Osnove poljodjelstva s apijarijem
Čovjek, sakupljač hrane i lovac, prije otprilike 10 tisuća godina počinje kultivirati biljke i pripitomljavati životinje. Pri tome primjenjuje posve nove tehnike i izume, koji uzrokuju velike i korjenite promjene u načinu življenja čovjeka, a zbog jačine promjena taj period obično zovemo "poljoprivrednom revolucijom".
Tako nastaje nova djelatnost poljodjelstvo koja je usmjerena na proizvodnju biljnih i životinjskih proizvoda potrebnih čovjeku. Za rad se primjenjuju raznovrsna oruđa i tehnike uzgoja.
Odjel upoznaje posjetitelje s osnovnim pojmovima vezanim za obradu tla i alatima koji se koriste u tu svrhu. Podijeljen je na zbirku kopaćih sprava (motike i lopate) i zbirku oraćih sprava (rala, plužice i plugovi).
OSNOVE POLJODJELSTVA
Kultivirane biljke stavljamo u tlo kako bi im osigurali uvjete za nesmetan rast i razvoj, a da bi to mogli uspješno činiti potrebno je tlo obraditi, odnosno izlomiti i usitniti njegovu površinu. U počecima obrade tla za to se koriste vrlo jednostavna ručna oruđa, izrađena od drva, kosti i / ili kamena. Udomaćivanjem životinja – marve, dolazi do promjena pa najteže poslove, u koje svakako spada i obrada tla, preuzimaju životinje. Da bi se snaga životinja učinkovito koristila nastaju sprežna oruđa, a osobito je važan nastanak pluga koji će, uz neka usavršavanja, biti osnovno oruđe za obradu tla sve do danas.
Oruđa za ručnu obradu tla
Radi se o šezdeset devet eksponata, većinom industrijskih proizvoda koji su karakteristični za upotrebu na našim prostorima. Na zidu iza eksponata možemo vidjeti crteže razvoja oruđa za ručnu obradu tla i njihova konstrukcijska rješenja u drugim dijelovima svijeta.
Povijest razvoja oruđa za ručnu obradu tla traje sve do danas jer su se ta oruđa, unatoč velikom napretku, održala u nekim uvjetima.
U Odjelu su prikazana oruđa koja možemo podijeliti u dvije grupe:
MOTIKE (pri radu se zamahuje – kopa)
LOPATE/ŠTIHAČE (pri radu se pritišće – ruje/štiha).
Oruđe za sprežnu obradu tla
Povijest razvoja oruđa za sprežnu obradu tla prikazana je kroz dvije vrste oruđa: rala i plugova, a koji se međusobno razlikuju prema načinu rada.
RALA
Ralo je najstarija i najjednostavnija orača sprava koja pri radu ruje i donekle razbacuje zemlju. Sastoji se od dugačke drvene grede gredelja (oje), koja je nosač glavnih dijelova i na koju se s jednog kraja, obično preko jarma, privezuje tegleća stoka, a na drugom kraju je ručica za upravljanje. Na ručicu se nastavlja plaz kojim se oruđe oslanja (plazi) na tvrdi dio tla. Kada su ručica za upravljanje i plaz od istog komada drva kažemo da ralo ima ralicu. Na vrhu plaza ili ralice je metalni dodatak lemeš, koji reže zemlju vodoravno s površinom tla, a za rala je svojstveno da je lemeš simetričan. Rala su zastupljena s jedanaest predmeta od kojih su tri netipična rala jer sadrže dijelove karakteristične za plug.
PLUGOVI
Plug je sve do danas najvažnija orača sprava, a svojom masivnijom konstrukcijom omogućava dublje rezanje i prevaljivanje zemlje na jednu stranu što zovemo oranje (usavršavanje je išlo u smjeru prevrtanja zemlje). Obrada plugom kod čestica tla uzrokuje mrvljenje, miješanje i okretanje što tako obrađeno tlo čini vrlo pogodnim za razvoj usjeva. Plug za razliku od rala, u pravilu, ima kolica ornice, na koje se naslanja gredelj koji je kraći nego kod rala, a rezanje zemlje okomito u odnosu na površinu tla se obavlja pomoću crtala. Najveća razlika, a ujedno i najvažniji dio pluga je daska ili odgrnjača, koja osigurava da plug može i prevaljivati (prevrtati) zemlju. Pored toga, lemeš je proširen i oštar samo s jedne strane (asimetričan), a najčešće ima dvije ručice za upravljanje. Plugovi su zastupljeni sa deset izložaka od kojih je jedna plužica koja je prijelazni oblik od rala prema plugu pa ima osobine i jednog i drugog oruđa, a pri radu pliće reže i prevaljuje zemlju na jednu stranu. Plužica poput rala nema ornice i nosač glavnih dijelova je dugački gredelj, a poput pluga ima dasku.
Na lijevoj su strani u Odjelu, na zidu, u pozadini oruđa za sprežnu obradu tla, crteži, karte i skice iz kojih možemo doznati nešto više o oranju, konstruktivnim tipovima oraćih sprava i nazivima njihovih dijelova, kao i o njihovoj rasprostranjenosti na teritoriju Europe i Azije.
U nastojanju da proširi ovaj odjel, da prikaže i druge načine i sredstva kojima čovjek može koristiti prirodna bogatstva, a da istovremeno ne nanese štetu prirodnom okolišu, u okviru odjela postavljen je i apijarij – postav staklenih oglednih košnica sa živim pčelama.
APIJARIJ
Pripitomljavanjem su mnoge životinjske vrste ukroćene i postale poslušne čovjeku. Neke životinje koje danas smatramo domaćima recimo, pčele po svojim se navikama ne razlikuju od divljih. Njihovo udomaćivanje možemo zahvaliti umješnosti čovjeka da shvati prirodu njihovog ponašanja i da to iskoristi kako bi od njih dobio ono što želi.
Povijest uzgoja pčela u Apijariju je prikazana s četiri košnice i jednom jednostavnom napravom, citkom.
Pčele i tehnika uzgoja
Posebnost je Apijarija u živim pčelama koje su smještene u tri košnice sa staklenim stjenkama. Iz košnice vode prolazi zaštićeni pleksiglasom koji omogućavaju pčelama nesmetan izlazak izvan Muzeja. Pčele se na taj način same opskrbljuju za osnovne životne potrebe.
Uto 28 Jan - 1:29
