MRTVA
Mrtva,
Kako si jasna,
Kakva li svjetlost ostade među tvojim prstima.
Mrtva, kako si jasna
I procvala...
Ti si lahor
Koji mašući zbogom prolazi iznad lišća.
Lahor koji raznosi i prosipa mirise.
Ti si lagani hod lahora
Kad već nitko ne prolazi ulicama.
Ti si grana lipe u kojoj tišina cvate,
Ti si jezero gdje se slike komešaju,
Ti si tajna nostalgija svečanosti
Koja romoni u perivojima.
Pjevajući,
Kližući rukama po zidovima,
Prolaziš skupljajući
Crvenu i zrelu krv kupina.
Ideš i vraćaš se
Samotna i prozirna
I prati te sjećanje stvari.
Mrtva, kako si jasna
i izgubljena.
Ti si ponoć noći,
Ti si balkon okrenut prema vjetru,
Ti si pero samotno i glatko.
Sjene ponovno plešu,
Miris vode ispunja zrak,
Grane kao prsti kucaju na prozore.
Lahor ima mekane kose bola.
Sama prolaziš krajem šetališta.
Ne pokazuješ lice.
Prolaziš okrenuta leđima, u bjelini.
Kako si lagana i slatka, poput sna!
Dah noći je pun tjeskobe,
A iz mene izlaze samotne riječi.
Ti si miris djetinjstva, zaostao u hridini,
Ti si odjeća djetinjstva, zaostala u polju,
Ti si muka djetinjstva, zaostala u noći.
Iznenada
Gubim oblik tvog lica.
Kako si svježa!
Prolaziš a iz prstiju tvojih teku izvori.
Kako si lagana,
Laganija od plesa!
Tek što si stigla, tek što si se vratila,
Već si iščezla na dalekim putima:
Pijesak gladak i bijel po kojemu nije
Gazila nijedna noga,
Pero glatko,
Tjeskoba, svježe vrelo i lahor.
Čet 3 Maj - 0:06
