Legende iz životinjskog sveta

LEGENDA O PUNOM MJESECU

Jedne davne, tople ljetne veceri, na vrhu brda zavijao je vuk. Njegovo zavijanje se orilo na sve strane. Na nebu se sjajio tanak mjesecev srp koji se igrao skrivaca sa oblacima. Prolazio je izmedju njih plesucim korakom.

Vucje zavijanje je bilo dugo i ocajno. Ponavljalo se u beskraj. Za kratko vrijeme je stiglo i do Mjeseca – kralja noci, kojeg je to zavijanje strasno smetalo pa je upitao vuka:

-Zasto zavijas toliko? Prestani barem na kratko!
-Izgubio sam Poffa, najmanjeg vucica iz mog legla. Ocajan sam…Pomozi mi – zavapio je vuk

Mjesec se tada poceo polako napuhavati. Napuhavao se, napuhavao, napuhavao sve dok nije postao velika svjetleca kugla.

-Pokusaj sada pronaci tvog vucica – rekao je vuku, suosjecajuci sa njime.

Poffa su pronasli, prestrasenog, na rubu provalije. Uz veliki skok, otac je zgrabio sina, stisnuo ga cvrsto uz sebe, sav sretan, presretan. Kada je po stoti put zahvalio Mjesecu, nestao je u sumi.

Da bi nagradile dobrotu Mjeseca, dobre sumske vile su mu dale kao poklon da svakih 30 dana moze ponovno postati onako okrugao, velik i bljestav.
Svi mladunci svijeta, podizuci oci prema nebu mogu se diviti njegovoj ljepoti.

Vukovi to znaju… i zavijaju svecano i radosno kada je pun mjesec.

[You must be registered and logged in to see this image.]

U Bozicnoj noci Isusovom rodjenju prisustvovale su i zivotinjice. Osim magarca i vola, koji su svojim dahom grijali malo djetesce, tamo je bila i grlica koja ga je svojom pjesmom uspavljivala. Slijedeci pastire zalutala je i jedna mala krijesnica koju nitko nije primjetio, osim Isusa. On ju je dodirnuo prstom i poklonio joj svijetlost kojom ce ona biti vodic putnicima u ljetnim nocima. U stalici je skloniste nasla i jedna mala smedja pticica. Dok su svi spavali, ona je jedina vidjela da se vatra pocela gasiti. Priblizila se zaru i lepetanjem krila odrzavala je oganj cijelu noc, grijuci tako malog Isusa. Ujutro je primjetila da joj je perje na prsima dobilo zarko crvenu boju kao znak ljubavi koju je iskazala prema djetescu.



Legenda kaze da na Badnjak, u ponoc, zivotinje sticu dar govora i izmjenjuju iskustva i tajne vezane uz ljudski rod. Posebno domace zivotinje imaju sto za reci o svojim vlasnicima.... zabranjeno je prisluskivanje [You must be registered and logged in to see this image.]



Prema njemackoj legendi, pripremajuci se za Bozic, mama jedne obitelji primila se velikog spremanja. To je uznemirilo domace pauke i potjeralo ih na tavan. Kada se sve u kuci primirilo i svi su zaspali, mali pauci su sisli da vide sto se to zbivalo cijeli dan. Ugledali su prekrasan bor i poceli mu se diviti i veseliti, setajuci po njemu gore dolje. Kada je stigao Djed Bozicnjak, ugledao je vesele pauke i obradovao se njihovom veselju, ali primjetio je i da je bor prekriven sivim, prasnjavim nitima paucine.

Pomislivsi na razocaranje obitelji kada bi ugledala takav bor, pretvorio je paucinu u zlatne i srebrne niti i bor je zasjao jos vise.

Evo zasto svake godine kitimo bor girlandama i lametama.

Indijanci vjeruju da je stvoritelj Nagaicho, kada je krenuo stvarati svijet, poveo sa sobom svog psa.

[You must be registered and logged in to see this image.]

U kineskoj mitologiji crni pas ("Fu" pas) donosi sreću.

U nekim dijelovima Sumatre ljudi vjeruju da je nekad postojao savez ljudi i tigrova da jedan poštuje teritorij drugoga (ljudi tigrovu šumu, a tigar njihovo selo). Jednom godišnje veze između tigrova i ljudi se obnavljaju tako da se tigrovima ostavlja meso u šumi. Ako su tigar ili otisci njegovih šapa viđeni u blizini sela, to znači da nešto nije u redu. Npr. netko ne poštuje zakone seoskih starješina ili oni nisu vršili svoje dužnosti. Kada se krivac nađe i kazni, seoski poglavica donosi meso u šumu kako bi obavijestio tigra da je greška ispravljena.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Da ne bi rekli da mi nemamo domaćih legendi evo jedna takva!


Manje više svi znate za grad Đurđevac kojem je "maskota" Picok-picek-kokot!


Za vrijeme napada Turaka na grad Đurđevac tj. tada utvrdu, nakon jakog otpora đurđevačkih branitelja , Ulama-beg je odlučio dugotrajno opkoliti utvrdu i na taj način ju pokoriti. Nadao se da će gladni đurđevčani predati utvrdu. Kako su već zaista bili na kraju snaga i bez hrane samo sa jednim malim picokom, mudra starica je predložila da se pijetao stavi u top i ispali na turski tabor. To su i učinili.

Ulama - beg je s ispaljenim picokom pretpostavio da u utvrdi imaju toliko hrane da se mogu razbacivati s njom i odustao je od daljnje opsade i ostavio Đurđevac.

[You must be registered and logged in to see this image.]

I tako je mali picok spasio grad


Zadnje što je Ulama -beg rekao na odlasku je :

"A vi tamo, pernati junaci, što picekima bojeve bijete, ime PICOKA dovijeka nosili! PICOKIMA vas djeca zvala, a unuci vaši ostat će PICOKI!"

A znate li priču zašto mačke večito love miševe?  

Kada se jednom davno slagao kineski horoskop, sve su životinje bile pozvane. Kako su ga slagali i pisali u rane jutarnje sate, sve životinje su išle malo odspavati da budu sveže i u najboljem izdanju kada će biti taj skup.

E do  tada su štakor i (domaća) mačka bili najbolji prijatelji i spavali su ko pravi frendovi jedno do drugog. No, kada se trebalo dići za skup, štakor je zaboravio probudit frenda mačka.  

Zato mačka i nije u kineskom horoskopu, a štakor jeste,a od tog dana mačke se osvećuju za nanesenu nepravdu...

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Borba izmedju lignje i k ita

Prolazi kit i vidi lignju, pa kaže: ''Ne odaješ mi poštovanje?'', ''Ja sam morski kralj! Ti si jedan obični mekušac, i moraš da me uvažavaš!''''Nemoj misliti da si me uplašio'', odgovori Lignja. ''Ja jesam mekušac, ali vrijedan koliko i ti, što ću ti i dokazat ako prihvatiš da izađemo na dvoboj.ti odluči kada i gdje.''Za tri mjeseca!'' odgovori kit.

Na dan dvoboja, Kit stiže na ugovoreno mjesto prskajuć i dižući veliku galamu.Lignja, koja je u međuvremenu napunila utrobu sa crnom tečnošću,
poče da zapomaže: ''Milost...Ja sam samo običan mali mekušac.Milost!'' Tako vičući sasu mu u lice svu onu tečnost iz stomaka.
Zaslijepljen Kit sada zaurla; ''Gdje si ?''
A Lignja odgovori: ''Tu sam, kralju moj...''
Kit više ništa nije vidio, pa Lignja pređe u odlučujući napad. Obiđe ga još jednom, špricnu još crne tečnosti, a veliki sisar udari od podvodnu stijenu, i pade na pod, poražen!

KAKO JE POSTALA KRTICA

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nekakva seljak hteo da prisvoji tudju njivu, pa stoga sina zakopao u zemlju, posto ga je najpre naucio sta ce odgovoriti kad se zapita. Sudije i parnicari dodju na njivu, i tu onaj sto je hteo tudje da prigrabi rekne:"O crna zemljo, kazi cija si!" - "Tvoja sam, tvoja sam!" zacuje se detinji glas iz zemlje. Prvi gazda cuvsi to trgne se, i sudija presudi da njiva pripadne nepravednome. Kad se svi razidju, onda otac s motikom u rukama navali kopati zemlju da izvadi dete, ali deteta nema! Otac ga zove, i dete se odziva, ali sve dalje bezi. I tako se pretvori u krticu. Tako je , vele , postala prva krtica.

KORNJAČA

[You must be registered and logged in to see this image.]

Srblji pripovedaju da je covjek (prije nego je kornjaca na svijetu bila) umjesio pogacu i ispekao kokos, pa sjeo da jede, a u taj cas rupi kum njegov na vrata, a on onda brze bolje metne kokos na pogacu pa poklopi cankom i tako sakrije od kuma.
Kad kum otice, a on ustane opet da dohvati kokos i pogacu da jede, ali se ono sve (kokos, pogaca i canak) pretvorilo u kornjacu (sto je sakrio od svoga kuma). I tako postade kornjaca.

Kerber, čuvar Hada

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kerber je imao tri glave. Središnja je bila lavlja, a ostale dve pseće, tj. vučije. Rep mu je bio snop uvijajućih zmija. Njegov zastrašujući izgled savršeno je odgovarao dužnosti koju je Kerber obavljao. Bio je čuvar Hada, podzemnog sveta, strog stražar na ulazu i još stroži na izlazu. Mrtve je u podzemni svet puštao prilično blagonaklono, ali napolje nije puštao nikoga. Njegov lik je bio inspiracija za mnoge filmove.

Magarac

[You must be registered and logged in to see this image.]

Magarac je imao važnu ulogu u kultovima mnogih drevnih kultura.
U antčkom svijetu vezivan je za rituale posvećene plodnosti. Zagonetna su kazivanja evanđelista kako je Isus ušao u Jeruzalem na magarcu (ili magarici s magaretom), a narod mu je izašao u susret zasipajući ga svježim zelenilom. Osvrčući se na ova kazivanja O.Freidenberg je iznijela široke mogućnosti za tumačenje simboličke uloge magarca u mitovima Starog svijeta.
U narodnim bajanjima magarac nema značajniju ulogu. Njegova rika se asocira s velikim kašljem, pa se otuda i ova bolest naziva "magarica". Bolesniku od ove bolesti u Kratovu su u gluho doba noći mijesili pogaču sastavljenu od brašna, pepela, katrana, kopriva i mljeka crne magarice . U južnoj Srbiji, ako neko dobije napad padavice, preporučivano je da mu se kapne kap krvi od magarca (ako je muško) ili magarica (ako je žensko) koja je uzeta iz vrata jedne od ovih životinja, i to u trenutku kada one počinju njakati. Da magarac ima i obilježja nečiste životinje, svjedoči jedan magijski postupak koji se primjenjivao u Bugarskoj, u okolini Custendila. Tamo su kada vjetar puše u vrtlog ljudi pljuvali u njega, jer se smatralo da je u njemu nečista sila koja može biti uzročnik bolesti. U ovakvim slučajevima u Hrvatskoj, vihor se tjerao spominjanjem pjetla, svinje ili psa: "Odnio te crveni pjevac!"
- Petrinja; "Evo t' crne krmače!"

Zec

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zec u slavenskoj narodnoj kulturi ima višestruku simboliku. To je pokazao i A.V.Gura sistematizacijom mnogih vjerovanja i rituala vezanih za zeca kod slavenskih naroda.
U njegovoj simbolici prevladava erotska i demonološka strana (koje se inače međusobno ne isključuju). često se smatra za nečistu zivotinju i dovodi u vezu s mačkom (po šapama on se uvrštava u grupu životinja koje na nogama imaju nokte a ne papke i koje mogu biti prenosioci bolesti).
Pojedini djelovi zeca u narodnoj medicini upotrebljavaju se kao ljekovi. U Makedoniji kao ljek djetetu koje ne može spavati preporučivalo se da se spali zub zeca, a zatim da se istuca i izmiješa s vodom ili vinom i da djete to popije.

KORNJAČA

[You must be registered and logged in to see this image.]

Budući su kornjače bitno starija od čovješanstva, one simboliziraju upornost, istrajnost, dugovječnost i sporost. U Indiji kornjača je slika svemira i njegove postojanosti; na istoku. ona simbolizira ženu koja se uljepšava, miriše i rado pokazuje javnosti. U staroj Heladi on je sveta životinja Hermesa, brzog glasnika bogova. Prema legendi, Hermes je sebi od kornjačinog oklopa napravio liru na kojoj je mogao izvoditi čarobne melodije.

Kornjača nerjetko simbolizira i pravdu ili vrhovnog sudiju, jer se vjeruje da je kornjača najpametnija morska životinja i da posjeduje najmoćniju zaštitu. Ona, također, predstavlja i pobožnu osobu iskreno predanu vjeri. Ubiti kornjaču značilo je na sebe navuči veliku nesreću. San o kornjači je dobar san i predskazuje dobitak, nagradu ili sticanje korisnih znanja.

U djelu 'Naturalis historia', Plinije Stariji (23 –79 n. e.) kaže da meso kornjače anulira otrove i magične čini, a od kornjačinog oklopa su se pravile kitare (glazbeni instrument) i zavjetne posude koje su se poklanjale crkvama. Talsman u obliku kornjače stimulira skromnost i zdrav život, a služi i kao zaštita od zlih čini. Sa kornjačinim oklopom čovjeku se ništa nepredviđeno ne može desiti. Ušuškan je i siguran kao u majčinom krilu. Talisman se preporuča djeci, koja su u današnje vrijeme izložena brojnim opasnostima.

Osobi koja je željela da se izliječiti od reumatizam, savjetovano je da oboljele dijelove redovno masira žutim kornjačinim mesom, a tko se želio da izliječi od groznice, preporučano mu je da se masira uljem od kornjače, koje se inače koristilo i za ublažavanje bolova. Smatralo se da narukvica od kornjačine kože štiti od crne magije, zlih duhova i Satane.

DEVA

[You must be registered and logged in to see this image.]

Moglo bi se reći da je deva simbol dugih i neizvjesnih putovanja, biće svjetlosti i atribut izdržljivosti i umjerenosti. U indijskoj ikonografiji ona se pojavljuje kao amblem zloslutnih yogina, najavljući smrt i tugu, a u ‘Levitskom zakoniku’, smatra se nečistom životinjom, to jest životinjom koja se koristi u žrtvenim obredima. U svetoj knjizi “Zohar” govori se o letećim devama, čuvarima zemaljskog raja, ali se deva često upoređuje s letećim zmajem i pernatom zmijom.
U srednjoj je Aziji deva simbol lošeg karaktera.

U staroindijskoj mitologiji, Deva je duhovno svjetleće biće, koje je stvoreno od svjetlosti i u svjetlosti živi. U najstarijim predajama pominju se tri vrste Deva: duhovne Deve koje su nadmoćnije od smrtnika; Deve koje su dosegle prosvjetljenje i Brahmane u obličju osobnih božanstava.

Sanjati devu – dobar i uspješan posao; natovarena deva - poteškoće u radu;
jahati devu – doći do cilja uz poteškoće.

CRV

[You must be registered and logged in to see this image.]

O crvu govore mnoge legende svijeta i najčešće ga predstavljaju kao prijelaz iz zemlje u svjetlo, iz smrti u život, iz larvalnog stanja u stanje duhovnog uzdizanja. Crv nastaje iz truleži, simbolizirajući prelazak u viši stadij. Vjerovalo se da su utorak i četvrtak bili »crvlji dani«, kada nije trebalo započinjati nove projekte niti bilo šta sijati u vrtu. Ako bi se prilikom kopanja temelja za kuću naišlo na crve, trebalo je odmah prekinuti posao i tražiti drugo mjesto za gradnju, jer su crvi prema starom vjerovanju predznak nesreće.

Iako se u nekim krajevima svijeta koriste u ishrani, vjeruje se da crvi u kući donose bolest i svađu. Crvi iz drveta koristili su se za izliječenje mokraćnih tegoba i sušice, a za oslobađanje crva (glista) iz crijeva, dovoljno je bilo da se daždevnjak prošeta po remenu.
Svinjska mast otopljena zajedno s orahovim lišćem nakapana u uho, navodno je mogla da oslobodi bolesnika od crva u mozgu.

Sanjati crve – radost; crvi po tijelu – bolest.

CVRČAK

[You must be registered and logged in to see this image.]

Cvrčak je simbol loših pjesnika, nemara i nesmotrenosti. Vjerovalo se da je štetočina koji prenosi bolesti. Ako cvrči u kući smatralo se da donosi sreću, a u nekim je krajevima to bio nepovoljan znak, najava bolesti i nesreće.
Sanjati cvrčka – intrige, ogovaranje;
ubiti cvrčka – nesreća; čuti cvrčka na Badnju veče – predstoji vam sretna budućnost;
kad cvrčak napusti kuću – predznak bolesti ili smrti;
kad vam na grudi padne bijeli cvrčak – predznak obiteljske tragedije.
Također se vjerovalo da cvrčak posjeduje magične osobine: za onog tko bi pojeo kašu od zgnječenih cvrčaka, govorilo se da će imati prijatan glas i da će napraviti pjevačku karijeru.

Koza

[You must be registered and logged in to see this image.]

Koza po narodnim predajama nosi negativna obilježja. Ona, kako se vjerovalo, ulazi u red životinja koje je stvorio vrag. U narodnim pripovijetkama likovi koji se vezuju za neki tuđi i neljudski svijet imaju uza se koze - npr. vile, baba-čarobnica, itd. U bajanjima ona nema značajniju ulogu. Po jednom medicinskom rukopisu iz 1859.god. u Rotvama u Sloveniji od noćnog bića more štitili su se tako sto su na postelju prostirali bijelu kozju kožu.

U Bosni, u Visočkoj nahiji, kugu su predstavljali kao kozu.
Karavlsi u Bosni upotrebljavali su loj naprečac crknute koze za pravljenje kolačića koji su bušeni vretenom i kroz njihovu rupu djevojka "progledavala" momka da bi je zavolio. Uloga koze u magijskim postupcima uglavnom se zasniva na potiranju suprotnosti između ljudskog(čistog) i neljudskog(nečistog) svijeta u vremenu i prostoru gde je takav susret moguć, ili je ona posrednik između čovijeka i sotonskih bića. U demonološkim predajama prikaze se često javljaju u vidu jareta. Po jednom svjedočanstvu iz leskovačkog kraja, kada su "ispratili" vampira tako što su čarapu povampirenog pokojnika napunili zemljom s njegovog groba i pustili je kroz vodeničnu buku, čulo se vrekanje jareta.

Dani i noći

(legenda naroda Kititas)

[You must be registered and logged in to see this image.]

U davna vremena, pre nego što je Veliki Duh doveo ljude na Zemlju, životinje su raspravljale o dužini dana i noći. Životinje koje su smatrale da svi dani u godini treba podjednako da traju izabrale su Žabu za svog predstavnika. Druga grupa je želela da dan bude duži od noći čitave godine. Njih je zastupao Medved. Rasprava je trajala mesecima dok se obe strane nisu dogovorile da bi to pitanje trebalo staviti na glasanje i jednom zasvagda odlučiti o trajanju dana i noći.
Sve životinje su se okupile i počela je žučna rasprava koja je prerasla u veliku svađu. Najglasnija i najtvrdoglavija bila je Žaba tako da je Medved izgubio strpljenje i besno se izdrao na nju:
„Poješću te živu!”
„Prvo me uhvati!”, nadmeno je odgovorila Žaba.
Medved je cepteo od besa. Pokušao je da je zgnječi svojom ogromnom šapom, ali Žaba se hitro izmigoljila i skočila u obližnju baru. Uvukla se u mulj, pa Medved nije mogao da je nađe. Tražio ju je satima dok se nije umorio i dok ga nije prošao bes. Predložio je Žabi da se dogovore. Pristao je da dan i noć traju po 12 sati naizmenično cele godine pod uslovom da on i njegovi sledbenici mogu da prespavaju hladnu zimu i, ukoliko Žaba pristane, da ih na proleće probudi. Žaba se složila i izašla iz mulja.
Od tada se mesec ranog proleća kada se medvedi bude iz zimskog sna zove Vauk Vaukus po zvuku žabljeg kreketanja. Do današnjih dana nijedan medved neće otići na spavanje u pećinu koja je daleko od bare. Da ne bi propustio buđenje i dolazak toplih dana.

[You must be registered and logged in to see this image.]