Bakrorez

Bakrorez ili gravura je grafička tehnika u kojoj se u bakrenu ploču oštrim udubljivačem urezuje crtež, se se udubljenja ispunjavaju bojom. Otiskivanje se vrši u stroju pod jačim pritiskom. Pored linearne čistoće, ljepota bakroreza se ogleda i u reljefnosti crta koja nastaje zbog jakog pritiska preše, tj. ulaženja papira u sva udubljenja iz kojih preuzima boju.


Bakrorez (acquaforte)
To je najvazniji postupak stampanja. Bakrena, cincana ili celicna matrica prekrije se nekon supstancom (u danasnje vrijeme obicno lak) otpornom na djelovanje kiseline. Umjetnik izvlaci crtez na matrici uz pomoc jednog naostrenog instrumenta tako da urezuje zastitni film i otkriva metal. Da bi se crtez bolje vidio, matrica se cesto potamnjuje putem postupka koji se naziva dimljenje. Postupak se sastoji u drzanju matrice, vec prekrivene zastitnim lakom, na upaljene svijecne fitilje tako da se cadja deponira na cijelu povrsinu. Jednom kad je crtez kompletiran, pozadina i rubovi matrice su prekriveni lakom otpornim na kiselinu i sve se potapa u nagriznu otopinu.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Rembrandt van Rijn (1606-1669) - Autoportret
Bakrorez
Obratiti paznju na tehniku ukrstenog urezivanja: veca razdaljina izmedju crta stvara efekat vece sjajnosti.

Nagrizna tekucina koja se najvise koristi je dusicna kiselina ili acquaforte. Nagrizna tekucina nagrizuje metal na mjestima gdje je zastitni lak odstranjen. Cim se vise jedna crta izgrize kiselinom, to ce tamnija biti prilikom stampanja. Postupak penetriranja kiseline moze se u bilo kojem trenutku zaustaviti, vadjenjem matrice iz nagrizne tekucine i prekrivanjem zastitnim lakom onih dijelova gdje zelimo da crte budu manje markantne. Ovaj postupak koji ukljucuje razna potapanja u kiselinu naziva se “morsura (nagrizanje) za prekrivanje” za razliku od onoga gdje se samo jednom potapa (“jednostavna morsura”). Umjesto potapanja matrice u kiselinu, moze se i prekriti voskom (slijedeci tradicionalnu metodu) i u zljebovima, koji odgovaraju crtama gdje treba urezivati, uliti nagriznu tekucinu.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Arturo di Stefano, 1992 - San Rocco iz Venecije
Bakrorez

Povijest. Tehnika bakroreza, acquaforte, razvila se izmedju 1450-te i 1500-te godine. Evropski obrtnici su je naucili od damaskih umjetnika, a koristili su je za dekoriranje armatura i drugih metalnih predmeta. Sablje, nozevi, sljemovi i stitovi obicno su bili pretvrdi za profinjeno urezivanje koje je plemstvo trazilo. Kovac je, dakle, dekorativne elemente crtao na vosku kojeg je prethodno postavio na dio sljema gdje je trebalo urezati, i zatim je koristio kiselinu za penetriranje metala. Za memoriziranje crteza obicno bi napravio jednu ili dvije stampe ureza. Ubrzo se otkrilo da se ista metoda mogla koristiti i za crtanje na metalnoj matrici.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Matrica bakroreza.
Moze se primijetiti da su crte na matrici uvijek iste debljine

Urezivanje dlijetom
Zlatari su takodjer brzo poceli, zbog prakticnih razloga, stampati vlastite crteze, tradicionalno inspirirani umjetnicki razvijenijim zemljama Juzne Evrope. Zlatari su bili veoma cijenjeni obrtnici jer, da bi postali vjestaci ove umjetnosti, trebalo im je dugo segrtovanje. To objasnjava i razlog zasto su mnogi zlatari bili ozlajovljeni radovima bakrorezaca “koji su morali samo crtati na sloju voska, a ostali dio posla ostaviti djelovanju kiseline”.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Keinrick Goltzius, 1597 - Ercole Farnese
Urezivanje na bakru
Ova vrsta urezivanja na bakru koristila se otprilike dva stoljeca za izradu suvenir-reprodukcija umjetnickih djela ili klasicnih gradjevina koje su kupovali putnici. Obratiti paznju kako pojedini potezi smanjuju i povecavaju debljinu.

Osim toga, s ekonomskog stajalista, osjecali su se ugrozenim od jeftinijeg i lakseg rada bakrorezaca. No, ipak su urezivaci imali neke prednosti naspram bakrorezaca, zahvaljujuci upotrebi specijalnih instrumenata, i vecoj vjestini u manipuliranju crta, koje su mogli jednim jedinim potezom napraviti tanje ili deblje. Bakrorezaci su osjecali to ogranicenje do izuma novih instrumenata 1648. godine. Nesto kasnije zlatari su za dekoriranje povrsina koristili jednu tamnu mjesavinu metalnih spojeva, mjesavina srebra, olova i sulfida koja se obradjivala u urezanim crtama, spojene pod toplinom i zatim odstranjene da bi se crtezu dao permanentniji karakter. Problem kojime se slazu bakrorezaci i urezivaci bila je nemogucnost postizanja nijansi. Tko je drugi mogao prevazici to ogranicenje nego li umjetnik svjetlosti i sjena kao sto je Rembrandt? Kao i u slikarstvu, Rembrandt je uspio i kod bakroreza stvoriti sugestivne svijetlotamne kontraste. Osim toga, bio je prvi koji je u cjelosti integrirao svoje licnosti u sredinu koja ih je okruzivala, dok su u prethodnim bakrorezima figure izgledale samo priljepljene za neku pozadinu.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Carlo Lasinio, 1783 - Portret Eduard Dogoty
Polunijansa (mezzatinta)
Ova se tehnika koristila mnogo za reprodukciju uljnih slika.


Slijedeci korak bio je izum tehnike mezzatinte (prelijevanja), otkrivena u XVII stoljecu, a otkrio ju je njemacki oficir Ludwig von Siegen, koji je radio u neposrednoj blizini Rembrandt-ovog studija. Bakrena matrica se uz pomoc siljastih instrumenata izgrebala sve dok ne bi postala hrapava i zrnasta tako da, kad se jednom prekrije tintom, postane potpuno crna. Tehniku je usavrsio Nizozemac Abraham Blotteling, koji je izumio poseban instrument za grebanje bakra, “rocker”, jedna vrsta ceslja s celicnim zubima, kojime se vise puta u svim pravcima prolazilo po bakrenoj ploci. Radilo se, dakle, od tamnog prema svijetlijem; svijetlije zone su se stvarale ugladjivanjem povrsine uz pomoc poliraca. ©to je povrsina gladja, manje tinte zadrzava, stoga mezzatinta uspijeva dati tonske nijanse od crne prema bijeloj boji. Da bi matrica postala dovoljno hrapava mogle su se koristiti i druge tehnike, kao bakrorez. Veoma upotrebljena u XVIII i XIX stoljecu za reprodukciju uljnih slika, postala je tako poznata kao tehnika reproduciranja, a zavrsila je upotrebom u stampanju novina otezavajuci joj na taj nacin opstanak medju umjetnickim tehnikama. Karakteristika mezzatinte je velika njeznost u formama. Buduci da je prvenstveno tonska, a ne linearna tehnika, posebno je prikladna za stampe u boji.

Acquatinta
To je jedna vrsta bakroreza koja je u stanju izvesti velike tonske efekte, koji podsjecaju na akvarel crteze, i od tuda i naziv acquatinta. Prozirni tonovi postignuti su upotrebom porozne baze gdje moze penetrirati kiselina. Najprije se bakrena ili cincana matrica prekrije zrncima bitumena, soli, sumpora u prasini za garantiranje jednolicnosti u prekrivanju. Ova zrnca zagrijavanjem prianjaju na metal, tako da nagrizna tekucina zahvati matricu oko svakog pojedinog zrnca stvarajuci mnogo malih tockica. Kad se matrica jednom prekrije tintom, proizvesti ce jednolicnu stampu zrnastog efekta. Kolicina upotrebljene prasine, njezina veca ili manja debljina i vrijeme potapanja matrice u kiselinu determiniraju vrstu efekta koji se zeli postici.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Postoje razni nacini za distribuiranje smola u prahu: upotrebom platnenih vrecica sa sirokim tkanjem (lijevo) ili cjedila (desno).

Umjetnik moze iz iste matrice postici veliku raznolikost tonova vadjenjem iste iz kiseline i zasticujuci lakom samo nekih dijelova prije nego proslijedi djelovanjem nagrizne tekucine. Dijelovi koji moraju ostati potpuno bijeli moraju se zastiti lakom prije potapanja u kiselinu.

Puntasecca
Kod ove tehnike crta se direktno na bakrenoj matrici upotrebom jednog siljastog instrumenta (ponekad vrhom dijamanta). Puntasecca je najjednostavniji od svih sistema udubljenog urezivanja, iako potpuno svladavanje tehnike je veoma tesko postici. Vrh, dubljenjem u metalu, uzdize s obje strane ureza sitne niti, takozvane “brade” koje zadrzavaju tintu i daju nastampanoj crti prijelaznu njeznost i barsunasti efekat koji su veoma cijenjeni. Sto je urez dublji, tamnija ce biti crta.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Munch, poznatiji za svoje drvoreze, koristi dramaticnost puntasecche za sugeriranje smetnju svijetlosti i buke dan nakon pijanosti.

Ova karakteristika stvara od ove tehnike veoma direktnu i podatnu metodu, gdje se tonalitet moze postici samo jednim dodirom. Jedna puntasecca moze proizvesti malo zadovoljavajucih stampi jer pritisak valjka spljostuje i unistava “brade”. Tehnika puntasecca moze se koristiti i za dovrsenje bakroreza ili lagano naznaciti crtez jednog urezivanja prije prelaza na dubljenje dlijetom.

Zastitni znak matrice
Naziva se tako otisak kojeg ostavlja na rubu lista matrica kad prodje ispod prese. To je, dakle, podatak iz kojega mozemo zakljuciti da li je stampa izradjena iz originalne matrice i da se ne radi o reprodukciji. Medjutim, ovaj se otisak moze i na vjestacki nacin otisnuti na papir za simuliranje originalne stampe.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bakrena matrica prekrije se nekom supstancom otpornom na djelovanje kiseline (danas je to obično lak, a prije se uglavnom koristio vosak). Umjetnik na matrici pomoću naoštrenog alata izvlači crtež tako da urezuje zaštitni film i otkriva metal. Kada je crtež završen, pozadina i rubovi matrice su prekriveni supstancom koja je otporna na kiselinu., a ostali dijelovi su u direktnom kontaktu s nagriznom otopinom. Postupak nagrizanja metala se može prekinuti u bilo kojem trenutku vađenjem matrice iz nagrizne otopine, a o tome odlučuje sam umjetnik.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tehnika bakroreza ima dugu tradiciju na Bliskom Istoku i koristila se uglavnom za dekoriranje armatura, noževa, šljemova, štitova i slično. Negdje polovinom petnaestog stoljeća europski umjetnicu su naučili ovu tehniku od umjetnika iz Damska, a u isto vrijeme preko Osmanlija je tehnika bakroreza stigla i u Hercegovinu. Na našem području se zatim razvio jedan prepoznatljiv stil rada bakroreza, a u zapadnoj Europi koristeći se osnovnom tehnikom bakroreza razvila se grafička tehnika kojom se od jedne bakrene matrice može dobiti veliki broj papirnih preslika. Ovakve grafike su obilježile u Europi nekoliko idućih stoljeća razvoja ilustracija i posebice ilustriranih knjiga.

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Potrebno je imati predmet u koji će se ugravirati crtež, lak i kiselinu koja nagriza metal, te set finih alata za graviranje u bakru.

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bakrorez je umjetnička tehnika koja nikad nije zaživjela na selu, nego se razvijala samo među umjetnicima u gradu, pa je tako moguće govoriti o bakrorezu kao isključivo gradskom umjetničkom zanatu. I danas bakrorez ima veliku važnost u očuvanju tradicije i u turističkoj ponudi naših gradova.

[You must be registered and logged in to see this image.]

U Otomanskom carstvu su postojala četiri glavna stila bakroreza: istanbulski, vanski, kavkaški i bosansko – hercegovački. Naš stil bakroreza se razlikuje od drugih otomanskih stilova po jednostavnim motivima i tome što sva ”urezana” područja imaju jednaku dubinu gravure.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tradicionalni bosansko – hercegovački motivi u bakrorezu su drveća čempresa, ibrici, elipse i razne vrste lišća. Tehnika bakroreza se kod nas primjenjuje samo kao umjetničko – zanatska tehnika uljepšavanja, odnosno dekoriranja predmeta opće upotrebe, dok se grafička tehnika bakroreza nikad nije razvila. U novije vrijeme osim tradicionalnih motiva često se na tacnama i drugim prigodnim predmetima i suvenirima graviraju i natpisi iz svete knjige Kurana. Predmeti ukrašeni bakrorezom čine velik i važan dio turističke ponude stare gradske jezgre Mostara.

[You must be registered and logged in to see this image.]

okusihercegovinu.