Parapsihologija

"Parapsihologija nije ni spiritizam ni praznovjerje. Ona je pokušaj istrazivanja funkcija licnosti s one strane praga svijesti"
G.N.M.Tyrrell



Druga strana stvarnosti

Nema broja onima kojima se desilo da prozive "neobicno” iskustvo, iskustvo koje ostavlja covjeka iznenadjenog ili ustrašenog.

Kada bi pomislili na nekog prijatelja koji bi im u isto vrijeme telefonirao, pogodili ime nepoznate osobe, sanjali san koji upozorava na opasnost, osjetili glasove kada su sami, vidjeli "nekog” u sobi u trenutku budenja. Slucajnosti? Halucinacije? Ili dokaz da postoje nadnaravne pojave?Mnogi smatraju da se parapsihologija ne moze izdvojiti kao zasebna oblast (para)nauke. Ona bi se, prema nekim svojim karakteristikama, prije mogla smjestiti u tajne vještine i tajna ucenja, kao što su spiritizam (prizivanje duhova) ili magija. Jer, kako je poznato, covjek je još od prahistorije vjerovao u postojanje duhova i mogucnost da ih prizove, kao što je vjerovao da se buducnost moze predvidjeti, a sudbina promijeniti.

Zanimljiva proslost
Mozda je prvi parapsiholog bio lidijski kralj Krez koji je 550. pr.n.e. iskušao sedam prorocišta trazeci od njih da predvide šta ce uciniti na dati dan. Kazu da je samo prorocište u Delfima (Grcka) polozilo "ispit”.
Ipak, pravo zanimanje za paranormalne pojave nastaje sa pojavom spiritizma polovinom 19. stoljeca: 31. marta/travnja 1848. u Hydesvillu (New York) porodicu Fox probudili su cudni udarci koji kao da su izlazili iz zidova sobe u kojoj su spavale njihove djevojcice Kate i Margaret. Roditelji su došli do zakljucka da u kuci boravi duh. Dvije sestre, koje je pod svoje uzeo jedan sposoban medij, krenule su na turneju po Sjedinjenim Drzavama prizivajuci duhove po narudzbi, gomilajuci bogate darove. Bavile su se tim sve do 1888. kada je Margaret priznala da je prizivanje duhova bila dobro smišljena prevara.


ZAGONETKA KOJA JOS NIJE RIJESENA: Sta uzrokuje samospaljivanje?

Ali spiritizam je vec uveliko zapalio maštu ljudi. Uveliko se povecao broj seansi a s njima i fenomena: materijalizacija duhova, levitacija, telekineza, glasovi u tami...
Krajem 19. stoljeca i znanost se pocela zanimati za parapsihologiju, i to sa kontradiktornim rezultatima: s jedne strane u Londonu nastaje Društvo za psihicko istrazivanje (Society for Psychical Research) koje ce demaskirati mnoge obmane, a s druge strane sir William Crookes, cijenjeni engleski fizicar, koji ubjedljivo tvrdi da su sposobnosti nekih medija istinite.

Neumoljiva statistika
Tridesetih godina paznja se usmjerava na laboratorijske eksperimente sa ljudima obdarenim telepatijom, vidovitošcu i predvidanjem. Rijec je, dakle, o posobnostima za koju je Joseph Rhine odredio termin ekstraculne percepcije ili Esp. Ali, priznaju znanstvenici, njegova je veca zasluga što je statistiku uveo kao metod za objektivno ocjenjivanje rezultata testa.
Danas su se proucavanja paranormalnih fenomena proširila na slijepe i gluhe koji svoje nedostatke mogu nadoknaditi telepatijom. Za to je zasluzan parapsiholog Charles Honorton koji je 1974. predlozio tehniku "gancfeld" (ganzfeld), što je njemacka rijec za "jednoobrazno polje”. Prvi eksperimenti su dali sjajne rezultate, ali nakon pazljivijeg proucavanja otkrivene su, navodno, metodološke greške. Godine 1990. Honortonova grupa je, pak, ponovila uspjehe, i pored strogih kontrola. Statistika je predvidala 25 odsto tacnih odgovora, procenat je, medutim, iznosio 35. Vjerovatnost da je rijec o slucajnosti bila je jedan prema dvadeset hiljada.

Prisustvo fenomena
Godine 1997. Robert Morris, profesor parapsihologije na univerzitetu Edimburg, iskušao je osobe koje su se smatrale kreativnim. Tacni odgovori umjetnika bili su 47 odsto, a kod muzicara cak - 56 odsto. Anthony Lawrence, parapsiholog sa univerziteta Coventry se nada da ce se za deset ili dvadeset godina naci efikasni instrumenti za poboljšanje telepatskih sposobnosti svakog covjeka.
Na polju psihokineze (sposobnost premještanja ili uticaja na predmete pomocu misli) koristi se "generator slucajnih dogadaja”, elektronski aparat koji emituje signale (svjetlost, brojevi ili zvuci) prema slucajnom slijedu. Osoba treba nastojati da utjece na mašinu tako da rezultatima više ne dominira slucaj. Jedna analiza rezultata 800 eksperimenata iz 1989. godine ubjedljivo je potvrdila prisustvo stvarnog fenomena.
U stvari, eksperimenti su dostigli nivo tolike tacnosti da su iskljucene metodološke greške ili obmane. Ali ni formalna besprijekornost nije zadovoljila skeptike. Pokušali su otkriti manjkavosti koje, kada se jednom koriguju, drasticno smanjuju procenat uspjeha.
Jedan od najspektakularnijih psihokinetickih efekata je, na primjer, prozimanje materije. Godine 1988. Švajcarac Silvio Meyer je rekao da je "snagom misli” spojio dva kvadrata, jedan od papira a drugi od aluminija. Federalna laboratirija za probu materijala u St. Galenu, koja je dobila zadatak da to provjeri, nije otkrila nikakav znak lemljenja, lijepljenja ili neceg slicnog, ali je, navodno, nekoliko godina kasnije, Amerikanac Martin Gardner ukazao je na jednostavan sistem za realizaciju istog eksperimenta, ali izvan parapsihologije, odnosno poštujuci prirodne zakone.

Zbunjena nauka
Mnogim "nevjernim Tomama" u znanosti krajnje su sumnjivi i pranoterapeuti, odnosno bioenergicari, dakle, oni koji tvrde da svaku bolest mogu lijeciti rukama, odnosno bioenergijom vlastitog organizma u što su se, konacno, uistinu uvjerili i mnogi pacijenti. Iako su mnogi dobronamjerni, za vecinu znanstvenika nema nikakvog dokaza da iz njihovih dlanova izlazi nekakva blagotvorna energija koja ozdravljuje bolesne. A kako ne znaju naci racionalno objašnjenje za uspješna ozdravljenja, njihovi se komentari obicno završavaju na primjedbama da je, moguce, rijec o placebo efektu, odnosno o snaznoj (blagotvornoj) - sugestiji!
Da bi odbacile teze o "iscjeljiteljskom dodiru” skeptici su napravili eksperiment sa devetogodišnjom djevojcicom Emily Rosa iz Lovelanda (Colorado). Pranoterapeut je trebao uvuci ruke u dvije rupe izbušene u ekranu i, bez mogucnosti da vidi, reci da li se ruka Emily nalazila blize desnoj ili lijevoj. Nijedan od 21 terapeuta nije uspio prevazici procenat uspjeha kao da je od oka pogadao. Rad Emily je tako zasluzio da bude objavljen u jednoj uglednoj medicinskoj reviji.
Najteze je provjeriti takozvana "putovanja izvan tijela” (astralna putovanja), iskustva u kojima subjekt, znajuci da ne sanja, "vidi” ambijent iz polozaja koji je drukciji od polozaja njegovog tijela. Ovoj kategoriji pripadaju i "iskustva pred smrt”: osobe probudene iz kome koje su ispricale da su bile odvojene od tijela ili da su tamo negdje, "na drugom svijetu", susrele mrtve rodake.


SENZACIJA PROSLOG VIJEKA : Parapsiholog Uri Geler godinama nije silazio sa prvih stranica svijetske stampe


Jedan od najvecih eksperata iz ove oblasti, parapsihologinja Susan Blackmore, smatra da je za ovaj fenomen odgovoran perceptivni ili culni poremecaj mozga. Ona smatra da se na jednoj dvomislenosti zasniva i rašireno mišljenje da covjek ne koristi više od desetak procenata svoga mozga, što bi znacilo da je preostali dio rezerviran za paranormalne sposobnosti.
- Iako je dosta stvari nepoznato i teško razumjeti, principi funkcioniranja i mogucnosti ljudskog mozga su jasni i ne postoje misteriozni "rezervni" dijelovi! - tvrdi Susan Blackmore.

Tajna istrazivanja
Jedna od slabijih tacaka parapsihologije jeste nepredvidljivost i dvosmislenost fenomena. Pocetkom sedamdesetih, CIA je pokrenula tajni program za ocjenu i angazovanje senzitiva (medija) u špijunazi. Godine 1995. angazovani su parapsiholog Jessica Utts i psiholog Ray Hyman da ocijene rezultate. Ako je vjerovati zvanicnim izvještajima, zakljuceno je da su informacije bile nejasne i dvosmislene. Dakle, gotovo bez imalo prakticne korisnosti. No, mnogi misle da pravi rezultati nikada nisu ugledali svjetlost dana i da se još i dan-danas cuvaju u strogo kontroliranim sefovima.
Utisak je, smatraju skeptici medu znanstvenicima, da se cak i u slucajevima kada je potvrdeno postojanje parapsiholoških fenomena, radilo o tako slabim i nesigurnim manifestacijama da nikako ne mogu utjecati na naš zivot. Barem dok se ne nade nacin za proširenje i pojacavanje efekata. Godine je 1990. japanski elektronski kolos Sony zapoceo s projektom za provjeru da li psihicki fenomeni mogu imati neku upotrebnu vrijednost. Program je, navodno, poslije dvije godine obustavljen, jer se nije odmaklo ni korak od pocetka! No, pouzdano se zna, da znanstvenici, medu njima i oni najugledniji, vec godinama eksperimentiraju istrazujuci parapsihološke fenomena, a rezultati njihovih saznanja drze se, kazu, u strogoj tajnosti...


Mnogi tajni izvori tvrde da ni u jednoj naucnoj oblasti nisu istraživanja tako dinamicna kao u oblasti parapsihologije (psihotronika). To i nije cudo, jer oni koji otkriju sve moci ljudskog uma (duha), zasigurno ce biti dominantni na ovoj planeti. Jer, to danas znaju i mala djeca, ljudske moci gotovo da se ne mogu ni sagledati. Prosjecan ljudski mozak funkcioniše sa nekih 5-6 posto kapaciteta. Šta je sa ostalim? Ne skrivaju li se u tim neiskorištenim dijelovima našeg mozga mogucnosti koje bi mogle preobraziti svijet? Na ucenjacima je da to otkriju!

samo-opusteno.info

Parapsihologija: Mentalne fotografije

Prica o Tedu Seriosu
Mogu li se misli fotografisati? Hotelski nosac iz Cikaga, Ted Serios, uvjeren je da mogu, pa je do sada napravio stotine slika kao dokaz. Nazvao ih je - mislografijama!



Ted Serios je sjedio u hotelskoj sobi i okrenuo polaroid kameru prema svom licu. Fleš se upalio a dr Džul Ajzenbat mu je smjesta uzeo kameru i izvukao fotografiju iz nje. Umjesto da pokaže Seriosovo lice – gle cuda - pojavila se slika jedne zgrade.
Za Seriosa, cikaškog hotelskog nosaca, za kojeg tvrde da je alkoholicar i strastveni pušac (nikada ne gasi cigaretu), bila je to samo još jedna od njegovih cudnih parapsihološkiri fotografija koje naziva "mislografijama". Ali, za dr Ajzenbada, vanrednog profesora psihijatrije na Medicinskom fakultetu u Koloradu, bila je to upecatljiva predstava paranormalne moci, koju je trebalo znanstveno istražiti.

Fantastične predstave
Kad je u aprilu 1964. godine odletio u Cikago na prvu sesiju eksperimenata sa Tedom Seriosom, Ajzenbad je bio gotovo siguran da ce prisustvovati "nekoj vrsti madionicarskog trika", kakvih je u prošlosti bilo napretek. Ipak, pojava polaroid kamere uveliko je olakšala kontrolu "mislografskih" slika i doprinijela da rezultati eksperimenata budu vidljivi u roku od nekoliko sekundi.
Istraživaci, koji su radili sa Seriosom, donosili su svoje vlastite filmove i kamere; ponekad su cak i sami snimali fotografije sa kamerom upravljnom na tog cikaškog parapsihologa - pa ipak, rezultati su najcešce bili vrlo neobicni. Nisu na svim fotografijama bile slike; neke su bile neprirodno bijele dok su druge bile neobjašnjivo crne, mada su osvjetljenje i drugi faktori u sobi bili uvijek istovjetni. Povremeno su se pojavljivali i neki zamagljeni motivi, ponekad dio Seriosova lica, a ponekad prepoznatljivi predmeti iz sobe u kojoj su vršeni ekspeimenti.
Može li Serios uistinu utisnuti svoje misli na fotografije?
To je toliko nevjerovatno da od samog pocetka lici na lukavu prevaru. Da bi proizveo svoje zacudujuce slike, Serios je u pocetku samo gledao u kameru. On bi ponekad koristio mali plasticni cilinder ciji je jedan kraj pokriven obicnim celofanom a u drugim prilikama on bi jednostavano zarolao komadic papira.
- Svrha ovoga, objašnjavao je Serios, jeste da ne bi prstima zamracio objektiv.
Njegovi kriticari, medutim, shvataju to kao nešto što ima drugaciju svrhu i za njih to isto tako sumnjivo kao i - madionicarev šešir.

Pod savršenom kontrolom
Dva izvještaca, Carls Rejnolds i Dejvid Ajzendrat, konstruirali su malu spravicu koja se mogla na taj nacin sakriti a koja je proizvela rezultate slicne Seriosovim. Njihova prica objavljena u casopisu «Popularna fotografija» (oktobar 1967.) dala je skepticima "dokaze" za kojima su tragali.
Ajzenbad i drugi istraživaci zadovoljili su se time da spravica ne sadrži nikakvu skrivenu opremu. Oni su svi svjesni hipoteze o mikrofilmu, pa "spravica" Seriosu obicno daju u trenutcima kada osjeti da može proizvesti paranormalnu fotografiju. Zatim mu se ona smjesta oduzima i pregleda snimljeni materijal. «Spravica» se u njegovim rukama ne zadržava duže od 15 sekundi i za to vrijeme je pod oštrom kontrolom.
Serios obicno nosi košulju kratkih rukava ili se skida do pojasa, što mu onemogucava da bilo šta sakrije blizu svojih ruku. Osim toga, kažu istraživaci, oni tako pažljivo kontrolišu eksperimente da je prevara naprosto nemoguca!
U brojnim prilikama slike su se pojavljivale i kad je neko drugi držao i "spravicu" i kameru, i kad se oboje moglo slobodno ispitati. Dva eminentna americka parapsihološka istraživaca dr О. G. Prat i dr Ian Stivenson, koji su izvodili brojne testove sa Seriosom, otvoreno tvrde:
«Mi smo posmatrali Teda u preko 800 pokušaja i nikad nismo primjetili da nešto petlja ili se sumnjivo ponaša prilikom snimanja mislografija!…"
Osim toga, dodaje dr Ajzenbad, Serios nikada nije uhvacen ni sa kakvim skrivenim slajdovima ili mikrofilmovima. S druge strane, i sama priroda fotografija iskljucuje teoriju o prevari!

Pun pogodak
Serios je pozvao istraživace da sa sobom ponesu slike zatvorene u koverte, koje bi on pokušao paranormalno reproducirati na polaroid filmu. Prvom prilikom kad je Ajzenbad u jednoj hotelskoj sobi u Cikagu vidio Seriosa kako snima paranormalne fotografije, psihijatar je sa sobom ponio dvije slike zgrada moskovskog Kremlja, svaka stavljena izmedu dva kartona i spremljena u zasebnoj debeloj žutoj koverti.
Jedna od slika koje je Serios proizveo na ovoj sesiji predstavljala je visoku, usku zgradu koju je jedan od prisutnih identificirao kao cikaški Vatrogasni toranj - karakteristicno mjesto koje je moglo biti poznato i Tedu Seriosu . Kada se cinilo da je ovo potpuno udaljeno od prave slike, Ajzenbad je bio vrlo impresioniran, djelimicno radi toga što su neke slike i simboli na slici bili relevantni sa pravcem razmišljanja u njegovoj svjesti u tom trenutku.
Medjutim, nakon dvije godine, Ajzenbad je naišao na jedan drugi prizor zgrada Kremlja, ovog puta Ivanov zvonik, koji se samo djelimicno vidi na jednoj od onih «mislografija». Tek tada je shvatio da on ima "lako uocljivu" slicnost sa cikaškim Vatrogasnim tornjem. Serios je napokon ostvario pun pogodak.

Međutim, dešavale su se i neobicni je stvari. U maju 1965. Serios je proizveo 11 neznatno razlicitih «mislografija» necega što je izgledalo da je staklena fasada neke radnje. Na jednoj od njih je pisalo "Stari zlatni ducan" i jasno se vidjelo napisano krupnim slovima. Dvije godine nakon toga to mjesto je prepoznato kao radnja - Wells Fargo Express Office. Ajzenbad kaže da se promjena imena nije mogla desiti kasnije od 1958. godine, a moguce i ranije. No, i pored nastojanja nije se uspjelo doci do bilo kakove fotografije te radnje iz njenih ranijih dana.
Mada Seriosove «mislografije» savršeno odgovaraju (osim imena) današnjem izgledu radnje, postoji neobicna zamjena na jednoj slici slova "w" za "o", tako da stoji "The Wld Gold Store", "W" je tacno tamo gdje bi bilo da je napisano "Wells Fargo".
Nešto slicno se desilo sa slikom koja je prikazivala dva sprata jedne zgrade i neka slova pomalo zamucena, ali koja su se ipak mogla razaznati. Zgrada je prepoznata kao hangar Vazduhoplovnog odjeljenja kanadske konjicke policije, ali su na mislografiji uocene cudne greške u pisanju. Na Seriosovoj slici piše "Air Division Cainadain Moun ", umjesto «Air Division Canadian Mounted Police». Da je Serios na neki nacin koristio skrivene slajdove da napravi svoje slike onda bi rijeci bile pravilno ispisane. Jedna druga, vrlo jasna «mislografija» pokazuje Viljemsove štale, preko puta zgrade opere u Sentral Sitiju. I na njoj je došlo do neobicnih grešaka. Cigle su izmijenjnog oblika, a prozori su – zazidani!
Zbog «mislografija» na kojima je izgledalo da je Serios fotografisao prošlost ili iskrivljenu stvarnost, dr Ajzenbad i neki drugi istraživaci organizovali su eksperimentalnu sesiju 27. maja 1967. u Prirodnjackom muzeju u Denveru u kome su bili okruženi neolitskim i paleolitskim eksponatima. Nadali su se da ce Seriosova moc možda na filmu uhvatiti nešto što je staro nekoliko hiljada godina.

Čudna zamjena
Serios je bio ubijeden u uspjeh i poceo je da se koncentriše na prizor covjeka koji pali vatru. I odista, «mislografije» su zabilježile nekoliko neolitskih prizora, od kojih je najimpresivnija ona koja prikazuje Neandertalca u cucecem položaju. Medutim, leca Seriosove kamere nije zaronila u prošlost da bi zabilježila ovu sliku. To je odmah uocila profesorica H. Mari Vermington i rekla, da je to jako slicno dobro poznatom modelu Neandertalca iz Fildovog prirodnjackog muzeja u Cikagu cije se slike prodaju kao razglednice širom Amerike.
Šta se desilo? Da li je Serios krivotvorio fotografije?
Detaljnom istragom, u koju su bili ukljuceni brojni eksperti, ustanovljeno je da je to bilo nemoguce, ali nije objašnjeno zašto je na Seriosovim fotografijama zabilježen prizor iz Fildovog prirodnjackog muzeja, a ne iz Prirodnjackog muzeja u Denveru.
Uskoro nakon ove sesije Seriosove parapsihološke sposobnosti su nestale i kroz godinu dana, mada je i dalje nastavio da se podvrgava eksperimentima, jedino što je mogao proizvesti bile su crne ili bijele slike bez raspoznatljivih figura.
Serios je gubio svoju moc i ranije - najduže na period od dvije godine - i cinilo se kao da se radi o nekakvom upozorenju. Rekao je : "To je kao da se spusti zavjesa, i to ti je sve, burazeru."
Ali, možda jeste bilo upozorenja. Posljednja fotografija koju je pod nadzorom strucnjaka napravio u junu 1967. godine pokazala je sliku - zavjese koja se spušta!


samo-opušteno.info

Parapsihologija

Parapsihologija je nauka koja (jos od 1882. godine, kad je Udruzenje za psiholoska istrazivanja iz Londona pocelo prve naucne eksperimente) pokusava da pronadje objasnjenja za sledece pojave:

- Telepatija (prenos misli na daljinu)
- Vidovitost (vidjenje van granica cula)
- Proricanje (vidjenje buducih dogadjaja)
- Telekineza ili psihokineza (pokretanje stvari snagom uma)
- Bio-psihokineza (upravljanje zivim organizmima snagom uma)
- Iskustva napustanja sopstvenog tela (astralna projekcija) i posmatranja sveta sa druge tacke
- Iskustva osoba koje su privremeno presle granicu izmedju zivota i smrti i donele nam svoja zapazanja "sa druge strane"
- Psihometrija (vanculno pribavljanje saznanja o udaljenim objektima fokusiranjem paznje na fizicki objekat, na primer kristalnu kuglu)
- Rasljarenje ili radiestezija (pronalazenja podzemne vode ili drugih objekata pomocu viska, raslji i slicnih pomagala)
- Fenomen medijuma (sposobnost da se, pri svesti ili u transu, posreduje u komunikaciji ili akciji izmedju zivih osoba i duhova umrlih ili mitskih bica)
- Reinkarnacija (posmrtna selidba duse u drugo telo)
- Regresija na prethodne zivote (secanja na prethodne inkarnacije)
- Progresija na buduce zivote (predskazivanje buducih inkarnacija)
- Pre-inkarnacija (posecivanje mesta buduceg zivota od strane duha nerodjenog i nezacetog deteta, u cilju izbora roditelja)
- Materijalizacija ili dematerijalizacija (neobjasnjivo pojavljivanje ili nestajanje opipljivih objekata i ljudi)
- Teleportacija (neobjasnjivo transportovanje objekta na daljinu)
- Ksenoglosija (pojava povremenog smislenog govora ili pisanja jezikom koji osoba nikad nije ucila)
- Misaona fotografija (sposobnost stvaranja smislenih likova na filmu bez stvarnog eksponiranja)
- Levitacija (neobjasnjivo podizanje i lebdenje objekata ili osoba)
- Glosolalija (naoko besmisleni govor u transu ili izmenjenom stanju svesti)
- Teurgija (magijsko komuniciranje sa Bogom)
- Stigmata (neobjasnjivi belezi na telu koji lice na Hristove rane nacinjene pri raspecu)
- Posednutost tela (preuzimanje i upravljanje telom zive osobe od strane djavola ili nekog drugog uljeza)
- Posednutost nekih mesta koje se manifestuje pokretanjem stvari, neobjasnjenim zvucima i slicno.

Parapsihologija, dakle, nije proricanje sudbine, nije pokretanje predmeta snagom misli, nije astralna projekcija ni ponocno zveckanje lancima na tavanu. Parapsihologija je nauka koja pokusava da pronadje objasnjenja za ove pojave.

Posebno je pitanje da li je ista od ovoga parapsihologija uspela da objasni i koliko je savremena nauka jos uvek uvazava i priznaje.


yu-fitness.com