Jagoda Buić

Jagoda Buić




[You must be registered and logged in to see this image.]


Jagoda Buić rođena je u Splitu. Studirala na Akademiji primijenjenih umjetnosti i dizajna,
te Povijest umjetnosti na Sveučiištu u Zagrebu. Diplomirala sa izvrsnim uspjehom na
Akademiji u Beču. Studirala je filmsku scenografiju u Cinecitta u Rimu i povijest
kostimografije u Centre delle Arti e del Costume u Palazzo Grassi u Veneciji.

Realizirala je više od 120 projekata kao kostimograf i scenograf za opere, balete, drame
i filmove u različitim zemljama. Njezin umjetnički pristup kazalištu sastoji se u insistiranju
na velikim prostornim ostvarenjima avangardnog duha, te interesu za mit i klasični svijet.

Njezina najpoznatija ostvarenja su:
Shakespearovi "Hamlet", "Kralj Lear", "Trgovac iz Venecije", "Othelo", "Kako vam drago",
Sophoclove i Eschillove tragedije kao i opere poput: "Turandot", "Othello", "Tosca", "Lobengrein",
"Nabucco", "Aida", "Don Juan", "Figarovo vjenčanje", "Traviata", "Trovatore" itd.
Napisala je balet "Apokalipsa prema Sv. Ivanu" i adaptaciju "Malog princa"
Antoine de Saint-Exuperya.

Godine 1965. stvara svoju prvu tekstilnu formu u prostoru koju je otkupio Muzej Stedelijk
u Amsterdamu. Od tada izlaže svoje monumentalne tekstilne instalacije na svjetskim
bijenalima (Venecija, Sao Paolo, Lausanne) i u najvažnijim svjetskim muzejima
( Paris, Düsseldorf, Rio de Janeiro, Buenos Aires, Bruxelles, Zürich, Tokio, Rim,
Milano, Amsterdam, Oslo, Barcelona, Montreal, Chicago, New York, Madrid, Vim,
Sao Paolo, Washington D.C., San Francisco, Darmstadt itd. ).

Njezina su djela u mnogim javnim i privatnim umjetničkim zbirkama
( Metropolitan Museum u New Yorku, Muzej moderne umjetnosti u Parizu itd.).
Jagoda Buić jedina je hrvatska umjetnica nagrađena „Grand Prix-om“ na
svjetskom bienalu suvremen umjetnosti u Sao Paolu.


NAGRADE I PRIZNANJA - IZBOR


1954. Beč, Akademie für Angewandte Kunst, Ehren Preis (Prix d Honneur), nagrada za najbolji diplomski rad
1955. Zagreb, Druga nagrada na I. trijenalu primijenjene umjetnosti
1956. Rim, Prva nagrada na Mostra Internazionale Roma costume (s Božom Košak)
1957. Zagreb, Nagrada Grada Zagreba
Milano, XI. Triennale, Srebrna medalja, "Abitare-Mostra del design"
Rijeka, nagrada za scenografiju na Festivalu jadranskih kazališta
1958. Novi Sad, nagrada za scenografiju na Jugoslovenskom festivalu dramskih umetnosti
1959. Zagreb, pohvala (za kreaciju u tekstilu), II. zagrebački trijenale primijenjenih umjetnosti
1960. Zagreb, nagrada (za dizajn tekstila), izložba Porodica i domaćinstvo
1961. Pula, Nagrada Zlatna arena za kostimografiju na VIII. festivalu igranog filma
Beograd, nagrada (za dizajn tekstila) na Međunarodnoj izložbi dizajna
1962. Zagreb, Nagrada Grada Zagreba (za kostimografiju)
1965. Sombor, Prva nagrada na izložbi jugoslavenske tapiserije
1969. Zagreb, nagrada IV. zagrebačkog salona
1971. Zagreb, Nagrada "Vladimir Nazor"
Zagreb, nagrada, VI. zagrebački salon
1975. São Paulo, Grand Prix „Itamaraty", XIII. Bienal de São Paulo
1976. Beč, Herderova nagrada
1978. Łódź, Medaille d Honneur (nagrada kritike), I. Międzinarodowe Triennale tkanin dekoracyjnyh
1991. Angers, Nagrada grada Angersa za umjetničku instalaciju na povijesnim mjestima
1994. Pariz, Nagrada UNESCO-a za zasluge na području suvremenoga stvaralaštva


ulupuh.hr





[You must be registered and logged in to see this image.]







[You must be registered and logged in to see this image.]

Najava retrospektive koja je bila u Zagrebu 2010.god.

JAGODA BUIĆ: RETROSPEKTIVA

Muzej za umjetnost i obrt, Trg maršala Tita 10, Zagreb
20.6. - 5.9.2010.

Publika na izložbi može razgledati više od 200 izložaka, a po prvi put prezentirano
 je čak 26 reprezentativnih tapiserija od kojih je većina posuđena iz uglednih inozemnih
 ustanova kulture u Francuskoj, kao što su Odjel za umjetnost UNESCO-a u Parizu,
 Muzej likovnih umjetnosti u Bordeauxu i FNAC ( Centar za suvremenu umjetnost i skulpturu )
 u Parizu te iz Moderne galerije u Zagrebu i Galerije umjetnina Split. Uz tapiserije
 predstavljen je odabir skica za kostime, kostima, maketa kostima i scenografija
 iz desetak predstava.
 Također, po prvi put su predstavljeni kolaži i radovi u i na papiru, nastali posljednjih
 nekoliko godina. Izložbeni postav sačinjava izbor najreprezentativnijih radova iz
 cjelokupnog opusa ove velike umjetnice svjetskog renomea čiji su radovi zastupljeni
 u gotovo svim velikim svjetskim muzejima suvremene umjetnosti.


uluph.hr



Ova je izložba jedinstvena i neponovljiva prilika da se hrvatska javnost upozna s
 radom Jagode Buić, umjetnice koja proteklih četrdesetak godina najvećim dijelom
 stvara u Parizu.

Predgovor Miroslava Gašparovića u katalogu izložbe moguće je pročitati OVDJE




[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]


Ritam, 1994.

[You must be registered and logged in to see this image.]


Skica u prostoru, II, kolaz, 2011.

Dvjesto letećih tepiha
16. 07. 2010.

Jedina hrvatska umjetnica koja je svoj opus posvetila isključivo tapiseriji kao izražajnom
 mediju, Jagoda Buić, predstavlja više od 200 svojih monumentalnih radova nastalih u
 razdoblju od 50ih do danas.
Smještena u pomalo nezahvalnom i skučenom prostoru MUO-a, izložba obuhvaća većinom
 Buićkine tapiserije. No velika važnost je posvećena i skicama za scenografije, kostimografijama
 za kazališne klasike sve do recentnih radova rađenih u papiru, pomalo japanskog senzibiliteta.
 Upravo fizička veličina i prostorna pojavnost radova govori kako je riječ o nečemu što se ipak
 opire smještanju tapiserije u čisto dekorativnu funkciju.

Tapiserija je u svom povijesnom jednoznačju označavala flamanske i francuske utilitarno-estetske
 konvencije ili reprodukcije slika Rafaela ili Goye. Sa takvim naslijeđem tapiserija ulazi u
avangardno 20.st. koje odbacuje bilo kakvu vezu sa prošlosti i njenim konceptima. Do 60ih
 godina biva potpuno zaboravljena, a tome pridonosi i napredak tehnologije koji omogućava
automatizirano strojno tkanje. Tada nastupa mlada Jagoda Buić sa istodobno subverzivnim
 odnosom prema onome što je 20.st.odbacilo s prezirom-tapiserije koju (tim više) tka zajedno
 sa stoljećima očuvanim znanjem tkalja iz Sandžaka. Buićka tako postupno pokazuje zanimljiv
 spoj tradicije i odbacivanje bilo kakve referencijalnosti u svojim radovima.





[You must be registered and logged in to see this image.]



Mnogo prije ( i mnogo lakše ) bi mogli odrediti njezine tapiserije kao skulpture u tkanini, dok je
sama umjetnica često napominjala kako su njezini radovi integralni dio arhitekture-„omatanje
 arhitekture tkanjem“. U prilog tome svjedoči i njena suradnja sa Bernardom Bernardijem i
 Vjenceslavom Richterom, kao i sudjelovanje na izložbama EXATA ’51 i osvajanje glavne nagrade
 na Bijenalu u Sao Paolu 1975.godine. Radovi pokazuju Buićkino promišljanje forme kao slobodne,
 nedovršene strukture. Materijal koji je grub i neobrađen, podređuje djelovanju atmosferilija i
tako dobiva specifične razlike u nijansi tkanine. Koristeći većinom primarne boje poput crvene
i plave, maksimalno naglašava teksturu i motive na tapiserijama inspirirane folklorom, ali se
također jasno odnosi prema poslijeratnim likovnim tendencijama poput enformela.


No značaj Buićke ne proizlazi isključivo iz njezine tehničke inovativnosti i sudjelovanja u
najvažnijim likovnim zbivanjima 50ih i 60ih, enformela i organskih tendencija, već činjenica
 kako je Jagoda Buić gotovo jedina žena u Hrvatskoj u vremenu isključivo maskuline
 dominacije unutar likovnosti moderne. Diskurs modernosti-čak  postmodernosti se očituje
 u infiltriranju posve „ženske“umjetnosti-tkanja u dominantno mušku povijest umjetnosti.
 Rad sa tkaninom, pletenje, patchwork, tkanje se kroz povijest čovječanstva poistovjećivalo
 sa ženskim radom, štoviše, ta djelatnost se prenosila isključivo matrilinearno. Žene su tkale,
 a muškarci kopali u kamenolomima. Upravo je Buićka uspjela povezati ta dva modaliteta i
spojiti ih u svoje radove. Istodobno muška monumentalnost radova i suptilna ženska tehnika.
 Neminovno se tada javlja usporedba sa najvećom umjetnicom 20.st, nedavno preminulom
 Louise Bourgeois.



[You must be registered and logged in to see this image.]


Nažalost, čini se kako MUO retrospektivom nije dovoljno istaknuo vrijednost Buićke za
 feminističku povijest umjetnosti, bilo namjerno ili slučajno. U postavu je mnogo više
pažnje je posvećeno sistematizaciji njenog opusa i naglašavanju konteksta u kojem je
 stvarala. Također, vjerojatno bi i dojam radova bio mnogo snažniji u proporcionalno
 većem prostoru. No u svakom slučaju, izložba koja se ne bi trebala propustiti.




[You must be registered and logged in to see this image.]



comeandcheck.it