali Rađen je sportista, i mora da pobedi i sada, u toj najtežoj borbi u životu, protiv kokaina.



Nekadašnji vaterpolista Partizana i Crvene zvezde, osvajač velikog broja titula i medalja, kako na klupskom tako i na reprezentativnom nivou, oglasio se preko Tvitera rekavši da neće davati komentare dok se ceo slučaj ne završi.


- Tačno je da je FINA poslala u Vaterpolo savez Srbije preliminarne rezultate doping testa koji sam radio u Madridu. Do okončanja postupka neću davati izjave - poručio je Rađen.

Nikola Rađen je pao na doping testu posle kvalifikacionog meča Lige šampiona u Madridu koji je Olimpijakos igrao 17. februara ove godine.

Slučaj Rađen biće svakako tema i za Antidoping agenciju Srbije u narednom periodu. Njen direktor, doktor Nenad Dikić, iz razumljivih razloga nije mogao da da komentar na celu priču oko vaterpoliste Olimpijakosa.



- Ni ja niti bilo ko iz Agencije nismo u mogućnosti da damo bilo kakav komentar na tu temu. Takav je zakon i moramo ga poštovati. Dok se ne okonča ceo slučaj, nećemo se oglašavati - izjavio je Dikić za “Blic”.


Zakon je rigorozan i u slučaju da se dokaže da je srpski vaterpolista bio pozitivan, mogao bi da bude suspendovan na četiri godine, što bi praktično označilo i kraj jedne bogate karijere protkane brojnim trofejima.

Karijeru je počeo u Vojvodini, odakle je otišao Partizan, s kojim je osvojio pet titula državnog prvaka. Posle toga i jednu s Crvenom zvezdom, a s oba kluba ima i po trofej klupskog prvaka Evrope. S reprezentacijom je osvojio ukupno osam medalja na evropskim i svetskim prvenstvima i Olimpijskim igrama. Prošlog leta je prešao u redove Olimpijakosa, gde ima platu od 120.000 evra i ugovor na godinu dana, što znači da mu isti važi do početka jula. Sve su prilike da novog ugovora neće biti.


blic

Sportisti koji su pali na kokain

Artur Orej - vaterpolo

Tom Bunen - biciklizam
Mark Bosnić - fudbal
Riki Haton - boks
Kit Hernandez - bejzbol
Rene Igita - fudbal
Martina Hingis - tenis
Šejn Hmijel - automobilizam
Garet Hok - ragbi
Al Holand - bejzbol
Stiv Hauv - bejzbol
Kurt Hizler - vaterpolo
Rišar Gaske - tenis



blic

Darko Stanić je pobedio kokain: Rađen prolazi kroz pakao, znam kako mu je

Kako je Nikoli Rađenu u ovom trenutku najbolje zna rukometni golman Darko Stanić. On je preko svoje glave preturio isti problem, suspenziju zbog kokaina.

Stanić, jedan od naših najboljih golmana svih vremena, imao je isti problem kao i vaterpolista Olimpijakosa. U periodu dok je stasiti čuvar mreže igrao u Švajcarskoj, tačnije u Sent Galenu, pao je na doping testu na kokain. Bilo je to u proleće 2007.


Stanić je čuo za slučaj Nikole Rađena i za „Blic“ kaže da je našem vaterpolisti sada potrebna podrška.


- Nažalost, iz svog iskustva znam kako se sad oseća Nikola Rađen. I kakav pakao trenutno prolazi! Mogu samo da kažem da nikad ne smemo gledati kakav je neko čovek zbog jedne njegove greške, ma koliko velika i strašna bila. Svi smo mi samo ljudi sa svojim slabostima. Nema tog čoveka koji ne pogreši u životu. Kazna koju će on dobiti je dovoljno velika i strašna da su sad bilo kakve reči osude suvišne - kaže Stanić.


On je poručio Rađenu da izdrži i da iz svega izađe jači.


- Zbog jedne, pa i ovakve greške nikad ne smemo zaboraviti šta je taj čovek dao za vaterpolo i Srbiju! Iskreno se nadam da će se što pre oporaviti od ovog udarca na njegovu karijeru i život i da će uspeti da nađe snagu da na drugi način i dalje daje svoj doprinos srpskom sportu. Jer je to pokazao, dokazao i zaslužio kroz svoju karijeru - zaključio je Stanić.


Kazna Staniću bila je surova, usledile su dve godine suspenzije, ali Stanić je, kako je sam više puta ponovio, naučio lekciju. Posle toga je uspeo da ostvari još mnogo toga. Karijeru je nastavio u Sloveniji, potom u Makedoniji, a trenutno brani za Al Ahli u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, sa kojim je potpisao jednomesečni ugovor.

O sjajnim odbranama u dresu reprezentacije Srbije, posebno na Evropskom prvenstvu 2012. u Beogradu, kada je proglašen za najboljeg golmana, pričalo se mnogo, a tada su ga i prozvali „ministar odbrane“


blic