Nindze

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zbog tajnovitosti koja ih je stoljećima okruživala, (kineski) nindže ili (japanski) shinobi su romantizirani u prozi i teatru, a njihova uloga i vještine su značajno preuveličane i pretjerane. Cijela priča je eskalirala kada su nindže stigle i na filmsko platno, gdje su prikazani kao superiorni nevidljivi ratnici koji se bez problema kreću ispod zemlje, trče po vodi… i lete.

No, danas znamo da je moderni prikaz nindže uglavnom zasnovan na romantiziranoj dramskoj verziji. Jednostavno, reći da su sve nindže bili izuzetno sposbni borci i atentatori bilo bi jednako reći da su svi današnji obavještajci i špijuni sposobni kao James Bond.

Za razliku od samuraja, nindže niko nije volio ili poštovao (osim jonina, gospodara i vrhovnih zapovjednika). Nindže su obavljali poslove koje niko drugi nije želio raditi. Ubijanje ljudi iz zasjede se smatralo nečasnim u Japanu i nindže su se često tretirale kao neophodno zlo.

Prvi nindža

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kao i svaka drevna vještina, i ona koju su nindže usvojile prepuna je mitova i legendi. Ali pažljivim praćenjem istorije, istoričari su zaključili da originalni izvor vještina i filozofije koje su nindže kasnije usvojile u Japanu dolazi iz Indije u kojoj je sve započelo još prije 6000 godina. Filozofija i vještine su polako putovale od Indije do Kine, zatim do Koreje i konačno, u 6. stoljeću stigle i do Japana.

Prema zvaničnoj istoriji Japana, prvi nindža je bio čovjek po imenu Otomono Sahito, špijun koji je radio za Princa Shotokua (574-622), ali ovaj termin je prvi put postao i formalan 1162. godine kada su se susreli Daisuke Togakure, samuraj koji je izgubio svoje posjede, a zatim se odrekao ​​samurajske titule i bushido koda i Kain Doshi, kineski ratnik-redovnik.

Daisuke i Kain su objedinili svoje znanje i iskustvo pod jednim imenom – Ninjutsu (Ninđucu) koji je postao skup različitih vještina koje uključuju borilačke vještine, strategiju i taktiku gerilskog ratovanja, špijunažu, prikupljanje informacija, snalaženje i preživljavanje u prirodi, skrivanje i prikradanje, kamuflažu, izbjegavanje neprijatelja, infiltraciju, savladavanje prirodnih i umjetnih prepreka, borbu golim rukama, različitim oružjima….

Ninjutsu je uskoro postao čista suprotnost bushida, kodeksa samuraja. Dok su samuraji prije svega cijenili lojalnosti i čast, nindža kod je vrijednovao samo ostvarenje misije – po svaku cijenu. Napadi iz zasjede, otrovi, sabotaže, zavođenje i špijuniranje bili su sramota za jednog samuraja, ali za nindžu, sasvim normalan način života.

Nindže su bili dio velike špijunske mreže

[You must be registered and logged in to see this image.]

Glavni zadatak jednog nindže nije bio da ubija neprijatelje, već da bude dio mreže očiju i ušiju na terenu, da špijunira, te da uspješno prenese informaciju do drugog nindže (sve dok ona ne dođe od vladara).

Nema nikakve sumnje u to da su nindže bili i atentatori, međutim, većinu svog vremena provodili su radeći neki svakodnevni posao, na farmi ili marketu, obučeni kao i svaki drugi čovjek u njihovoj okolini. Uvijek su izbjegavali bilo kakav fizički sukob koji bi mogao odati njihove vještine, a samim time otkriti neprijatelju da su špijuni.

Baš poput današnjih obavještajaca, neke su nindže bile više nego sposobne da ubiju neprijatelja, no njihov primarni zadatak je bio da se stope sa okolinom i prikupljaju informacije. Nindže nisu imale formalnu školu borilačkih vještina. Zapravo, u istoriji i ne postoje dokazi da su sve nindže i posjedovale borilačke sposobnosti, a oni koji jesu, naučili su ih od svojih očeva ili starije braće. Jedina formalna obuka bila je shugendo, mistično-duhovna tradicija koja potječe iz pre-feudalnog Japana, u kojoj se percepcija “buđenja” dobiva kroz razumijevanje odnosa između čovjeka i prirode. Ali nisu svi koji su praktikovali shugendo bili nindže, niti su sve nindže prošle shugendo trening.

Nindže nisu nosili crne uniforme

[You must be registered and logged in to see this image.]

U modernim filmovima i stripovima, nindže su prikazane u crnom odijelu, sa maskama na licu kroz koje se vide samo njihove oči. Ova nošnja nema nikakve veze za pravim nindžama, a ona dolazi iz kabuki teatara, jedne od tradicionalnih japanskih vrsta zabave koja je nastala u ranom 17. stoljeću. Upravo su u ovim teatrima nastali i brojni mitovi o nindžama koji su romantizirani kroz zabavu, nešto poput preuveličavanja sposobnosti današnjih tajnih agenata kroz likove James Bonda ili Jason Bournea. Tokom predstava, nindže (glumci) su nosili crne uniforme i maske jer su tako izgledali dramatičnije, a uniforme koje su nosili jednostavno su posudili od dekoratera (ako redovno idete u teatar sigurno ste ih primjetili, dekorateri su oni koji u toku predstave mijenjaju postavku scene).

U stvarnosti, tokom dana, nindža je nosio svakodnevnu odjeću kao i svi u njegovoj okolini (kao i svaki razuman špijun), a tokom noćnih misija oblačili su tamno plavu odjeću. Crna boja bi prikazala nindžu kao siluetu, dok se tamno plava daleko bolje uklapa u noćno svjetlo. Tokom potencijalno opasnih misija, nindže su često ispod odjeće nosili verižnjače (ili lančare), tip oklopa koji se sastoji od malih metalnih prstenova vezanih jedan za drugi. Vjeruje se da je upravo ovaj oklop odgovoran za legendu koja kaže da su nindže bili demoni koji nisu mogli biti ubijeni.

Jedna od poznatih uspješnih taktika koje su nindže koristile bila je da se obuku kao i neprijatelj na bojnom polju, kako bi napravili pometnju u redovima ili kako bi se polako izdvojili i napali neprijatelja s leđa.

Ali nindža u tamno plavoj uniformi koji se šulja ulicama i po krovovima je bio daleko od svakodnevnice. Nindža je većinu svog života bio redovnik, obični seljak, poljoprivrednik, kovač, plesač, trgovac… nindža je mogao biti bilo ko.

Nindže su održavale porodičnu tradiciju

[You must be registered and logged in to see this image.]

Poput samuraja, nindže su rođeni u struci, u porodicama koje su održavale tradiciju koja se prenosila s koljena na koljeno. Nindža je trenirao od djetinjstva, što je bilo uobičajeno i kod samurajskih porodica.

Pored borilačkih vještina, djeca nindži su od malih nogu učila tehnike preživljavanja i izviđanja, učili su sve o otrovima i eksplozivima – i najvažnije od svega – njihov trening je zahtjevao određen stepen znanja vezanog za zanimanje kojim će se baviti u budućnosti, a koje će prikriti njihovu pravu najmeru.

Danas niko sa sigurnošću ne zna da li je ikada postojala neka organizovana armija koja se sastojala od nindži. Oni su uvijek bili trenirani kao pojedinci u svojoj porodici, te su rijetko djelovali kao skupina.

Nindže uglavnom nisu imali zadatke da ubiju, ali kada jesu…

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kao što smo napisali iznad, primarni zadatak nindže je bio da prikuplja informacije o neprijatelju, ali s vremena na vrijeme, od njih se tražilo da stave i svoje druge vještine u praksu, kao što su atentat iz zasjede, brutalno ubistvo, sabotaža…

U ovakvim situacijama, nindža je bio dobro pripremljen i opremljen. Jedan od glavnih alata bilo je uže za koje je privezana kuka, koje je omogućavalo nindži da se popne na zid ili krov. Tu su također bile i ostale sprave za otvaranje vrata ili prozora, poput dlijeta, čekića, bušilica, ručnih kuka… Noževi i male pile (hamagari) su također korišteni za bušenje rupa u zidovima, a prijenosni uređaj za slušanje (saoto hikigane) se koristo za prisluškivanje ​​razgovora i detektovanje zvukova.

Što se tiče samog oružja, koristili su sve – od malih noževa do katana na čije su vrhove često stavljali kombinaciju crvene paprike, prašine i željezne prašine kako bi prilikom izvlačenja mača iz korica onesposobili neprijatelja (prašina u oči) prije nego mu zadaju smrtonosni udarac.

Niz različitih vrsta pikada, šiljaka, noževa i nindža zvijezdica, poznati pod zajedničkim imenom Shuriken, bili su važan dio arsenala, ali ih u to vrijeme nisu samo nindže koristile. Shurikeni, uprkos popularnom vjerovanju, uglavnom nisu služili za ubijanje na daljinu (osim ako vrh nije bio umočen u otrov), već za borbu šakama (nindža bi u šakama sakrio šiljak), ili za bacanje na pod, kako bi neprijatelj nagazio na njih.

Ninđe su također bile i među prvim snajperistima na svijetu – koristili su dostupna oružja, eksploziv i preciznost kada je bilo potrebno da nekoga ubiju iz daljine, ili da zapale vatru koja bi izazvala opću paniku. Bili su jako vješti sa otrovima, ali također i sa barutom (Kayakujutsu) koji su koristili za stvaranje dimne zavjese, ili čak i za pravljenje bombi. Neke bombe su bile namijenjene za puštanje otrovnih plinova, dok su druge bile ispunjene komadićima željeza ili keramičkog šrapnela.

Pored navedenih, nindže su sa sobom (po potrebi) nosili pregršt raznih oružja, od prilagođenih poljoprivrednih alata, pa sve do nagaznih mina, mačeva od trske, boksera i lukova i strijela.



pixelizam.

Ninja


Enlarge this image
[You must be registered and logged in to see this image.]

Ninđa, poznati još pod nazivom shinobi, bili su ratnici iz japanske povijesti specijalizirani za gerilsko ratovanje, špijunažu, izvođenje različitih diverzija, otmice te zaštitu važnih objekata i osoba. Ninjutsu je naziv za umjetnost potajnog i način nevidljivosti.

Ninja je naziv koji se sastoji od dva kanjia 忍者 (uz hiraganu i katakanu jedno od tri forme japanskog pisma). Uobičajeni je bio naziv shinobi-no-mono (忍の者), kojim su se u tradicionalnom Japanu označavale osobe koje su trenirale i primjenjivale ninjutsu (忍術, ponekad pogrešno prevedenog kao ninjitsu). Naziv shinobi povijesno seže sve do 8. stoljeća kad je Heguri Uji no Iratsume napisao pjesmu Ōtomu no Yakamochiu. Kanji shinobi (忍) mogao bi se prevesti kao "potajno uzeti", a u širem smislu "kloniti se, izbjegavati", odatle i povezanost sa skrivanjem i nevidljivošću. Kanji mono označava "osobu."

Riječ ninja postala je popularna nakon Drugog svjetskog rata. Budući da se ninjutsu može prevesti kao "vještinu skrivanja" tako bi se izrazi ninja, shinobi-no-mono ili shinobi moglo prevesti kao "onaj koji je vješt u potajnom kretanju" ili "nevidljivi ljudi".

Drugi sinonimi koji bi se mogli koristiti su: oniwaban (お庭番 "onaj koji je u vrtu"), suppa, rappa, mitsumono, kusa (草 trava) i Iga-mono ("čovjek iz Ige").

(Wikipedija)

Porijeklo ninja



[You must be registered and logged in to see this image.]

Hattori Hanzō jedan od trojice najslavnijih ninji.

Ninje su vjerovali da porijeklo vuku od Tengua mitološkog gavrana-čovjeka koji je imao glavu, trup i krila gavrana, a noge i donji dio trupa čovjeka. To nije ni bilo čudno s obzirom da je gavran poistovjećivan s "duhom smrti". Vještina ninja zove se ninjutsu, a razvila se upravo od špijuniranja, uhođenja i izviđanja.

Sve je počelo kad je jedan starokineski vojni strateg imenom Sun Wu između 3. i 5. stoljeća prije Krista napisao knjigu "Sun Tzu" u kojoj su prvi put uhođenje i špijunaža spomenuti kao samostalna vještina. Nekoliko stoljeća kasnije ta je vještina preko Okinave, gdje su Kinezi i Japanci međusobno trgovali, prenijeta na japanske otoke.

Još u 6. st. zabilježeno je da je princ-regent Shitoku koristio posebno obučene špijune i agente - preteče ninji. Potom tu vještinu čuva i razvija poseban stalež - planinski kaluđeri ili yamabushiji, odmetnici od civilizacije i državnog poretka. Znanje se tu usavršavalo daljnjih pet stoljeća i postalo dio obuke specijalnih vojnih jedinica klana Genji koji je vladao Japanom od 8. do 12. stoljeća.

Prva škola ninjutsua nastala je u okviru Hattori klana, a krajem 12. st. Momochi klan konačno formira prvu organizaciju ninja. Zlatno doba ninji bilo je od 14. do 18. stoljeća, a ti zakrabuljeni borci odigrali su veliku ulogu u oblikovanju tadašnjeg Japana.

Kako su se vremena mijenjala i civilizirala, smanjivala se i važnost ninji, pa su oni sve češće, umjesto špijunske službe postajali nečija garda ili zaštitnici pojedinih plemića. Drugi su postajali razbojnici, što je sasvim bilo razumljivo ako se zna da su ninje i regrutirani od bivših kriminalaca i odbjeglih osuđenika. U to su vrijeme u Japanu mnoge organizirane skupine kriminalaca bile u potpunosti sastavljene od bivših ninji.

Ninje - tajanstveni ratnici

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zahvaljujući stripovima, crtanima, filmovima, video i računalnim igrama, u suvremenom svijetu ninje se doživljavaju na sasvim drugačiji način od onoga što su oni bili u stvarnosti.
Oni su se mogli platiti da bi mogli donijeti pobjedu i vratiti harmoniju ubojstvom ili špijunažom.Služenje ninđe je uvjetovalo veliku cijenu. Bili su daleko iznad Samurai ratnika - tako što su samuraji morali da čuvaju prezime svoje porodice i da ga štite dok ninđa nije ima šta da štiti, ali ne samo tako nego su bili puno vještiji sa oružjima...
Njihova filozofija je bila da odaberu mračno, tiho i suptilno više nego odvažno, aktivno i nasilno.

Mitovi i istina

[You must be registered and logged in to see this image.]

To su bili ljudi posebno obučeni u nizu teških vještina. Bili su uvježbani da umiju brzo trčati, ali ne samo prema naprijed već i bočno i unatrag. Mogli su se penjati po bilo kojoj površini golim rukama ili uz pomoć kuka ili drugih pomagala, kao i održavati ravnotežu u nemogućim uvjetima te se brzo kretati u nemogućim uvjetima. Mogli su plivati iznad vode i kretati se pod njom, skrivati se satima u močvari dišući pomoću trske. Ninje su također bili stručnjaci u nizu borilačkih tehnika i umjeli su upotrebljavati sve vrste oružja, uključujući mnoga koja su oni sami izmislili i razvili.

Ninje su radili samo ono za što su bili plaćeni. Ti savršeni strojevi za ubijanje za određenu svotu novca napravili bi sve bez grižnje savjesti, bez moralnih problema, ali i bez prava da odbiju bilo koji zadatak koji mu njegov pretpostavljeni zapovjedi. Momci zamotani u crno stvarno nisu bili neki uzor morala - nije im bilo strano biti dvostruki špijuni, bilo zbog novca ili straha od kazne.

Organizacija ninja

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na vrhu organizacije ninja bio je jedan čovjek, gospodar ninja i zapovjednik - jonin. On je bio mješavina generala i manadžera - "nabavljao" je i birao zadatke, određivao novčane nagrade i slično. Jonini su identitet i mjesto stanovanja držali u potpunoj tajnosti i nikad nisu stupali s ninjama u kontakt.

Chunini su bili ti koji su umjesto jonina kontaktirali ninje, bili su nešto poput časnika. Oni najčešće nisu znali identitet svog jonina, koji je u potpusnoti raspolagao njihovim životom, imovinom i karijerom.

Pripadnik najnižeg sloja ninja, potpuno obespravljeni ratnik, zvao se genin. Kako ni jonin ni chunin nisu išli u špijunske niti ubilačke misije upravo su genini ti koji su pronijeli slavu bratstva.

Žene ninje

[You must be registered and logged in to see this image.]

U svijetu ninja, žene nisu samo odgajale djecu, tj. buduće ninje ili iščekivale svoje muževe. Neke od njih i same su bile ninje. Nazivale su se kunoichi, a u ubojitosti nisu zaostaljale za svojim muškim kolegama. Bilo ih je puno manje, ali postojali su špijunski zadaci i naručena plaćena ubojstva gdje muškarac ne bi imao nikakvih izgleda - zavođenje je znalo biti učinkovitije od shurikena.

Ninje - obiteljski ljudi?

Tajnost je za ninju bila od vitalne važnosti - preživjeti još jedan zadatak, još jedan dan, još jednu opasnost. Kandidati za ninje, a i njihovi učitelji, u strogoj su tajnosti držali ne samo elemente vještine i tijek obuke, već i lokacije naseobine te brojno stanje ninja i njihovih obitelji.

Možda zvuči čudno to da su ninje imali obitelji, ali tako je bilo i to iz praktičnih razloga. Obitelji ninja formirale su se da bi obuka ninja, počevši još u dječjoj dobi, bila što učinkovitija. Zajednice žena i djece bile su smještene u posebnim selima, udaljenim planinskim vrletima i nepristupačnim područjima. U doba punog procvata ove profesije takva naselja znala su imati i preko pedeset obitelji ninja. Djeca ninja mogla su izabrati samo jedan poziv - onaj ninje. Ona su ubrzo po stupanju u redove ninja bila ubijena na jednom od mnogih rizičnih ili nemogućih zadataka.

Naselja nije bilo dopušteno napuštati nikad osim za vrijeme zadataka, a također je bilo zabranjeno i kontaktirati s bilo kime tko nije bio ninja. S druge strane, nije baš da ih je netko posjećivao. Naselja ninja bila su smatrana gotovo tužnim mjestima. Tamo nitko nikada nije išao, osim ako nije želio da ga društvo potpuno odbaci.

Ninje nisu živjeli dugo, pogibali su na zadacima (koji su ponekad bili i posve neostvarivi), a u slučaju da su pokušali ostaviti bratstvo čekala ih je smrtna kazna. Završiti tragično u životu ninja bila je neminovnost.

Ninja oružja

[You must be registered and logged in to see this image.]

Wakizashi

Ninje su u akciju sa sobom nosile desetke oružja. Neka od njih su:
Wakizashi

   Ninjaken (ninjato) - kratka japanska sablja, razlikuje se od Katane po svojoj ravnoj izvedbi oštrice. Povijesno nikada nije dokazano postojanje ninjakena već se smatra kako su ninje koristile Katanu kao i Samuraji, te da sablju uopće nisu nosili na leđima nego za pojasom.

   Katana - duga japanska sablja koja je uobičajeno samurajsko oružje (zajedno sa Wakizashijem). U današnjem Japanu, katana je i općeniti izraz za sve sablje.

   Wakizashi - kratka japanska sablja, slična Katani, no izrazito kraće oštrice.

   Shinobi Tanto - nož s drvenim koricama koje se mogu koristiti za obranu od drugih hladnih oružja.

   Shinobi Zue - ili "štap ninja" kojih je bilo različitih duljina, a u sebi su mogli skrivati bodeže, uska koplja ili strijele za luk.

   Tessen - metalna poluga.

   Shuko - ili "tigrovi zubi" su šiljci koji su se pričvrščivali na rukavicu, a omogućavali su kretanje po stropovima ili zidovima, kao i penjanje na drveće ili okomite litice. Također primjenjivo i kao oružje za borbu izbliza.

   Ashiko - šiljci koji su se vezali na stopala za kretanje po svakoj vrsti terena. Ostavljali su neobične tragove, nalik životinjskima ali koji su očigledno pripadali dvonogom biću zbog čega su ih neuki seljaci smatrali tragovima "demona".

   Kusarigama - lanac s raznim dodacima kao što su metalne kugle, kocke ili oštrice.

Shuriken

   Kusarifundo - metalni lanac s utezima na oba kraja za vitlanje, udaranje, davljenje, probijanje ili blokiranje.

   Hankyu - mali luk sa strijelama.

   Fukiya - puhaljka za male strelice otrovnog vrha.

   Toami - mreža slična ribarskoj, koristi se za obranu od više napadača istodobno.

   Shuriken - mali metalni krugovi ili zvijezdice oštrih rubova namijenjeni bacanju.

   Kama - oružje nalik srpu s kratkom drškom.

   Metsubushi - raznovrsna pomagala (dimne, pješčane ili svjetlosne bombe) koje se koriste za privremeno ili trajno oslijepljivanje protivnika, najčešće pri bijegu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Shuriken

[You must be registered and logged in to see this image.]

U periodu Kamakura mnogi ratnici otpušteni su sa dvora zbog mirne situacije među klanovima. Nemajući posla otišli su da žive u planinama u području Iga i Koga. Tu su se nastanili kao jiziamuraji (ratnici koji žive kao farmeri). Bili su pod stalnim pritiskom carskih snaga koje su pokušavale da ih unište. Da bi se zaštitili, bili su prinuđeni da usavrše borilačke veštine koje zahtevaju minimum opreme (većinom poljoprivredne alatke). Uspeli su da izaberu samo najneophodnije oružje i usavrše njegovu upotrebu stvorivši tako široku lepezu veština koje se grupišu pod imenom ninđucu.

Statusi i klanovi

Uloga nindža (ili "onog ko je stalno unutra") vrhunski istreniranog obaveštajca je najbolji način da se prikaže značenje ninđucua. Nindža je imao zadatak da sakuplja obaveštenja o neprijatelju, da vrši sabotaže, a bio je nenadmašan u borbi golim rukama. Bio je, doduše, opremljen sa najmanje tri oružja, neki put čak i sa dvadeset.

Nindže su se delile u tri grupe. Jonini ili visoki ljudi predstavnici su klanova nindža i sklapali su ugovore sa onima koji žele njihove usluge. Čunini (srednji ljudi) bili su njihovi pomoćnici – zamenici vođa. Genin ("niži čovek") izvršavao je opasne zadatke. Nindža genin smatran je najnižim slojem u Japanu. Kad ih uhvate, surovo su ih mučili.

Najpoznatije nindže rođene su u oblasti Iga i Koga. Tamo su okruženi planinama i divljinom, na miru vežbali. Sela u kojima su ove porodice živele bila su zaštićena od neprijatelja i lutalica. Zahvaljujući udaljenosti i odvojenosti, nindže i njihov zanat ninđucu ostali su tajna.

U području Koga bilo je oko pedeset čunin klanova od kojih je svaki imao 30-40 genina koji su ih služili. Iako su nindže Iga i Koga postale najpoznatije, bilo je i drugih grupa nindža sa zavidnom tradicijom. Klan Šinšu iz područja Nagano nazvali su "supa" ili "kristalni talasi", klan Košu iz oblasti Jamanaši dobio je ime nozaru ("planinski majmuni"), klan Jošu iz oblasti Točigi zvao se rapa ("razbarušeni talasi"), a klan Rikuzen iz Sendan oblasti – kurohagi ("crno lišće").

Cipele sa odvojenim palcem

Trening nindža počinjao je vrlo rano, obično od pete godine. Vežbanje je već u početku bilo prilično teško. Danima su hodali po dugim tankim gredama, odnosno brvnima, da bi stekli ravnotežu, satima visili držeći se za grane drveća da bi ojačali ruke, stekli psihičku ravnotežu i naučili da savlađuju umor. Skakanje, trčanje, plivanje, ronjenje i poseban trening penjanja, za snagu i elastičnost nogu, činili su drugu važnu fazu treninga u najranijem dobu. U dvanaestoj godini počinju duga trčanja radi izdržljivosti i pripreme za obuku u rukovanju oružjem. Vežbali su mačevanje, borbu štapom, kopljem i velikom sekirom. Tada su postepeno vežbali bacanje šurikena. Igranje, pevanje narodnih pesama, ophođenje u društvu, crtanje mapa, veština prerušavanja i maskiranja, čak i stolarski zanat, bili su važni u treningu nindža.

Odevali su se zavisno od zadatka, ali njihova uobičajena odeća bila je šinobi šozoku. Sastojala se od jakne, kapuljače i naročito skrojenih pantalona. Na nogama su nosili lagane cipele (sa odvojenim palcem) postavljene sirovom svilom. Ovakva obuća omogućavala je tiho kretanje i lako penjanje. Odelo je imalo dva lica: crno i teget, zeleno ili belo.

Posebna veština nindža bila je prerušavanje – šiči-ho-de – ili sedam načina kretanja:

1. sarugaku – putujući glumac
2. komus – putujući sveštenik
3. jamabuši – planinski sveštenik
4. suke – budistički sveštenik
5. hokaši – putujući zabavljač
6. cunegata – zemljoradnik
7. akindo – trgovac

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nindža se prerušavao prema zadatku koji je morao da obavi.

Dublji trag – bliže naselje

Svojim sposobnostima koje su bile rezultat planskog i dugogodišnjeg treninga, nindže su postale legenda, a okolina se prema njima odnosila sa strahopoštovanjem. Neverovatni podvizi ubedili su narod u natprirodnost ovih ratnika. Njihov neobičan način kretanja, poznat kao "deset koraka", sadrži sledeće stilove:

1. nuki aši – tajni korak
2. suri aši – češući korak
3. šime aši – čvrst korak
4. tobi aši – leteći korak
5. kata aši – jedan korak
6. o aši – dug korak
7. ko aši – mali korak
8. kokizami – kratak korak
9. vari aši – ubrzan korak
10. cune aši – normalan korak

Nindže su znale još jedan neobičan način hodanja joko aruki (hodanje u stranu) koji je doprinosio njihovom ugledu. Ovaj metod omogućavao je da po tragovima niko nije mogao da ih uhvati niti da odredi pravac njihovog kretanja. Nindže su tako mogle da pređu oko 500 kilometara za tri dana, a priča se da su uspevali da trče bez odmora 150-200 km.

Ratnik je sa sobom nosio svu potrebnu opremu. To je uključivalo pilule kito-gan koje su gasile žeđ čak pet dana. Pravljene su od mnogo sastojaka pripremanih tri godine. Nosio je i lekove za rane, razne infekcije, ujede zmija i masti koje su terale insekte. Nindže su dobro znale mnoge tajne prirode. Na primer, mogli su da otkriju naselje prateći let ptica – one nikada ne uzleću prema ljudima, već lete od njih – ili na osnovu toga što zaprege ostavljaju dublje tragove što su bliže naselju. Naučli su da obilaze područja sa opasnim insektima ili životinjama, osluškivali su zvuke prirode: ako iznenada prestanu, posredi je neka opasnost. Sekli su drveće da bi odredili pravac kretanja jer su znali da su godovi širi na strani okrenutoj jugu. Prepoznavali su otrovanu vodu, mogli su da žive samo od plodova pridore. Ponekad, ali zaista retko, dešavalo se da ukradu nešto za jelo.

U društvu je nindža bio jednako oprezan. Prepoznavao je otrovanu hranu po karakterističnim "slatkim" mehurićima koji su blistali po površini. Upadajući u mnoge palate otvarao bi pokretna vrata tek pošto podmaže klizna kanale i tako smanji buku. Kad uđe u palatu, pokrivao je usta papirom ili kapuljačom da utiša zvuke svog disanja. Obično je išao na rukama da se ne bi okliznuo ili sapleo o nešto u mraku. Sve nindže bile su vešte u ovoj tehnici poznatoj kao "šinso toho" – "duboka trava je zečiji put".

Sledeća korisna veština nindža bila je sposobnost prepoznavanja usnulog. Zvuk spavača se ne menja. Ako hrče, ritam je neujednačen. Njegovi kosti i zglobovi ne prave finu karakterističnu buku koju nindža osluškuje u mraku. Umeli su i da se provuku pored spavača dok obavljaju zadatak.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Živo strašilo

Nindža je koristio mnoga lukavstva da bi se sakrio od neprijatelja, odnosno sigurno povukao. Poznato je "5 tehnika bežanja":

1. mokuton – korišćenje drveća i trave
a) kusa gakure – nindža se maskiran i nepomičan krije u grmlju ili visokoj travi
b) tanuki gakure – popne se na drvo, zakloni lišćem i sedi nepomično da ne privuče pažnju

2. katon – korišćenje vatre
a) hicuke – u protivnikovoj kući nindža pali vatru na strani suprotnoj od one na koju će ući ili nešto tražiti
b) hidama – koristi bombe ili dimne zavese da sakrije svoje kretanje
v) raikadama – da ne bi naišao na neprijatelja, oko prostora u koji ulazi nindža postavlja vatromet podešen da se pali poteznim žicama
g) dokuen gakure – korišćenje otrovne dimne zavese kod povlačenja
d) enibi gakure – podrazumeva nošenje maske i puštanje vatre iz tube sa zapaljivom smešom kako bi zaplašio neprijatelja

3. doton – korišćenje zemlje, zidova i stena za sakrivanje
a) imori gakure – nindža prianja uza zid ili kamen kao kameleon da se "utopi" u izgled okoline
b) kagaši gaakure – stoji u polju kao strašilo i zavarava pratioce
v) uzura gakure – u mraku se sklupča i nepomičan kao kamen ostaje na terenu

4. katon – korišćenje metalnih predmeta za odvraćanje pažnje
a) kama gakure – bacanje metalnih predmeta koji izazivaju zabunu
b) do gakure – bacanjem bakarnih novčića nindža gađa i skreće pažnju potere

5. aniton – bežanje kroz vodu
a) homa gakure – dok nepomično leži pod vodom, nindža diše kroz specijalne cevi
b) ukigusa gakure – pripremanje za odlazak – u vodu baca velike količine biljaka da bi sakriven među njima mogao bezbedno da napusti opasnu zonu.

[You must be registered and logged in to see this image.]