KO JE OVDE PAMETNIJI

IQ kao činitelj ili uzročnik "nečega" ili "nečije pameti" ustvari nam ne
pokazuje ništa.
Pretpostavka "zrelog i zdravog" čovjeka određeni je
varijabilno dekonstantni stupanj inteligencije, po kojem smo svi mi negdje "tu",
bez obzira na stupanj obrazovanja, ali s obzirom na životno okružje i uvjete
života.
Ta dva podčinitelja daju impuls čovjekovim moždanim vijugama da
sporije ili brže prepoznaju, sporije ili brže donose zaključke.
Životno
(društveno ) okružje i uvjeti života sačinjavaju kao podčinitelji tzv. EQ
(emocionalnu inteligenciju).
Bez EQ stupnjevanje IQ po raznoraznim ad hoc
testovima nema smisla i ne pokazuje nam ništa relevantno osim lažnih brojki u
vidu neistinitog koeficijenta.
Emocionalna inteligencija preduvjet je
poslovne, pa u nekim društvenim sustavima i pravne sposobnosti.
Osoba koja
ima nizak EQ stupanj nije zrela ili ima trajne zaostatke u psihoemocionalnom
razvoju.
Testovi inteligencije koje pri predselekciji kandidata provode
mjerodavna američka privatna sveučilišta sastoje se iz tri faze:
1. Klasični
test opće zaključne inteligencije;
2. Klasični test emocionalne
inteligencije;
3. Mješoviti EQ+IQ test.
Možete pasti prvu fazu, biti
prosječni na drugoj, a tek na trećoj briljirati, što znači da se do kockica,
krugova i kvadratića ne drži ni na jednom Yaleu ili Princetonu, ako niste
sposobni donjeti adekvatne emocionalno-inteligentne zaključke.
Naposljetku i
mačku, psa ili određenu porodicu majmuna dade se izdresirati da slažu kocke ili
kvadratiće, znači zadovolje IQ, ali kakav bi im bio EQ?!
Emocionalna
inteligencija sposobnost je inkluzije čovjeka kao živog bića u društvo,
sposobnost razumjevanja procesa u društvu, sposobnost istrajavanja (u
školovanju, učenju, traženju posla, radu i slično), sposobnost vladanja u
društvu (prilagođavanje raznim društvima npr, cimerima tijekom studija ili
uklapanje u radnu atmosferu u kojoj sudjeluje više osoba), sposobnost tzv.
reapsorbiranja emocija (tuga, radost, ljubav, zloba), te još dosta utvrđenih
primjera.
Osoba koja posjeduje samo visok IQ bez EQ neće se prepoznati u
gornjim primjerima, takve osobe obično brzo odustaju, pred prvim malo
zahtjevnijim društvenim ili životnim problemom.
Namjerno se kroz životnu
kulturu forsira IQ, baš zbog te prosječnosti, znači, ovisno o načinu na koji je
postavljen test (postoje 274 utvrđene verzije testa) svatko će imati određeni
prosjek u rasponu od 3,5% od osobe do osobe.
Sve ovisi da li će te naletjeti
na baš onaj od 274 testa koji ima niz posložen onako kako je vaš mozak navikao
raditi i ništa više.
EQ stvara veliki problem, pa se od njega razni medijski
prevaranti i gurui modernog "klick" društva izmiču jer bi vjerojatno na površinu
isplivala sva njihova ispodprosječnost i ograničenost.
Svi mi, dakle koliko
nas ima na Zemlji, imamo dijametralno suprotan i aritmetički neusporediv EQ. Ne
postoje dva čovjeka na svijetu sa približnom podudarnošću EQ.
Postoje 34
skupine ljudi sa različitim omjerima EQ, ali ti su omjeri široko postavljeni pa
se ne uzimaju suviše mjerodavnim.
Sve što nas okružuje, sve što smo svojim
radom podigli plod je emocionalne inteligencije, ljubav, brak, žena, djete,
prijatelj ili prijatelji plod su našeg EQ koji nas može voditi kroz život pravim
ali i krivim putem.
Obično serijski ubojice, krvoločni zločinci i ubojice
raznog profila imaju visok IQ, pa često o tome pišu novine sa
senzacionalističkog aspekta, pritom ne želeći ili neznajući pogledati, ako su u
prilici, drugi dio psihijatrijskog nalaza u kojem stoji da osoba ima deformirane
spoznaje o svijetu i stvarnosti, znači "loš" EQ.
Zato se obično za takav tip
osobe u američkoj praksi zaključi da je zbog frustracija u okolini, smetnji u
emocionalnom ili društvenom razvoju, roditeljskih ili skrbničkih ograničenja
njegov IQ neprirodno visok zbog nedostatka EQ faktora, te se smatra
bolesnom.
Često slični zaključci posluže obranama da osuđenike spasu smrtne
kazne nakon same presude, a pred neposredno izvršenje kazne.
Ubojica
meksikanke Selene, splićanin bolesnog izraza lica,(riječ je o blago poremećenoj
osobi), ima po sudsko-psihijatrijskoj klasifikaciji nadprirodno visok
IQ.
Ali, o kakvoj je osobi riječ, i kako je IQ u njegovoj svijesti krivo
tumačio stanje stvari i donosio krive zaključke, koji su naposljetku rezultirali
poraznim i kažnjivim (po našem jadnom pravosudnom sistemu simboličnom kaznom)
ponašanjem lišenim svakih prihvatljivih oblika EQ mogli smo zaključiti iz
brutalnosti djela koje je počinio.
Visok stupanj standardne inteligencije,
znači IQ bez kombinacije sa emocionalnom inteligencijom EQ rezultira hladnom,
bezobzirnom, osvetoljubivom, perfidnom, otuđenom i nemilosrdnom
osobnošću.
Markiz De Sade bio je tipičan povjesni primjer takve
osobnosti.
Ako pažljivo pratimo ponašanje igrača na terenu tijekom aktualnog
nogometnog prvenstva možemo na mnogima prepoznati "sindrome skučenog i
nedostatnog EQ".
IQ nije mjerilo, ona je samo pretpostavka nečeg puno
složenijeg u našoj svijesti.

IQ (klasična zaključna) +EQ (klasična
emocionalna ) = PQ (personalizirano inteligentna/humanointegrirana/osoba)