Medvednica - Zagrebačka gora

MEDVEDNICA



Omiljeno izletište Zagrepčana i prepoznatljiv simbol Zagreba te utočište brojnim «bjeguncima» od gradske vreve i stresa je Park prirode Medvednica, s najvišim vrhom Sljemenom (1033 m).



Do Sljemena se može doći autobusom s Mihaljevca do Tomislavovog doma izvanrednom linijom ZET-a, a za one željne pješačenja postoje brojne uređene staze po kojima uspon traje oko dva sata. Ukoliko idete osobnim automobilom glavni ulaz u Park je Bliznec, nastavlja se Sljemenskom cestom jednosmjerno do vrha, a povratak je od Tomislavovog doma do Šestina Prilazom Kraljičinom zdencu također jednosmjerno. Sa zagorske strane ulaz u Park je Pila smjer Hunjka. Na vrhu se nalazi nekoliko objekata s uslugom na hotelskoj razini te posebno popularni planinarski domovi. Zimi je Sljeme odredište skijaša i ostalih poklonika zimskih sportova. Po ovdašnjim stazama ponekad se spusti i jedna od najboljih svjetskih skijašica svih vremena, Janica Kostelić i njezin brat Ivica.



Park prirode Medvednica idealno je mjesto za opuštanje u prirodi, odmor, planinarenje, pješačenje, trčanje, skijanje, biciklizam, speleologiju, paintball, teambuilding, edukaciju …

PARK PRIRODE MEDVEDNICA



Medvednica je prostor iznimnih suprotnosti: dok se s južne strane Park prirode isprepliće s milijunskim gradom, sa sjeverne se strane izmjenjuju pitomi zagorski brežuljci s livadama, voćnjacima i vinogradima. Usprkos blizini i pritiscima grada na Medvednici su očuvani uvjeti za razvoj bogatog i raznolikog biljnog i životinjskog svijeta. Površina parka iznosi 17 938 ha. Dobro očuvane šume i šumske zajednice prostiru se na 81% površine Parka i skrivaju preko 1300 biljnih vrsta. Medvednica iznenađuje i bogatim životinjskim svijetom. Na području Parka još su uvijek prisutni divlja mačka, divlja svinja, srna, lisica, kuna, zec... Posebno bogata skupina vrstama su šišmiši kojih je zabilježeno 21 vrsta. Na Medvednici se gnijezdi i oko sedamdesetak vrsta ptica. Parkom upravlja Javna ustanova «Park prirode Medvednica».



PRIRODNE I KULTURNE ZNAMENITOSTI

Među brojnim kulturnim i prirodnim znamenitostima Parka izdvajamo: Medvedgrad, Bliznec, Slap Sopot, Kamene svatove, Činovničku livadu, Gorsko zrcalo, Horvatove stube, Sljemensku kapelicu (Kapelica Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata), Kapelicu Sv. Jakoba...
U Parku su i tri objekta uređena za turističko posjećivanje: Rudnik Zrinski, Špilja Veternica i Medvedgrad.

Rudnik Zrinski



Rudnik Zrinski, prvi srednjovjekovni rudnik uređen za turističko posjećivanje u Hrvatskoj, skriven je u bukovoj šumi nadomak planinarskog doma Grafičar. Iza drvenih vrata skriva se povijest stara gotovo pet stoljeća.



Rudnik je doživljaj za sva osjetila. U njemu ćete osluhnuti uzdahe izmučenih rudara, čuti molitvu sv. Barbare i strogi glas Bergmeistera, osjetiti kapanje vode, miris podzemlja, hladnoću i polutamu te dodirnuti hladnu stijenu koja sadrži nekad neprocjenjivvi mineral galenit u kojem se skriva srebro.

Špilja Veternica




Uzbuđenje, izazov, strah i divljenje to su riječi kojima možemo opisati Veternicu.
Dugo se vremena ova najduža špilja sjeverne Hrvatske skrivala modernom čovjeku, znanstvenicima i nauci, ali su za nju od prapovijesti znali i koristili se njome špiljski čovjek – neandertalac i špiljski medvjed.



Njihovu prisutnost i danas možete osjetiti dok proučavate kosti ili čeljust čvrsto utisnutu u stijenu špilje. Proživjela je ona i ledena i međuledena doba te sačuvala brojne arheološke nalaze, dio kojih možete vidjeti u Prirodoslovnom muzeju u Zagrebu. U špilji ćete čuti priču o fosilima, školjkama i ježincima iz doba kad je ovdje bilo more. Saznat ćete o razornoj snazi vode koja sebi uvijek pronađe put, pa kad nema nepropusnog sloja zemlje gdje bi se zadržala, ponire u podzemlje, topeći vapnenačke stijene.



Danas u špilji žive organizmi prilagođeni životu u tami, hladnoći i visokoj vlazi. Među njima posebna pažnja posvećuje se zakonom zaštićenim šišmišima, trudeći se otkloniti česte predrasude o njima. Zbog njih su na ulazu u špilju postavljena posebna bat - friendly vrata (jedina u Hrvatskoj), kako bi im omogućili nesmetanu komunikaciju s vanjskim svijetom

Medvedgrad




Medvedgrad, srednjovjekovni grad, postao je jednim od zaštitnih znakova Medvednice i Zagreba. Na strateškoj poziciji sagradio ga je zagrebački biskup Filip sredinom 13. stoljeća za obranu Kaptola i okolnih sela od tatarskih napada. Vladari Medvedgrada često su se izmjenjivali, a za najstrašnije slovili su grofovi Celjski: Barbaru Celjsku je narod okrstio imenom Crna kraljica, a o njoj i danas kruže brojne legende u podsljemenskim naseljima.
Utvrda je potpuno napuštena nakon razornog potresa 1590. kada se njezin posljednji stanovnik Stjepko Gregorijanec preselio u šestinski dvorac koji je sagradio nekoliko godina ranije (Kulmerovi dvori).



Danas se u sklopu Medvedgrada nalazi skulptura akademskog kipara Kuzme Kovačića – Oltar domovine.



Medvedgrad je uređen za posjećivanje i moguće ga je obići uz stručno vodstvo vodiča.

Kapelica Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata ili Sljemenska kapelica




Sagrađena je 1932. godine zaslugom isusovca Josipa Milera, a prema nacrtu arhitekta Jurja Denzlera. Kapelica je podignuta u čast 1000. obljetnice hrvatskog kraljevstva i 1300. godišnjice pokrštenja Hrvata. Strop kapelice izgrađen je od slavonske hrastovine i podijeljen je na 49 polja od kojih 39 prikazuju grbove hrvatskih gradova i zemalja. Unutrašnjost kapele uredili su poznati hrvatski kipari i slikari Vanja Radauš, Josip Turkalj, Radoje Hudolin i Mirko Stupica.

Bliznec



Bliznec je vrlo staro naselje. Najprije je pripadalo Medvedgradu, a sredinom 13. st. Bela IV ga daruje dominikancima (tada se zvao Blizna). Na potoku Bliznecu nekad je bila mlinarska kolonija gdje se vodeničarski zanat njegovao iz generacije u generaciju.



Danas uz potok Bliznec možete prošetati uređenom Šumskom stazom koja je prilagođena osobama s invaliditetom. Stazu prate poučne table i križni put koji su također prevedeni i na Brailleovo pismo.





Izvor šumarev grob

Gorsko zrcalo




Stijena Gorsko zrcalo nalazi se u neposrednoj blizini spoja Starog i Novog potoka, izvorišnih sastavaka potoka Trnave. Gorsko zrcalo je otvorena, vertikalna, ravna rasjedna ploha visoka oko 20 m i široka oko 10 m. Danas Gorsko zrcalo služi zagrebačkim alpinistima i speleolozima za vježbe i pripreme za uspone.

Slap Sopot



Na zapadnom dijelu južne padine Medvednice protječe potok Vrapčak na kom se nalazi najljepši slap na Medvednici Sopot. Visok je 9 m i nalazi se u pećinastom klancu srednjeg toka potoka Vrapčaka.

Kapelica Sv. Jakob



Kapelica Sv. Jakoba, nalazi se na vrhu Velikog Plazura, na nadmorskoj visini od 869 m. Građena je u klasicističkom stilu. Nekada se na tom istom mjestu nalazila molitvena drvena kapelica Sv. Barbare, koja je izgorjela u požaru. U njoj su se molili rudari koji su u srednjem vijeku radili u Rudniku Zrinski. Vjerojatno je sagrađena prije propasti Medvedgrada, što znači prije nešto više od 400 godina. Taj lokalitet i danas ima privlačnu snagu zbog estetskih razloga i vidika prema Zagrebu i Posavini.

Kameni svati




Kameni svatovi su slikovite dolomitne stijene na zapadnom obronku Medvednice koje je narod nazvao «Zakletim svatovima» i o njima ispleo niz priča. Planinari su ih nazvali Kameni svatovi prema poznatoj pjesmi hrvatskog književnika Augusta Šenoe. Dižu se oko 400 m visoko nad cestom iznad sela Jablanovec, a njihovo golo tjeme dobro je vidljivo čak iz Samobora. Kamena glavica na njihovom vrhu najljepši je vidikovac na cijeloj Medvednici. Odavde se pruža prekrasan pogled na Hrvatsko zagorje, Samoborsko gorje, Žumberak, a za jasnih dana mogu se vidjeti Triglav i Kamničke Alpe.

Horvatove stube





Vladimir Horvat, novinar, publicist, nakladnik, fotograf i planinar, te zaljubljenik u Medvednicu, od 1946. do 1953. izgradio je 500 kamenih stuba u tada nepristupačnom djelu Medvednice. Ovo je područje osobito zanimljivo zbog raznolikih kraških oblika u vapnenačkom terenu. Osim špilja i jama, tu ima voda ponornica, stijena, ponikava i škrapa, tako da posjetitelj može sebi dočarati raznolikost i zanimljivost kraške prirode. Horvatove stube bez sumnje su najljepši izletnički objekt na Medvednici izrađen ljudskom rukom.



Horvatove stube nalaze se ispod UD «Zvonimirovog doma» i Rauchove lugarnice. Visinska razlika između prve i posljednje stepenice je 103 m, a njihova vodoravna udaljenost je oko 300 m. Silaskom niz stube proći ćete pored Patuljkove špiljice- vidikovca s malim odmorištem odakle se pruža pogled na susjedne brežuljke i dio Hrvatskog zagorja s najbližim naseljem Pila, kamena nazvanog Moj naklon, Tisinog ponora, špilje Medvednice, Male pećine, te doći do obale potoka Bistri jarek gdje je odmorište «Srnec». Svaka 50-a stepenica označena je brojem da izletnik zna prijeđeni put.

Medvednica - Zagrebačka gora



Medvednica je planina sjeverno od Zagreba. Najviši vrh je Sljeme (1033 m), do koga se može doći automobilom, žičarom ili pješke, planinareći. Bilo Medvednice dugo je 42 km, a proteže se u smjeru istok-zapad (tačnije sjeveroistok - jugozapad), površina planine je pošumljena. Na uređenom skijalištu se od januara 2005. održavaju utrke za Ženski svjetski skijaški kup. Skijalištem upravlja gradsko preduzeće "Sljeme - Medvednica" i postoje tri skijaške žičare: jedan trosjed i dvije vučnice - "sidra". Uređuju se staze za skijanje: Crveni, Bijeli, Zeleni i Plavi spust, te Bijela i Činovnička livada (Žuti spust se ne uređuje zbog prevelike strmine).



(Wikipedija)

O Medvednici



Karta Medvednice pomoći će vam da se sigurno krećete njenim vrhom, a tekst koji upravo čitate otkrit će vam neke zanimljivosti o lokalitetima te vas možda potaknuti da ih posjetite.

Od zanimljivosti koje je moguće vidjeti na području Medvednice nabrajamo samo neke:
Kapelica Majke Božje Sljemenske
Kapelica Sv. Jakoba
Horvatovih 500 stuba
Kraljičin zdenac
Spilja Veternica
Medvedgrad
Kameni svatovi
Francuski rudnici
Zrcalo
Medvednici je bilo ljudskih naselja već u pretpovijesno doba. U srednjem vijeku zbivanja oko Medvednice vezana su uz Medvedgrad i Susedgrad i dvije urbane jezgre današnjeg Zagreba: Gradec i Kaptol. Novovjekovna zbivanja na zagorskoj strani vezana su uz feudalne posjede i dvorce u Gornjoj Bistri, Golubovcu i Gornjoj Stubici.

Ime Medvednica prvi put se spominje 1 142. g. u kraljevskoj darovnici Gradecu. Medvednica se naziva i Zagrebačka gora, no to ime šume vrijedi samo za onaj njen dio koji je od kraja 16. stoljeća u posjedu grada pa se ponekad naziva i Varoška gora, slično kao što se ostali dijelovi Medvednice nazivaju Vrabečka, Markuševečka, Bistranjska i Stubička gora. Ime Sljeme za njen najviši dio pojavilo se na kartama krajem 18. stoljeća, jer je narod tako označavao čitavo gorsko bilo.

Rijetko koja europska metropola ima u svojoj neposrednoj blizini park prirode kao što ga ima Zagreb - hrvatska metropola.

Do podnožja Medvednice može se doći iz različitih dijelova Zagreba tramvajem i autobusom, a dalje do vrha brojnim označenim planinarskim stazama što se na njih priključuju. Nekoliko planinarskih staza vodi do vrha i iz zagorskih naselja. Do njih vode iz Zagreba prigradski autobusi (Jablanovec, Gornja Bistra, Kraljev Vrh) i vlak (Stubičke Toplice, Donja i Gornja Stubica).

Klimatske prilike na Medvednici tipične su za srednjoeuropsko gorje. Prosječna godišnja količina oborina je oko 1 300 mm (Zagreb-Grič 840 mm). Zato posvuda ima izdašnih izvora. Prosječna godišnja temperatura je oko 7ºC (Zagreb 12ºC). Snježni pokrivač traje prosječno godišnje 100 dana, a najdeblji je u veljači. Skijaški spustovi pokrivaju se i umjetnim snijegom. Sunca na Medvednici ima zimi znatno više nego u Zagrebu i Zagorju, pa je tada posjećuje najviše izletnika.

Prvi planinarski objekt u povijesti hrvatskoga planinarstva bila je drvena piramida podignuta na Medvednici, na vrhu Sljeme 1870. g. Prvi planinarski dom izgrađen je tu ispod vrha daleke 1878. g. Do danas su izgrađeni brojni planinarski i skijaški domovi te gostionice, uređena izletišta, skloništa i pješačke staze. Samo kratko ćemo ih pobrojiti:
Dom Crvenog križa
Dom "Grafičar"
Dom "Risnjak"
Dom "Željezničar"
Dom "Runolist"
Dom "Ivan Pačkovski"
Hotel "Janica"
"Lojzekov izvor"


(Zagrebački holding)

Medvednica ili Zagrebačka Gora



Oduvijek se gora koja dijeli Prigorje od Zagorja zvala Medvednica. Dio Medvednice preimenovan je u Zagrebačku goru u 19. st. kad je postalo moderno gorske šume nazivati po gradovima. Usprkos preimenovanju i istrebljenju medvjeda, zagrebačka je gora u narodu ostala Medvednica kao što su ostali potok Medveščak, utvrda Medvedgrad te Medvedski breg kod Čučerja.

Kako to obično biva, ono što nam je pod nosom ne poznajemo dovoljno.Gupčeva lipa Tako nam se i Medvednica čini poznata, a krije mnoge nepoznate ljepote. Sigurno niste znali da na Medvednici raste nekoliko sredozemnih (gospin vlasak), alpskih (alpski jaglac) pa čak i stepskih (šaš crljenak) biljaka ili da na njoj uspijeva više od 1400 vrsta kritosjemenjača dok ih u čitavoj Velikoj Britaniji ima samo 1600 vrsta. Međutim, najvažnije su biljne zajednice šume. U parku prirode postoji čak 8 posebnih šumskih rezervata, a tri su pojedinačna stabla zaštićena kao Spomenik prirode-pojedinačno stablo: Gupčeva lipa (Donja Stubica) i dvije stare tise (kod Šupljaka i Horvatovih stuba). Na popisu endema nalazi se čak 15-ak vrsta kao što je hrvatska perunika koja je po Hrvatskoj i dobila ime (lat. Iris croatica Horvat et Horvat M.).

Park prirode Medvednica osnovan je 1981. godine i prostire se na 22 826 ha. Rijetko koji veliki grad ima u svojoj blizini zaštićeno područje kao što ima Zagreb. Lako je pobjeći poslije posla ili vikendom na Medvednicu pa mnogim planinarskim i poučnim stazama doći do vrha. Sljeme je stara praslavenska riječ koja znači vrh brda pa se može reći da se medvedničko sljeme zove Sljeme i visoko je 1033 m. U Hrvatskoj postoji još nekoliko vrhova istog naziva.

šišmiš Sljedeći put kad ćete ići na Medvednicu, obratite pozornost na potoke jer u njima žive račići koji postoje samo u medvedničkim potocima. Ako spazite malog škorpiona, nemojte se začuditi. Naš medvednički škorpion nije opasan za ljude i voli vlažna staništa. Pitom je kao i stanovnici ovog kraja, a ni 14 vrsta malih slatkih šišmiša u spilji Veternici neće ugroziti izletnike. Na medvedničke biljke slijeće više od 100 vrsta danjih leptira što je znak očuvanosti nekog područja i ravnoteže u prirodi. Nažalost, mnoge su vrste danas prilično rijetke kao kune, divlje mačke, divlje svinje, srne, jazavci, vjeverice i zečevi. Mnoge su i nestale s ovih prostora. Nekada su uz medvjede i vukove ovdje obitavale vidre i pastrve, a posljednji je ris ubijen kod Stubice 1883.

Medvednica je od postanka imala dugu i burnu geološku povijest. Zato slap Sopot se sastoji od stijena različite starosti i različitog postanka pa se usred kontinentalne Hrvatske mogu pronaći tipični krški oblici kao što su Ponikve. Zbog tektonske aktivnosti za Medvednicu su tipični rasjedi, a kroz njih topla voda izbija na površinu. Tako su nastale Stubičke Toplice i Sutinska Vrela, kako im i samo ime kaže. Na nepropusnim se pak stijenama stvaraju potoci. Da nabrojim samo neke: Markuševec, Štefanec, Bliznec, Miroševec, Ribnjak, Jelovčina, Suhodol, Trnava, Bidrovac, Kraljevac, Zelengaj, Jelenovac… Tu je i jedan Slani potok što izvire na sjevernoj strani Medvednice. Spominje se već 1347. kao područje na kojem se vadila sol. Medvednički potoci i izvori nisu velikog kapaciteta, ali je njihov broj značajan.  Najveći i vodom najbogatiji potok je Bistra koji je dugačak samo 11 km, a uz njega se nalazi niz sumpornih izvora. Na Medvednici nema mnogo slapova. Najljepši i najveći slap visok je 9 m. Zove se Sopot (naziv potječe od praslavenske riječi za vrutak ili vrelo) i teče u srednjem toku potoka Vrapčaka dok u srednjem toku Trnave izvire najjače medvedničko vrelo – Tisova peč. Još i danas služi za opskrbu vodom. Izvori i potoci tijekom ljeta pravo su osvježenje za sve koji vole pobjeći s asfalta.

Čini se da odlasci u prirodu postaju sve popularniji. Navodno su outdoor sportovi kao trekking, hiking, ski sportovi, biking, cross country i sl. postali in u današnje vrijeme, a istina je malo drugačija. Naime, Medvednica je bila popularna rekreacijska zona još u 19. st. Zagrepčanci su rad peli na Sleme zato kaj im je trebal luftkur (u prijevodu: Zagrepčani su rado išli na Sljeme jer im je trebao oporavak na svježem zraku) pa je prvi vidikovac izgrađen već 1859. g. Prvi planinarski objekt u Hrvatskoj bila je drvena piramida podignuta na Sljemenu 1870. g. (Zagreb je tada imao tek 20 000 stanovnika), a samo osam godina kasnije izgrađen je prvi hrvatski planinarski dom (Puntijarka) odmah podno Sljemena. Zanimljivo je spomenuti i to da je od 1934. Medvednica imala uređenu skijašku skakaonicu. Eto, srećom, postoje moderni sportovi koji će vratiti ljude tradicionalnoj rekreaciji na Medvednici. Na Sleme, na Sleme, na Sleme, noga već sama beži…

(AktivNatura)

Sljeme



Sljeme je najveći vrh Medvednice koja se nalazi iznad Zagreba. Nalazi se na 1035 metara nadmorske visine. Do vrha vode mnogobrojne pješačke staze i žičara koja nažalost više nije u funkciji. U planu je izgradnja nove moderne žičare. Od 1993, do 2007. je bila u pogonu žičara Sljeme. [1] Sljeme je jedno od najdražih izletišta Zagrepčana. Na Sljemenu se nalazi i skijaška staza koja je jedna od lokacija za utrke svjetskog skijaškog kupa. Na samom vrhu nalazi se TV toranj visok 169 metara koji je izgrađen 1973 godine.

(Wikipedija)