Antimaterija – bliže nama nego što smo mislili
Fizičari vjeruju da, napokon, imaju odgovor na to pitanje, a to je potvrda da antimaterija doista ostaje zarobljena u magnetskom polju Zemlje.
Nabijeni Van Allen-ovi pojasevi zadržavaju alfa čestice – nabijene jezgre helija – i nabijene protone u slojevima iznad atmosfere. Slično tome, jata anti-protona držite jedni druge kroz sile odbojnosti. Međutim, taj učinak hvatanja ne može zaštititi anti-protone od materije koja se nalazi u atmosferi. Kada anti-proton dođe u dodir s tom materijom, dođe do uništenja.
Upravo je te reakcije otkrila Pamela (Payload for Antimatter Matter Exploration and Light-nuclei Astrophysics) sa svojim detektorima dok je skenirala pojas oko planete. Reakcije stvaraju energiju i nabijene čestice, sličnu zarobljenim česticama koje se emitiraju sa Sunca.
Pamelu su projektirali i napravili u Rusiji znanstvenici: Rusije, Italije, Njemačke i Švedske i u svemir je prenijela ruska letjelica-satelit RESURS-DK1 izgrađena 2006. godine, težine 470 kg, njezini instrumenti od 335 vata, koštali su oko 32 milijuna dolara.
Ovim zapažanjima Pamela je ispunila ključni dio svoje misije i time je polučila uspjeh. To nije je bilo lak zadatak – potraga za anti-protonima je nalikovala potrazi za iglom u plastu sijena, jer je tradicionalne energetski nabijene materije puno više unutar magnetskog polja nego li antimaterije.
Utvrđeno je da se pojasevi s antimaterijom nalaze nekoliko stotina kilometara od površine Zemlje u regiji koja se preklapa s niskom orbitom oko Zemlje (LEO – low earth orbit). Nalazišta anti-protona je Pamela otkrila u tri magnitude, 1000 puta veće nego li je obično za vidjeli u ovom dijelu svemira, što je dokaz učinaka hvatanja ove antimaterije od strane EM polja naše planete.
Studija, koja ima poduži popis autora kreće uskoro u tisak no dobili smo prve izvještaje koji su objavljeni u časopisu Astrophysical Journal Letters.
U intervjuu za BBC, Profesor Alessandro Bruno sa Sveučilišta u Bariju – Italija, jedanaesti autor ove studije kaže: “Naši pojasevi oko Zemlje najviše obiluju izvorima anti-protona i oni su najbliži Zemlji … Zarobljeni anti-protoni mogu biti bespovratno izgubljeni u interakciji s atmosferskim sastojcima, posebno na malim visinama gdje njihovo uništenje postaje glavni mehanizam njihova nestajanja . Na visinama od nekoliko stotina kilometara, stopa gubitka je znatno niža, čime se omogućavaju velike količine stvaranja anti-protona. “