Sevdalinke

**Učlanjen** : 18.12.2021

malo drugacije

**Učlanjen** : 18.12.2021

**Učlanjen** : 18.12.2021

Iako su je većinom izvodili tradicionalni bosanski pjevači narodne muzike, sevdalinka se znala probiti i do muzičara, koji ovom žanru tradicionalno ne pripadaju.
Tako su tokom svoje bogate karijere sevdalinke snimali ili izvodili Josipa Lisac (legendarna izvedba sevdalinke “Omer Beže”), Seid Memić Vajta („Kolika je Jahorina planina“), Željko Bebek u duetu sa Halidom Bešlićem ( „Da zna zora“), Davorin Popović („Žute dunje“), Ibrica Jusić (sa čitavim albumom sevdalinki, “Amanet” iz 2003. godine), Masimo Savić ( „Evo ovu rumen ružu“), Hari Varešanović („Svuda se sunce rađa“), te Jadranka Stojaković („Što te nema“), Zdravko Čolić („Zvjezda tjera mjeseca“) …, a sevdalinke su uzete i za osnovu nekoliko pjesama zagrebačkog kantautora Johnnyja Štulića (njegov bend Azra je dobio ime po stihu iz sevdalinke “Ja se zovem El Muhamed/Iz plemena starih Azra”).

**Učlanjen** : 18.12.2021

Kraj tanahna šadrvana je jedna od antologijskih bosanskohercegovačkih sevdalinki. Prema mišljenju mnogih muzičkih kritičara i ljubitelja ove vrste narodne muzike, ovu pjesmu najuspješnije su izveli Himzo Polovina i Zaim Imamović. Heineove stihove komponirali su i izvodili brojni orkestri i pjevači kao što su: Hanka Paldum, Zvonko Bogdan, Emina Zečaj, Ibrica Jusić i drugi. Najnovija verzija Heineovog djela može se čuti i u jazz izvedbi sastava Sarajevo Jazz Guerilla ili u interpretaciji Damira Imamovića. Međutim, Hanka Paldum je jedina koja je otpjevala ovu pjesmu na izvornom njemačkom jeziku.

Prema riječima bosanskohercegovačkog književnika Dževada Karahasana:
Ova pjesma u bosanskoj kulturi postaje domaća sevdalinka. Koliko god je ona Heineova, toliko je i naša. Možete li zamisliti Bosanca da makar jednom nije razbio čašu slušajući sevdalinku sa Heineovim stihovima?.

Autor sevdalinke "Kraj tanahna šadrvana" je njemački pjesnik Heinrich Heine, jedan od najvećih pisaca u historiji svjetske i evropske književnosti, a njen originalni naslov je bio "Der Asra". Prevedena je na bosanski jezik od strane prevodioca i književnika Safvet-beg Bašagića. Melanholična melodija i stihovi o tragičnoj i silnoj ljubavi generacijama su "bacali" u sevdah Bosance i Hercegovce i brojne poklonike sevdalinke na prostoru bivše Jugoslavije.

Postoji stara legenda o tome da u Jemenu postoji staro pleme koje se zove Azra (bos. djevica). Ukoliko mladićima iz tog plemena nije dozvoljeno ili nije bilo moguće da ostvare svoju ljubav prema voljenoj, odlazili su u pustinju ili u rat da bi što prije umrli zaljubljeni, jer nisu željeli da žive bez ljubavi. Ova legenda je ostavila snažan utisak na Heinricha Heinea i nadahnula ga da napiše pjesmu Azra.

Prema izjavi dr. Karin Füllner sa Instituta Heinrich-Heine u Düsseldorfu:
Ova pjesma je vjerovatno nastala 1845. ili 1846. godine u Parizu. Tada je Heine već dugo, još od 1831. godine, bio u Francuskoj. Kod Heinea je Orijent predstavljao mjesto sretnih i nesretnih, jednostavnih i osjetljivih ili rafiniranih osjećaja. U mnogim njegovim pjesmama Orijent ima važnu ulogu.

**Učlanjen** : 18.12.2021

Kraj tanahna šadrvana
gdje žubori voda živa,
šetala se svakog dana
sultanova kćerka mila.

Svakog dana jedno ropče
stajalo kraj šadrvana,
kako vr'jeme prolazilo,
ropče blijeđe, blijeđe bilo.

Jednog dana pitala ga
sultanova kćerka draga:
"Kazuj, robe, odakle si,
iz plemena kojega si?"

"Ja se zovem El Muhammed,
iz plemena starih Azra,
što za ljubav život gube
i umiru kada ljube!

**Učlanjen** : 18.12.2021

**Učlanjen** : 18.12.2021

**Učlanjen** : 18.12.2021

Da zna zora, da zna zora kako silno ljubim ja,
aaa ne bi zora, ne bi zora za godinu svanula.

Danju - noću, noću - danju, rujno vino pijem ja,
aaa a pred zoru, a pred zoru pijan kući idem ja.

Da zna zora, da zna zora koju dragu ljubim ja,
aaa ne bi zora, ne bi zora nikad' rujna svanula.

**Učlanjen** : 18.12.2021

**Učlanjen** : 18.12.2021

**Učlanjen** : 18.12.2021

**Učlanjen** : 18.12.2021

**Učlanjen** : 18.12.2021