Kada se priroda poigra bojama

"Priroda je sva od ritmova sačinjena. Počiva u nerazmrsivosti zvukova, pevanja igre i osvetljene slike. Vetar je tu, da samo omeđi granice na rubovima. I da uzburka praiskonski nemir."


medias.

PLAŽE U BOJAMA



Punalu plaža ili crna pješčana plaža (Havaji) karakteristična je zbog sitnog crnog pijeska koji je nastao uslijed hlađenja lave koja se tuda kreće na putu ka moru. Crne plaže možemo vidjeti i u Argentini, Kaliforniji, na Tahitiju, Filipinima, Antilima i Grčkoj ili u područjima gdje je većina stijena mafitna (magmatske stijene siromašne silicijskim mineralima a bogate željezom i magnezijom).



Bijele plaže Plaža Hyams nalazi se u Novom Južnom Velsu u Australiji i karakteristična je po snježnoj bijeloj boji pijeska koji se sastoji od sitnih čestica čistog kvarca.



Zelene plaže Plaža Papakolea – Havaji odlikuje se svojom maslinasto-zelenom bojom pijeska koju je uzrokovala erozija i utjecaj oceana. Lakša zrna pijeska su oprana jakim valovima za razliku od zrna olivina koja su teža i voda ih ne može isprati. Olivin je silikatni mineral koji sadrži željezo i magnezij i sastavni je dio lave.



Roze plaže se nalaze u područjima u blizini vrlo velikih formacija koraljnih grebena koje sadrže malene organizme crvenih kostura, kao što su koralji i školjke. Po završetku životnog vijeka kosturi padaju na dno oceana i postupno se smanjuju na male čestice koje se prenose do obale pomoću morskih struja gdje su miješaju s pijeskom. Roze plaže se mogu vidjeti na Bahamima, Bermudima, Barbadosu, Filipinima i u Škotskoj.



Ljubičasta plaža Pfeiffer plaža (Kalifornija) svoju živopisnu ljubičastu boju pripisuje velikoj koncentraciji mangana sa okolnih brda koji se ispire na plaži. Ovisno o danu, pijesak može poprimiti različite nijanse ljubičaste boje. Na suprotnoj strani kontinenta, planine sjeverozapadno od Long Islanda sadrže minerale (kalcij, aluminij, željezo i mangan) koji se javljaju u metamorfnim stijenama te pretvaraju obalni pijesak u ljubičastu boju.



Čokoladna plaža Ova neobična boja čokolade je nastala erozijom plavkasto-sivog vapnenca pomiješanog sa vulkansko – sedimentnim stijenama.



Narandzasta plaža Plaže Ramla Bay na severnoj strani otoka Gozo na Malti kao i Porto Ferro na Sardiniji u Italiji imaju neobičan narančasti pijesak. Okolne stijene bogate zlatnim vapnencom i vulkanskim pepelom, u kombinaciji, daju ovu interesantnu boju.



Staklena plaža u Fort Braggu (Kalifornija), svojevremeno je bila lokalno smetlište na kojem se u more bacao razni otpad. Milijuni komadića izlomljenog stakla uslijed djelovanja mora pretvoreni su u staklene kamenčiće.



Crvena plaža Smeštena u delti reke Liaohe na severoistoku Kine, na oko 30 km od grada Pandžin, Crvena plaža je zaštićeni rezervat koji privlači dosta pažnje u ranu jesen, kada trava potpuno pocrveni. Grimizna nijansa koja svakog septembra prekrije deltu reke je još jedan primer da je priroda veliki umetnik, a planeta platno za oslikavanje predivnih slika.

DUGE

nastaju prolaskom svjetlosti kroz kapljice vode. Svjetlost se sastoji od niza boja: crvene, narančaste, žute, zelene, plave, indigo i ljubičaste, kao i ultraljubičaste koja je nevidljiva ljudskom oku. Boje su različitih valnih duljina: one najduže su vidljive ljudskom oku kao crvena boja, a najkraće valne duljine kao ljubičasta, s kratkim popisom drugih boja između njih. Redosljed duginih boja, gledajući od vanjskog ruba, započinje crvenom bojom. Zatim slijede narančasta, žuta, zelena, plava i ljubičasta. Ponekad se svjetlost odražava dvaput unutar kapljice, stvarajući drugu dugu odmah iznad prve, no kada se to dogodi, boje se pojave u obrnutom redoslijedu: crvena je iznutra i tako redom.



Za nastanak duge nije neophodna kiša. Može se također vidjeti u magli ili izmaglici iznad rijeke, u kapljicama koje padaju sa slapa ili iz prskalica za travnjak, tj. kada se svjetlost reflektira kroz vodu ili neki predmet poput stakla ili kristala.



Osim duga koje češće srećemo, postoje i one koje su pravi prirodni fenomeni, poput vatrenih duga o kojima smo već pisali i lunarnih duga koje možemo vidjeti samo na pojedinim mjestima na Zemlji. Lunarna ili mjesečeva duga nastaje lomom svjetlosti punog mjeseca o kapljice vode. Kako bi vidjeli lunarnu ili mjesečevu dugu, nebo mora biti vedro a mjesec pun i nisko na nebu. S obzirom da svjetlost dolazi od površine mjeseca a ne izravno od sunčevog svjetla, spektar boja je slabije vidljiv za ljudsko pa se obično pojavljuje u bijeloj boji.

ZEMLJA SEDAM BOJA



Chamarel na jugozapadu Mauricijusa, poznatiji pod imenom Obojena zemlja je pješčani krajolik različitih i kontrastnih boja i sjenki – plave, zelene, crvene i žute koji je nastao od vulkanskih stijena i erozije pepela tokom tisućljeća. Ako uzmete pregršt svake od sedam različitih boja te ih pomiješate zajedno, formirao bi se šareni spektar boja.



Da bi se spriječilo narušavanje izgleda ovih prekrasnih dina, u današnje vrijeme zaštićene su drvenom ogradom.

AURORA BOREALIS

je pojava koja se javlja u blizini magnetskih zemljinih polova i manifestira se u formi magličastih pramenova svjetlosti u raznim bojama koja je kod nas dosta rijetka, međutim gotovo je uobičajena za vedrih noći u polarnim krajevima obiju Zemljinih polutki. Na sjevernoj polutki se u početku pojavljuje kao svjetlosni luk iznad sjevernog horizonta, a na južnoj polutki iznad južnog horizonta (aurora australis što znači južna zora). Polarna se svjetlost javlja znatno rjeđe u umjerenim zemljopisnim širinama a naročito je rijetka u ekvatorijalno području (aurora tropicalis).

Sjeverna polarna svjetlost dolazi od površine sunca. Nakon oluja na površini sunca, nabijene čestice u gomili jure u svemir. Neke od ovih čestica završe u zemljinom magnetskom polju u smjeru sjevernog magnetskog pola i susreću zemlju u okruglom pojasu oko nje. Te čestice dodiruju vanjski dio atmosfere na visini od oko 100 km iznad površine zemlje.

Većina pojava sjeverne polarne svjetlosti je zelene boje, ali ponekad se mogu vidjeti tragovi ružičaste ili bijele oko rubova. Još rjeđa pojava je ljubičasta boja u sredini. Sjeverna polarna svjetlost ponekad može imati primjese plavo-zelene boje ili u nekim drugim situacijama boja je bliža mješavini zelene i žute boje. Crvena boja sjeverne polarne svjetlosti je iznimno rijetka. Aurora može biti statična ili dinamična pojava; kad je statična, zovemo ju tihim lukom. Aktivna aurora se, s druge strane, stalno kreće i mijenja. Zavjese se sastoje od mnogo paralelnih zraka orijentiranih u skladu sa Zemljinim magnetskim poljem. Kad jedna od silnica magnetskog polja vodi do točke iznad promatrača, dolazi do pojave tzv. auroralne korone ili krune. Aurora se najčešće pojavljuje tijekom rujna i listopada te ožujka i travnja.

Rijeka duginih boja



…poznata i kao „rijeka koja izvire u raju“, pravog imena Cano Cristales jedna je od najljepših rijeka na svijetu. Nalazi se u Nacionalnom parku i biološkom rezervatu nedaleko od grada La Macarena u Kolumbiji. Dugačka je oko 100 km, široka oko 20 metara i zaista je jedinstveno biološko čudo. Većim dijelom godine ne razlikuje se mnogo od ostalih rijeka jer je njeno korito prekriveno zelenim lišajevima koji su u potpunosti vidljivi kroz kristalno čistu vodu. Međutim za kratko vrijeme svake godine u periodima između suhog i mokrog razdoblja u godini, zahvaljujući algama rijeka procvjeta u živoj eksploziji boja.

Jedinstvena biljka, koja nosi naziv Macarenia clavigera postane briljantno crvena, tako da kombinacije žutog i zelenog pijeska i ove biljke daju nevjerojatne kombinacije svih mogućih nijansi. Za vrijeme kolumbijske kišne sezone, voda nabuja i preduboka je za rast Macarenia clavigera-e, jer joj je potrebno mnogo sunca da bi postala crvena i da bi bujala. Za vrijeme sušne sezone, vode je jako malo i ne može podržati bujan rast svog raznovrsnog biljnog života. Ali u nekoliko tjedana od rujna do studenog, ova rijeka se pretvori u vibrirajuću živu dugu.

Dongchuan: Predivna dolina crvene zemlje, Kina




Iako ostavlja bez daha, Dongchuan u Kini ipak nije mjesto ucrtano na svakodnevnim turističkim mapama, a čak se vjeruje da su do nedavno i sami fotografi krili ovu lokaciju kako bi samo oni mogli zabilježiti ovu nestvarnu prirodnu ljepotu.



Crvena zemlja u ovom području prekriva na stotine hiljada kvadratnih metara, a smatra se jedinstvenom u Kini (druga poznata u svijetu je crvena zemlja u Rio de Janeiru).



Zbog vlažne i tople klime, željezni elementi su godinama oksidirali u tlu, te nakon nekoliko stoljeća konačno poprimili jarko crvenu boju. Dongchuan je također poznat i kao “prirodni glavni grad bakra” još od drevnih vremena.



Crvena zemlja je plodna, zbog čega ovdje farmeri redovno sade povrće koje u kombinaciji sa podlogom i plavim nebom stvara spektakularne nijanse boja koje već godinama privlače fotografe iz cijelog svijeta.










pixelizam.

Kapadokija: Čudnovata zemlja od šarene stijene



U srcu Anatolije u Turskoj leži istorijski krajolik koji oduševljava putnike već stotinama i hiljadama godina – Kapadokija, na površini prepuna neobičnih oblika stijena, tornjeva i vrhova koji strše u nebo, a ispod, prepuna veličanstvenih i zagonetnih podzemnih gradova.



Putnici koji su nekada prolazili ovom regijom opisivali su je kao “Čudnovatu zemlju od šarene stijene”, “Zemlju 20.000 piramida” ili “Mjesečev krajolik”.

Kapadokija je dobila ime po iranskom narodu Kapadočanima. Prvi put je spomenuta u 6. stoljeću pne u velikim trojezičnim natpisima dvojice perzijskih vladara, Darija Velikog i Kserksa I. U natpisima se spominje kao Katpatuka, što na je perzijskom značilo “zemlja lijepih konja”.



Prije nego što je postala perzijska satrapija (pokrajina), Kapadokija kao da nije postojala na Zemlji. O njoj ne postoje nikakvi zapisi, crteži, pa čak ni legende. Tek su moderna naučna istraživanja otkrila kako i kada su se ovi ‘zagonetni krajolici’ formirali.

Sve je počelo prije 8 – 10 miliona godina kada su aktivni vulkani, a posebno Erciyas Dagija, počeli izbacivati užarene oblake pepela i lave koji su se taložili u bezbroj slojeva na tlu Kapadokije. Ovisno o sastojcima slojeva, svaki je imao drugačiji stepen otpornosti na eroziju.



Nakon što su se vulkani smirili, kiša i vjetar su počeli oblikovati Kapadokiju i pretvarati je u krajolik koji vidimo danas.

Pošto su stijene bile relativno mekane i obradive, regiju su naselili ljudi koji su ih oblikovali jednostavnim oruđem praveći od njih kuće i mjesta za religijske obrede. I samo tlo je bilo plodno, tako da je regija uskoro postala prepuna ljudskih naselja od kojih je daleko najpoznatije Göreme – grad isklesan u šupljinama neobičnih stijena oko kojih se nalaze očuvana podzemna naselja iz 4. stoljeća, ali i crkve i samostani iz bizantskog doba.



Tokom stoljeća ovdje su nastali i mnogobrojni podzemni gradovi, od kojih je najveći Derinkuyu – podzemni grad u kojem je moglo stanovati čak 20.000 stanovnika!



pixelizam