Jegulja (Anguilla anguilla)

Jegulja (Anguilla anguilla)



Jegulja (lat. Anguilla anguilla) riba je iz porodice jeguljki (lat. Anguillidae). Ova vrsta je jedina vrsta iz svoje porodice koja nastanjuje našu obalu. Može živjeti jako dugo, do 88 godina, a naraste do 133 cm duljine i više od 6,5 kg težine. Izgled jegulje je zmijolik, ima dugo, izduljeno tijelo, leđna peraja započima daleko iza glave, rep se završava trakasto, spojem leđne i trbušne peraje. Donja čeljust jegulje je malo izduženija od gornje, oči se nalaze na samom vrhu glave, odmah poviše usta. Boja jegulje je zelenkasta ili sivkasto smeđa, a donji dio je žućkast. Obavijene su slojem sluzi koji jegulji omogućava provlačenje kroz gusto raslinje u rijekama, a također i puzanje po obali i mulju pri niskom vodostaju.

Hrane se jajašcima riba, ribljom mlađi, crvićima, puževima, ali i jajašcima žaba, malim punoglavcima, insektima,...Jegulja je većinom noćno stvorenje, kada izlazi iz skrovišta u potrazi za hranom, premda treba naglasiti da ni po danu neće odbiti zalogaj ukoliko se on približi njenom skloništu. Jegulje koje žive u Europi nisu spolno zrele, a spolno sazrijevanje se dešava u dobi 6-30 godina, ovisno o spolu i području. Boja im se tada mijenja u srebrenkastu s tamnijim bokovima, povećavaju im se nosnice i oči, produljuje im se čeljust, te odlaze u more. Prestaju se hraniti, te im se crijeva skraćuju i ostavljaju više mjesta u utrobi za spolno zrele gonade. Počinju putovanje prema Sargaškom moru, a putem se skupljaju u jata. Putovanje traje i po godinu dana, a po dolasku u Sargaško more, jegulje se mrijeste i ugibaju.

Mriještenje se odvija krajem zime i početkom proljeća, na većim dubinama, od 400 - 2500 m. Larve putuju natrag prema Europi koristeći Golfsku struju, a put traje 7-11 mjeseci, ponekad i do 3 godine. Putem se razvijaju u male bočno spljoštene i posve prozirne zmijice. Dolaskom na odredište, mijenjaju izgled u male jegulje i ulaze u slatku vodu, tj, na ušća i u rijeke.

Rasprostranjenost

Jegulja živi oko cijele Europe, od Skandinavije na sjeveru, pa sve do obala Mediterana, uključujući Baltik. Pokušaji da je se uvede u živi svijet Azije i Srednje Amerike nisu uspjeli, jer, premda je uvođenje uspjelo, nije dovelo do reprodukcije

Kod nas, jegulja je najpoznatija na ušću Neretve, gdje se razvio cijeli niz specijaliteta. Prilikom pripreme jegulju treba dobro termički obraditi jer njena krv sadrži ihtiokemotoksine.

(Wikipedija)

Zanimljivosti

Nedavna istraživanja DNK strukture jegulja pokazala su da postoje razlike kod jegulja iz pojedinih područja Europe, tj. da postoji selektivno razmnožavanje među jeguljama iste vrste, ali različitog područja prebivanja.

Jegulja u zatočeništvu kao i jegulje zarobljene u odvojenim vodenim tokovima nikada neće prijeći u spolno zrelu fazu, cijeli život će ostati kao jedinke koje se hrane.

Wigwassing, poseban način hvatanja jegulja sjevernoameričkih indijanaca.




Najveći europski uzgajivači jegulja (crveno)

Kako loviti jegulju



Jegulja pripada obitelji jeguljki (Anguillidae), a znanstveni naziv joj je Anguilla anguilla. Može doseći do 1 metar dužine i 4 kilograma težine. Ulovljene jegulje prosječno su teške oko 0.20 kilograma. Mrijesti se krajem zime u dalekom Sargaškom moru (između Antila i Bermudskog otočja). Jedna je od rijetkih riba naših krajeva koja živi i u moru i u riječnim vodama (trećinu života provede u slatkoj vodi, a ostatak u moru).

Može se naći svuda u priobalnom pojasu Jadrana, a najčešće se nalazi na mjestima gdje se slatke vode povezuju s morem (ušća rijeka, jezera s miješanom vodom). Živi u vodama muljevitog dna koja su bogata organskim detritusom (talozima). Zato je najčešće nalazimo u lukama i uvalama s muljevitim dnom. Danju se zakopava u mulj, a u sumrak i noću je aktivna. Najbolja područja za lov su ušća rijeka, poput ušća rijeke Neretve, Bojane...

Jegulja je riba koja se hrani noću, preko ljeta intenzivno, a preko zime slabije. Može se loviti cijele godine u mutnoj vodi i moru po oblačnom i kišovitom vremenu, ali najbolji rezultati se postižu u ljetnim mjesecima od sumraka do pola noći. Uglavnom se lovi s obale, jako rijetko iz plovila. Možemo je loviti odmetom srednje konstrukcije, štapom s rolom i parangalom. Kod štapa i odmeta debljina osnove je 0,40 - 0,50 mm, duljina oko pedesetak metara. Prvo se navuče lakša klizna olovnica, zatim se na kraj osnove veže vrtilica, a u produžetku predvez debljine 0.30 - 0.35, duljine od 0.5 - 1 metra sa udicom dugog vrata, širine luka 8 - 11 milimetara. Parangali se najčešće koriste u jesen. Jegulja nije izbirljiva i prihvaća razne mamce, a kao najbolji su se pokazali gliste i crvi, a ništa lošiji nisu ni komadi srdele, meso dagnje, razni račići i slično. Ukoliko je ciljani ulov veća jegulja mamčiti se može i živi glavoč.

Čim jegulja zagrize udicu, treba snažno kontrirati i brzo je početi izvlačiti iz mora jer je velika mogućnost da će jegulja svojim repom zakačiti za neku rupu ili kamen i to najčešće završava loše, gubljenjem i ribe i udice.
Krv od jegulje je otrovna, pa prilikom čišćenja jegulje treba posebno paziti na to da krv ne dođe u kontakt s očima ili s otvorenom ranom. Otrov se raspada termičkom obradom dok se jegulja priprema za jelo. Nedovoljno termički obrađena jeguljina krv može naškoditi i izazvati grčeve, povraćanje, mučninu, vrtoglavicu.


(Pijani Tvor)

Jegulja



Anguilla Anguilla (Linnaeus 1758.) joj je ime na materinjem jeziku, Naš narod je zove cijelom hrpom naziva: jegulja, angulja, bižat, jamarica, travarica, kajman, čapor, žutica... To je riba zmijolikog sluzavog tijela pokrivenog sitnim ljuskicama. Leđna peraja joj je spojena s repnom i nastavlja se na podrepnu sve do analnog otvora. Boja joj varira zbog staništa, od tamnozelenosmeđe pa do svijetlosive. Po trbuhu je svijetložuta ili bjelkasta. Mada većina autoriteta navodi kao maksimalnu dužinu do koje naraste jedan metar i težinu od četiri kilograma, postoje podaci o jedan i po metar dugim jeguljama (ženke), teškim čak do šest kilograma. Jedna od najvećih zanimljivosti vezanih uz ovu ribu je što jedan dio svog života provodi u moru, a drugi u slatkoj vodi. Mužjaci postaju spolno zreli sa devet, a ženke sa petnaest godina i tad se okupljaju u jata oblika kugle, i kotrljajući se po dnu, odlaze na put dug 3000 – 4000 milja. Cilj im je svima isti – Sargaško more. Ženke će položiti do 500000 jaja, mužjaci će ih oploditi, a tada će uginuti. Nijedna se odrasla jegulja neće vratiti u Evropu, ali ličinke duge pet do sedam milimetara, nošene Golfskom strujom, će za oko tri godine ugledati obale Starog kontinenta. Preobražuju se u končaste staklarke, duge oko pola milimetra, i borave u ušćima rijeka dok ne dosegnu dužinu od desetak centimetara, a onda kreću uzvodno prema svojoj bari, jezeru, kanalu, kamo ih vodi isti kompas koji je poslao i njihove roditelje na put. U primorju i po otocima je ljudi stavljaju u gusterne, gdje je zadužena za red i čistoću. Sve što upadne u vodu postaje njenim plijenom. U prirodi je jegulja proždrljiva riba koja se hrani mesom riba, rakova, mekušaca, ličinki kukaca... Danju leži u mulju i tek u sumrak se pokreće. Zima isto nije njeno doba. Tad se slabije hrani i više vremena provodi mirujući. Zato je ljeti vrlo aktivna.

(Podvodni.hr)

Kako je uloviti?



Najpoznatija lovišta kod nas su Neretva i njeno ušće, Cetina, Zrmanja te Vransko jezero. Može se loviti i uz cijelu Jadransku obalu, bolje i učinkovitije na ušćima rijeka i vruljama. Tražiti je treba na muljevitom dnu koje obiluje organskim talogom. Doba dana za uspješan ribolov je veče do ponoći. Još ako ste odabrali kasno ljeto ili ranu jesen, a voda je mutna i još se k tome sprema nevrijeme s juga, ulov je zajamčen. Načini na koje se jegulje love su mnogobrojni. Gotovo se svi ribolovni alati mogu primijeniti na ovu ribu, no jedan je posebno zanimljiv i osobit. Koriste ga oko Omiša, Novigrada i Obrovca. To je špruj ili gratulja. Potrebno je na štap (ne mora biti ribolovni) vezati oko jedan i po metar konopa na čijem kraju se nalaze nanizane gliste. Spuštanjem u vodu, čeka se griz. Kad jegulja zagrize, potrebno ju je samo dovoljno brzo izvući na suho. Zbog svoje pohlepnosti neće ispustiti ponuđeni mamac niti izvan vode. Još jedan neobičan, mada ne baš sportskoribolovni način je i lov polaganjem snopa pruća na dno. Nakon nekoliko dana snop se podigne i u njemu će se naći nekoliko jegulja. Ribolov jegulje udicom je, u principu, vrlo jednostavan. Sam sistem se slaže od osnovnog najlona debljine 0,40 mm, kliznog olova, vrtuljka (obavezno), te predveza nešto tanjeg promjera, npr. 0,35 mm dužine oko tridesetak centimetara i udice dužeg vrata. Idealna udica za ovu ribu je udica sa zazupcima na vratu, tzv. Worm hook.

Što i kako voli jesti



Jegulja 06S ješkom se ne može pogriješiti ako se odabere bilo što mesnog porijekla, no najboljim izborom su se pokazale kišne gliste i kokošja crijeva. Prilikom nizanja na udicu treba voditi računa o tome da vrh udice obavezno viri. Kad jegulja uzme ponuđeni mamac, prevrnuti će ga dva-tri puta u ustima prije nego ga proguta. Svo vrijeme će odvlačiti čitav sistem, pa zato i ne treba odmah reagirati već treba sačekati da izvuče jedan do jedan i po metar najlona, pa tek onda odlučno i snažno kontrirati. Zakačena jegulja će pružiti snažan i silovit otpor, naravno, zavisno od veličine. Izvlačiti se može bez straha da će otpasti, jer ona za razliku od svog morskog rođaka ugora, neće pregristi najlon. Uvijati će se oko njega pokušavajući se osloboditi. Mogućnost gubitka lovine leži jedino u tome da zapne u korijenju nekog panja ili u kakvoj kamenoj šupljini pri obali, odakle će je biti teško izvući. Kad se nađe u takvoj rupi i repom napravi «lakat», jegulja tu najčešće i ostane. Zato je treba izvlačiti bez puno kalkuliranja, konstantno držeći najlon napetim.

Oprara je poželjna kod krupnijih primjeraka isključivo zbog mogućeg pucanja najlona zbog težine lovine. Sluz koju jegulja obilato ispušta prilično će onečistiti vašu opraru. Zato je najbolje pustiti da se mreža osuši, pa je onda trljanjem možete vrlo lako očistiti. Izlaskom na suho borbi nije kraj. Ulovljenu jegulju držite dalje od ostale opreme, a prvenstveno od najlona, jer će ga sigurno zamrsiti. Ulovljene, žive jegulje možete držati u jutenoj vreći čiji otvor mora biti dobro vezan i izdignut od podloge, ili u čuvarici čiji poklopac mora čvrsto nalijegati na prsten otvora. Ako ribu nemate namjeru pustiti, plemenito bi bilo skratiti joj muke. Hvatanjem za predvez i udarcem jegulje o zemlju možete je primiriti. Prekrijte je suhom krpom, pa je onda čvrstim stiskom prihvatite neposredno iza glave gdje je zarezom noža lako usmrtite. Pritom morate biti oprezni. Jeguljina je krv otrovna i može prouzročiti ozbiljne tegobe ako dospije u oči, usta, ili krvotok, na primjer preko rane na ruci. Otrov je, kao i kod ostalih naših riba termolabilan, pa se termičkom obradom neutralizira. Za jegulju kažu da je dobra pripremljena bilo kako. Meso joj je tečno i ukusno. Jesti se može pečena, pržena, na brudet, marinirana, sušena, dimljena i konzervirana.
Pa sad, na vama je! Obucite nešto toplo i vodonepropusno, i u potragu za putnikom. Možda joj je put upravo ispred vaših štapova

Jegulja


Na koži su vrlo sitne ljuske; ledna peraja počinje daleko iza. prsnih peraja; odozgo je tamnosmeda do zelenkastosmeda; odozdo je žućkastobijela; spolno zrele jegulje su srebr­nastosjajne; usni otvorjevelik; d do 50 cm, 9 do 150cm.

Rasprostranjenost: gotovo sve stajaćice i tekućice Evrope do Bijelog mora; osim u području Volge; udo­maćila se čak i uz morske obale. Životni prostor i način života: vode muljevita dna; živi i u slanoj vodi; aktivna je u sumrak i noću, danju se zakopava u mulj; pliva vijugajući tijelom; zimi miruje u dnu. Pre­hrana: uglavnom sitne ribe, crvoliki beskra­lješnjaci, puževi, riblja ikra i ličinke kukaca. Razmnožavanje: polaže 500000 jaja; d je spolno zreo sa 9, 9 sa 15 godina; od proljeća do ljeta mrijesti se u Sargaškom moru; 99 i d d ugibaju nakon mriješćenja; izležene ličin­ke duge su 5-7 mnn, prozirne i plosnate; nošene Golfskom strujom, za tri godine opet dospiju do obala Evrope, te se preobraze u oko 65 mm duge, končaste staklarke, koje se zadržavaju u riječnim ušćima dok ne dosegnu oko 10 cnn, nakon čega plivaju uzvodno. Život­ni vijek: 15-20 godina, pa i više. Privredno značenje: vrlo je cijenjena jestiva riba.



svijetokonas.