Kako Biblija gleda na žene?

Kakav je status žene u Bibliji?
Odobrava li Bog nejednakost polova, tj. diskriminaciju žena?


Kao prvo, da bi se uvidjela Božja nakana prema njegovim stvorenjima, treba započeti samim izvještajem o stvaranju čovjeka. U Postanku 2,18 Bog odlučuje od rebra muškarca stvoriti ženu koja će biti Adamu "pomoć kao što je on", doslovce prevedeno "onaj tko će stajati sučelice čovjeku". Tekst u 5,1-2 kaže da muškarac i žena zajedno jesu čovjek (doslovce: Adam). Dakle, jasno je kako stvarajući ženu Bog ne stvara muškarcu služavku. Tu će misao Ellen G. White lijepo izložiti u Patrijarsima i prorocima: "Eva je bila stvorena od jednog Adamovog rebra, što pokazuje da ona nije imala vladati nad njim kao glava, a niti, kao podređena, biti nogama gažena, nego stajati uz njega kao ravnopravna i biti od njega voljena i zaštićena." Možemo slobodno shvatiti stvaranje žene kao vrhunac stvaranja uopće.



Ali je jasno da je situacija već tisućama godina drugačija. Žene su mahom podređene muškarcima, osobito u civilizacijama izvan zapadnoga kruga, i samo ih je mali broj koje uživaju kakvu-takvu ravnopravnost među spolovima. Ovakvo je stanje posljedica grijeha. Kad je prvi ljudski par zgriješio, Bog je nad ženom izgovorio sljedeće teške riječi (Postanak 3,16b): "Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom." Ovdje se ne radi o božanskoj nakani ili pak o osudi. Bog samo proriče stanje stvari u svijetu pod vlašću grijeha. Žena je stvorena kao slabija od muškarca, što je anatomska činjenica, i to nije imalo nikakvo značenje u Edenu. Ali nakon Edena, grijehom je uspostavljen svijet u kojemu vrijedi pravilo "Tko je jači, taj tlači". Bog nije stvorio ženu slabijom od muškarca da bi muškarac nad njome vladao, ali činjenica da je žena stvorena slabijom od muškarca – što je trebalo dovesti do upotpunjenja njihove veze u Edenu – nakon pada u grijeh postala je razlogom prevlasti muškaraca. Žena dolazi u jedan proturječan položaj, tjerana nagonom k muškarcu, ali opet tlačena upravo od objekta svoje žudnje. Bog tu činjenicu priznaje, što pokazuje izborom isključivo muškaraca za svećenike i za apostole, ali je ne odobrava kao vječno rješenje, što pokazuje jednakim odnosom spram spasenja i jednih i drugih. Najbolja je potvrda za to tekst u Galaćanima 3,28: "… nema više ni muškog ni ženskog, jer ste svi samo jedan u Kristu Isusu." Za vječnog Boga žene i muškarci su jednaki. Sadašnja je nejednakost nešto samo privremeno i neželjeno. Takvim pristupom možemo razumjeti i sve druge biblijske tekstove na tu temu.


Željko Porobija

Bog lepo gleda na zene, samo zene zele da budu vece nego sto jesu, od muskarca i od Boga, da se uzdignu iznad svega    

To je njihova zabluda