Posuđuju da bi više imali i broje već oko 300 zadovoljnih članova

Posuđuju da bi više imali i broje već oko 300 zadovoljnih članova
 

Ljudi su oduvijek posuđivali stvari jedni od drugih, ali danas se to radi u puno većim razmjerima. Ne morate se obavezno međusobno poznavati da biste si jedni od drugih posuđivali stvari.

Thekla Wilkening je zajedno sa svojom prijateljicom Polom Fendel u Hambrugu otvorila mjesto gdje se stvari mogu posuditi. Ta bi posuđivaonica trebala biti neka vrsta proširenog osobnog ormara, s mješavinom dizajnerske odjeće i one s "buvljaka".

"Želimo ovdje ustanoviti neku vrstu biblioteke za odjeću", objašnjava studentica Thekla. Mušterije bi ovdje trebale eksperimentirati sa svojom odjećom i dotjerati svoj stil. A sve to za članarinu od 19 eura mjesečno. Posuditi se mogu četiri komada odjeće mjesečno, na maksimalno dva tjedna.

Šteta je stalno kupovati nove stvari

U posuđivaonicu najviše dolaze modno osviještene studentice, modne početnice koje bi rado čule savjet od vlasnica posuđivaonice, ali i uspješne poduzetnice ili umjetnice.

"Upravo je njima žao da si moraju stalno kupovati novu odjeću", kaže Thekla Wilkening.

Slično razmišlja i Nikola Wolfert, utemeljitelj "Leile", prve posuđivaonice u Berlinu. Nakon gotovo godinu dana postojanja, "Leila" je uspjela skupiti oko 300 članova. Tko želi biti član, mora nekim komadom odjeće pridonijeti fundusu posuđivaonice, nakon toga može i sam posuđivati. Članarina se plaća po želji a do sad su ti prilozi bili dovoljni za pokrivanje troškova najamnine prostora. Kaže da bi volio da se u njegovu lokalu ljudi upoznaju i druže.

Druženje i upoznavanje

Wolfert kaže da mu kod njegove posuđivaonice nije važna zarada. "Treba vam manje novaca, manje prostora i imate na raspolaganju stvari kad ih trebate, kaže on i dodaje da bi volio da se u njegovom lokalu ljudi i upoznaju i druže.

Ljudi se već malo teže mogu upoznavati i družiti na internetskoj platformi "airbnb". Onaj tko planira godišnji odmor, na ovoj stranici može rezervirati stan, a dobit će ga zajedno s obiteljskim fotografijama na zidu i privatnom zbirkom CD-ova koji pripadaju vlasniku stana.

Promjena trendova

U Njemačkoj se dosta toga promijenilo jer je još samo prije nekoliko godina provesti odmor u nečijem tuđem stanu za većinu građana bilo nezamislivo. Posuđivanje bilo kakve vrste je bilo simbol pada na društvenoj ljestvici.

Danas posuđivanje za tridesetogodišnjake predstavlja puno veću vrijednost, objašnjava profesor Peter Wippermann koji prati trendove u ponašanju potrošača.

"Smatra se pametnim i mudrim ako čovjek zna organizirati stvari tako da si može više priuštiti a da ne mora za to dati i više novaca", kaže on.

Tipična osoba koja danas na ovaj način posuđuje, živi većinom u velikom gradu i tip je takozvanog "digitalnog domoroca", odnosno nekoga kojem je blizak internet i s njime povezane tehnologije.

"Što su ljudi mlađi, to će češće posuđivati stvari a ne ih posjedovati", kaže Wippermann. Načelo je prilično jasno: posuđuje se da bi se više imalo. A preostali novac će se svejedno potrošiti. Jedino su se statusni simboli promijenili...

"Posebno mladim ljudima je važnije da posjeduju neki smartphone ili da putuju nego da si kupe vlastiti auto", kaže i utemeljitelj internetske platforme "tamyca.de" Michael Minis.

Na ovoj se platformi mogu posuditi ili ponuditi na posudbu automobili.
No kod smartphonea će ta generacija napraviti rez: "Jer ako ne možete na daljinu upravljati svojom svakodnevicom jer vam nije stalno pri ruci vaš mobitel, onda se počnu djelomično i gubiti socijalni kontakti", upozorava Peter Wippermann, piše Deutsche Welle.

(Danas.hr)

Ja nikad nisam pozajmljivala odecu,menjale smo se samo sestra i ja..tako da niti bih davala nekom svoju,niti bih nosila tudju..

Znam da u vrhunskim krojačkim salonima kod mene ima praksa da poznate osobe (pretežno žene ) posude neku skupu haljinu da ju "prošetaju".
Takve se haljine brzo i lako prodaju.

I vani je praksa da poznati modni dizajneri posuđuju odjeću svojim manekenkama ili glumicama.

Osobno, nema šanse da bi posudio nečije cipele.  
Ni odjeću koja ide direktno na tijelo.  

Hajde, možda kaput ili jaknu.
To mi djeluje ok.  

Second hand shop


[You must be registered and logged in to see this image.]


Sramota iz prošlosti

Onaj tko je kupovao odjeću i obuću u second hand shopu bio je čudak koji je nosio tko zna čije iznošene stvari. No, danas, samo četiri godine poslije, situacija se potpuno promijenila. Trgovine second hand robom u Zagrebu niču kao gljive poslije kiše. Gotovo nema četvrti s barem jednim second hand shopom, a u nekim dijelovima grada postoji desetak takvih trgovina. I sve su prepune kupaca.

Unatrag godinu dana, trend kupovanja u trgovinama rabljene odjeće opako raste! Trgovina je sve više i najbitnije je da svaka od njih ima svoje redovite kupce.

Neki će vam reći da nema bolje stvari od „kopanja“ po vješalicama i onog ushićenja kad nađete odličan komad za samo 10 kn. Za razliku od njih, drugi će, od same pomisli na „second hand“ trgovine, zakolutati očima.

Šetajući Zagrebom, od Maksimira do Črnomerca, sigurno će vam neki „second hand“ zapeti za oko. Ponuda je šarolika, kao i cijene, a sniženja su česta. Dovoljno je samo oboružati se strpljenjem i krenuti u pustolovinu.

(Jutarnji.hr)






Da li znate što su to second shop dućani?

Da li ih ima kod vas?

Da li ste kupovali u njima?

Što mislite o tim dućanima?