Bašta u staklenoj posudi

Bašta u staklenoj posudi - U velikim staklenim bocama, balonima, teglama ili vazama mogu se uspešno uzgajati ukrasne biljke.


[You must be registered and logged in to see this image.]

 Za sadnju u staklenim posudama najčešće se koriste male biljke sporog i niskog rasta. S obzirom na to da u ovakvim uslovima biljke brže rastu morate voditi računa da ih ne bude previše da se međusobno ne bi gušile.

 Najčešće vrste koje se koriste za sadnju u staklenim posudama su paprati (adijantum, nefrolepsis, asplenijum, selaginea), sobni bršljan, hlorofitum, pilea, peperomija, saksifraga i fitonija, a od visokih biljka kordilina purpur kompakta, brdska palma i kroton.

Posudu za sadnju dobro operite i osušite, pa pomoću valjka od hartije prvo stavite drenažni sloj od hidrokulture ili komadića gline, a zatim dodajte sloj mešavine sterilne zemlje debljine najmanje 10 cm.

Štapićem na koji je pričvršćena mala kašika u zemlji napravite rupe za sadnju.

U sredini posude treba da se nalaze biljke koje će više izrasti, a po obodu biljke manjeg rasta. Ukoliko imate manje biljaka, međuprostor možete popuniti šljunkom ili oblucima. Žičanom omčom unesite prvo razgranate biljke uvijene u papir.

Korenje snažno utisnite štapićem, a papir uklonite neposredno pre zatrpavanja. Zatim zemlju oko biljaka dobro nabijte štapićem na čijem kraju se nalazi pampur. Kada završite sa sadnjom zemlju dobro zalijte.
Posudu zatvorite poklopcem ili čepom.
Baštu držite na svetlom mestu ili u polusenci.
Otvorene posude uvek zalivajte kada zemlja u njima postane suva i mrvičasta.
Biljke u zatvorenim posudama zalivajte jednom mesečno, kada primetite da se ujutru ne javlja rosa na unutrašnjim stranicama boce.

[You must be registered and logged in to see this image.]


novosti.rs

1. Biljke koje nameravate da posadite poslažite na jednu tacnu da biste stvorili "krajolik" koji želite da bude u boci.
2. Uspite drenažni materijal (kamenčiće, glinene krhotine) oko 2-3 cm debljine , aktivni ugalj i na kraju zemlju. Dobra mešavina je: dva dela treseta, jedan deo vlaknaste ilovače i jedan deo krupnog peska. Mešavina zemlje treba da bude vlažna ali ne mokra, a sloj treba da bude debljine 12-15 cm
3. Svaku biljku sa korenom oprezno ugurajte kroz grlić boce. Prvo stavite biljke koje će biti uz spoljašnje ivice boce.

[You must be registered and logged in to see this image.]

4. naginjući bocu, lakše se postavljaju bilke na svoje mesto.
5. Improviziranim alatom - stara mala viljuška, kašikica privezane na štapić - mogu se pomerati biljke i razmeštati zemlja po boci. A štapić sa pampurom na kraju je potreban za nabijanje zemlje posle sadnje svake biljke.

[You must be registered and logged in to see this image.]  [You must be registered and logged in to see this image.]

6. Dugačkim kartonskim levkom mogu se dodati još razni ukrasi npr. šljunak ili ukrasni kamenčići u boji...da bi se upotpunio krajnji utisak.

[You must be registered and logged in to see this image.]

I gotovo.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dobro je znati: puzavice koje bujno rastu (npr. tradescantia) treba izbegavati, a biljke koje cvetaju (afrička ljubičica, mini ruže...) pričinjavaju više štete nego što vrede - treba stalo skidati precvetale cvetove.

baštovanstvo.

Vrt u boci


Napravi svoj minijaturni vrt u staklenoj posudi

Kako brzo začiniti dom bršljanom i paprati

Svatko tko ima vlastiti vrt potvrdit će da rad u njemu pruža neizmjerno zadovoljstvo i dobro utječe na zdravlje. A što ako nemamo vrt, niti dovoljno vremena da mu se posvetimo? Dovoljna je samo jedna biljka da učini razliku, a sobne biljke upravo su stvorene za prezaposlenog urbanog čovjeka. Vrtlarenje u zatvorenom prostoru moguće je bez obzira na godišnje doba i otvara niz kreativnih mogućnosti u uzgajanju biljaka.

Posebno zanimljivi su minijaturni vrtovi u staklenim posudama unutar kojih nastaje mikroklima u kojoj biljke mogu živjeti u manje-više zatvorenom ekosustavu. Vrtovi u boci ili terariji su vrlo dekorativni, a počeli su se koristiti u 19. stoljeću u Engleskoj za uzgajanje egzotičnih biljaka kojima treba topla i vlažna atmosfera. Prvi terarij izumio je zubar dr. Nathaniel Ward koji je htio promatrati transformaciju zrelog kukca iz ličinke, spremivši ga u staklenku zajedno sa zemljom iz vrta. Nakon nekog vremena, iz zemlje su niknule biljčice koje su opstale unatoč tome što je posuda bila hermetički zatvorena.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Za kreiranje minijaturnih vrtova mogu se upotrijebiti staklene posude različitih oblika i veličina s poklopcem ili bez njega.

Princip terarija temelji se na uspostavljanju kružnog toka vode i zraka. Biljka putem korijena upija vlagu iz supstrata koja zatim isparava preko listova i prelazi u zrak. Zbog hlađenja na stijenkama staklenke stvaraju se kapi rose koje polagano klize vraćajući se natrag u zemlju. Isto tako kruži i ugljični dioksid i kisik. Kad biljka asimilira, prima vodu i ugljični dioksid, a ujedno oslobađa kisik. Taj isti kisik biljka ponovno koristi za disanje, prerađuje ga i natrag izlučuje u sustavu ugljičnog dioksida.

Sadnja terarija

Za kreiranje minijaturnih vrtova mogu se upotrijebiti staklene posude različitih oblika i veličina s poklopcem ili bez njega. Radi lakše izrade preporuka je u početku uzeti bocu s otvorom koji je dovoljno širok za sadnju i nesmetanu njegu biljaka. Iako se mogu koristiti obojene boce, važno je znati da takvo staklo slabije propušta svjetlo.
Prije sadnje, staklenu posudu treba dobro oprati da bi se izbjeglo onečišćenje algama i gljivicama koje se pojavljuju u vlažnom okruženju. Dno se prekrije debelim slojem šljunka oko 2 cm, nakon čega se dodaje supstrat prilagođen za sukulente, a u slučaju kad se sade lisnate biljke, dodaje se vlažni kompost za lončanice. Biljke se zatim nježno izvade iz posuda i otrese se višak zemlje s korijena. Priborom predviđenim za sadnju – žlicom, tupim nožićem ili drugim sitnim alatom napravi se rupa za sadnju i pažljivo umetne biljka, a površina oko nje pritisne štapićem ili komadićem pluta pričvršćenim na štapić.
Kod terarija s lisnatim biljkama prostor između pojedinih biljaka može se ispuniti mahovinom da bi se usporilo isušivanje supstrata. Na kraju biljke treba dobro zaliti, a terarij smjestiti na svijetlo mjesto, gdje nije izložen suncu. Ako boca ostaje nezačepljena, treba je povremeno zalijevati da se biljke ne bi osušile i uvenule. Ako se na terarij stavlja poklopac, treba povjeriti kondenzira li vlaga na stijenkama stakla jer koliko god terarij bio balansiran, uvijek bi trebao imati malo vlažnosti na staklu. Sasvim zatvoren terarij zahtijeva malo ili nimalo vode.

Koje su prikladne biljke?

Pri odabiru važno je uzeti biljke koje su kompatibilne kad je riječ o potrebi za svjetlom i vlagom. Za terarij su bolje mlade biljke jer im je korijen dovoljno malen da se može lako smjestiti u zemlju. Najbolje je izabrati biljke koje vole vlagu i sporo rastu poput afričke ljubičice (Saintpaulia), kućne sreće (Helxine soleirolii), bršljana (Hedera helix L.), svih vrsta paprati, Spathiphylluma, Chlorophytum comosuma i drugih. U terariju također uspijevaju kaktusi i drugi sukulenti.

(D&D)

Zapanjujući primjer fotosinteze: „vrt“ u zatvorenoj boci nije zalijevan preko 40 godina

Kad je David Latimer posadio sjeme u staklenoj boci na Uskrs 1960. godine iz čiste znatiželje, nije imao pojma da će se pretvoriti u gusto zelenilo koje će bujati narednih nekoliko desetljeća. Sada, više od pola stoljeća kasnije, „vrt“ u ovoj zatvorenoj boci uspijeva bolje no ikad, ispunjujući je bogatim biljnim životom – i to unatoč činjenici da ga Latimer nije zalijevao od 1972. godine.

[You must be registered and logged in to see this image.]

David Latimer i njegov vrt u boci.

Nakon što je stavio nešto gnojiva u bocu, Latimer je pomoću žice zasadio sjeme puzavca i dodao malo vode. Bocu je zatvorio, stavio je na sunce i otada fotosinteza čini svoje. Od 1972. godine kad ju je Latimer posljednji put zalio, biljka ne dobiva svjež zrak i vodu, no ipak je uspjela stvoriti vlastiti samoodrživi ekosustav. Kroz fotosintezu, biljka dobiva energiju potrebnu za rast apsorbirajući sunčevu svjetlost. U tom se procesu također stvaraju vlaga i kisik; vlaga se nakuplja i zatim ponovno „kiši“ dolje na biljku. Lišće koje padne na dno boce trune i proizvodi ugljikov dioksid potreban za fotosintezu.
Zapanjujuće je kako s malo sunčeve svjetlosti biljke mogu rasti, čak i u ovakvim uvjetima, stvarajući mikro verziju Zemlje u boci. 80-godišnji Latimer nada se da će njegova djeca nastaviti s eksperimentom i nakon njegove smrti.

(Znanost)