Zli doktori

Čekićem protiv psihičkih oboljenja (lobotomija)



Zamislite, odete kod psihijatra da se požalite na psihičke probleme, a on izvadi čekić i alatku za razbijanje leda, zabije vam je čekićem u mozak, malo ‘pročačka’ i odstrani komadić istog. Ono što je sigurno, jeste da više nećete imati psihičke probleme, zapravo nećete imati nikakve probleme, jer vas lobotomija pretvara u biljku.

Najpoznatiji među doktorima koji su vršili lobotomiju bio je Walter Freeman, neurolog koji je diplomirao na Yaleu i Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Pennsylvaniji. Iako svoje pohode nije započeo sa lošim namjerama, Freeman je postao jedan od najzloglasnijih doktora nakon što je izvršio preko 3.500 lobotomija.

Dječiji sirupi sa morfijem (i heroinom, canabisom, opijumom…)



U 19. stoljeću, dječiji ‘umirujući’ sirupi su upravo radili ono što se od njih i očekivalo: mogli su umiriti djecu u roku od par minuta. Kako? Morfijem! Na primjer, svakih 30 grama Mrs. Winslow umirujućeg sirupa sadržavalo je šezdeset i pet miligrama čistog morfija.

Ovakva praska davanja morfija djeci je trajala sve do 1910. godine, kada je izašao opsežan članak u New York Timesu u kojem su poručili da djeca na morfiju vjerovatno i nije naše najbolje otkiće poslije točka. U njihovom istraživanju, otkrili su da ‘umirujući dječiji sirupi’ sadrže: morfin sulfat, kloroform, morfij hidroklorid, kodein, heroin, opijum i kanabis indica, a ponekad i nekoliko ovih sastojaka zajedno u jednom sirupu.

Heroinom protiv kašlja



U prošlim stoljećima, teške droge nisu bile samo za djecu jer su i odrasli su mogli ‘uživati’ u heroinu. Doduše, samo ako kašlju.

Niko nam više ne treba govoriti o tome koliko je heroin razoran i koliko jaku ovisnost izaziva, ali ono što malo ljudi zna, to je da heroin zaista pomaže protiv kašlja. Dakle, ako ikada postanete junkie, kašalj je (vjerovatno jedini) problem koji nećete imati. Usput, heroin je izvorno razvila gigantska farmaceutska kompanija Bayer.

Elektrošokovima (u privatne muške dijelove) protiv impotencije



Muškarci su oduvijek pokušavali pronaći efektivan način borbe protiv impotencije, ali tek kada se pojavila struja, došli su na genijalnu ideju – elektro šokiranje muškosti! Ono što je fascinantno jeste da ste mogli pronaći više od jedne kompanije i doktora koji su prodavali različite brandove elektro- šok-u-penis pojaseva.

Rani liječnici su mislili da je impotencija uzrokovana masturbacijom. Njihov recept: električni uređaj koji šokira korisnika i navodno uzrokuje erekciju! Ovi uređaji su se redovno reklamisali u novinama i medicinskim časopisima gdje su obećavali da će muškarcima vratiti njihovu ‘moć’. Jedan poznati promotor bio je dr. James Graham koji protiv impotencije preporučuje hladno kupanje i zatim naravno – elektro šok u penis.

Liječenje ženske histerije



Ženska histerija je bila poznata ‘bolest’ u 19. stoljeću. Ova dijagnoza se mogla uspostaviti kod gotovo sve i jedne žene na svijetu, jer, čak i danas žene muškarcima moraju nacrtati zbog čega im se promjenilo raspoloženje. Najčesći pacijenti sa Ženskom histerijom su bile žene koje su se protivile svojim dragim muževima i imale svoj stav.

Kako izliječiti “bolest” koja ne postoji? Jednostavno – orgazmom. Lijek za žensku histeriju bio je dobar liječnik koji je vršio vaginalnu masažu dok žena ne postigne “histerični paroksizam.” Da. Lijek za žensku histeriju bila je liječnikova ruka ispod suknje, sve dok žena ne počne vrištati njegovo ime u ekstazi. Prema knjizi Rachel P. Maines, Tehnologija orgazma, liječnici su se vremenom umorili i izmumili vibrator, tako da ova priča ipak ima sretan kraj..

Živa kao ‘lijek’ za sve



Već stoljećima, živa se koristila za liječenja gotovo svih mogućih i nemogućih bolesti. Ako ste ogrebali koljeno, nema problema – samo utrljajte malo žive na njega. Živa, kao što znamo, je otrovna kao pakao. Simptomi trovanja živom su bolovi u prsima, srcu i plućima. Zatim kašalj, drhtanje, grčenje mišića, psihotične reakcije, delirium, halucinacije i na kraju suicidalne tendencije. Nije ni čudo da je prije samo 200 godina prosjek životnog vijeka bio 35 godina.

Ovo je kratka lista poznatih imena za koje se zna da su umrli u toku ‘lječenja’ živom: Amadeus Mozart, koji je umro od žive koja je trebala izlječiti njegov sifilis. Ludwig van Beethoven za koga se smatra da je umro usljed trovanja teškim metalima, uključujući živu. Napoleon Bonaparteova analiza kose je pokazala visoku (smrtonosnu) razinu žive, olova i arsena. Abraham Lincoln za koga se smatra da je imao nagle promjene raspoloženja i nesanicu zbog ‘plavog lijeka’ koji je koristio, to jest – žive. Engleski kralj George III, koji je završio gluh, slijep i lud zbog žive. Majka i supruga Ivana Groznog, prvog ruskog cara, oboje su bile ‘izlječene’ živom, prema nedavnoj analizi njihovih ostataka….

Tu su još i Sir Michael Faraday, Alfred Stock, Karen Wetterhahn, Sir Isaac Newton, Engleski kralj Charles II, prvi car Kine Shi Huangdi… kao i mnoga druga poznata imena za koje se utvrdilo trovanje živom preko analize kose, posthumnih ostataka i slično.



pixelizam.

Najgori zli doktori u istoriji



Doktori su ljudi koji pomažu onima koji su bolesni. Iako većina njih upravo to i čini, kroz istoriju smo vidjeli i potpuno suprotnu krajnost. Zlo u ljudskoj formi, u bijelom mantilu i sa doktorskom titulom.

Upoznajte neke od najgorih doktora svih vremena…


Walter Freeman



Walter Freeman je bio neurolog koji je diplomirao na Yaleu i Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Pennsylvaniji. Iako svoje pohode nije započeo sa lošim namjerama, Freeman je postao jedan od najzloglasnijih doktora nakon što je izvršio preko 3500 lobotomija.

Dok se danas lobotomije rijetko koriste (zbog ogromnih kritika čak nije ni poznato da se igdje više i koriste), Freeman je u svoje vrijeme bio slavan jer je uspješno “lječio” pacijente. Međutim, Freemanove metode i nisu baš slavne; za lobotomski zahvat koristio je kuhinjski razbijač za led, a u jednom danu bez pomoći kirurga je znao izvesti i 20 lobotomija. Čak je dopuštao i medijima da posmatraju njegove zahvate, a jedan takav je završio sa smrću pacijenta, nakon što je razbijač leda ‘skliznuo’ u mozak. Vjerovali ili ne, Freemana nije omela smrt pacijenta, jer je nastavio sa svojom operacijom na njemu.

Carl Clauberg



Carl Clauberg je bio jedan od mnogih doktora koji su provodili pokuse u nacističkim koncentracionim logorima, a posebno u Auschwitzu. Postao je nacist 1933. godine, a 1942. godine, prišao je Heinrich Himmleru i predložio eksperimente u vezi masovne sterilizacije žena. Himmler je odobrio plan i dodjelio Claubergu Blok broj 10 u logoru.

Clauberg je očajnički želio pronaći jeftin i jednostavan način za sterilizaciju žena. Često je koristio kiselinu koju je ubrizgavao direktno u maternicu. Oštećene jajnike je uklanjao iz žena, a zatim ih slao u Berlin za dalja istraživanja. Ponekad su pacijenti bili ubijeni kako bi se mogla vršiti obdukcija nad njima. Pretpostavlja se da je radio svoje bizarne eksperimente na oko 300 žena. Na kraju Clauberg je uhapšen, pušten, pa ponovno uhapšen, ali je umro prije suđenja.

Harold Shipman



Harold Shipman je jedini britanski liječnik u istoriji koji je proglašen krivim za ubojstvo svojih pacijenata. Mnogi se slažu da je upravo on najgori serijski ubojica u istoriji. Bio je osuđen za ubojstvo 218 ljudi, ali je stvarni broj mogao biti dvostruko veći, jer se neke od žrtava nisu mogle identificirati.

1974. godine postao je doktor opće prakse u West Yorkshireu, a godinu dana kasnije je otkriveno kako krivotvori recepte za petidin za osobnu upotrebu. Bio je kažnjen, ali nije izgubio radnu dozvolu. Tokom vremena, mnogo njegovih pacijenata je umrlo, uglavnom od diamorphina (medicinski izraz za heroin). Mnogi su bili zabrinuti sve većem broju smrti koje je Shipman potpisao, a naposlijetku je konačno pokrenuta i istraga protiv njega. Osuđen je na doživotnu robiju, a 13 Januara 2004. godine se objesio u svojoj zatvorskoj ćeliji.

Shiro Ishii



Shiro Ishii je bio japanski mikrobiolog i doktor. On je bio general-pukovnik Odjeljenja 731, jedinice za biološki rat za vrijeme Drugog kinesko-japanskog rata. Unatoč tome što je bio poznat kao agresivan i sebičan, Ishii je bio odličan u školi i zbog toga stacioniran u Prvoj vojnoj bolnici u Toyku.

Godine 1942, Ishii je počeo vršiti testove biološkog ratovanja uz pomoć bombi, vatrenog oružja, i drugih metoda. Testirao je bacile na kineskim ratnim zarobljenicima, kao i na civilima. Takođe je koristio svoja oružja i na bojnom polju. Ishii je odgovoran za užasne smrti nekoliko desetaka hiljada ljudi. On je također radio i druge bizarne eksperimente na ljudima kao što su prisiljeni pobačaj, simulacije srčanog udara, moždanog udara, hipotermije, smrzavanja…

Josef Mengele



Njemački SS oficir i nacistički doktor, Josef Mengele je vjerojatno najpoznatije ime na ovom popisu. Poznat kao “Anđeo Smrti” ili čak “Prelijepi Vrag”, Mengele je bio glavni doktor zadužen za određivanje koji zatvorenici su mogli raditi kao prisilni radnici, a koji su bili previše slabi – i koji su trebali biti ubijeni.

Ne samo da je Mengele izabrao sudbinu milona ljudi, on je također bio naširoko poznat po svojim bizarnim ljudskim eksperimentima. U Auschwitzu, Mengele je bio vrlo zainteresiran za učenje o nasljeđivanju gena, a često je radio eksperimente na identičnim blizanacima. Navodno bi uzimao po 10 blizanaca, uspavao ih, a zatim ih ubijao kloroform i secirao kako bi uporedio tijela. Također je uradio pokus sa dvije blizanke koje je zašio pomoću njihovih vena kako bi stvorio spojene blizance. Osim tih eksperimenata, on je također izvodio pokuse kako promijeniti boju očiju ubrizgavanjem pigmenta u šarenicu, amputirao udove i pokušavao ih vratiti, kao i sterilizaciju žena.



pixelizam.

Bizarni psihološki eksperimenti (koji su pošli po zlu)



Psihologija je relativno mlada nauka, ali od kako postoji, mnogo nam je pomogla da bolje razumijemo sebe, i interakciju sa svijetom. Mnogi psihološki eksperimenti su valjani i etički, omogućujući istraživačima da stvore nove tretmane i terapije, i da generalno pomognu da svi poboljšaju svoj život.

Nažalost, drugi su završili užasno – narušili su živote ljudi i osramotili profesiju. Predstavljamo vam nekoliko takvih eksperimenata koji su pošli po zlu.


Eksperiment u Stanford Zatvoru



1971. godine, socijalni psiholog Philip Zimbardo želio je ispitati ponašanje ljudi kada se nalaze na određenim društvenim pozicijama, koristeći skupinu muških studenata da sudjeluju u dvosedmičnom eksperimentu. Činilo se jednostavnim: Pola studenata će glumiti zatvorenike, a pola zatvorske stražare.

Međutim, nakon što je odabrao ispitanike, Zimbardo im je dodjelio uloge bez njihovog znanja. Sve “zarobljenike” su neočekivano „uhapsili“ i odveli u zatvor.

Rezultati su bili uznemirujući. Obični studenti pretvorili su se u zlobno sadističke čuvare ili izbezumljene zatvorenike, te postali duboko povezani sa likom kojeg su igrali. Nakon samo šest dana, uznemirujuća stvarnost tog “zatvora” prisilila je Zimbarda da prerano završiti eksperiment.

Po uzoru na ovaj eksperiment snimljen je i film The Experiment.

Slon na LSD-iju



1962. godine, Warren Thomas, direktor Lincoln Park Zoološkog vrta u Oklahoma Cityju, ubrizgao je u slona po imenu Tusko dozu LSD-ija 3.000 puta jaču od tipične ljudske doze.

To je bio njegov pokušaj da ostavi svoj trag u naučnoj zajednici, utvrđivajući da li lijek može izazvati “musth” – agresivnost i visoke razine hormona koji muški slonovi povremeno dožive. Jedini doprinos koji je Thomas napravio je stvaranje katastrofalnih odnosa sa javnošću i naučnom zajednicom, jer je nesretni Tusko umro gotovo odmah nakon ubrizgavanja doze LSD-ija.

Milgramov eksperiment



1963. godine, Stanley Milgram želio je testirati hipotezu da li je bilo nešto posebno u njemačkom narodu što im je dozvolio da sudjeluju u genocidu (Drugi Svjetski Rat).

Eksperiment je bio slijedeći: Grupa ‘običnih’ građana je postavljala pitanja čovjeku koji je bio priključen na elektro šok. Svaki put kada bi pogrešno odgovorio na pitanje – ispitanik bi ga šokirao strujom, i za svaki pogrešan odgovor, povećali bi jačinu struje.

Čovjek je bio glumac, šokovi lažni, ali sudionici to nisu znali. Zastrašujući dio je taj da su ljudi većinom slušali naredbe eksperimentatora, čak i kada je čovjek vrištao u agoniji i molio za milost. Malo zlo u svakome od nas, možda?

Treći Val



Uz sličnu tematiku kao i Milgramov eksperiment, Treći Val, proveden u 1967. godini, bio je eksperiment koji je krenuo u istraživanje načina na koji se čak i moderna progresivna demokratska društva mogu pretvoriti u zlokobne mašine fašizma i nacizma.

Koristeći srednjoškolace, eksperimentator je stvorio sistem u kojem su neki studenti smatrani članovima prestižnog reda. Studenti su pokazali veću motivaciju za učenjem, ali, ono što je zabrinjavajuće, postali su nestrpljivi da čine zla djela, poput isključivanja i odstranjivanja svakog drugog djeteta koje nije bilo dio njihovog reda.

Još strašnije, takvo ponašanje se nastavilo izvan učionice. Nakon samo četiri dana, eksperiment je prestao jer je već klizio van kontrole.

Terapija homoseksualnom averzijom



U ’60im godinama homoseksualnost je često opisivana kao mentalna bolesti, a mnoge osobe su tražile (dobrovoljno ili prisilno) način da “izliječe” seksualnu privlačnost prema članovima istog spola.

Eksperimentalne terapije, u to vrijeme, su uključile i terapiju averzije – gdje su homoseksualne slike uparene sa stvarima kao što su električni šokovi i injekcije koje uzrokuju povraćanje. Ideja je bila da pacijent poveže bol s homoseksualnošću.

Umjesto “liječenja” homoseksualnosti, ti eksperimenti su teško psihološki oštetili pacijente, a najmanje jedan čovjek je umro od “liječenja”, nakon što je pao u komu.



pixelizam.