Najveća sportska neprijateljstva

Ako joj slomim nogu, imam veće izglede za zlato


Na drugom kraju svijeta  Amerikance je naglo počelo zanimati umjetničko klizanje. Tonya Harding bila je ružno pače, "white trash" kako to Amerikanci kažu, a Nancy Kerrigan ljepotica i miljenica nacije. Pogotovo nakon 6. siječnja 1994. godine.



- Zašto ja? - vikala je Kerrigan dok je ležala na podu u hodniku poslije treninga. Napadač ju je palicom nekoliko puta udario po koljenu, s ciljem da joj slomi nogu kako bi Harding postala američka i olimpijska prvakinja.

Harding je bilo prilično lako povezati s napadačem Shaneom Stantom.

- Zapravo je smiješno koliko je plan bio loš. Shawn Eckhardt, koji je u to vrijeme bio tjelohranitelj Hardingovoj, svima je pričao što su napravili, a kako se nisu potrudili koristiti lažna imena, brzo smo ih pronašli i sve povezali. Eckhardt je sve priznao već u prvom razgovoru s policijom - sjetio je glavni istražitelj u tom slučaju.

Harding je odbacivala optužbe da je naručila napad na protivnicu, a nakon što je osvojila prvo mjesto na američkom prvenstvu, osigurala je nastup na Olimpijskim igrama u Lillehammeru 1994.

Problem za nju bio je što Stant nije uspio dovoljno jako ozlijediti Kerrigan. Nancy se pojavila na Olimpijskim igrama, čak i trenirala zajedno s Harding i odbijala prihvatiti njezinu ispriku, a u najgledanijem prijenosu u povijesti klizanja, u Lillehammeru je osvojila olimpijsko srebro, odmah iza zlatne Oksane Bajul.



Harding i dalje sve demantira

Harding nije izdržala pritisak medija i publike. Na treninzima ju je tjednima pratilo stotinjak novinarskih ekipa i više stotina gledatelja, stalna pitanja o tome je li naručila napad na konkurenticu dovela su ju do sloma.

Rekla je da nije bila glava napada, nego je to bio njezin tadašnji muž Jeff Gillooly. Poslije je izjavila da je doznala kako je organizirao napad s Eckhardtom i Stantom, no da nije smjela ništa reći jer ju je muž silovao s još dvojicom muškaraca i prijetio joj smrću ako išta kaže o napadu.

Na kraju je u Lillehammeru bila osma, a poslije Igara Američki savez umjetničkog klizanja oduzeo joj je pravo nastupa na bilo kojem natjecanju.

- Klizanje mi je bilo sve na svijetu, a oni su mi to oduzeli. I to zbog nečeg što uopće nisam napravila - pričala je Harding na 20. godišnjicu incidenta, iako i njezini prijatelji otvoreno priznaju kako ne vide kako je moguće da nije željela nauditi Kerriganovoj.

No to nije najgori dio priča o ovim rivalstvima. Žestoki i ozbiljni napadi koji nemaju baš nikakve veze sa sportom prošli su gotovo nekažnjeno. Harding je platila 160 tisuća dolara kazne i odradila 500 sati društveno korisnog rada, a Gillooly, Stant i Eckhardt su nakon kraćih zatvorskih kazni promijenili imena i mirno nastavili sa životom.

24 sata

Rivalstvo završeno paralizom: "Više bih volio da sam bio 2."


Wayne Rainey i Kevin Schwantz obilježili su rane 90-e u najjačoj, kraljevskoj klasi Svjetskog prvenstva u motociklizmu. Amerikanci su bili potpune suprotnosti...


Ne znam zašto sam ga toliko mrzio. Mislim, znao sam da je on mene mrzio, pa sam valjda zato mrzio i ja njega.

Tako je Kevin Schwantz opisao svoj odnos s Wayneom Raineyjem dugih 20 godina poslije kraja karijere u motociklizmu.

U vrijeme kad zbog žestoke konkurencije nije bilo moguće da jedan vozač ostvari deset uzastopnih pobjeda, kao što je to ove godine napravio Marc Marquez, do pobjeda i naslova dolazili su i Mick Doohan, Eddie Lawson i Wayne Gardner, ali ničiji dvoboji na stazi nisu privlačili toliko pozornosti kao oni između dvojice Amerikanaca.

Kao i većina onih koje smo spominjali u ovim rivalstvima, Rainey i Schwantz također su bili čiste suprotnosti. Rainey je vozio savršeno precizno, uvijek je bio proračunat, a Yamaha mu je dala sve ono što Schwantz na Suzukiju nije dobio do 1993. godine.

No zbog divljeg stila, vožnje bez respekta i straha, Schwantz je i na slabijem motociklu mogao parirati Hondama i Yamahama. Od vrludanja zadnjeg kraja kod pretjecanja u posljednjem krugu Hockenheima 1991. godine i danas se zaledi krv u žilama.



- Njegova oštra kočenja bila su zastrašujuća. Htio sam to naučiti od njega - rekao je Rainey.

- Više puta sam ga pobijedio u izravnim borbama, no Wayne je bio pametniji vozač. Kad bih ja pobjeđivao, on bi bio na postolju. Kad je on pobjeđivao, ja sam bio peti, šesti, sedmi. Godinama poslije sam ja od njega naučio kako biti konstantniji - priznao je Schwantz.

Zaista, Schwantz je ostvario više pobjeda (25-24), ali Rainey je više puta bio na postolju (65-51). To mu je i donijelo više naslova prvaka (3-1) u kraljevskoj klasi.
Vozili posljednju VN Jugoslavije na Grobniku

Rivalstvo je počelo još 1986. godine u američkoj seriji Superbikea, a na svjetske se staze preselilo već 1987. Prvi pravi obračun u borbi za naslov prvaka imali su 1990. godine.

Rainey i Schwantz ostvarili su po pet pobjeda uoči posljednje četiri utrke sezone. Na prvom i drugom mjestu završili su i na posljednjoj utrci Svjetskog prvenstva na našem Grobniku. U lipnju 1990. Rainey je pobijedio ispred Schwantza i Britanca Nialla Mackenzieja.

No isti divlji stil koji je Schwantza doveo u priliku da uzme titulu, na kraju ga je i ostavio bez naslova. Nije se znao smiriti, odustao je na tri od posljednje četiri utrke i prepustio veliki pehar Raineyju.

Rainey je još dva naslova osvajao 1991. i 1992. godine, prije nego je 1993. donijela veliku priliku Schwantzu. Pobjeđivao je u Australiji, Španjolskoj, Austriji i Nizozemskoj, dok je Rainey bio bolji u Maleziji, Japanu, Kataloniji i Češkoj, što mu je donijelo vodstvo 214-203 uoči posljednje tri utrke sezone.

Kraj rivalstva u Misanu 1993.

Na samo jednom je nastupio. Velika nagrada Italije u Misanu 1993. godine bila je posljednja u njegovoj velikoj karijeri.



- Sjećam se da sam samo vidio da je pao, nisam znao koliko je ozbiljno. Znao sam da je tu moja prilika, da mogu ostati na trećem mjestu i preuzeti vodstvo uoči posljednje dvije utrke, što se i dogodilo. Koliko je teška ozljeda bila, doznao sam tek navečer - sjeća se Schwantz.

Rainey je vodio u utrci, no pao je u desnom zavoju i u padu slomio kičmu. Ostao je paraliziran od prsa nadolje, u kolicima je gledao kako Schwantz na Suzukiju osvaja naslov prvaka.

- To je rizik koji svi preuzimamo u ovom sportu, svi znamo što je ulog - počeo je svjetski prvak iz 1993., pa ipak objasnio da takav ulog nema nikakvog smisla kad velikan poput Raineyja ostane paraliziran.

- Više bih volio da sam završio drugi. Nije bilo vrijedno toga - priznao je Schwantz.

- Često mi je govorio kako nije zaslužio taj naslov jer sam ja pao. Ali rekao sam mu kako se on sam doveo u tu situaciju da može iskoristiti jednu jedinu moju pogrešku. Grešku sam, nažalost, napravio - objasnio je Rainey.

Ni Schwantz nije dugo izdržao u svijetu motociklizma bez Raineyja. Motivacije je ponestalo, ozljede su postale svakodnevnica, pa se odlučio oprostiti 1995. godine kao 30-godišnjak. FIM je umirovio njegov broj 34.

Nisu smjeli biti prijatelji


Tužan kraj rivalstva otvorio im je vrata prijateljstva. Sunarodnjaci koji su se sretali po stazama godinama nisu progovorili više od kurtoaznih riječi, no poslije ozljeda i karijera postali su dobri prijatelji.

- Sad to možemo biti. Onda nismo smjeli - zaključio je Rainey.

I jedan i drugi ostali su u svijetu utrkivanja, Rainey je bio savjetnik u Yamahi, Schwantz u Suzukiju, a i danas se sretnu u utrkama. Na legendarnoj stazi Laguna Seca voze karting, Raineyjev je prilagođen za potpuno upravljanje rukama.

Njihovim odlascima, počeo je nestajati i američki utjecaj u MotoGP-u. Kenny Roberts Jr. iskoristio je prijelazno razdoblje poslije Doohana i prije Rossija i osvojio naslov prvaka 2000. godine na Suzukiju, a 2006. godine Nicky Hayden nekako je došao do titule prvaka - sa samo dvije pobjede u cijeloj sezoni.

Možda se baš zbog Raineyja i Schwantza dogodi povratak Amerikanaca na svjetsku scenu. Schwantz je sudjelovao u stvaranju staze Circuit of the Americas (COTA) u Austinu, najmodernije staze na svijetu, na kojoj će odrastati neki novi američki vozači.

A odrastat će u seriji koju će voditi baš Rainey. Od sljedeće sezone predvodit će MotoAmericu, grupu koja će organizirati američki Superbike - natjecanje koje je omogućilo i Raineyju i Schwantzu dolazak na svjetsku scenu.


24 sata

Brady vs. Manning: Zbog njih su i Europljani ludi za NFL-om

Dvojica igrača koji su obilježili posljednjih 15 godina u američkom nogometu i na pragu 40-ih nastavljaju s vrhunskim igrama i obaraju povijesne rekorde u NFL-u



Uvijek sam mu se divio, uvijek sam ga gledao kao uzora. Stariji je od mene i ima više iskustva od mene, a možda kad ja dođem u njegove godine i ja budem na toj razini.

Te dvije rečenice nedavno je izrekao Tom Brady, vođa navale New England Patriotsa, a radi se o njegovom odnosu s Peytonom Manningom, quarterbackom Denver Bronocosa. No dio s godinama dio je humora Bradyja, s obzirom na to da Manning ima 38 godina, a Brady - 37.

Početkom studenoga Broncosi i Patriotsi odigrali su prvu utakmicu u povijesti NFL-a u kojoj su oba quarterbacka imala više od 150 pobjeda u regularnoj sezoni. Bio je to njihov 16. međusobni duel, pobjeda Patriotsa 43-21 znači da je Brady u vodstvu 11-5 protiv Manninga.

- Dobro, inače nisam užasan, ali danas sam bio baš užasan. Ako vam je glavni igrač užasan, nećete pobijediti u previše utakmica - pričao je poslije susreta samokritično Manning, iako je s dva dodavanja za touchdown produžio svoj niz s barem dva takva dodavanja na 14 uzastopnih utakmica.

Tjedan dana poslije podijelio je pet vrhunskih asistencija u pobjedi protiv Oaklanda Raidersa, niz se popeo na 15 utakmica s dva ili više dodavanja za touchdown, što je rekord NFL-a. Ima ih Peyton još u svojem vlasništvu, poput 520 uspješnih dodavanja za polaganje, najviše u povijesti lige.

Brady je na toj ljestvici trenutačno četvrti, s 381 dodavanjem. Daleko više od onog što je itko očekivao od njega kad su ga Patriotsi uzeli kao 199. izbor u šestoj rundi drafta 2000. godine.



Manning je dotad već bio zvijezda, prvi izbor drafta 1998. godine, koji je započeo svoj niz od 227 utakmica u početnoj postavi napada Indianapolis Coltsa, još jedan u nizu njegovih rekorda.

No dok je Manning skupljao rekorde, Brady je skupljao naslove prvaka, zbog čega je i došao u raspravu o najboljem svih vremena. Pobijedio je u svojih prvih devet utakmica doigravanja, osvojio naslove 2002., 2004. i 2005., a dva je puta proglašen najkorisnijim igračem Super Bowla.

Manning je dotad također dva puta bio MVP, ali sezone, ne finala. Počeo se širiti glas da se guši u velikim utakmicama, jer su njegovi Coltsi ispadali u prvim utakmicama doigravanja 1999., 2000. i 2002., a prvu pobjedu u playoffu Manning je ostvario tek 2003. godine, kad je Brady već imao naslov prvaka. Često su mu na putu bili baš Patriotsi, pa nije ni imao priliku zaigrati u velikom finalu.

No poslije 2005. godine stvari su se u rivalstvu promijenile. Brady je izgubio vodeće igrače iz obrane, a Patriotsi pod njegovim vodstvom postali mnogo jača napadačka momčad, u kojoj je Brady počeo dostizati statistike kakve je Manning imao.

Manning je s druge strane u doigravanju uspio okrenuti zaostatak 21-3 protiv Patriotsa i pretvoriti ga u pobjedu 38-34, pa u Super Bowlu doći do prve nagrada MVP-a finala i prvog naslova prvaka, nakon pobjede protiv Chicago Bearsa 29-17 2006. godine.

To je ujedno bio i posljednji naslov koji je jedan od njih osvojio, a slične puteve nastavili su i s ozljedama. Brady je propustio 2008. zbog ozljede koljena, a Manning 2011. zbog teške ozljede vrata. A baš po tim sezonama Amerikanci su pokušali odrediti tko je bolji od njih dvojice.



Patriotsi su i bez Bradyja 2008. došli do omjera 11-5, dok su Coltsi bez Manninga 2011. pali na omjer 2-14, najgori u ligi. Brady je dio vrhunskog sustava Billa Belichicka, a Manning je bio sustav za sebe u Coltsima, pa poslije i u Broncosima.

- Peytona su proglasili gubitnikom nepravedno jer nikad nije imao obranu kakvu je Tom imao s nama. Ako i nije igrao dobro, znao je da će ga iskusni igrači iz obrane izvući. S druge strane, Peyton nije imao tu prednost. Da je bio u našem sastavu, bez problema bismo osvojili tri Super Bowla, nema nikakve dileme - priznao je i Rodney Harrison, bivši suigrač Bradyja.

- Manning je najbolji quarterback protiv kojeg sam ikad vodio momčad - izjavio je Belichick, koji ga je tako svrstao iznad Joea Montane, Dana Marina i Johna Elwaya.


REUTERS/PIXSELL

No Brady uvijek može pokazati prstom na brojke. Ima 11 pobjeda u 16 međusobnih susreta i dva naslova prvaka više (3-1), zbog čega će mirno prepustiti Manningu kategoriju MVP-a lige (pet naslova Manninga, dva naslova Bradyja).

- To je kao politika. Nikad liberal neće uvjeriti konzervativca da je njegov put pravi put. Nikog iz Peytonove publike nećete uvjeriti da je Brady bolji. Obojica će završiti u kući slavnih s osmijehom na licu. Zašto bismo raspravljali? Postavimo ih obojicu na Mount Rushmore quarterbackova - napisao je ESPN-ov Greg Garber, a s njegovim stavom poistovjetit će se i Manning i Brady.

- Na njega uvijek možete računati. Svakog tjedna. Bilo je mnogih velikana na koje se niste mogli osloniti kao na njega, ja ću ga uvijek cijeniti jer je bio netko tko je pronalazio načine kako postati bolji - opisao je Brady svojeg rivala, a nakon što su Patritosi krenuli u ovu sezonu s 2-2 uz mnogo kritika na Tomov račun, baš je Manning bio prvi koji ga je branio.



REUTERS/PIXSELL

- Sve ovisi o tome koliko vjerujete navodima, izvorima, "njima" i "ljudima". Ne govorim u Tomovo ime, ali siguran sam da ga nije bilo baš previše briga za "njih".

Patriotsi su otada ostvarili pet pobjeda u nizu, uključujući i onu s početka priče, protiv Manninga i Broncosa. Sasvim dovoljno da 68.756 gledatelja u Foxboru zapjeva u glas:

- Brady's better! (Brady je bolji!)

A tek dogodine ući će u Manningove godine...

24 sata

Najveća rivalstva: 'Mali zeleni' i Pele, mržnja kojoj nema kraja

Diego Armando Maradona i Edson Arantes de Nascimento Pele dvojica su najvećih nogometaša svih vremena. I danas se vode rasprave o tome koji je bio veći od njih


Jedan je odigrao 492 službene utakmice, uz 258 golova, 91 nastup za reprezentaciju i 34 gola za izabranu vrstu. Drugi je u 669 utakmica zabio 626 golova, a u 92 nastupa za nacionalnu momčad pogađao je 77 puta.

Jedan je praktički sam osvojio svoj jedini naslov svjetskog prvaka. Drugi je predvodio momčadi iz snova koje su tri puta osvajale mundijale. Obojica su osvajali Zlatnu loptu, naslove i kupove u klubovima, a na kraju su podijelili nagradu za Fifinog nogometaša stoljeća još prije 14 godina.

- Da, ali ljudi su glasovali za mene. Sad "ovi" žele da ja dijelim tu nagradu s Peleom. Neću je dijeliti ni sa kim - ljutit je bio Diego Maradona, s obzirom na to da je od navijača dobio znatno veći broj glasova nego Pele u izboru 2000. godine.

Ništa mirniji nije bio ni kad je Pele deset godina poslije bio među rijetkima koji su mislili da je Jabulani vrhunska lopta za Svjetsko prvenstvo u Africi.

- Pele bi se trebao vratiti u muzej.



Tu je možda i najveća razlika između njih dvojice. Argentinac se nikad nije bojao otvoreno reći što misli, dok je Pele prihvatio diplomatsku ulogu. Zato i jest uvijek nasmijan u svečanim ložama uz bok različitim Blatterima i Platinijima, dok je Maradona sve češće zvijezda YouTubea. Novinari ga obožavaju zvati kao gosta u studio, znaju da će dobiti nešto spektakularno.

- Ne znam zašto me uopće uspoređujete s Peleom. Moja majka je rekla da sam ja snažniji i da je on igrao protiv protivnika koji se nisu ni micali - jednom je rekao u intervjuu na pitanje tko je veći od njih dvojice.



A ako se već u nogometnim krugovima ne raspravlja je li bio bolji Maradona ili Pele, raspravlja se o tome tko je najbolji nogometaš današnjice. I dok se većina svijeta misli zašto bi dala glas Leu Messiju ili Cristianu Ronaldu, Pele se bez imalo oklijevanja okrenuo - Neymaru.

- Bože, kako je to glupo! Možda Neymar i jest najbolji na svijetu. Ali to bi značilo da je Messi s nekog drugog planeta - nasmijao se Maradona.

Ni Pele nije ostao dužan. Iskreno će priznati da misli da je bolji od Maradone jer je bolji uzor za sve mlade i nikad nije imao problema s drogom, kao njegov ljuti rival.

- Maradona je bio odličan igrač, ali, nažalost, svi vidimo što je napravio od sebe - rekao je Brazilac.

Nije dugo čekao na backhand s druge strane.

- I što sad ja da kažem? Pa Pele je debitirao s muškarcem - aludirao je Maradona na glasine iz pedesetih, kad se često pisalo o tome da je najveći brazilski nogometaš izgubio nevinost u istospolnom odnosu.



U godinama prepucavanja s Maradonom, Pele je naučio kojim stilom treba odgovoriti na provokacije "malog zelenog". A i odgovori na pitanje o tome tko je zaista najveći na svijetu postajali su sve originalniji.

- Maradona ne može biti u konkurenciji za najboljeg igrača. Pa on nije znao ništa desnom nogom. I nije zabijao glavom. Jedini važan gol glavom zabio je - rukom.

A čovjek koji je "Božjom rukom" opravdao svoj gol Engleskoj u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 1986. prije godinu dana odlučio je završiti raspravu jednom zauvijek.

- Nemojte me uspoređivati s Peleom. Ne volim to jer on stalno priča glupe stvari. On priča gluposti svaki put kad uzme krivu pilulu...

Jedan je 21 godinu profesionalne karijere proveo u Argentini, Italiji i Španjolskoj. Drugi je 21 godinu profesionalne karijere proveo u Brazilu i Sjedinjenim Američkim Državama. Nogometu su dali 42 godine vrhunske igre i još nekoliko godina neuspješnih pokušaja na pozicijama oko terena.

- Najveća razlika između mene i njega jest da ja poštujem sve nogometaše, a Pele nema nikakvog poštovanja za njih. Pele je prijatelj onih koji upravljaju nogometom. Ja nisam njihov prijatelj. Ja sam s igračima - objasnio je Maradona, koji nije mogao protiv sebe ni u drugim usporedbama.

- Za mene je Leo Messi odličan mladić. Ali svejedno sam ja bio najbolji.

24 sata

Bird i Magic nisu razgovarali sedam godina


Earwin Magic Johnson i Larry Joe Bird u NBA ligi su se sreli 37 puta, uz 22 pobjede Magica i 15 pobjeda Birda. U osamdesetima su kombinirano osvojili osam naslova



Kad god bi izašao raspored sezone, zaokružio bih utakmice s Bostonom. To su bile One Dvije utakmice i ostalih 80, rekao je Magic Johnson.

- Za vrijeme sezone svaki dan sam čitao novine. Zanimala me samo jedna stvar: Kakve je brojke noćas imao Magic Johnson - kazao je Larry Bird.

Dvojac je to koji je spasio NBA ligu. Nakon uspona s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih godina, najjača košarkaška liga započela je s laganim padom kako se približavala osamdesetima, a ostat će zapisano da je 1979. godine finale sveučilišne košarke bilo gledanije od bilo koje druge košarkaške utakmice. I danas je to najgledanija sveučilišna utakmica ikad.



Finale u kojem je Magic Johnson s Michigan Stateom iznenadio Larryja Birda i njegovu Indiana State. Magic je odveo svoju ekipu do pobjede 75-64, bio proglašen i za najboljeg igrača završnice, a Birdovoj ekipi bio je to prvi poraz u sezoni nakon 33 pobjede.

Tog ljeta prijavili su se na draft. Jedan je završio u Bostonu, drugi u Los Angeles Lakersima, čime je na najbolji mogući način obnovljeno rivalstvo još iz pedesetih.

Sedam godina šutnje

Nevjerojatno zvuči podatak da su se upoznali još 1978. godine, kad su bili dio iste ekipe, selekcije najboljih igrača sa sveučilišta koja je igrala prijateljske utakmice protiv europskih reprezentacija. Nisu riječi progovorili, ali košarkaški fanatici prepričavaju najbolju akciju ikad izvedenu.

Bird je povukao kontru, dao dodavanje iza leđa za Magica, koji je s desne strane driblingom izbacio Andreja Lapatova i dodao u sredinu jednako atraktivno, preko ramena, samo da bi Bird iz odbojke vratio na drugu stranu, a Magic položio za kraj muka obrane SSSR-a.

- Bile su to tri nevjerojatne sekunde košarke. Pomislio sam samo koji je užitak igrati s Larryjem, a i publika je bila na nogama - sjeća se Magic.

- Siroti igrač u obrani se dvaput zavrtio dok je pokušao pratiti naša dodavanja. Priznajem, smijao sam mu se, nije znao što radi - dodao je Bird.

Trenutak poslije čudesne akcije 21-godišnji Larry i tri godine mlađi Johnson samo su se pozdravili, dali pet jedan drugom i nastavili igrati obranu bez ijedne izgovorene riječi. Tek kad je došao kući u French Lick u Indiani, Bird je priznao bratu Marku:

- Upravo sam vidio najboljeg igrača u sveučilišnoj košarci. Zove se Earvin Johnson.
Ručak 1985. godine

Kad su stigli u NBA, odmah su počeli ostavljati trag. Magic je osvojio naslov 1980., Bird godinu poslije. Magic vraća titulu 1982., a Bird 1984. Na redu je bio Magic 1985., pa i Bird 1986. Stariji i istrošeniji Celticsi nisu mogli pratiti ritam, Lakersi su osvojili naslove još i 1987. i 1988. godine.



A sva ta finala imala su vrhunske gledanosti jer su ljudi jedva čekali vidjeti obračun ove dvojice. Jedan je predstavljao sav glamur Los Angelesa i showtime košarku Lakersa, a drugi "plave ovratnike" rodne Indiane i svojeg Bostona, što je zaintrigiralo i Converse, koji ih je pozvao na zajedničko snimanje reklame 1985. godine u Birdovom rodnom kraju.

- Bio sam strašno nervozan. Nisam imao pojma što će se događati - objašnjava Magic.

Za vrijeme snimanja dvojica najboljih košarkaša svojeg vremena odigrala su jedan na jedan. Bez riječi. Bez komentara. Sve do ručka poslije snimanja.

- Njegova me majka snažno zagrlila i pozdravila, pripremila nam je ručak i tek kad smo sjeli zajedno za isti stol, počeli smo pričati o košarci. A sasvim je logično da smo imali zajedničkih tema. Obojica smo iz Midwesta, obojica smo odrastali u siromaštvu, obitelji su nam sve što smo imali, košarka nam je sve što smo imali. Tu sam promijenio svoje mišljenje o Larryju - prepričao je Johnson prvi razgovor s velikim rivalom.



Prvo upoznavanje 1978. godine. Prvi razgovor 1985. godine. A neko vrijeme i jedini ozbiljni razgovor koji su imali. Sve do studenoga 1991. godine.

Dijagnoza za kraj rivalstva i početak prijateljstva

- Bio je to najgori osjećaj koji možete zamisliti - rekao je Bird, nakon što mu je preko telefona Magic Johnson među prvima rekao da ima HIV.

- U to vrijeme, HIV je bio smrtna kazna. Ali iz nekog razloga, kad me nazvao i rekao da će sve biti u redu, povjerovao sam mu. Sve što mi je ikad rekao bila je istina, pa sam vjerovao i da će tad biti sve u redu.

Bird je opisao koliko je bio šokiran.

- Obožavam košarku. Obožavam se natjecati, uvijek sam jedva čekao da dođem u dvoranu i treniram. Ali to je bio jedini dan u mojem životu kad mi se košarka stvarno više nije igrala.

Godinu dana poslije osvojili su zlato u Barceloni na Olimpijskim igrama. Odmah potom, Magic je na odlasku u mirovinu rekao da je zahvalan Larryju Birdu i da će mu biti prijatelj do kraja života.

Danas je Bird u Indiani, predsjednik je Pacersa, a Magic i dalje iz prvog reda prati utakmice Lakersa i Clippersa.

- Nekad se osjećaš slabim i treba ti prijatelj, samo da ti kaže da je tu za tebe i da ti pruži podršku. Ne moramo pričati svaki dan i ne radimo to. Ali znam da će Larry biti tu ako mi nešto treba, a i ja ću prvi skočiti ako Larryju nešto treba. On to zna. Vidimo se jednom, možda dvaput godišnje, čim me potapša, pozdravi i razvuče svoj osmijeh, meni je dobro. To mi daje snagu za sljedećih godinu dana, dok se ponovno ne sretnemo - zaključio je Magic Johnson priču o prijateljstvu poslije godina šutnje.


24 sata