Istorija košarke

Povijest košarke

Košarka je sport u kojem dvije momčadi sastavljene od pet igrača pokušavaju ostvariti što više bodova (poena) ubacivanjem lopte kroz obruč koša pod organiziranim pravilima. Kada se to dogodi govori se o košu.

Do bodova se dolazi ubacivanjem lopte kroz obruč koša pod uvjetom da je lopta kroz obruč prošla odozgo. Momčad koja na kraju utakmice ostvari više bodova pobjednik je. Koš zabijen unutar luka vrijedi 2 boda, iza luka vrijedi 3 (trica), a slobodno bacanje vrijedi 1 bod. Loptom se upravlja njenim odbacivanjem od podloge (dribling) ili međusobnim dodavanjem između suigrača. Tjelesni kontakt koji ometa igrača u igri nije dozvoljen (prekršaj). Postoje strogo određena pravila i načini na koje se lopta smije voditi.

Tijekom vremena košarka je razvila uobičajene tehnike pucanja, dodavanja i dribilinga, kao i pozicije igrača i napadački i obrambeni mehanizam. Dok se uobičajena natjecateljska košarka odvija pod strogim i točno određenim pravilima, razne vrste košarke učinile su košarku bližu igračima i s manjim brojem pravila. Košarka je jedan od najgledanijih sportova na svijetu.




dr James Naismith



Prvo košarkaško igralište na springfieldskom sveučilištu u SAD-u.

U ranom prosincu 1891., doktor James Naismith, kanadski liječnik, na tadašnjem Sveučilištu McGill (danas Sveučilište Springfield), osmislio je sasvim novu dvoransku igru s namjerom zadržavanja kondicije svojih učenika tijekom dugih zima. Nakon odbijanja ideja objašnjenjem da su pregrube ili nepotpune, prilagodio je nekoliko sportova u jednu cjelinu i napisao je jednostavna pravila. Stavio je koš na visinu od 3.05 metara (10 stopa). Taj koš se razlikovao od današnjega po tome što je imao čvrsto dno, dok današnji koševi imaju mrežicu koja propušta loptu. Dok su koševi imali čvrsto dno, svaki put nakon postignutoga koša lopte su se morale izbijati iz koša. Naismithova nova igra bila je vrlo slična rukometu koji je nastao otprilike u isto vrijeme kao i košarka, krajem 19. stoljeća.

Ženska košarka počela je 1892. kada je Senda Berenson, profesorica tjelesnog odgoja prilagodila Naismithova pravila ženama. Prva službena košarkaška utakmica održana je 20. siječnja 1892. u dvorani Gimnazije YMCA. Igralo se s devet igrača na terenu upola kraćem nego današnji NBA teren. Originalni naziv košarke na engleskom je basketball, a složenica je od riječi basket – koš i ball – lopta. Ime je Naismithu sugerirao jedan od njegovih učenika. Igra je bila popularna od samog početka.

Prvi igrači košarke bili su studenti Gimnazije YMCA. Kasnije igra se proširila na čitav SAD i Kanadu. Do 1896. godine postojala su i brojne ženske košarkaške momčadi, no poprilično gruba pravila i brojna publika odvratila su košarku od primarnog cilja YMCA, igre koja pomaže studentima da ostanu u formi. No, usprkos tome, prije Prvog svjetskog rata uspostavili su se brojni amaterski savezi s amaterskim klubovima, i to u SAD-u.

Košarka se prvo igrala s nogometnom loptom. Prve lopte izrađene isključivo za košarku bile su smeđe, što je bila uobičajena boja sve do pedesetih 20. stoljeća kada je Paul Tony Hinkle, u potrazi za loptom koja bi bila uočljivija, u optjecaj uveo narančastu loptu, koja je i danas standardna.

Odbacivanje lopte od podloge (dribling) nije bilo predviđeno prvim pravilima. Predviđeno je bilo samo dodavanje lopte između suigrača odbacivanjem lopte od podloge. Dodavanje lopte bio je prvi primjer pomicanja lopte. Dribling je postupno našao put do košarke i postao dozvoljen, no nije se previše koristio zbog nepravilnoga oblika tadašnjih lopti i njihovog nepravilnoga odskoka. Tek je sredinom pedesetih dribling postao popularna metoda baratanja loptom, što je bilo uvjetovano poboljšanjem njenih svojstava za što je zadužan već spomenuti Paul Tony Hinkle.

Košarka, netball, odbojka i lacrosse jedini su sportovi s loptom izmišljeni od strane država Sjeverne Amerike. Druge igre poput baseballa i kanadskog nogometa izmislili su Europljani, Azijci ili Afrikanci.

Dok je natjecateljska košarka isključivo dvoranski sport koji se odvija na terenu za košarku, manje regulirane vrste košarke mogu se igrati i kao vanjski sport na podlogama različitim od parketa, koji je standard za natjecateljsku košarku.

(Wikipedija)

Sveučilišna košarka i rane lige

James Naismith i Senda Berenson imali su presudnu ulogu u uspostavi sveučilišne košarke. Naismith je bio trener Sveučilišta Kansas šest godina prije prepuštanja mjesta treneru Phogu Allenu. Naismithov učenik Amos Alonzo Stagg predstavio je košarku Sveučilištu Chicago, dok je Adolph Rupp, Naismithov student u Kansasu, ostvario izvrsne uspjehe sa Sveučilištem Kentucky. 1892. godine i žene dobivaju prvi sveučilišni klub na Sveučilištu California. 21. ožujka 1893. odigrala se i prva utakmica između ženskih momčadi, Sveučilište California - Sveučilište Smith. Iste godine odigrale su se još brojne utakmice ženskih momčadi, a 1895. godine ženska sveučilišna košarka širi se i na druge savezne države SAD-a. Prva utakmica za žene između dva sveučilišta odigrana je 4. travnja 1896. između Sveučilišta Stanford i Sveučilišta Berkeley. Svaka momčad sastojala se od devet igračica, a rezultat je bio 2-1 za Stanford. Nakon uspjeha ženske sveučilišne košarke došlo je do uspostave brojnih muških momčadi. 1910., kada je košarka već bila popularan sport, tadašnjem američkom predsjedniku Rooseveltu predloženo je formiranje izvršnog tijela zbog čestih nepoznavanja pravila od strane sudaca. Na taj način nastao je Međusveučilišni savez (IAA).

Broj momčadi je rastao tijekom dvadesetih 20. stoljeća. Postojale su stotine muških momčadi u gradovima diljem SAD-a, dok je organizacija bila na vrlo niskoj razini. Igrači su se stalno premještali iz klubova, a mjesto odigravanja utakmica bile su zadimljene plesne dvorane. Momčadi su odigravale i do dvjesto utakmica godišnje na raznim natjecanjima. Košarka kod žena bila je bolje organizirana. Kada je 1905. Nacionalni košarkaški savez SAD-a za žene objavio pravila, u njima se spominjao broj igrača koji je varirao od šest do devet i broj službenih osoba (sudaca, kontrolora, delegata) kojih je obavezno moralo biti jedanaest. Međunarodna sportska federacija za žene uvrstila je 1924. godine košarku u svoje službene sportove. 1926. godine žene se natječu u amaterskoj ligi. Jedna ženska momčad, Golden Cyclones, natjecala se i protiv muških ekipa, i to po muškim pravilima. Do 1938. godine žene su promijenile sustav igre, te su počele igrati sa šest igračica na terenu od dvije polovice, a ne tri, kako se do tada igralo. Prvi nacionalni turnir za muškarce održan je u New York u 1938.

Sveučilišna košarka raspadala se zbog kockarskih skandala koji su je potresali između 1948. i 1951. Desetci igrača optuživani su za namještanje utakmica. Slabilo je i izvršno tijelo koje je na kraju potpuno izgubilo kontrolu nad natjecanjima.

(Wikipedija)

Košarka na američkim koledžima

U prošlosti je većina američkih koledža bila veličinom i brojem učenika znatno manja nego današnji. Tijekom prvih desetljeća 20. stoljeća, košarka je postala iznimno popularan sport između školskih obveza zbog jednostavne opreme potrebne za igru. Prije pojave televizije i televizijskih prijenosa utakmica između koledža, popularnost košarke bila je neusporediva s bilo kojim drugim sportom u velikom dijelu SAD-a i manjem dijelu Kanade.

Danas doslovno svaki koledž u SAD-u ima svoj vlastiti košarkaški teren koji služi za utakmice između koledža. Popularnost košarke ostala je visoko i u ruralnim sredinama gdje je postala oličje samih zajednica. Studenti su nakon diplomiranja odlazili u profesionalne vode. U košarkaškoj sezoni 2003./04., 1.002.797 studenata i studentica predstavljali su svoje koledže na natjecanjima. Države Illinois, Indiana i Kentucky poznate su po broju igrača koji nakon koledža idu u NBA. O tome je govorio i film pozdravljen od kritike, Hoosiers.

(Wikipedija)

National Basketball Association

1946. godine, National Basketball Association (hrv. Nacionalni košarkaški savez) je uspostavljen, te je organizirao natjecanje za muške profesionalne klubove iz SAD-a i Kanade. Smisao saveza bila je povećavanje popularnosti košarke. Prva utakmica održana je u Torontu 1. studenog 1946., a momčadi su bile Toronto Huskies i New York Knickerbockers. Drugi savez u SAD-u, Američki košarkaški savez, prijetio je narušavanjem popularnosti NBA sve do 1976. godine kada su se NBA i američki savez spojili. Danas je NBA najjača profesionalna košarkaška liga na svijetu po popularnosti, zaradom, talentu i razini natjecanja.

NBA je bila liga nekih košarkaških genijalaca uključujući: Georgea Mikana, prvog dominantnog big mana; Boba Cousyja, igrača s nevjerojatnom kontrolom lopte; Bill Russell, obrambenog genijalca; Wilta Chamberlaina, jedinog igrača koji je zabio sto koševa na jednoj utakmici; Kareema Abdul-Jabbara, igrača s najviše postignutih koševa u karijeri; Johna Stocktona, genijalnog playmakera, te naravno Michaela Jordana, prema brojnim stručnjacima, najpotpunijeg igrača svih vremena.

NBA ima i svoju žensku inačicu WNBA koja je započela 1997. Iako je početna sezona bila puna nesigurnosti, nekoliko igračica koje su igrale vrlo atraktivnu košarku spasile su cijeli projekt i podigle razinu popularnosti WNBA na višu razinu. Ostali ženski profesionalni sportovi u SAD-u su propali isključivo zbog popularnosti WNBA.

2001. godine NBA je razvio i svoju pripremnu ligu, NBDL. Liga trenutačno ima petnaest klubova od sezone 2006./07., nakon što joj je dodano još sedam klubova.

(Wikipedija)

Međunarodna košarka

Međunarodna košarkaška federacija (FIBA) uspostavljena je 1932. od strane osam država koje su ujedno postale i prvih osam članica: Argentina, Grčka, Čehoslovačka, Italija, Latvija, Rumunjska, Portugal i Švicarska. U to vrijeme FIBA je okupljala samo amaterske igrače i momčadi što se vidjelo u imenu FIBA-e (pod slovom A - amateur). Danas FIBA logično okuplja najveći broj profesionalaca, ali je francuski akronim ostao nepromijenjen.

Košarka je ušla u program Olimpijskih igara na Igrama 1936., iako je demonstracijski turnir održan još na Igrama 1904. Na košarkaškim turnirima na Olimpijskim igrama dominirali su i još dominiraju Amerikanci koji nisu osvojili samo tri titule. Prvi poraz na Olimpijadi bio je u finalu Igara 1972. protiv SSSR-a. 1950. godine održano je prvo Svjetsko prvenstvo u košarci u Argentini, a 1953. su i žene dobile Svjetsko prvenstvo koje se održalo u Čileu. Ženska košarka je dodana u olimpijski program na Igrama 1976., a dominirale su Amerikanke.

FIBA je odbacila odvojenost natjecanja amatera i profesionalaca relativno kasne 1989. godine, a na Olimpijskim igrama 1992. profesionalcima je dozvoljen nastup. Dominacija SAD-a nastavljena je i pojavom njihovoga Dream Teama. Važno je napomenuti kako je SAD u finalu pobijedio hrvatsku reprezentaciju na čelu s Draženom Petrovićem. No, kako su i druge reprezentacije počele oslanjati se isključivo na profesionalce, dominacija SAD-a počela je opadati, da bi na SP-u 2002. završili na šestom mjestu, iza Jugoslavije, Argentine, Njemačke, Novog Zelanda i Španjolske. Na Olimpijskim igrama 2004. u Ateni dogodio se prvi poraz Dream Teama na Olimpijskim igrama od Portorika i Litve u grupnoj fazi natjecanja. Na kraju su osvojili treće mjesto pobijedivši Litvu u utakmici za treće mjesto.

Košarkaški turniri održavaju se diljem svijeta za muškarce i žene bilo koje dobi. Globalna popularnost ovoga sporta očituje se brojem igrača raznih nacionalnosti u NBA. Igrači dolaze sa svih naseljenih kontinenata na Zemlji. Steve Nash je Kanađanin; Kobe Bryant je Amerikanac koji je proveo većinu svoje mladosti u Italiji; Dirk Nowitzki je iz Nijemac; Pau Gasol je Španjolac; Manu Ginobili je Argentinac... Košarka je postala globalni sport o čemu najbolje svjedoči podatak da je u najboljoj petorci na zadnja dva SP-a bio samo jedan Amerikanac, Carmelo Anthony na SP-u 2006.

(Wikipedija)

122 godine košarke



NA DANAŠNJI dan prije 122 godine rođena je košarka kakvu danas poznajemo. Prva prava košarkaška utakmica odigrana je 20. siječnja 1892. godine u Springfieldu, saveznoj državi Massachusetts. 

Kanadski liječnik James Naismith te je zime dobio zadatak izmisliti novu igru za nestašne mladiće kršćanske škole u Springfieldu, koju bi mogli igrati tijekom zimskih mjeseci, no koja ne smije biti gruba poput ostalih tada popularnih sportova. Pet dana ranije određena su prva pravila novog sporta, a 20. siječnja odigrana je i prva prava košarkaška utakmica.

Prvi koševi bile su dvije košare sa čvrstim dnom, na terenu upola kraćem nego današnji u NBA-u, bilo je 18 igrača, a lopta, tada još nogometna, isprva se nije smjela odbijati od tla. Naismith je napisao prva jednostavna pravila, a od njih 13, čak devet ih je preživjelo do danas u djelomično izmijenjenom obliku.

William R. Chase prvi je igrač koji je postigao koš na toj utakmici, a tek nakon nje netko je predložio da se sport nazove imenom pod kojim je osvojio svijet.

Ovo su originalna Naismithova košarkaška pravila:



1. Lopta se može baciti u bilo kojem smjeru s jednom ili obje ruke

2. Lopta se može udariti u bilo kojem smjeru, s jednom ili obje ruke, ali nikada šakama.

3. Igrači ne smiju trčati s loptom, već ju moraju baciti s mjesta na kojem su ju primili. Tolerirat će se ako igrač primi loptu trčeći velikom brzinom, ako se pokuša zaustaviti.

4. Loptu igrači moraju držati u ili među dlanovima, ne smije se pridržavati tijelom ili rukama.

5. Zabranjeno je gurati, držati, podmetati i udarati protivnika. Prvi prekršaj bilježit će se kao faul, drugi kao diskvalifikacija do prvog sljedećeg koša. Ako je utvrđena namjera ozlijeđivanja, igrač će biti isključen do kraja utakmice bez mogućnosti zamjene.

6. Prekršaj je i udaranje lopte šakom.

7. Kad bilo koja ekipa skupi tri prekršaja zaredom, protivnik će dobiti bod.

8. Gol (koš) se broji kada igrač ubaci loptu u koš i ona ostane unutra, pod uvjetom da ekipa koja se brani ne smije dirati koš.

9. Kad lopta ode izvan igre, ubacit će ju igrač koji ju je prvi dirao. U slučaju dileme, sudac će ju ubaciti u igru. Pet sekundi ima igrač da vrati loptu u igru, prođe li vrijeme, loptu dobiva suparnik. U slučaju namjernog oduzimanja vremena sudac će suditi prekršaj.

10. Sudac će biti zadužen za bilježenje prekršaja i ima ovlasti isključiti igrača prema točki 5.

11. Sudac će odlučiti kada je lopta u igri, izvan igre, kojoj strani pripada, i pratit će vrijeme. Odlučit će i je li postignut koš i pratiti rezultat, kao i ostale dužnosti koje obično obavlja sudac.

12. Utakmica se igra dva puta po 15 minuta, s pet minuta odmora između poluvremena.

13. Pobjednik je ekipa koja postigne više pogodaka. U slučaju remija, kapetani će dogovoriti hoće li se igrati do prvog sljedećeg koša.

(Index.hr)

Početak košarkaške igre datira prije nešto više od 100 godina (1891.) i vezan je za SPRINGFIELD, MASSACHUSETTS, USA.


U to vrijeme Dr.JAMES NAISMITH (rođen 06.11.1861. – umro 28.11.1939.) radio je kao profesor tjelesnog odgoja u tadašnjoj školi CHRISTIAN WORKERS (danas SPRINGFIELD COLLEGE).Kao trener fudbalskog tima, nastojao je da izmisli neku zanimljivu igru u zatvorenom prostoru za studente tokom zimskog perioda.Za dvije sedmice osmislio je osnovna pravila nove igre.


Pet osnovnih pravila Dr.Naismith-a

1. Igra se okruglom loptom, rukama.
2. Igrač ne može trčati sa loptom.
3. Bilo koji igrač, može zauzeti bilo koju poziciju na terenu u bilo koje vrijeme.
4. Za vrijeme igre nema fizičkog kontakta između igrača.
5. Koš je postavljen vodoravno iznad terena.


On je izabrao dvije drvene korpe za breskve i prikovao ih za zid balkona u dvorani.Visina na koju su zakovane i visile korpe bila je određena visinom balkona.Ova visina je bila 10 stopa (3,05 m) i tako slučajno idealno odabrana, nikada se nije mijenjala.


Prva utakmica igrana je fudbalskom loptom i tom prilikom je na ljestvama sjedio školski domar, koji je svaki put vadio loptu iz korpe kada su je igrači ubacili, odnosno postigli pogodak.

Nova igra postigla je veliki uspjeh.Originalnih 13 Naismith-ovih pravila bilo je bazirano na principu da su koševi postizani vještinom igrača, a potom snagom.
Pravila su objavljena 15.01.1892.godine u magazinu ''TRIANGLE'' pod nazivom ''NOVA IGRA''.
Sliku nove igre, nacrtao je japanski sudent GENZABARO SADAKU ISHIKAWA, koja je objavljena u magazinu ''TRIANGLE''.

PRVA PRAVILA


1. Lopta može biti bačena sa jednom ili obje ruke u bilo kojem pravcu.
2. Lopta može biti udarena u bilo kojem pravcu sa jednom ili obje ruke, ali ne
pesnicom.
3. Igrač ne može trčati sa loptom.Igrač mora baciti loptu sa mjesta na kojem ju je
uhvatio, izuzetak se može dozvoliti igraču koji je uhvatio loptu dok je trčao
velikom brzinom.
4. Lopta se mora držati u ili između ruku, a da se za to ne smiju koristiti ramena i
tijelo.
5. Tiskanje ramenima, držanje, guranje, hvatanje ili udaranje osoba od strane
protivnika nije dozvoljeno.Prva povreda ovog pravila biće označena kao greška
(foul), osobi na koju se odnosi, a u ponovljenom slučaju će igrač biti
diskvalifikovan dok se ne postigne pogodak.U slučaju namjere da se protivnički
igrač povrijedi, igrač će biti diskvalificiran do kraja utakmice bez prava zamjene.
6. Greška je udaranje lopte pesnicom, povreda pravila 3 i 4 i konačno kao što je
opisano u članu 5.
7. Ako obje strane učine tri greške zaredom, to će se računati kao koš za
protivnika.(Zaredom, znači da u međuvremenu protivnički igrači nisu načinili
grešku.)
8. Koš je postignut kada lopta koja je šutirana ili bačena sa poda uđe i ostane u košu,
pod uvjetom da oni koji brane koš nisu ometali ili dodirivali koš.Ako lopta ostane
na ivici i protivnik pomjeri koš tada će se računati kao da je pogodak postignut.
9. Kada lopta ode izvan granične linije (out), ona će biti ubačena u teren i sa njom će
igrati osoba koja ju je prva dotakla.U slučaju spora i nesporazuma, sudija će
ubaciti loptu ravno u teren.Igraču koji ubacuje loptu u teren na raspolaganju je pet
sekundi da to učini.Ako bilo koji tim nastoji odgađati ili odugovlači igru, sudija
će dosuditi grešku tom timu.
10. Sudija će igračima suditi greške i bilježiti ih i upozoriti drugog sudiju kada budu
učinjene tri uzastopne greške.On ima pravo da diskvalificira igrača prema članu 5.
Pravila.
11. Sudija će suditi kada je lopta u igri, u autu, kojem timu pripada i mjeriti će
vrijeme.On će dosuditi kada je postignut koš i brojati će poene sa svim drugim
dužnostima koje obično pripadaju sudiji.
12. Vrijeme igre se sastoji o dva poluvremena od po 15 minuta sa pauzom od 5
minuta između dva poluvremena.
13. Tim koji postigne više koševa je pobjednik.U slučaju neodlučnog rezultata, igra
može biti nastavljena uz uvjet da se slože kapiteni, odnosno nastavljena dok se ne
postigne slijedeći koš.

Iste godine je Lew Allen iz Hatforda, Connecticut, napravio cilindrčni koš od teške
upletene žice i na taj način eliminirao pletenu korpu od drveta koju je postavio
Dr.Naismith.


Koš je visio na balkonu tako da su se pojedini gledaoci zabavljali skretajući loptu sa
njene putanje prema obruču.Da bi zaštitili loptu od gledalaca postavljena je prva tabla
dimenzija 3,60 m x 1,80 m.
Fudbalska lopta koja je korištena sve do 1894.godine, zamjenjena je zvaničnom
košarkaškom loptom.U slijedećoj godini postavljene su table sa dozvoljenom dimenzijom
1,80 m x 1,20 m.Uvedena su, također i slobodna bacanja.

Napravljeni su i novi koševi.Sastojali su se od mrežice obješene o obruč sa konopcem
pričvršćenim i provučenim sve do dna mrežice.Kada se konopac povuče lopta se
oslobađa iz mrežice i time su se prestale koristiti ljestve koje su stajale pored koša.
Prva ženska košarkaška utakmica odigrana je 22.03.1893.godine u Northampton-u.
Muškarcima nije bilo dozvoljeno da gledaju utakmicu.
Od 1896.godine postignuti koševi iz igre su vrednovani sa 2 poena, a koševi postignuti iz
slobodnih bacanja 1 poen.
Iste godine su se Chicago i Iowa susreli u prvoj utakmici dva koledža.Po pet igrača je
bilo dozvoljeno za nastup u svakom timu.Chicago je pobjedio rezultatom 15:12.

Niti jedan tim nije pravio izmjene i u igru uvodio rezervne igrače.

Dr.James Naismith kontrolirao je pravila igre do 1896.godine, kada pitanje tumačenja i
izmjena pravila prelazi u nadležnost Amaterske sportske federacije.Federacija je
1897.godine uvela opće prihvaćeno pravilo da se tim sastoji od pet igrača.Prije uvođenja
ovog pravila, ponekad se dešavalo da se na terenu pojavi i po 50 igrača u svakom timu.
Do 1905.godine košarka se brzo proširila u srednje škole, univerzitete,crkvene klubove i
vojne kasarne.Mnogi studenti iz inozemstva su studirali na Springfield sportskom
koledžu, gdje je zapravo košarka rođena.Oni su prenijeli novu igru preko oceana.Košarka
je tako stigla i u Europu, tačnije u Francusku, zahvaljujući MEL RIDEOUT-u studentu
Springfield koledža.
1909-1910.godine pravilima su prvi put odobrene staklene table.Igrači koji bi načinili 4
greške bili su diskvalificirani iz igre.
Prvi svjetski rat usporio je razvoj košarke.U tom vremenu su američki vojnici i sportski
treneri, zajedno sa Naismith-om donijeli u Europu novosti o košarci.
Prve među-savezničke igre održane su u Parizu 1919.godine.USA je pobjedila Francusku
i Italiju i taj datum se obilježava kao dan prvog međunarodnog turnira i priznanja od
strane Međunarodnog olimpijskog komiteta.
U 1923.godini označena greška šutera je eliminirana, igrač na kojem je načinjena lična
greška morao je šutirati slobodna bacanja.
Na Olimpijskim igrama koje su održane 1924.godine u Parizu, košarka je bila u
egzibicionom programu.
1927.godine Abe Saperstein organizirao je Harlem Globetrotters sa igračima iz Chicaga i
oni su odigrali svoju prvu utakmicu u Hickney, Illinois.Od tada oni su mnogo doprinjeli
porastu popularnosti košarke širom svijeta igrajući u više od 100 zemalja na svim
kontinentima.

Sve do 1932.godine možemo uglavnom govoriti o američkim košarkaškim
pravilima.Preostali dio svijeta razvijao se pod uticajem lokalnih entuzijasta sa određenim
pomodarskim primjesama pristiglim iz USA.Pravila nisu bila standardizirana nameđunarodnom nivou.Svjetski YMCA, komitet u suradnji sa Springfield koledžom
ustanovio je 1927.godine Međunarodnu školu za fizičko vaspitanje u Ženevi.To je bio
povod za okupljanje predstavnika košarkaških asocijacija na sastanak u Ženevu, koji su
18.06.1932.godine osnovali Međunarodnu amatersku košarkašku federaciju (FIBA).Na
tom skupu bili su prisutni predstavnici osam država.Za prvog predsjednika FIBA izabran
je Leon Bouffard (Švajcarska), a za generalnog sekretara Renato William Jones (Velika
Britanija).


Na Osnivačkom kongresu FIBA govorilo se o prvim međunarodnim pravilima.

Svaki tim se sastoji od pet igrača i dva zamjenika, koji mogu ući u igru dva puta u toku
utakmice.Nastavak igre poslije svakog pogotka iz igre ili slobodnih bacanja, bio je
podbacivanje na centru.Pravila su u osnovi bila ista kao u USA sa nekim manjim
izmjenama.Tada je odlučeno da će pravila biti revidirana svake četiri godine, u godini
Olimpijskih igara.O tome će se brinuti i sve obaveze realizirati Tehnička komisija FIBA.
Prvo Evropsko prvenstvo za muškarce održano je u Ženevi 1935.godine.Deset
reprezentacija iz Evrope uzelo je učešća na ovom prvenstvu, a prvi prvak Evrope bila je
ekipa Latvije, koja je u finalu pobjedila tim Španjolske sa 24:18.
Međunarodni Olimpijski komitet je u Oslu 1935.godine zvanično odobrio košarkaško
takmičenje na Igrama u Berlinu.To je bio prvi veliki košarkaški turnir na kojem je
ispoljena jednakost i usuglašenost.Ekipa USA pobjedila je Kanadu u utakmici za zlatnu
medalju sa rezultatom 19:8.Utakmica je odigrana po kišovitom vremenu.Među prisutnim
gledaocima bio je i Dr.James Naismith, koji je uručio medalje pobjednicima.

U Berlinu FIBA kongres donio je izmjene u pravilima kojima je izbalansirao igru u
napadu sa igrom u odbrani, ograničavajući prednost visokih igrača.Bila su dozvoljena tri
tajm-auta.Podbacivanje na centru poslije postignutog pogotka je ukinuto.Lopta se u igru
ubacivala iza čeone linije.Bila je to revolucionarna izmjena pravila zajedno sa podjelom
terena na dva dijela i uvođenjem pravila 10 sekundi.Igrač koji bi dobio 4 lične greške,
morao je napustiti igru.Broj zamjenika (rezervnih igrača) povećan je za pet.
Dr.James Naismith, čovjek koji je stvorio košarku, umro je 28.11.1939.godine u
Lawrence-u, Kansas.

Nakon ovih događaja nastupila je duga pauza zbog II svjetskog rata, pa je slijedeći
Kongres FIBA održan u Londonu 1948.godine.Uvedeno je pravilo tri sekunde (u USA je
to učinjeno 1944.).Ovo pravilo onemogučilo je visoke igrače da se dugo zadrže pod
košem i ubrzalo je igu.Broj zamjenika povećan je sa 5 na 7 , a broj tajm-auta sa 3 na 4.
Pravo izbora, da li će loptu ubaciti u igru iza graničnih linija ili šutirati slobodna
bacanja,nakon dosuđene lične greške u posljednja tri minuta igre, dozvoljeno je ekipi
kako bi zadržala loptu u svom posjedu.Dozvoljeno je pivotiranje i pravo da se podigne
stajna noga prije šutiranja, dodavanja ili polaska u dribling.Igrači iz Azije uveli su skok
šut, međutim to je učinjeno sa ubjeđenjem da je neophodno samo za niske igrače.
Profesionalna NBA liga osnovana je 1949.godine.
Prvo Svjetsko prvenstvo za muškarce održano je 1950.godine u Argentini, a prvo
Svjetsko prvenstvo za žene u Čileu 1953.godine.
02.03.1951.godine odigrana je prva ALL STAR utakmica u Bostonu.Rezultat je bio
Istok 111 – Zapad 94.
Iste godine zabilježeno je rekordnih 75000 gledalaca na Olimpijskom stadionu u
Berlinu.Igrali su Harlem Globetrotters-i.
1952.godine, poslije Olimpijskih igara u Helsinkiju, izvršeno je nekoliko izmjena pravila.

U slučaju kada je dosuđeno viđe grešaka, sudije treba da odrede redoslijed kojim su se
greške događale.Nema više kompliciranih situacija kada su greške u pitanju.Igrač na
kojem je načinjena lična greška nema više pravo izbora da li će šutirati slobodna bacanja
ili će se lopta ubacivanti iza bočne linije.Tada su treneri i pratioci napuštali blizinu terena
da bi diskutovali o odluci.Prostor oko klupe je uveden da zadrži trenere i ostale koji sjede
na klupi, da u tom prostoru i ostanu.Ukoliko neko ipak napusti taj prostor bez valjanog
razloga, može se dosuditi tehnička greška treneru.Nadalje, ukoliko neko napusti prostor
klupe, a sukob je okončan na terenu, on mora odmah biti diskavlificiran.U to vrijeme
sudije su počele uručivati loptu za ubacivanje u teren, na svim mjestima.Igrač koji treba
da ubaci loptu u igru ne smije se pomjerati duž bočne linije više od jednog normalnog
koraka.Kod izvođenja posljednjeg slobodnog bacanja, igrači koji se nalaze na linijama
zabranjenog prostora u njega mogu ući nakon što je lopta napustila ruku/ruke izvođača
slobodnog bacanja.Uvedeno je novo pravilo po kojem sudije mogu ispraviti pogrešku,
koja je u vezi sa realizacijom slobodnih bacanja ili rezultata.
Kada je FIBA dozvolila nastup američkim profesionalnim košarkašima na Olimpijskim
igrama u Barceloni 1992.godine, bila je to istorijska odluka.Najinteresantija događanja za
vrijeme ove olimpijade, bile su svakako igre ''Tima snova'', kako je tada nazvana
selekcija USA.


Kompletna pravila su ponovo preuređena 1994.godine.
Igra traje 2x20 minuta ili 4x12 minuta.Ubacivanje iza graničnih linija je uvijek sa mjesta
najbližeg mjestu prekršaja, uključujući i čeonu liniju.Akcija šutiranja, u slučaju skok-
šuta, nastavlja se sve dok igrač ne doskoći (ne stane) na pod.Pravilo koraka je potpuno
prerađeno.Prva noga, kojom igrač dodirne pod postaje stajna noga, umjesto zadnje noge.
Dozvoljeno je također da igrači napada mogu dodirnuti loptu u njenoj silaznoj putanji
iznad nivoa obruča.Termin ''namjerna greška'' je zamjenjen terminom ''nesportska
greška''.Sudija ne može suditi nesportsku grešku samo zato što se dogodila u zadnjim
trenucima igre čak i uz pretpostavku da je učinjena zbog zaustavljanja sata.Sve greške se
moraju procjenjivati na isti način od početka do kraja igre.Pravilo 1 + 1 je
poništeno.Umjesto 1+1 dodijeliće se dva slobodna bacanja ako je ekipa iskoristila bonus.
Ako je igrač, trener ili bilo koji član tima sa klupe diskvalificiran, on mora otići i ostati u
svojoj svlačionici do kraja utakmice ili ako to sam odluči napustiti dvoranu.Za vrijeme
izvođenja slobodnih bacanja, samo 6 igrača mogu skakati za loptu i to: 3 odbrambena i 2
napadaća, koji se nalaze na linijama zabranjenog prostora, kao i izvođač slobodnog
bacanja.Ostali igrači moraju ostati u dijelu terena iza linije 6,25 ograničene produžetkom
linije slobodnog bacanja.


U 1998.godini termin ''lopta u igri'' u pravilima igre je poništen.Početak ''lopte u igri''
izmjenjen je u slučajevima ubacivanja iza graničnih linija i podbacivanja.Tri tajm auta
mogu biti odobrena svakom timu u toku drugog poluvremena.U toku zadnja dva minuta
drugog poluvremena ili svakog produžetka sat za igru će biti zaustavljen nakon svakog
pogotka iz igre.Igrači odbrane i napada ne smiju dotaknuti loptu, koja se nalazi iznad
nivoa obruča nakon što je ona dotaknula tablu prilikom šutiranja iz igre.Kazna za
obostranu ličnu grešku je promjenjena; ukoliko je tim u posjedu lopte u momentu kada se
dogodila obostrana lična greška, taj tim i dalje ostaje u posjedu lopte i umjesto
podbacivanja izvršiće se ubacivanje lopte iza graničnih linija.Uvedena je nova vrsta
tehničke greške; nesportska tehnička greška.Kazna za nesportsku tehničku grešku je ista
kao i za nesportsku grešku (2 slobodna bacanja i posjed lopte).

U 2000.godini pravila su neznatno preuređena.Slučajevi koji nisu uobičajeni i koji se rijetko dešavaju u košarkaškoj igri, poništeni su.Igra se sastoji od 4x10 minuta.Po jedan tajmaut može biti odobren svakom timu u svakom periodu, osim u četvrtom periodu kada se mogu odobriti po dva tajmauta svakom timu.U svakoj četvrtini kada tim načini 4 greške, iskorišten je bonus.U nastojanju da igra postane dinamičnija pravilo 30 sekundi se smanjuje na 24, a pravilo 10 sekundi, na 8 sekundi.Prilikom šutiranja, sat za 24 sekunde će biti resetovan u trenutku kada lopta dotakne obruč ili nakon postignutog pogotka kada lopta ponovo postane živa.Kazna za tehničku grešku igrača je izmjenjena u 1 slobodno bacanje i posjed lopte za tim sa srednine bočne linije.''Nesportska tehnička greška'' je dakle poništena.FIBA je odlučila da sistem trojice sudija (NCCA sistem suđenja) može biti primjenjen na glavnim FIBA takmičenjima i Zonskim i takmičenjima u nacionalnim fedracijama. Od 2003.godine podbacivanje se primjenjuje samo na početku utakmice, početku drugog poluvremena i svakog eventualnog produžetka.Kad se dogodi situacija podbacivanja u toku igre, primjenjuje se pravilo alternativnog posjeda.Kad se oglasi signal 24-sekunde, ne zaustavlja se vrijeme na glavnom satu, i ako se nije dogodio prekršaj,igra se ne zaustavlja. U 2004.godini bilo je vrlo malo izmjena.Na svim utakmicama, 12 igrača je imalo pravo igrati.Podbacivanje se izvodi samo na početku utakmice.Nakon prekršaja, dozvoljena je izmjena za oba tima.Igrač koji načini svoju drugu nesportsku grešku, biće diskavlificiran. Kazna za tehničku grešku igraču ili treneru ili bilo kojoj osobi na timskoj klupi je 2 slobodna bacanja i posjed lopte sa sredine bočne linije. U 2006.godini izvršene su neke promjene u tekstu Pravila kako bi se sve nedoumice smanjile na najmanju moguću mjeru.Definirano je značenje termina „teren za igru“. Teren za igru ima ravnu, tvrdu površinu bez prepreka sa dimenzijama 28m po dužini i 15m po širini, mjereno od unutrašnje ivice granične linije. Video snimci, filmovi, slike ili bilo kaj oprema, vizuelna, elektronska, digitalna ili druga, mogu da se koriste samo: Da bi se odlučilo da li je posljednji šut na završetku svakog perioda ili bilo kojeg produžetka bio upućen u toku vremena za igru. Na početku 21.stoljeća košarka je igra u kojoj uživa preko 400 miliona registriranih igrača širom svijeta.Košarka je jedna od najvećih sportskih porodica sa ukupno 212 zemalja, učlanjenih u FIBA. Košarka je brza, dinamična, atraktivna i spektakularna igra.Rezultat se mijenja svake minute, tako da su utakmice uzbudljive do samog kraja.Zahvaljujući ovome, košarka je jedna od najuzbudljivijih igara na svijetu i svakako postaje igra modernog vremena.

Košarka u Srbiji


Za košarkaške početke u Srbiji, uzima se dolazak Williama A. Wielanda u Beograd, izaslanika američkog Crvenog krsta, oktobra 1923. godine. Tada je pored drugih američkih igara, demonstrirana i košarka, a polaznici kursa bili su gimnazijalci, nastavnici fiskulture i sokolski prednjaci.Uz aktivnu logističku podršku Sokolske organizacije, tada najmasovnije sportske institucije u zemlji, Vajland je u toku dvomesečnog boravka održao kurseve i za sobom ostavio opremu za košarku, koševe i lopte. Konstrukcije iz Beograda, po završetku kursa gimnazijalci su preneli u II mušku gimnazju, koja se nalazila na mestu današnje zgrade Politike i nastavili da igraju košarku.Zahvaljujući otvaranju Sokolske organizacije prema ekipnim sportovima, kao i želji same države da se sport protežira kroz škole, košarka, početkom tridesetih godina prošlog veka, dobija novi zamah. Nosilac gotovo svih košarkaških aktivnosti u ovom periodu je SOKO Kraljevine Jugoslavije, a njegovi članovi neumorno rade na usavršavanju pravila, poboljšanju uslova za igru i trening. Novi sport, do tada nazivan basket bal, košićeva ili košikova dobija svoje domaće ime - Košarka.

Krunu košarkaških takmičenja do početka II svetskog rata svakako predstavlja Svesokolski slet u Borovu 1940. godine na kome je učestvovalo 170 igrača i igračica podeljenih u četiri starosne kategorije. Ženska ekipa beogradskog Sokolskog društva Matica osvaja titulu prvaka države, po malo čudnim rezultatom 2:0, usled loših vremenskih uslova. Jedini koš na utakmici postigla je Ružica Radovanović.U periodu do II svetskog rata, za razvoj i unapređenje košarke u Beogradu najviše je zaslužan Zdenko Pavić, sa svojom suprugom Verom, Pročelnik za takmičarske igre pri načelstvu Saveza Sokola koji je protežirao košarku i kroz SOKO i kroz školski sport. U okviru beogradskog Sokola X formirao je košarkašku ekipu, a bio je i glavni organizator srednjoškolskih košarkaških turnira u Beogradu krajem tridesetih godina prošlog veka. Prevodio je košarkaška pravila i radio na izgradnji košarkaških terena i koševa.

Prvi košarkaški klubovi formirali su se u okviru fudbalskih klubova kao sekcije neposredno pred početak II svetskog rata. Masovno formiranje klubova dešava se neposredno posle okupacije Kraljevine Jugoslavije, na proleće 1941. godine. Pre svih to su Matica, Omladinac, Sask, Izbeglice, SK 1913, nešto kasnije i drugi: Bask, BSK, Mitić, Obilić, BTK, BOB. Igrači su bivši sokolci i svršeni srednjoškolci (M. Stefanović, N. Popović, I. Dimić, Sokolović, S. Šaper, B. Aksentijević…), kao i grupa izbeglica, vrhunskih košarkaša koje je ratni vihor doneo u Beograd (Neferović, Tešin, Putnik, Ronac, Mađeruh…). Košarka se za vreme okupacije igrala na Tašmajdanu i Kalemegdanu, kao i na terenima SK 1913 na Topčiderskom brdu (sada stadion FK C.Zvezde). U septembru 1941. organizuje se prvenstvo Beograda, a na proleće 1942. godine osniva se i Srpski savez košarke i odbojke. Za nepunih godinu dana savez ima u članstvu 23 kluba a utakmice košarke i odbojke ukupno je u ovom periodu gledalo 15.000 ljudi. Predsednik Saveza bio je polaznik Vajlandovog kursa iz 1923. godine, Svetislav Bata Vulović.U Beogradu košarka se igrala sve vreme okupacije, košarkaške utakmice igraju se po prvi put u Šapcu i Kragujevcu. Pažnju privlači velika gledanost, na utakmicama je bilo od 1.000 do 1.500 ljudi, a košarka se igrala svih ratnih godina, pa i u avgustu 1944. neposredno pred oslobođenje. Proglašavani su prvaci Srbije, a košarka je definitivno osvajala svojom atraktivnošću, brzinom i lepotom, i one koji su je igrali i one koji su je gledali.ec 1945. godine naši košarkaši imaju prve međunarodne nastupe. Pod imenom reprezentacija Beograda, muška i ženska ekipa igraju protiv reprezentacije Sofije. U Subotici se organizuje prvenstvo republika u košarci na kome pobeđuje ekipa Jugoslovenske armije.

Mnogo se radi na propagiranju košarke i njenoj masovnosti. Organizuje se turnir gradova na Rijeci. 1947. godine beležimo i prvo učešće naše reprezentacije na prvenstvu Evrope u Pragu.Crvena Zvezda dominira domaćim prvenstvom o obe konkurencije. Nebojša Popović kao trener osvaja 17 titula prvaka države.

Šesdesete godine 20. veka, obeležene su uspesima i medaljama. Na evropskim šampionatima i svetskim prvenstvima i Olimpijskim igrama osvojeno je 6 srebrnih i jedna bronzana medalja. Jedino zlato u ovom periodu, osvojeno je na nezvaničnom prvenstvu sveta u Čileu 1966. godine. Ženska reprezentacija na Evropskom prvenstvu u Italiji 1968. godine osvaja srebrnu medalju i upotpunjuje niz.Prvenstvo Evrope u Beogradu 1961. godine, pred prepunim tribinama Beogradskog sajma označava jedno novo poglavlje naše košarke. Srebrna medalja, je samo početak niza uspeha u narednim decenijama. U finalu protiv do tada neprikosnovenog Sovjetskog saveza, pružili smo dostojan otpor, a Radivoj Korać proglašen je za najboljeg strelca šampionata.Aleksandra Nikolića, na kormilu reprezentacije 1967. godine zamenjuje Ranko Žeravica. Na Olimpijadi u Meksiku 1968. godine, predvošeni Koraćem, uz Daneua, Šermaka, Trajka Rajkovića i Ražnatovića, zlatnim pogotkom Cvetkovića sa linije slobodnih bacanja u polufinalu protiv Sovjetskog saveza, plasiramo se u naše prvo Olimpijsko finale.Srebrom na Evropskm prvenstvu 1969. godine okrećemo novu stranicu košarkaške istorije. Predstoje zlatne godine naše reprezentacije.Peto Svetsko prvenstvo, održano u Ljubljani 1970. godine kruna je jedne generacije koja ima velike zasluge za popularnost košarke na ovim prostorima. Junaci naših neprospavanih noći, kada smo sa nestrpljenjem čekali direktne radio prenose iz daleke Amerike i radovali se njihovim igrama i uspesima, pretočili su srebrne medalje u jednu – zlatnu – u titulu SVETSKIH ŠAMPIONA.Daneu, Ćosić, Trajko Rajković, Čermak, Plećaš, Simonović, Kapičić i drugovi maestralno vođeni diregentskom palicom Ranka. Žeravice igrali su i za Radivoja Koraća, najboljeg strelca reprezentacije, koji je godinu dana ranije nastradao u saobraćajnoj nesreći.U tek formiranom evropskom klupskom takmičenju Kupu Radivoja Koraća, Lokomotiva i Beograd igraju finale, Crvena Zvezda osvaja Kup Kupova Evrope, dok beogradski Radnički predvođen Ražnatovićem, Marovićem, Jarićem, Ivkovićem i Damjanovićem stiže do polufinala Kupa šampiona.Evropsko prvenstvo u Barseloni 1973. godine je nova, zlatna stranica naše košarke. Kićanović, Slavnić i Dalipagić… Ćosić, Jelovac, Tvrdić i Plećaš, Jerkov i Šolman, Marović, Ivković i Knežević osvajaju prvo evropsko zlato ostvarivši svih sedam pobeda. Domaćin prvenstva Španija pobeđena je u finalu rezultatom 78:67.Evropsko prvenstvo u Beogradu 1975. potvrđuje dominaciju Plavih. Beograd kao domaćin, ponovo se predstavlja Evropi u najlepšem svetlu. Okosnicu tima čine igrači iz Barselone koji su osvojili zlato pojačani Mirzom Delibašićem i Rajkom Žižićem budućim zvezdama naše košarke. Mirko Novosel vodi plave do drugog zlata u utakmici protiv Sovjetskog saveza u kojoj ostvarujemo pobedu 90:84 zlatnim košem Dragana Kićanovića u završnici.Profesor Aleksandar Nikolić trijufalno se vraća na čelo reprezentacije 1977. u Liježu. Osvaja se treće zlato na evropskim prvenstvima u nizu. Odbojka Kićanovica i Slavnića zauzima mesto na svim špicama sportskih emisija u narednoj deceniji.Svetsko prvenstvo u Manili je nova potvrda dominacije ZLATNIH DEČAKA JUGOSLOVENSKE KOŠARKE. Predvođeni Kićanovićem i Dalipagićem, koji je proglašen za najboljeg strelca Svetskog prvenstva, osvajamo ponovo posle 8 godina, titulu PRVAKA SVETA.

Klupska košarka, beleži fantastične rezultate, Partizan u vom periodu osvaja tri kupa Radivoja Koraća, Bosna je šampion Evrope, Ženska ekipa Crvene zvezde za koju nastupaju Pekić, Đurković, Marković, Mitić takođe osvaja titulu prvaka Evrope. Ženska reprezentacija osvaja srebro 1978. godine u Poznanju i bronzu 1980. u Banjaluci na Evropskim prvenstvima. Juniorska i kadetska reprezentacija zaključno sa 1980. godinom osvajaju 12 medalja na Evropskim prvenstvima od kojih je pet najsjajnijih - zlatnih.Olimpijske igre u Moskvi 1980. godine označavaju krunu jedne sjajne generacije… od 1973. do 1980. godine muška reprezentacija osvojila je pet zlatnih medalja, tri evropska, jedno svetsko i jedno olimpijsko zlato. Na svojoj prvoj Olimijadi, ženska reprezentacija osvaja bronzanu medalju.Novi selektor Krešimir Ćosić i Dražen Dalipagić kao kapiten predvodili su plave na Svetskom prvenstvu u Barseloni 1986. godine. Uz Praju i Ratka Radovanovića sa Draženom Petrovićem stigli smo do bronzane medalje. Na ovom takmičenju debitovao je Vlade Divac, kao prvi izdanak nove ZLATNE GENERACIJE – belog drim tima.Bronza je osvojena i u Atini godinu dana kasnije na Evropskom prvenstvu. Reprezentaciji se priključuju još tri golobrada momka Đorđević, Kukoč i Rađa, koji su te godine na Svetskom juniorskom prvenstvu u Bormiju, osvojili zlatnu medalju za našu reprezentaciju..Na Olimpijskim igrama 1988. godine propustili smo priliku da sa Dušanom Ivkovićem ponovo budemo na Olimpijskom vrhu. Petrović, Paspalj, Divac, Rađa, Kukoč i Željko Obradović nagoveštavaju novi zlatni niz. Uspeh su upotpunile i devojke koje su se takođe popele na pobedničko postolje osvojivši srebrnu medalju.Evropsko prvenstvo u Zagrebu 1989. godine na kome smo sve protivnike dobijali sa preko 20 poena razlike početak je novog zlatnog niza. Prvi nastup beleži i Saša Danilović, budući as svetskog formata. U Buenos Airesu na svetskom prvenstvu dominiraju momci u plavim dresovima. Po treći put osvojeno je Svetsko prvenstvo.Rim 1991. i ponovo apsolutna nadmoćnost nad protivnicima. Saša Đorđević, Danilović, Kukoč, Rađa, Savić, Sretenović i Paspalj nagoveštavaju da ce na Olimpijskim igrama u Barseloni 1992. godine, doći do dugo čekanog okršaja između BELOG i CRNOG drim tima.Nažalost, Olimpijske igre u Barseloni 1992. godine, nisu donele očekivani susret veka. Zbog sankcija prema našoj zemlji, generacija sa pravom nazvana Evropska noćna mora, morala je da preskoči Evropsko prvenstvo u Nemačkoj i Svetsko prvenstvo u Torontu 1994. godine koje je trebalo da se igra u Beogradu. Košarkaši Partizana u prvoj godini sankcija, kada su kao domačini igrali u Fuenlabradi, u Istanbulu na fajnal foru postaju šampioni Evrope.Evropsko prvenstvo u Atini 1995. godine označava, novi početak, nove reprezentacije i nove zemlje.Divac, Savić, Danilović, Paspalj, Sretenović i Đorđević, podmlađeni sa Bodirogom, Tomaševićem, Berićem, Rebračom, Koturovićem i Sašom Obradovićem, pod vođstvom Dušana Ivkovića i trenera Željka Obradovića osvajaju zlatnu medalju. Aleksandar Đorđević u finalu protiv Litvanije igra jednu od najboljih utakmica u svojoj karijeri u kojoj je postiže 41 koš. Njemu uz rame je i maestralni Danilović koji u finalu postiže 23 poena, a u sećanju svih, ostaje zakucavanje u finalu preko NBA zvezde Arvidasa Sabonisa, koje je odslikavalo svu našu snagu, znanje i motiv na ovom takmićenju.Olimpijske igre u Atlanti gde smo osvojili srebrnu medalju potvrđuju kvalitet ovog tima.

Sa Željkom Obradovićem kao selektorom, na Evropskom prvenstvu u Barseloni 1997. godine ponovo osvajamo zlato…Saša Đorđević postiže pobedonosni pogodak protiv Hrvatske gotovo indentičan onom koji je pet godina ranije postigao u Istanbulu za Partizan. U finalu, našeg velikog rivala Italiju ostavljamo sa 49 postignutih poena na drugom mestu.Atina 1998. godine ponovo nam donosi radost. U finalu protivnik je ekipa Rusije. Sjajni Željko Rebrača vodi nas do četvrtog svetskog zlata. Najbolju partiju pružio je u finalu kada je postigao 16 poena i dominirao pod oba obruča.Posle bronzane medalje u Francuskoj i peha na Olimpijadi u Sidneju, Svetislav Pešić dolazi na kormilo našeg tima.U Turskoj na Evropskom prvenstvu, predvođeni NBA zvezdom Predragom Stojakovićem i Dejanom Bodirogom, sa Gurovićem, Šćepanovićem, Drobnjakom i Tarlaćem stižemo do OSME TITULE prvaka Evrope!Indijanapolis 2002. godine, pored osvojene titule Svetskog prvaka, pete zlatne medalje u istoriji, ostaće upamćen po tome da smo se u dvoranama u kojima smo igrali osećali, zahvaljujući našim navijačima, kojih je uvek bilo u velikom broju, kao da igramo na domaćem terenu.U četvrtfinalu pobeđena je ekipa Sjedinjenih Američkih Država. NBA Zvezde položile su oružje, pred raspoloženim Gurovićem, Jarićem, Stojakovićem, Divcem, Bodirogom… Posle velikog minusa krajem trećeg perioda smogli smo snage da na pleća oborimo najvećeg favorita prvenstva.U finalu, protiv Argentine odigrali smo jednu od najuzbudljivijih utakmica u istoriji svetskih prvenstava. Posle produžetka Dejan Bodiroga podigao je pobednićki pehar,a medalje smo primili iz ruke Borislava Stankovića, generalnog sekretara FIBA, legende svetske i naše košarke.


wikidot