Neverovatne činjenica o našem telu

VAŠA KOŽA SE SASTOJI OD ČETIRI BOJE
Svaka vrsta kože, bez obzira na to koje ste rase je krem bela. Blizu
površine, krvni sudovi dodaju crvenkastu nijansu. Žuti pigment takođe
dodaje boju. Na kraju, melanin koji je u tonu sepije (inače stvoren kao
reakcija na ultraljubičasto zračenje), pojavljuje se u velikim
količinama kao crna boja. Ove četiri nijanse se mešaju i stvaraju boju
kože svih ljudi na Zemlji.

SMEH JE ZARAZAN
Baš kao kada zevnemo pošto vidimo neku drugu osobu da zeva, najnovija
istraživanja sugerišu da je smeh društvena mimikrija. Tuđi smeh koji
čujemo stimuliše područja u mozgu zadužena za facijalne pokrete, a
mimikrija je jedan od najvažnijih alata društvenih interakcija.
Smejanje, plakanje, kijanje i zevanje su ponekada načini da se stvore
jake društvene veze u grupi.


RAST MOZGA JE UTICAO NA USKU VILICU
Ponekada beskorisni delovi u organizmima ljudi i životinja (poput
umnjaka) ostaju tu samo zato što ne prave veliku štetu. Ipak, umnjaci
nisu oduvek bili tu da bi vam pravili veliki trošak kod oralnih hirurga.
Odavno su služili kao koristan treći kutnjak za mlevenje mesa. Kako se
ljudski mozak razvijao, struktura vilice se smanjila, ostavljajući nas s
gusto nanizanim zubima.


U PUBERTETU SE MENJA STRUKTURA MOZGA
Znamo da su hormonalne promene u telu potrebne radi podsticanja rasta,
kao i da bi se organizam pripremio za reprodukciju. Ali, zašto je
pubertet toliko emotivno neprijatan? Hormoni poput testosterona zapravo
utiču na razvoj neurona u mozgu, a nastale promene u strukturi mozga
imaju za posledicu promene u ponašanju. Zato tokom tinejdžerskih godina
možemo očekivati emocionalnu nesigurnost, apatiju i slabu veštinu
donošenja odluka. To će biti tako sve dok zona u frontalnom korteksu na
postane zrela.


U JAJNICIMA IMA NA HILJADE NEISKORIŠĆENIH JAJNIH ĆELIJA
Kada žena uđe u kasne 40. ili rane 50. mesečni ciklus koji kontroliše
nivo hormona i priprema oplodnju jajnih ćelija prestaje. Jajnici
proizvode sve manje estrogena, zbog čega dolazi do fizičkih i
emocionalnih promena u celom telu. Nerazvijeni folikuli ne oslobađaju
jajne ćelije redovno kao pre. Prosečna devojka u adolescentskom periodu
života ima 34.000 nerazvijenih folikula, iako ih samo oko 350 sazri za
vreme života (prosečno jedan mesečno). Bez potencijalne trudnoće na
vidiku, mozak može da zaustavi upravljanje oslobađanja jajnih ćeija.


KOSTI PUCAJU DA BI SE TELO NAHRANILO MINERALIMA
Osim kao podrška organima i mišićima u telu, kosti pomažu da se reguliše
nivo kalcijuma. Kosti, naime, sadrže fosfor i kalcijum, koji je
potreban i mišićima i nervima. Ako telo nije snabdeveno tim mineralom,
određeni hormoni će prouzrokovati prelom kostiju kako bi se postigla
potrebna vanćelijska koncentracija kalcijuma.


POLOŽAJ TELA UTIČE NA PAMĆENJE
Miris ili zvuk mogu da prizovu davne epizode iz našeg detinjstva. Veze
mogu da budu očigledne ili komplikovanije. Nedavno istraživanje je
pomoglo da se odgonetnu neke od ovih tankih veza. Tekst u časopisu
“Cognition” tvrdi da ćemo se epizoda iz prošlosti brže i bolje prisetiti
ako zauzmemo isti položaj tela u kom smo bili kada se to dogodilo.


ŽELUDAC LUČI KOROZIVNU KISELINU
Ćelije u želucu luče hlorovodoničnu kiselinu, korozivni miks koji se
koristi u preradi teških metala u industriji. Ova kiselina može da
uništi gvožđe, ali sluznica želuca je zid koji drži ovu otrovnu tečnost
na sigurnom unutar probavnog trakta.

Izvor:Žena

TOPLO VREME PROUZROKUJE MIGRENE



Topliji dani mnogima donose rizik od glavobolja i migrena. U
studiji Medicinskog centra u Bostonu proučavano je 7.054 pacijenta koji
su se često javljali zbog jake glavobolje tokom sedam godina.
Otkrili su da i malo povećanje temperature od samo pet stepeni u odnosu
na prethodni dan za 7,5 odsto povećava šanse da ćete u roku od 24 sata
osetiti bol u glavi. Migrena se nalaze na listi 20 bolesti koje najviše
utiču na smanjenje kvaliteta života.
Migrenu može prouzrokovati i određena hrana, alkohol ili stres.

Izvor:stil magazin

Čaša mleka na dan čuva pamćenje

Ljudi koji redovno piju mleko i jedu mlečne proizvode poput jogurta, sira i sladoleda imaju bolje pamćenje, prenosi "Dejli mejl".


Mozak ljudi koji jedu pet do šest mlečnih obroka nedeljno radi brže i bolje, a rizik od senilnosti u starijoj dobi je drastično manja, zaključili su naučnici sa Univerzitetu Mejn. U istraživanju je učestvovalo 1.000 ispitanika od 23. do 98. godina.
Prema nekim istraživanjima, ljudi koji su retko jeli mlečne proizvode imali su i do pet puta gore rezultate. Dobrobiti mlečnih proizvoda za mozak su očigledne, a nema ništa boljeg od toga da se dan započne čašom niskomasnog mleka, kažu naučnici. Oni veruju da je magnezijum ključan sastojak mlečnih proizvoda i da štiti moždane ćelije od odumiranja, te da umereno konzumiranje istih čuva srce od bolesti i krvni pritisak drži na uravnoteženom nivou.

Izvor.: Blic Žena

Citat :

Čaša mleka na dan čuva pamćenje

Da li to znaci da svi oni koji ne toleriraju laktozu ( i ne mogu zbog toga da piju mleko...jedu sir, sladoled) su senilni nakon 10 godine ?

nemo ::

Citat :

Čaša mleka na dan čuva pamćenje

Da li to znaci da svi oni koji ne toleriraju laktozu ( i ne mogu zbog toga da piju mleko...jedu sir, sladoled) su senilni nakon 10 godine ?

Taman posla da to znači.
To je samo jedan od načina da pomognemo sebi ( a nismo netolerantni na laktozu),
jedan možda mai korak ka poboljšanju zdravlja.

Deset neverovatnih činjenica o našem telu

Naše telo može zapanjujuće stvari. Njihov spisak je dug, ali evo 10 činjenica o njemu koje najverovatnije još ne znate.

1. Svaki dodatni kilogram telesne težine prisiljava telo da formira oko 20 km novih krvnih sudova



Kada to znamo, nije teško razumeti vezu između gojaznosti i srčanih oboljenja. Najveći deo ovih krvnih sudova predstavljaju sićušni kapilari, ali tu su i male vene i arterije.

Dobra vest je da stvar funkcioniše i u obrnutom pravcu: ako izgubite kilogram telesne težine, vaše telo će blokirati i apsorbovati krvne sudove koji mu više nisu potrebni.

2. U svakom trenutku verovatno dišete samo kroz jednu nozdrvu



Ovo važi za 85 odsto ljudi. Ono što je posebno zanimljivo jeste da se nozdrve automatski smenjuju na svaka četiri sata, otprilike.

Disanje kroz različite nozdrve ima različito dejstvo na telo. Desna nozdrva, recimo, povećava nivo glukoze u krvi i čini da koristimo više kiseonika, a takođe i stimuliše levu (logičku) stranu našeg mozga, dok disanje kroz levu nozdrvu stimuliše desnu (kreativnu) stranu mozga, što može i namerno da se iskoristi, ukoliko nam je potrebno.

3. Zdravo je jesti sline?!



Nosna sluz, poznatija kao sline, filtrira zagađivače iz vazduha, pa se dugo smatralo da je nije zdravo jesti. Ali, najnovije studije pokazuju da to zapravo jača imunološki sistem time što u organizam uvodi male količine ovih zagađivača i obučava telo da ih prepoznaje i da se protiv njih bori.

Većina odraslih ljudi takvu aktivnost smatrala odvratnom, ali svi to nesvesno već radimo jer se dobar deo nakupljene nosne sluzi automatski usmerava unazad, u grlo, odakle je gutamo.

4. Žene vide više boja nego muškarci



Polovina žena ima četiri tipa receptopra za boje, ili iodiopsina, umesto uobičajena tri, koliko imaju ostale žene i muškarci. Kada gledaju dugu, ljudi sa tri receptora vide 7 duginih boja, a oni sa 4 oko 10.

Razlog je taj što se receptori za crvenu i zelenu boju nalaze na hromozomu X (ima ga samo ženski pol), a oni za plavu na Y. Ako su receptori za crvenu i zelenu boju malo pomereni, to omogućava viđenje većeg dijapazona boja, a kod malog broja žena javlja se čak i peti receptor za boje. Sa druge strane, slepilo za boje (daltonizam) mnogo je češće kod muškaraca.

5. Postoji razlog zbog kog zaboravljamo zašto smo ušli u prostoriju



Svima nam se ponakad desilo da ušavši u prostoriju zaboravimo zašto smo tu uopšte došli; a svi smo, verovatno, primetili i da toga često ponovo možemo da se setim ako izađemo na ista vrata.

Francuski istraživači su ustanovili da ispitanici zadati lak zadatak tri puta češće zaboravljaju ako su pre njegovog izvršenja prošli kroz vrata neke prostorije nego ako nisu, a razlog, kako su zaključili, leži u tome što naš mozak vrata doživljava kao “granicu događaja” i smatra da su odluke donesene u nekoj prostoriji “pohranjene” u njoj kada je napustimo.

Zbog toga ponovo možemo da ih se setimo ako se u tu prostoriju vratimo.

6. Rana posuta šećerom lakše zarasta



Znate za izreku o dosipanju soli na ranu? Sa šećerom je druga priča. Afrički iscelitelji već generacijama na rane stavljaju zdrobljenu šećernu trsku: bolničar Mzers Mirandu, koji je odrastao posmatrajući oca kako to radi, bio je zapanjen kada je video da na zapadu ne postoji ta praksa.

Sproveo je studiju na većem broju pacijenata sa teškim povredama, čirevima i amputacijama, i ustanovio da šećer ublažava bol i ubija bakterije koje mogu da uspore zarastanje rana. Šećer je higroskopan, što znači da prirodno upija vodu koja je bakterijama neophodna za opstanak, a i mnogo je jeftiniji od modernih antibiotika.

Zbog toga, sledeći put kad se posečete pospite ranu šećerom pre nego što stavite hanzaplast.

7.Uoči povraćanja luči se više pljuvačke




U pitanju je automatski telesni refleks, koji ima za cilj da zaštiti grlo, usta i zube. Želudačna kiselina je vrlo jaka, toliko da bi bez zaštitnog zida želuca mogla u njemu da progrize rupu.

Grlo i usta, međutim, nemaju ovu zaštitnu oblogu, pa zato pljuvačka pomaže da se kiselina razblaži i ispere, a u izvesnoj meri je čak i neutrališe.

8. Usamljenost pričinjava fizički bol



U eksperimentu u kom je mozak ispitanika skeniran tokom kompjuterske igrice koja je imala za cilj da kod njih izazove osećaj isključenosti i odbačnsoti, istraživači sa Univerziteta Kalifornija ustanovili su da se osećanje usamljenosti zapravo obrađuje u prednjem singularnom korteksu, istom delu mozga kao i fizički bol.

To ujedno objašnjava i zbog čega je čovekova želja da se uklopi u grupu i ima društvo toliko jaka, a naučnici se nadaju da će moći da posluži i u lečenju nekih oblika depresije.

9. U našim crevima se nalazi drugi mozak



Pa, bar na neki način. Od ezofagusa do anusa, u crevima se nalazi oko 100 miliona neurona, više nego u kičmenom stubu, i to je u nauci poznato kao unutrašnji nervni sistem. Ovaj “drugi mozak” nije sposoban za svesno mišljenje i uglavnom je zadužen za varenje hrane, ali to nije sve.

Ako ste nekad osetili “leptiriće u stomaku”, ili ste lošu vest doživeli “kao udarac u stomak”, to je izazvao upravo ovaj nervni sistem. On igra određenu ulogu i u nastanku našeg opšteg raspoloženja, zbog čega neke vrste hrane mogu da nam promene raspoloženje, dok loša osećanja i situacije često čine da izgubimo apetit.

10. Ljudi su jedini sisari koji ne mogu istovremeno da gutaju i dišu



Svi ostali sisari, i mnoge druge životinje koje nisu sisari, mogu da dišu dok jedu: To su u stanju i ljudske bebe, što im omogućava da dišu dok sisaju.

Ovu sposobnost gubimo oko 9. meseca, kada nam se glasne žice tokom razvoja spuštaju. Kod ljudske dece i odraslih glasne žice leže nauobičajeno nisko u poređenju sa ostalim životinjama.

To im omogućava mnogo bolji zvuk i reznonantnost, zbog čega smo u stanju da proizvedemo širi dijapazon glasova, od kojih se sastoji naš govor.


blic

20 nevjerojatnih činjenica o ljudskom tijelu


Foto: Shutterstock

LJUDSKO je tijelo znanstveno čudo, a neka od najzanimljivijih otkrića na gotovo svim poljima znanosti odigravaju se upravo u našim tijelima.

S tim je ciljem Brian Clegg iz Guardiana sastavio ovu listu nevjerojatnih 20 činjenica o ljudskom tijelu.

1. Slijepo crijevo

Slijepo je crijevo dugo vremena bilo na lošem glasu. Dugo se smatralo dijelom tijela koje je izgubilo funkciju prije više milijuna godina. Njegova je funkcija najčešće bila to da se povremeno upali izaziva upalu. Ipak, nedavno je otkriveno da je slijepo crijevo itekako korisno bakterijama koje pomažu probavnom sustavu. Spomenute ga bakterije koriste kako se "oporavile" od napora koje im izaziva ostatak probavnog sustava.

2. Supervelike molekule

Sve što nas okružuje čine molekule koje se razlikuju u veličini, od jednostavnih parova atoma, kao što je molekula kisika, do složenih organskih struktura. Ali, najveća molekula u prirodi nalazi se u našem tijelu. Riječ je o kromosomu 1. Normalna ljudska stanica ima 23 para kromosoma u svom nukleusu, a svaki od njih jedna je veoma duga molekula DNK. Kromosom 1 je najveći, sadrži oko 10 milijardi atoma kako bi uspjeli na jednom mjestu skupiti informacije koje su šifrirane u molekuli.



3. Broj atoma

Teško je pojmiti koliko su sićušni atomi koji čine naše tijelo sve dok ne pogledamo koliko ih ima. Odrasla osoba ima 7.000.000.000.000.000.000.000.000.000 atoma, ili jednostavnije - sedam kvadrilijardi atoma.

4. Gubitak krzna

Možda je teško povjerovati, ali mi imamo približno sličan broj dlaka na našem telu kao i čimpanze. Jedino je razlika to što su naše dlake apsolutno beskorisne i tako tanke da su gotovo nevidljive. Ne zna se točno zbog čega smo izgubili svoje zaštitno krzno. Pretpostavlja se da je to pomoglo ranim ljudima da se lakše znoje, ili da bi onemogućilo da nas napadaju paraziti kao što su uši ili krpelji, ili možda čak zbog toga što su naši preci bili jednim dijelom vodeni organizmi.

Međutim, najzanimljivija je ideja da su rani ljudi morali surađivati kada su se s drveća preselili u savanu. Naime, kad se životinje uzgajaju kako bi surađivale (kao što je bio slučaj s vukovima koje smo vremenom pretvorili u pse), životinje postaju nalik svojoj mladunčadi. Slično je pokazao i 40 godina dug eksperiment proveden na lisicama. Lisice su vremenom postale više nalik velikoj mladunčadi, imali su uši koje vise, opuštene repove i krzno sa šarama. Slično se dogodilo s ljudima koji imaju karakterstike mladih majmuna: velike glave, mala usta i puno manje dlake na tijelu.

5. Razvoj naježenosti

Naježena koža predstavlja ostatak naših evolucionih predaka. Koža dobija specifičan izgled kad se naježimo jer dolazi do grčenja sićušnih mišića oko korijena dlake. Kada se gusta dlaka naježi, postaje bolji izolator jer ima više zraka između dlaka. Ali, kako su dlačice na ljudskom tijelu male, koža dobija izgled koji naliči guščjoj koži.

Ljudi se naježe kada su preplašeni, kada im je hladno ili kada nešto proživljavaju duboko emocionalno. Mnogi sisavci se naježe kada su uplašeni jer tada izgledaju veće i opasnije za neprijatelja. Čovjek je nekad davno imao sličnu obrambenu funkciju naježene kože.



6. Svemirska trauma

Ako je vjerovati znanstveno-fantastičnim filmovima, kada bi ljudsko tijelo u svemir gurnuli bez odijela, dogodile bi se strašne stvari. No, uglavnom se radi o fikciji. Naravno, postojala bi određena nelagoda izazvana širenjem zraka unutar tijela, ali ništa od eksplodirajućih tijela koje Hollywood toliko voli. Iako tekućina i u vakuumu može zavrijeti, krv se održava pod pritiskom unutar krvotoka. I premda je u svemiru izuzetno hladno, ne biste pretjerano brzo izgubili tjelesnu toplinu. Kao što su nam i termos boce pokazale, vakuum djeluje i kao izolator.

Stoga, jedino što bi vas u svemiru moglo ubiti jest nedostatak zraka, a kao što je to pokazao jedan pokus iz 1965., čovjek bi u svemiru mogao preživjeti između jedne i dvije minute.

7. Atomski kolaps

Atomi koji čine naše tijelo uglavnom predstavljaju prazan prostor, ali unatoč njihovoj količini, bez tog praznog prostora čovjek bi u načelu bio puno manji. Naime, kada bi nestao sav prazan prostor, naše bi tijelo bilo veličine kocke dimenzija manjih od jednog petstotog dijela centimetra sa svake strane.

8. Elektromagnetsko odbijanje

Atomi koji čine materiju nikada se ne dodiruju. Što se više približe, dolazi do veće odbojne sile između električnih naboja dijelova koji ih čine. Točnije, kao da pokušavamo spojiti dva istovjetna pola jakog magneta. To se čak odnosi i na predmete koji izgledaju kao da se dodiruju. Naime, kada sjedimo u fotelji, mi je zapravo ne dodirujemo, već lebdimo iznad nje, uslijed odbijanja među atomima.

Ova elektromagnetska sila daleko je jača od sile gravitacije. To možete i iskušati tako da magnet za frižider držite blizu frižidera i polako ga ispustite. Elektromagnetska sila iz malog magneta nadjačat će silu privlačenja cijele Zemlje.

9. Zvjezdani prah zvjezdanom prahu

Svaki atom u našem tijelu star je milijardama godina. Vodik, najčešći element u svemiru, koji čini veći dio ljudskog tijela, nastao je u “velikom prasku” prije 13,7 milijardi godina. Teži atomi, kao što su ugljik i kisik, nastali su prije 12 i sedam milijardi godina i proširili se svemirom prilikom eksplozije zvijezda. Neke od tih eksplozija bile su toliko jake da su i same proizvele elemente teže od željeza. To znači da su komponente u našem tijelu zaista prastare: mi smo, realno gledajući, zvjezdana prašina.

10. Kvantno tijelo

Jedna od misterija znanosti jest i to kako nešto naizgled čvrsto i uspravno, kao što je ljudsko tijelo, može biti načinjeno od čestica koje se čudno ponašaju, to jest od kvantnih čestica, kao što su atomi i njihovi dijelovi.

Elektroni kruže po specifičnim orbitama. Oni ne mogu postojati u prostoru između spomenutih orbita, ali ipak mora postojati “kvantni skok” između njih. Štoviše, kao kvantne čestice, elektroni postoje prije kao skup vjerojatnosti nego kao specifične lokacije.

11. Crvena krvna zrnca

Kada vidite kako vam krv teče iz porezotine na prstu, mnogi misle da crvena boja dolazi od željeza koje se unutra nalazi, ali prisustvo željeza je slučajnost. Crvenu boju krv može "zahvaliti" činjenici da je željezo okruženo krugom atoma hemoglobina kojeg nazivamo porfirin, i ta struktura “kriva” je za crvenu boju. Nijansa crvene boje vašeg hemoglobina ovisi o tome ima li u njemu kisika. Ako je kisik prisutan, on mijenja oblik porfirina, što crvenim krvnim stanicama daje jaču nijansu.



12. Virusi se šire kao virusi

Zvuči iznenađujuće, ali sva količina korisnog DNK u našim kromosomima ne dolazi od evolutivnih predaka. Nešto od našeg DNK "posudili" smo sa strane. Naime, naša DNK uključuje gene najmanje osam retrovirusa. To je vrsta virusa koji koriste stanične mehanizme za kodiranje DNK kako bi preuzeli stanicu. U nekom trenutku ljudske povijesti, ovi geni postali su dijelom ljudske DNK. Ovi virusni geni u DNK danas imaju važnu ulogu u ljudskoj reprodukciji, iako su potpuno strani našim genetskim precima.

13. Drugi oblici života

Ako bismo izbrojali stanice u organizmu, vidjeli bismo da ima više bakterijskog nego ljudskog života u nama. Ljudskih stanica ima oko 10 bilijuna, a bakterijskih deset puta više. Neke od njih ne čine nikakvu štetu, a neke od njih su korisne.

14. Stanovnici trepavica

Ovisi o tome koliko ste stari, velika je vjerojatnost da imate grinje na trepavicama. Ta sićušna stvorenja žive od starih stanica kože i prirodnih ulja koje proizvode folikule dlake. Obično su bezopasne, ali mogu izazvati alergijsku reakciju kod manjeg broja ljudi. Ponekad mogu narasti do trećine milimetra, i gotovo su nevidljive golim okom, ali kada biste trepavicu stavili pod mikroskop - otkrili biste ih. Što smo stariji, to ih više imamo.

15. Detektori fotona

Oči su vrlo osjetljivi organi i u stanju su detektirati samo nekoliko fotona svjetlosti. Čovjek može golim okom vidjeti sazviježđe Andromeda, najbližu galaksiju našem Mliječnom putu, ali “najbliže” je relativan pojam i u međugalaktičkom prostoru. Andromeda je, naime, udaljena 2,5 milijuna svjetlosnih godina od Zemlje.

Kada su fotoni svjetlosti koji su pogodili naše oko započeli svoje putovanje, u svemiru nije postojao čovjek, a ono što vidite u stvari je nemoguće zamisliti jer gledate dva i pol milijuna godina u prošlost.



16. Šest čula

Unatoč tome što su nam rekli, mi imamo u stvari šest čula. Evo jednostavnog primjera. Stavite ruku na udaljenost od nekoliko centimetara od vrućeg metala. Niti jedno od naših pet čula ne govori nam da će nas usijani metal opeći, ali mi ipak možemo osjetiti da je metal vruć s određene udaljenosti, a da ga pri tom ne dodirujemo.

To se događa zahvaljujući ekstra čulu - senzorima za toplinu koji se nalaze u našoj koži. Slično tome, možemo da detektirati bol ili da shvatiti jesmo li okrenuti naglavačke.

Još jedan brzi test. Zatvorite oči i dodirnite nos. Ne koristite pet čula da biste dodirnuli vrh nosa, već tzv. "propriocepciju", to jest osjećaj koji vam govori gdje se nalaze određeni dijelovi tijela u odnosu na druge dijelove. To je "meta-čulo" koje kombinira znanje vašeg mozga o tome što rade vaši mišići, i osjećaj koji imate o veličini i obliku vašeg tijela.

17. Stvarna starost

Kao kod pilića, i ljudski život se stvara iz jajeta. Ipak postoji značajna razlika između ljudskog jajeta i kokošjeg, koja drastično utječe na našu starost. Ljudska jajašca su sićušna. Ona su, na posljetku, samo jedna stanica i obično su promjera oko 0,2 milimetra. Vaše jajašce formirano je u vašoj majci, ali zanimljivo je da je ono formirano kada je ona još bila embrij. Formiranje vašeg jajašca, i polovice vaše DNK koji dolazi od vaše majke, može se smatrati prvim trenutkom vašeg postojanja. I to se događa prije nego što je vaša majka rođena.

Recimo da je vaša majka imala 30 godina kada je vas rodila. To znači da vi imate 48 godina u trenutku kada ste napunili 18 godina.

18. Utjecaj epigenetike

Obično mislimo da su geni kontrolirajući faktor koji određuje kako će svatko od nas izgledati, ali geni su samo maleni dio DNK. Donedavno se smatralo da je ostalih 97 posto samo otpad, ali sada znamo i da epigenetika - proces koji se odvija izvan gena - također ima veliki utjecaj na naš razvoj. Neki dijelovi imaju svrhu kontroliranja “paljenja” i “gašenja” gena, ili pak sudjeluju u programiranju proizvodnje ostalih ključnih sastojaka.

Dugo je vremena bilo nepoznato kako je moguće da je oko 20 tisuća gena dovoljno da se odredi kakvi ćemo biti. Znanstvenici su otkrili da je i ostalih 97 posto DNK podjednako važno za naš razvoj.



19. Svjesne radnje

Ako ste kao većina ljudi, vaš ćete svjesni um locirati iza očiju, kao da tamo sjedi neki mali čovječuljak koji upravlja vama. Naravno, svjesni ste da ne postoji ta "mala osoba", ali izgleda da naša svijest postoji neovisno i našem tijelu govori što treba činiti.

U stvarnosti, mnogo veći je utjecaj nesvjesnog. Neki zadaci postaju automatsko djelovanje kroz činjenje, tako da nam više nije potrebno razmišljanje o osnovnim pokretima. Ovim procesom rukovodi se iz jednog od najprimitivnijih dijelova mozga. Ipak, čak i potpuno jasna svjesna akcija, kao što je podizanje nekog predmeta, ima neku prethodni korak u nesvjesnom, pri čemu se mozak “pali” prije čak i prije nego što donesemo odluku o činjenju. Naravno, postoje različita mišljenja o tome kada svijest igra svoju ulogu, ali nema sumnje da našem nesvjesnom dijelu mozga daleko više nego što bismo to željeli.

20. Optičke varke

Slika svijeta koju “vidimo” je umjetna. Naš mozak ne proizvodi sliku na način kako to, primjerice, radi kamera. Umjesto toga, mozak konstruira model svijeta iz informacija koje smo dobili mjerenjem svjetlosti, oblika, rubova, oblina itd. To mozgu olakšava da oslika "prazan list”, zonu u mrežnici u kojoj postoji optički živac. Mozak isto tako “smiruje” sliku koju daju brzi pokreti očiju koji se nazivaju sakadama, dajući lažno viđenje cijele slike.

Ipak, srž ovog procesa taj je da se naše oči mogu lako prevariti. Televizija, film i optičke varke temelje se na tome da mozak navode da “misli” ono što oči vide.

(Index.hr)

Ljudsko telo: Činjenice vredne divljenja

Mnoga od najuzbudljivijih otkrića na svim naučnim poljima već odavno se dešavaju u ljudskom telu. Od DNK do atoma unutar nas, ljudsko telo je pravi dragulj.


Slepo crevo

Slepo crevo se tretira kao deo tela koji je odavno izgubio svoju funkciju i koji povremeno može da se inficira i dovede do upale. Međutim, nedavno je otkriveno da je slepo crevo izuzetno korisno bakterijama koje pomažu funkcionisanju digestivnog trakta. One ga koriste kako bi došle do predaha nakon obavljanja svoje dužnosti u digestivnom traktu, a to je takođe i mesto gde se razmnožavaju i dopunjuju svoj broj.

Ogromni molekul

Praktično sve što se nalazi oko nas sačinjeno je iz molekula. Oni se razlikuju u svojoj veličini, od prostog para atoma, poput molekula kiseonika, do kompleksnih organskih struktura. Međutim, najveći molekul u prirodi nalazi se u našem telu. U pitanju je hormozom 1. Normalna ljudska ćelija sadrži 23 para hromozoma u svom jezgru, a svaki je veoma dugačak molekul DNK. Hromozom 1 je najveći i sadrži oko 10 milijardi atoma.

Ukupan broj atoma

Veoma je teško shvatiti koliko su mali atomi koji čine ljudsko telo dok ne vidite njihov ukupan broj. Odrasla osoba sačinjena je iz 7,000,000,000,000,000,000,000,000,000 atoma.

Gubitak krzna

Možda se čini teško za poverovati, ali ljudi imaju podjednak broj dlaka na telu kao šimpanze. Međutim, naše dlake su beskorisne i toliko tanke da su gotovo nevidljive. Nauka još nije apsolutno sigurna zašto su ljudi izgubili zaštitničko krzno. Pretpostavlja se da je to zbog toga kako bi se rani ljudi lakše znojili ili da bi se otežalo parazitima kao što su krpelji da se kače za ljude, ili možda čak i zbog toga što su naši preci bili vodozemci.

Evolucija jeze

Jeza predstavlja poslednji trag naših evolucionih predaka. Do jeze dolazi kada se maleni mišići oko korena svake dlake zgrče, što dodatno učvršćuje dlaku. Dok je čovek imao krzno, jeza bi ga dodatno učvrstila što ga je činilo odličnim izolatorom. Međutim, sa tankom dlakom današnjih ljudi, jeza samo čini da naša koža izgleda čudno.

Takođe, dlake nam se usprave kada smo uplašeni. Mnogi sisari nakostrše svoje krzno kada se nalaze u opasnosti kako bi izgledali veće, a samim tim i opasnije. Ljudi su takođe to činili u prošlosti, ali sada je i taj efekat jeze uništen iako i dalje osećamo dizanje dlaka, samo što ne dolazi do našeg vizuelnog povećanja.

Svemirska trauma

U naučno-fantastičnim filmovima užasne stvari se dešavaju sa ljudskim telom kada ono napusti svemirski brod bez zaštitnog odela. Međutim, to je samo fantastika. U stvarnom životu postojala bi mala neprijatnost usled širenja vazduha unutar tela, ali ne bi bilo ništa od holivudskih eksplozija.

Iako tečnost zaista ključa u vakuumu, pritisak krvi kod čoveka reguliše cirkulativni sistem tako da bi sve bilo u redu.

U svemiru zaista jeste hladno, ali čovek ne bi izgubio svoju telesnu temperaturu toliko brzo, a kao što to termos boce pokazuju, vakum je odličan izolator.

U praksi, ono što bi vas u svemiru ubilo jeste nedostatak vazduha.

Kolaps atoma

Atomi koji sačinjavaju naše telo uglavnom su prazan prostor. Uprkos njihovom velikom broju, bez tog prostora ljudi bi bili znatno sitniji, znatno. Jezgro koje čini veći deo materije atoma toliko je manje od cele strukture da se može porediti sa muvom u katedrali. Ukoliko bi izgubili sav prazan prostor, naše telo moglo bi da se smesti u kocku čije strane su manje od petstotog dela centimetra.

Elektromagnetno odbijanje

Atomi koji sačinjavaju materiju nikada se ne dodiruju. Što su bliži jedan drugom, to je veće odbijanje između njih. To se dešava čak i kada su objekti u direktnom kontaktu – kada sedimo na stolici, mi je zapravo ne dodirujemo. Mi levitiramo na maloj udaljenosti od nje. Ova elektromagnetna sila je znatno jača od sile gravitacije – oko milion milion milion milion puta jača.

Mi smo svemirska prašina

Svaki atom u našem telu je star milijardama godina. Vodonik, najčešći element u univerzumu i važan deo našeg tela, stvoren je u Velikom prasku pre 13.7 milijardi godina. Teži atomi kao što su ugljenik i kiseonik skovani su u zvezdama pre 7 i 12 milijardi godina. Nakon što su neke od tih zvezda eksplodirale oni su rasuti po svemiru. neke od tih eksplozija bile su toliko moćne da su stvorile elemente teže od gvožđa, koje zvezde nisu u stanju da stvore. Sve ovo znači da su komponente našeg tela zaista drevne, mi smo svemirska prašina.


Jedna od naučnih misterija jeste kako nešto čvrsto i jasno kao što je ljudsko telo može da bude sačinjeno iz kvantnih čestica koje se čudno ponašaju kao što su atomi i njihovi sastavni delovi.

Ukoliko tražite od nekoga da vam nacrta jedna od atoma iz našeg tela, najverovatnije ćete dobiti sliku sličnu solarnom sistemu – sa jezgrom kao Suncem i elektronima koji orbitiraju oko njega poput planeta.

Ovo je zaista bio rani model atoma, ali je otkriveno da bi se takvi atomi raspali u trenutku.

U relanosti elektroni su osuđeni na određene orbite, kao da se kreću po šinama. Oni ne mogu da postoje nigde između ovih orbita tako da je potrebno da napravi „kvantni skok“ od jedne do druge. Kvantne čestice, elektroni postoje više kao kolekcija verovatnoća nego kao specifična lokacija.

Crvena krv

Kada vidite kako krv teče iz posekotine možete pretpostaviti da je crvena. To je zato što u njoj ima gvožđa. Međutim, prisustvo gvožđa je samo slučajnost. Crvena boja se pojavljuje zbog toga što je gvožđe vezano u prstenu atoma u hemoglobinu nazvanom porifirin i oblik njegove strukture je zaslužan za boju.

Strani DNK

Iznenađujuće, sav koristan DNK u našim hromozomima ne dolazi od naših evolucionih predaka – nešto od toga je pozajmljeno sa drugih mesta. Naš DNK sadrži gene barem osam retrovirusa. To su virusi koji koriste mehanizme ćelije za kodiranje DNK kako bi je preuzeli. U nekom trenutku ljudske istorije ovi geni su postali deo ljudske DNK. Ovi viralni geni obavljaju važne funkcije u ljudskoj reprodukciji, a opet, potpuno su strani našem genetskom nasleđu.

Drugi život

Ukoliko pogledamo brojke, unutar čoveka postoji vipe bakterijskog života nego ljudskog – otprilike 10 puta više. Mnoge od bakterija koje nas zovu domom su prijateljske u smislu da nam ne čine zlo. Neke su i korisne.

Osvajači trepavica

U zavisnoti od vaših godina, veoma je verovatno da vaše trepavice imaju grine. Ova mala stvorenja žive u starim ćelijama kože. Uglavnom su bezopasne, iako kod malog broja ljudi mogu izazvati alergijske reakcije.

Ove grinje izuzetno su sitne, mogu narasti do trećine milimetra, i skoro su providne pa ih je nemoguće uočiti golim okom. Skoro polovina populacije ih ima.

Fotonski detektori

Naše oči vrlo su osetljive,i mogu da detektuju svega nekoliko fotona svetlosti. Ukoliko prilikom vedre večeri pogledate sazveđže Andromedu, mali mutan delić svetla vidljiv je golim okom, ukoliko možete da ga primetite, dosegli ste maksimum ljudskog vida bez upotrebe tehnologije.

Mnoštvo senzora

Uprkos tome što su vam rekli, imate više od pet čula. Stavite vašu ruku nekoliko centimetara od vrelog gvožđa. Nijedno od vaših čula nije u stanju da vam kaže da ćete se opeći. A ipak osećate da je gvožđe vrelo sa distance i nećete ga dodirnuti. To je zahvaljujući dodatnom čulu – toplotnim senzorima u koži. Na sličan način možemo da detektujemo bol ili da primetimo da se nalazimo naglavačke.

Još jedan brz test. Zatvorite vaše oči i dodirnite nos. Prilikom ovoga ne koristite veliku petorku čula kako bi ga pronašli već propriocepciju. Ovo je čulo koje detektuje gde se nalaze delovi tela u odnosu jedno na drugo. U pitanju je meta-čulo koje kombinuje znanje vašeg mozga o tome šta rade vaši mišići sa osećajem za veličinu i oblik vašeg tela.

Prave godine

Poput pileta, ljudski život počinje sa jajetom. Međutim, postoji značajna razlika između ljudskog i kokošijeg jajeta koji utiče na vaše godine. Ljudsko jaje se stvara u našoj majci – ali iznenađujuće je to što je ono formirano kada je ona bila embrion. Formiranje vašeg jajeta i polovina DNK dolazi od majke i može se smatrati prvim momentom vašeg postojanja. I desio se pre nego što je vaša majka bila rođena.

Epigenetski uticaj

Mislili smo da su geni ključan faktor u određivanju našeg fizičkog izgleda, međutim, oni su samo mali deo DNK. Verovali smo da je ostalih 97 odsto samo đubre ali sada shvatamo da epigenetika – procesi koji se odvijaju van gena, takođe imaju jako velik značaj na naš razvoj. Neko vreme bili smo zbunjeni kako je moguće da je 20.000 gena (znatno manje od broja u pojedinim vrstama pirinča) zaduženo za naše specifikovanje. Pravo saznanje jeste da je ostalih 97 odsto podjednako važno.

Svesna akcija

Ukoliko ste kao većina ljudi, lociraćete vašu svest odmah iza očiju, kao da se tamo nalazi mala osoba koja upravlja znatno većim uređajem – vašim telom. Znate da to zapravo nije istina, ali vaša svest ima nezavisno postojanje i govori telu šta da radi.

U stvarnosti, mnogo toga dolazi iz vaše podsvesti. Neki zadaci uz prasku postaju automatski, tako da više ne moramo da razmišljamo o svakodnevnim akcijama. Kada se to dešava, procesi se predaju jednom od najprimitivnijih delova mozga.

Optička varka

Slika sveta koju vidimo je veštačka. Naš mozak ne stvara slike na isti način kao i kamera. Umesto toga, mozag konstruiše model sveta uz pomoć modula koji mere svetlo i senke, zakrivljenost itd... Ovo uprošćava mozgu da sam upiše potrebne informacije u mrtav ugao, deo naših mrežnjača gde se optički nervi spajaju i koji nema senzore. On takođe kompenzuje brze i nagle pokrete naših očiju odajući lažnu sliku konstantnog vida.

Loša strana svega ovoga jeste to što je naše oči lako prevariti. Filmovi i optičke iluzije funkcionišu tako što obmanjuju mozak kada je ono što oči vide u pitanju.

b92

Čudesne činjenice o ženskom telu

Kaže se da je svaka žena tajna za sebe, a sada je i naučno dokazano da žensko telo zaista krije čitav spektar nepoznatih karakteristika. Otkrivamo vam 9 čudesnih činjenica o ženskom telu koje će vas iznenaditi, fascinirati i zaintrigirati, ali i zbog kojih ćete još više voleti to što ste žena.



1. Slušamo s obe strane mozga

Dok muškarci slušaju samo s levom stranom mozga, koja je zadužena za slušanje i čitanje, kod većine žena se prilikom te aktivnosti uključuje i desna strana, zadužena za kreativnost i izražavanje. To može biti objašnjenje zašto žene obično 'čuju' ono što je ostalo nedorečeno u razgovoru.

2. Na fotografijama izgledamo mlađe nego muškarci

Zbog hormonskih promena žene gube kolagen u koži mnogo brže od muškaraca, ali bez obzira na to, muškarci i dalje izgledaju starije do nas, naročito na fotografijama.

Razlog tome je što muškarci imaju deblju kožu na kojoj se bore i staračke mrlje pre pojavljuju, ali i zbog svakodnevnog brijanja koje jako oštećuje kožu.

3. Menstrualni ciklus može pomoći kod planiranja odlaska zubaru

Ukoliko treba da posetite zubara zbog vađenja zuba, izvadite kalendar. Preporučljivo je raditi ovaj zahvat u toku zadnje nedelje menstrualnog ciklusa (između 23. i 28. dana), kad je nivo ženskog polnog hormona estrogena najniži, jer će tada najmanje boleti.

Ako ste trudni ili planirate trudnoću treba da znate da navala estrogena može uzrokovati natečene desni što povećava rizik od gingivitisa zbog čega bi trudnice na svaka tri meseca trebale da čiste kamenac s zuba.

4. Averzija prema zmijama i paucima može biti genetska

Naučnici su pokušali da otkriju zašto se žene više boje insekata i gmizavaca od muškaraca. U istraživanju su jedanaestomjesečnim bebama neizmenično pokazivali fotografije paukova i nasmejanih ljudi. Devojčice su duže gledale ljude, a kraće paukove, dok su dečaci proveli istu količinu vremena promatrajući obe slike.
Hipoteza glasi da su se žene evolucijom razvile tako da imaju averziju prema paukovima, zmijama i drugim otrovnim stvorenjima kako bi mogle da zaštite svoju decu kod kuće.

5. Imamo duže debelo crevo

Glavni organi za probavu su isti kod oba pola, ali žene imaju duže debelo crevo nego muškarci.Sem toga donji deo trupa kod žena je nadut zbog reproduktivnih organa. Što opet vodi da je kod žena mnogo više organa stisnuto u manji prostor.

6.Žene bolje raspoznaju mirise

Oba pola imaju podjednako razvijeno čulo mirisa, ali žene su jednostavno veštije u njihovom raspoznavanju. Ta sposobnost je naročito naglašena u reproduktivnom periodu, što je najverovatnije povezano s hormonima. Interesantna je i činjenica da žene po mirisu majice mogu raspoznati da li je osoba pod stresom, a naročito ako je reč o njenom partneru.

7. Patimo jače od muškaraca

Kada žene i muškarci imaju isti zdravstveni problem, bilo da je reč o najgorim bolestima ili nekim manjim zdravstvenim tegobama, žene će pre reći da pate. Razlog tome je što intenzivnije osećaju bol od muškaraca, za šta su opet odgovorni ženski hormoni. Naime, visok nivo estrogena koji je sastavni deo hemije u mozgu, pomaže pri umanjenju bola, ali kada nivo opadne (u različitim periodima menstrualnog ciklusa ili nakon što žena rodi), sklop hormona prestane delovati na osećaj bola zbog čega žene imaju intenzivnije fizičke reakcije na isti.

8. Biološki smo predodređene da plačemo

Žene plaču pet puta češće od muškaraca i to zbog bioloških faktora. Ženske žlezde za plakanje su drugačije od muških, a uz to su i veće što je jedan od bioloških razloga zašto se lako rasplačemo. Drugi razlog je hormon prolaktin (koji ima značajnu ulogu kod dojenja) koji pomaže u stvaranju suza. Do osamnaeste godine nivo prolaktina je veći za 50 odsto u krvotoku žene u poređenju sa muškarcima.

9. Vagine i morski psi imaju nešto zajedničko

Prirodni vaginalni lubrikant sadrži između ostalog i skvalin, element pronađenu i u jetri morskog psa.Derivat skvalina iz jetrenih masnoća morskog psa ponekad se dodaje hidratantnim kremama za kožu. Ovaj derivat štiti i zdrave ljudske ćelije od štetnog uticaja lekova za hemoterapiju a da ne umanjuje učinak leka na ćelije zahvaćene tumorom.

Vaš mozak generiše dovoljno struje da napaja manju sijalicu (10 W)



Vaš mozak sadrži oko 100 milijardi mikroskopskih ćelija koje se nazivaju neuroni – odnosno, toliko neurona da bi vam bilo potrebno više od 3.000 godina da ih sve izbrojite – jedan po jedan.

Kad god sanjate, smijete se, mislite, krećete se, ustvari šta god da radite kroz neurone se kreće milijarde hemijskih i električnih signala. Aktivnost u mozgu nikada ne prestaje. Vaši neuroni kreiraju i pošalju više poruka nego svi telefoni na svijetu. I dok jedan neuron stvara samo malu količinu električne energije, svi zajedno mogu generisati dovoljno električne energije za napajanje sijalice od 10 W.

Zamišljate stvari iz gornje perspektive (uglavnom sa lijeve strane)



Napomena: ovo važi za većinu ljudi, li ne i za sve. Ako nekoga zamolite da nacrta čašu, većina će je nacrtati u perspektivi iz gornjeg lijevog ugla. Razlog je u tome što naši mozgovi, kada su prepušteni samim sebi, zamišljaju objekte u ovom formatu.

1981. godine, istraživač po imenu Palmer išao je širom svijeta sa jednim ciljem – da zamoli ljude iz različitih kultura i pozadina da nacrtaju šoljicu kafe. Neki od njih su je nacrtali “ravno”, ali većina je nacrtala iz gornje lijeve perspektive. Ova studija je utvrdila da većina ljudi zamišlja stvari iz iste perspektive, prozvane “kanonska perspektiva”.

Nakon Palmerovog istraživanja provedene su brojne studije u kojima su istraživači pokazivali sudionicima različite objekte uslikane ili nacrtane iz različitih perspektiva. Sudionici su imali zadatak da ih što prije prepoznaju, a svaka studija je završila sa apsolutnim pobjednikom – “kanonskom perspektivom”.

Dopamin vas čini ovisnim o traženju informacija



Da li ste ikada otišli na Google kao bi pronašli neku informaciju, te nakon 30 minuta shvatili da ste za to vrijeme pročitali mnoštvo stvari i da sada tražite nešto sasvim drugo? Naučnici tvrde da je za ovakvo ponašanje odgovoran dopamin.

Vjerovatno ste do sada čuli da dopamin kontoliše ‘zadovoljstvo’ u našem mozgu. Prema novim istraživanjima, naučnici su utvrdili da dopamin uzrokuje i ‘ponašanje traženja’. Stvara u nama osjećaj da nešto želimo, kao i da to isto počnemo tražiti. Ovo željenje i traženje ne spada samo pod fizičke potrebe, kao što su hrana ili seks, već se podrazumjeva i za apstraktne pojmove kao što je jednostavna potraga za novim informacijama.

Ovakvo ponašanje dopamina u mozgu može objasniti i našu ovisnost o internetu. Nešto tražimo, to isto pronađemo, i naš mozak to doživi kao nagradu. U želji da doživi što više takvih senzacija, mozak nas tjera da tražimo još više (obično, dok nam oči ne postanu crvene i dok ne shvatimo da imamo samo dva sata prije nego prvi jutarnji alarm zazvoni). Dakle, dopamin je glavni krivac zašto upravo sada čitate o njemu.

Vaša crijeva sadrže oko 100 triliona bakterijskih stanica



Tipična ljudska crijeva sadrže oko 100 triliona mikroba, to jest 10 puta više nego u čitavom vašem tijelu. Ljudska crijeva su u osnovi sterilna sve dok se ne rodite. U prvoj godini života, kulture bakterija i mikroba se počinju nastanjivati u vašim crijevima.

Zapravo, od svih gena u crijevima, čak 99% njih su bakterijski! Naučnici još uvijek ne znaju šta većina ovih bakterija radi u našem organizmu i čemu služe, iako znamo da su nam jako korisne i da bez njih ne bismo mogli probavljati hranu i iz nje dobijati vitamine. Naravno, one nas također štite i od raznih uljeza.

Vaš um luta oko 30% vremena



Da li ste sanjar? Prema naučnicima svi smo, najmanje 30% vremena. Neki od nas ipak lutaju malo više od drugih, što i nije loša stvar, jer naučnici tvrde da nam ovo ‘lutanje uma’ pomaže da budemo kreativniji i da bolje rješavamo porbleme.

Prema Jonathan Schooleru iz UC Santa Barbara, ljudi obično misle da im um odluta za oko 10% vremena. Ipak, u normalnim svakodnevnim aktivnostima naš um luta do 30% vremena, te u nekim slučajevima, na primjer prilikom vožnje na autocesti, um može lutati čak i do 70% vremena!

Istraživanje ‘lutanja uma’ potaknuto je redovnom frustracijom neuronaučnika. Kada god bi skenirali nečiji mozak prilikom određene radnje, oko 30% vremena mozak bi počeo uključivati i isključivati različite dijelove, potpuno nasumično, jasno pokazujući da subjekt više nije fokusiran na zadatak već da je negdje ‘odlutao’ i da vjerovatno po svojoj mašti ganja rozog jednoroga.

Lutanje uma je jako korisno. Dopušta nam da se fokusiramo na jednostavne zadatke, kao što su na primjer vožnja automobila, dok se u isto vrijeme bavi ‘višim ciljevima’ i pokušava da odgovori na drevno filozofsko pitanje ‘Zašto postojimo’. Istraživači na UC Santa Barbara ustanovili su da ljudi čiji um luta više od prosječnih uglavnom bolje rješavaju svakodnevna životna pitanja, kreativniji su i uspješniji.



pixelizam.