Sandman

Sandman je istovremeno hvaljen kao ultimativno remek-delo i strip koji je dostigao ogromne tiraže i uspeo da bude prodat čak i u zemljama gde ova umetnost nema gotovo nikakvu prođu. Za razliku od ostalih superherojskih epova Sandman je zaokružena celina i danas slovi za jedan od najuticajnijih stripova svih vremena, zahvaljujući čijoj pojavi je termin "grafički roman" dobio sasvim novo značenje.

Početkom 20. stoljeća, mag Roderick Burgess, u želji da postane besmrtan, pokuša zarobiti Smrt. Ali umjesto Smrti zarobi njezinog mlađeg brata Morpheusa, "Kralja snova". Tijekom njegovog zarobljeništva, svijetom se počinje širiti bolest zbog koje ljudi počinju imati problema sa spavanjem. Neki zaspe te se uopće ne bude, neki hodaju u nekakvom polusnu, kao zombiji. Konačno, nakon 72 godine, Morpheus se uspijeva osloboditi, ali sazna da su njegova tri predmeta, vrećica s pijeskom, kaciga i rubin, koji predstavljaju izvor njegove moći te su mu bili oduzeti u trenutku zatočenja, nestali. Također saznaje da je, kao posljedica njegovog dugog odsustva, i njegov svijet uvelike počeo propadati. Vidno oslabljen, Morpheus kreće u potragu za ukradenim predmetima kako bi povratio svoje moći i ravnotežu u oba svijeta...

„Mr. Sandman, bring me a dream
Make him the cutest that I've ever seen
Give him two lips like roses and clover
Then tell him that his lonesome nights are over“


Ovo je ukratko početak onoga što će se kasnije pretvoriti u jedan od najuspješnijih strip serijala svih vremena. Napravio ga je Neil Gaiman, tada još relativno nov na području devete umjetnosti. I baš kao što je u predgovoru rekla urednica ovog serijala, Karen Berger, u rukama nekog manje iskusnog pisca ovo bi vjerojatno bio još samo jedan od mnogih strip serijala koji ne bi bili po ničem posebni i vjerojatno bili završeni mnogo ranije. Razlog ovakvom uspjehu leži možda ponajviše u tome što je Gaiman lako moguće jedan od najboljih pripovjedača današnjice, kako u stripovima tako i u knjigama. Maštovit, originalan, pun ideja te podjednako privlačan kako mlađoj, tako i starijoj publici.

Vezano uz sam Sandman serijal, i sam Neil kaže da sami počeci nisu bili lagani. Niti on, ni crtači Sam Kieth, Mike Dringenberg i Robbie Busch, nisu nikad radili na redovnom mjesečnom izdanju nekog stripa. Sam Kieth je čak i odustao tijekom crtanja trećeg broja jer se nikako nije uspjevao prilagoditi potrebama ovog serijala. Zamijenio ga je Malcolm Jones. Iako se većinom slažem sa Neilom kad kaže da je tek sa zadnjim, osmim brojem iz ove prve grafičke novele, „The Sound of Her Wings“, koji je napisan kao epilog prethodne priče, on konačno osjećao da se uspio u potpunosti snaći u ovom serijalu i povezati s likovima,ovih prvih sedam brojeva također su odlično urađeni. Iako ima nekih sitnih nedostataka, ovo je i više nego vrlo dobro otvaranje serijala.

Najveća snaga priče leži u mnogobrojnim zanimljivim likovima koji su uvedeni već u prva dva broja, dosta dobrim ubacivanjem onih koji su već otprije poznati ljubiteljima stripovima te u uvođenju „bolesti spavanja“ kao pokretača radnje. Drugim riječima, bolesti koja, kao posljedica zatočenja Morpheusa, zahvaća ljude diljem svijeta te istovremeno pratimo promjene koje to obljenje ostavlja na ljudima diljem svijeta, tijekom više od polovice stoljeća.

Među najupečatljivijim likovima su braća Cain i Abel koji žive u „Kući tajni“ gdje Cain često ubija Abela čija smrt nikad nije dugotrajna. Gaiman je ovdje jako dobro prikazao njihov odnos gdje Cain povremeno osjeća grižnju savjesti zbog ubojstva brata ( iako na najmanji poticaj, on će ga ponovo ubiti), a Abel unatoč svemu ostaje vjeran bratu i sanja o svijetu gdje će on i brat živjeti sretni i u skladu.

Ovdje je i Dr. Dee, poznatiji i kao „Doctor Destiny“ koji je poludio nakon što ga je „Justice League“ zarobila i oduzela mu sposobnost spavanja kako bi prestao zloupotrebljavati moći dobivene pomoću Morpheusovog rubina. On je se ujedno pokazao kao najveći i zasigurno najupečatljiviji Morpheusov protivnik. Nakon što se uspio osloboditi iz Arkhama (ludnice za kriminalce), uz pomoć rubina počeo je stvarati kaos, počevši od malog „24 Hours“ kafića gdje je njegove goste počeo okretati jedne protiv drugih, upravljavši njihovom voljom i tjeravši ih da rade razne odvratne stvari, dok sve na kraju nije rezultiralo besmislenim krvoprolićem. Osobno, jedan od vrhunaca ove priče i zasigurno najstrašnija epizoda, jedna od onih koje dugo ostaju u sjećanju.


Tu je također i John Constantine, jedan od najpoznatijih stripovskih anti-junaka, koji na kraju i sam od Morpheusa traži pomoć, zatim i manje poznati Scott Free ( poznatiji kao Mr. Miracle) čija je noćna mora o poginulim prijateljima odlično dočarana kao jedna zastrašujuća SF pustolovina, a prvi puta se pojavljuje i „Lucifer Morningstar“ , gospodar Pakla koji će nedugo nakon završetka Sandmana također dobiti svoj serijal. Osim „24 Hours“, upravo epizoda vezana uz njega, „A Hope In Hell“, jedna je od najsvjetlijih točki ovog prvog trejda.

U toj epizodi, nakon što je saznao da se jedan od njegova tri izvora moći, njegova kaciga, nalazi u vlasništvu jednog demona, Morpheus kreće u Pakao da ju povrati. Upravo u ovom broju crtež mi se činio najkvalitetnijim, pogotovo kad se radio prikazu Pakla i demona koji ga nastanjuju. Na samom početku nalazi se "šuma samoubojica“ koja je za zadnjeg Morpheusovog posjeta nalikovala malom šumarku, dok se sad pretvorila u ogromnu šumu gdje je svaka duša prikazana kao ogoljelo oronulo drvo, s kojeg se grančice mogu trgati samo da se uživa u boli duša zatočenih u njima. Uskoro Morpheus dolazi do planine u kojoj se nalaze ćelije gdje je na boravak, između mnogih drugih, osuđena i Nada, afrička kraljica koja je nekad vladala gradom gdje je započelo čovječanstvo. Zaljubila se u Morpheusa, iako je ta ljubav bila zabranjena. Vidjevši to, Sunce ju je kaznilo tako da je uništilo njezino kraljevstvo. Osramoćena, Nada je počinila samoubojstvo kako bi spriječila daljnji gnjev bogova, ali time je i naljutila Morpheusa koji ju je zbog tog čina osudio na boravak u Paklu.

Nakon dolaska do Luciferove palače, Morpheus pronalazi demona koji posjeduje njegovu kacigu, ali da bi ju dobio mora ga pobjediti u jednom, i više nego zanimljivom, dvoboju. U ovom trenutku možda po prvi puta do punog izražaja dolazi Gaimanov pripovjedački talent, pogotovo kada nakon dvoboja Lucifer pita Morpheusa zašto bi ga trebao pustiti da izađe iz Pakla.

Lucifer: „S kacigom ili bez nje, ti nemaš nikakvih moći ovdje jer kakvu moć imaju snovi u paklu?“
Morpheus: „Kažeš da ja nemam moći? Pa možda si u pravu. Ali kažeš da snovi ovdje nemaju moći? Reci mi, Lucifere, zapitajte sebe svi vi, kakvu bi moć Pakao imao, ako oni koji su ovdje zarobljeni, ne bi mogli sanjati o Raju?“

Kao što je već na početku rečeno, odličan je i epilog na kraju stripa, „The Sound of Her Wings“, koji lijepo zaokružuje početak ovog serijala. Ovdje upoznajemo Smrt, prikazanu kao privlačnu crnokosu goth djevojku koja u ovom broju vodi Morpheusa u kratku šetnju kako bi ga podsjetila na njegove obveze i vratila mu onaj smisao koji je izgubio nakon dugih godina u zatočeništvu. Upravo ovakva personifikacija Smrti koju nalazimo u Sandmanu predstavlja jedan originalan preokret od uobičajenog prikaza Smrti na kakvog smo navikli, a i meni je osobna jedna od najboljih interpretacija. Tko ne bi htio da ga na kraju života dočeka zgodna crnokosa djevojka umjesto onog kostura sa kosom u ruci? Ok, barem što se nas muške publike tiče. Samim time i Gaiman je uvidio da je ovim brojem otvorio bezbroj novih mogućnosti za nastavak serijala gdje će se Morpheusova sestra dosta često pojavljivati. Inače, zanimljivo ju je bilo ponovno vidjeti i u solidnim mini serijalima „ Death: The High Cost of Living“ i „ Death: The Time of Your Life“.

Ukratko, ovo je jedan jako dobar početak serijala koji predstavlja lijep uvod u događaje koji će uslijediti. Mala zamjerka bi bila da je Gaiman možda ipak ubacio malo previše likova, nekih i manje poznatih pa je poveznice na neke događaje, pogotovo recimo one vezane uz lik Doctor Destinya, bilo malo teže pohvatati. Ali s druge strane ovaj serijal donosi i puno inovacija, odiše originalnošću i Gaimanov pripovjedački talent već ovdje dolazi do izražaja. Meni osobno, možda najbolje je vidljiv u knjizi „Američki bogovi“, koju bih također svima preporučio. Crtež je vrlo dobar, kolor dobar, pretpostavljam da je sukladan mogućnostima s kraja 80-tih ( iako vidim da je izašla i nanovo kolorirana verzija ovog serijala). Mckeanov crtački izražaj mi je oduvijek bio zanimljiv i podosta originalan tako da njegove naslovne i ovdje djeluju zanimljivo napravljene. Sve u svemu, tko još nikad nije čitao Sandmana, ovo je nešto što se zasigurno ne propušta.


Za kraj, kao i što sam Gaiman u pogovoru kaže:
„Preludes and Nocturnes; a little night music from me to you.
I hope you liked them. Good night.
Pleasant dreams.“


stripovi.com

"The Sandman" se već pojavljivao na strip sceni sredinom 70-tih. Napravili su ga Joe Simon i Jack Kirby, a prikazan je kao zaštitnik djece. Najčešće ih je spašavao od noćnih mora, a ponekad i od problema iz stvarnog života. Na temelju njega, Gaiman je dobio ideju za ovaj novi serijal. Također, Gaiman je bio inspiriran i istoimenim likom iz sjevernoeuropskog folklora.

Zanimljivo je i da je Lucifer Morningstar, na Gaimanov zahtjev, u ovom serijalu nacrtan prema liku glazbenika Davida Bowieja.

Morpheus, koji u serijalu ima najveću ulogu, jedan je od sedmero antropomorfnih personifikacija koji čine skupinu "Beskonačnih" ( The Endless). Poznat i kao Oneiros, on predstavlja San (Dream). Ostali su Sudbina (Destiny), Smrt (Death), Uništenje (Destruction), Strast (Desire), Shrvanost (Despair) i Sumanutost (Delirium).

Najmaštovitiji i najfascinantniji strip u kulturi mainstream stripa – isto tako i najradikalniji


Neil Gaimanov Sandman je najmaštovitiji i najfascinantniji strip u kulturi mainstream stripa – isto tako i najradikalniji (izvod iz kritika).

Postoji sedam bića koja nisu bogovi,
Koja su postojala prije nego su ljudi sanjali o bogovima
Koji će postojati i nakon što posljednji Bog umre.
Postoji sedam bića koja su tu jer
Duboko u našim srcima, mi znamo da ona postoje.

Postoji sedam bića koja se zovu Beskonačni.
Oni su redom po starosti, Sudbina, Smrt, San, Destrukcija,
Želja i Očaj i Delirij
Koji je nekada bio Slast. (iz stripa Sandman)

Sandman govori o čudnim, cikličnim, ponekad usamljeničkim pričama o kapricioznim zloglasnim bogovima i krhkim ljudima, te predstavlja Smrt kao nešto vrijedno umiranja. Međutim, čak i u svojim najbizarnijim momentima, Sandmanova uznemirujuća privlačnost leži u tome da svi su njegovi horori, i sve nade tako poznate i bliske kao i srce čovjeka.

The Sandman je strip serijal kreiran od strane Neila Gaimana i objavljivan od strane DC Comics. Od broja #47, objavljivan je pod Vertigom. Serijal prati u 75 izdanja avanture Dreama of Endlessa, koji vlada svijetom snova.

Strip je nastao na osnovu prijedloga Neila Gaimana da se oživi serijal Sandman iz 1970-tih koji je ilustrirao Jack Kirby, a pisali Joe Simon i Michael Fleisher.

The Sandman je jedini strip koji je osvojio World Fantasy Award, te je jedan od rijetkih stripova koji se nalazio na New York Times listi najprodavanijih, zajedno sa Watchmen i The Dark Knight Returns.

Dream


Glavni lik strip The Sandman je Dream (San), u serijalu također nazivan i Morpheus, Oneiros, The Shaper, The Shaper of Form, Lord of the Dreaming, The Dream King, Dream-Sneak, Dream Cat, Murphy, Kai'ckul i Lord L'Zoril). On je gospodar snova koji je u suštini antropomorfna personifikacija snova. Na početu serijala, Dream biva uhvaćen uz pomoć okultnog rituala, te držan zarobljenikom idućih 70 godina. Kada Dream pobjegne iz zatočeništva, nađe se u modernom vremenu, te krene da se osveti. Nakon osvete, odluči da opet izgradi svoje kraljevstvo koje se raspalo za vrijeme njegovog odsustva.


Dreamov karakter se razvijao tokom serijala, te je na početku serijala odavao znake okrutnog i bahatog karaktera, međutim sa promjenom tematike on poprima ulogu tragičnog heroja. Na početku, priča je tamni horor koji se nakon par serija razvija u fantaziju koja uključuje elemente klasične i savremene mitologije.

Historijske ličnosti i događaji u DC Universu

Priča se uglavnom dešava u Dreamingu, kraljevstvu Dreamsa, te budnom svijetu, sa povremenim praćenjem dešavanja u drugim oblastima koja vladaju Endlessi tipa Hell, Faerie, Asgard. Može se povući određena paralela između ovih oblasti, te Amerike i Ujedinjenog Kraljevstva, dok je DC Universe u suštini podloga za sva dešavanja, standardni DC likovi mjesta se rijetko pojavljuju prije 1990.

Većina radnje se dešava u modernom vremenu, ali mnoge kratke priče su smještene u prošlost zahvaljujući besmrtnoj prirodi likova, te se bave historijskim ličnostima i događajima.


The Endless

The Sandman je postao kultni serijal, te privukao veliki broj publike koja se prije nije zanimala za strip. Do 1996. kada se serijal i završio The Sandman se prodavao bolje od DC Supermana. Gaiman završava serijal 1996. godine sa brojem 75.

The Sandman je na početku bio objavljivan kao mjesečni serijal od 32 strane. Kako je serijal postajao popularan, DC Comics je počeo da ga izdaje sa tvrdim koricama uz standardno meko izdanje, te je svako predstavljalo ili cjeloviti strip ili zbirku povezanih kratkih priča.

radiosarajevo.ba

O Sendmenu – pre i posle Sendmena

Kad je početak – kraj, i kraj – početak…

Nil Gejman je autor dobro poznat ljubiteljima popularne kulture i čitaocima "!Kokoške". Radi se o nekadašnjem novinaru i piscu, čija su dela poslužila i kao predlošci za filmove, poput Zvezdane prašine i Koraline. Piše i kao televizijski scenarista, a jedan TV projekat, Nikadođija, je kasnije prerastao u roman. Trenutno se prikazuje serijalizovana adaptacija njegovog romana Američki bogovi. Ipak, Gejmana je pre svega ovoga proslavio jedan strip-serijal, Sendmen, koji je među srpske čitaoce ušetao pre dvanaest godina, pod okriljem izdavačke kuće Beli put. Pojavio se kao deo talasa naslova zahvaljujući kom smo počeli da sustižemo svetsku produkciju od koje smo devedesetih bili odsečeni. Radi se o serijalu koji je po mnogo čemu specifičan i neponovljiv. Stripofili jedva dočekaju da onima koji još uvek imaju nešto protiv devete umetnosti, istaknu kako je Sendmen strip ovenčan književnom nagradom: u pitanju je Svetska nagrada za fantastiku iz 1991. godine, koja je bila prelomna za posmatranje stripa, odnosno grafičkog romana, kao književne forme (Mausu Arta Špigelmana je iste godine dodeljena Pulicerova nagrada). Izvorni serijal se sastoji od 75 epizoda, naknadno sakupljenih i objavljenih u deset knjiga. Taj poduhvat, koji je započeo Beli put, završio je Darkwood, koji takođe stoji iza novog grafičkog romana o Sendmenu, Uvertire (sve slike korišćene u tekstu su iz istog izdanja).

Žanrovsko svrstavanje Sendmena je prilično nezahvalno, premda ga najčešće prati odrednica mračna fantazija. Pratimo dogodovštine sedmoro Svevremenih, antropomorfnih entiteta, kojima pripada i sâm Sendmen (Morfej ili San), mlađi brat Smrti, koje se u svim smerovima protežu kroz vreme i prostor. Pored njih dvoje, to su Sudbina, Stihija, Strast, Sunovrat i Sumanutost. Ne tako čestim, ali esencijalnim i neizbežnim, interakcijama između njih, Gejman zapravo tka svoju verziju Stvaranja (autori !Kokoške će ovoj temi uskoro posvetiti posebnu seriju tekstova). Sendmen je priča o pričama; o važnosti pripovedanja, mitova i legendi, te verovanja u snove. Ponegde je njen okvir horor, ponegde epska fantastika, a ta priča uvek zavodljiva i mistična poput stvaralaštva Vilijema Blejka. Gejman je inspiraciju crpeo iz brojnih izvora, ali primarni ostaju grčka mitologija i Šekspirov opus (uostalom, i Šekspir je jedan od junaka stripa).

Sendmen počinje čudno: grupa okultista, početkom XX veka, pokušava da zarobi Smrt, ne bi li dosegla večni život. Međutim, njihov zarobljenik postaje San, koji će se osloboditi tek decenijama kasnije i zateći svoj svet u potpunom haosu. Prinuđen da popravi narušeni sklad, usput će naučiti sve o nužnosti promena. Gejman nas u Uvertiri vraća u vreme koje prethodi Morfejevom zarobljavanju, odnosno sukobima koji su ga iscrpeli i oslabili do te mere da bude uhvaćen od strane smrtnika. No, istovremeno, čitaoce vraća mnogo, mnogo dalje unazad… Naime, izvorni serijal je zaokružena – i završena – celina. Ono što je mahom ostalo nedorečeno i neobjašnjeno, tiče se događaja koji mu prethode. Tako da ne saznajemo samo to kako je Gospodar snova bio zarobljen, već i sve što smo želeli da znamo o Svevremenima, a nismo smeli da pitamo. Pri tom, Gejman daje odgovore i na ona pitanja koja smo prevideli čitajući originalni serijal, ili nam makar nisu pala na pamet, poput pravog porekla Svevremenih.

Premda je zamišljena kao prednastavak – na šta upućuje naslov – Uvertira je podjednako epilog serijala. Preporuka za čitanje sličnih naslova jeste da im se pristupi nakon onoga što im prethodi. Njih čine elementi i detalji čije je mesto ranije već utvrđeno, a autori ih „izvlače” kako bi, kroz prednastavak, formirali završnu reč, uprkos hronologiji događaja. Ovakav pristup se, koji je mnogo više od priče o poreklu glavnog junaka, ne viđa često. Od poznatijih naslova takve koncepcije, izdvojmo Derdevil: Čovek bez straha, kojim je Frenk Miler zaokružio svoj čuveni angažman na ovom stripu, te Korto Malteze: Mladost velikog Huga Prata.

Uvertira se, nije teško pretpostaviti, završava onako kako započinje prva knjiga, „Preludijumi i nokturna”, međutim, narativno se znatno razlikuje od izvorne celine. Ovo je jedna kerolovski luda vožnja, tokom koje je primetan otklon od grčke mitologije i šekspirovskih motiva. Gejman postavlja novi ugao gledanja na svoj magnum opus. Ova priča je sve, samo ne – kako to obično biva kad se autor posle mnogo vremena vrati nekom delu – pokušaj da se iskoristi davno stečena reputacija. Sendmen, tako, nakon svih (ne)mogućih ovozemaljskih aspekata, s kojih mu je Gejman već prišao, poprima jedan posve novi, kosmički. Scenarista pronalazi mesto i važnijim sporednim junacima, Korinćaninu, Lusijenu, Mervinu i Ludoj Heti, kao i Morfejevom nasledniku, Danijelu; dovoljan je tek njihov cameo da nas podseti na relativnost pojmova mesto i vreme.

Za crtež je ovoga puta bio zadužen samo jedan čovek, Dž. H. Vilijams III, naspram čitavog niza crtača koji stoje iza vizuelnog dela originalog serijala. Vilijams je, što osmislio, što usvojio, mnoštvo stilova, koje je po potrebi prilagođavao odgovarajućim scenama, odnosno likovima i njhovim karakternim osobinama. Koristi brojne tehnike i poigrava se geometrijom, pa strip jedva da sadrži uobičajene panele. Još, u dva navrata je kreirao četvorostrane strip-table, a na prvoj imamo sve pojavne oblike Gospodara snova na jednom mestu. Naime, Gejman je za različite priče, u saradnji sa kolegama crtačima, menjao stil kojim je Morfej prikazan. Ponekad je on bio portretisan kao nadmeni filozof i mistik, ponekad kao melanholični panker, a ponekad i kao jedan mačak… Sve je to bilo u skladu sa promenama koje bi ga zadesile, kako je serijal odmicao.

Veliki uticaj na ovakav izgled Uvertire imalo je pomeranje granica grafičkog pripovedanja Džima Steranka, nekonvencionalnom kompozicijom tabli, kao i koketiranjem sa pop-artom, tokom njegovog kultnog angažmana na S.H.I.E.L.D.-u, krajem šezdesetih. Recimo, jedna scena zahteva od čitalaca da pažljivo isprate njen rasplet… To je prikaz prostorije, koji se, kroz sve veće panele, završava duplom tablom. A da bi razaznali sve detalje, čitaoci su prinuđeni da zarotiraju knjigu koju drže u rukama! Ovo je odličan primer toga kako čitanje digitalnih izdanja ne može da zameni papir u nekim situacijama. Psihodelični kolor je delo Dejva Stjuarta, jednog od najboljih savremenih kolorista, s kojim je Vilijams svojevremeno sarađivao i na Betmenu, a tu je i stari znanac, Dejv Mekin, kao autor kolažnih naslovnih strana. Svo ludilo kojem se Morfej suprotstavlja je prikazano tako da slojevit crtež i kakofonija boja nimalo ne narušavaju čitanje, već su adekvatan komplement Gejmanovom autentičnom izražavanju. Zaista, on je tek sa Uvertirom pronašao saradnika koji svojim crtačkim majstorstvom može u potpunosti da parira njegovom pripovedačkom (osim možda P. Krega Rasela).

Ova priča je nastala i radi obeležavanja 25. godišnjice Sendmena, i ona postojeće ljubitelje serijala naprosto izaziva da preispitaju sećanja na ranije čitanje (ili čitanja). Ujedno je čitaocima kojima će ovo biti prvi susret sa sagom o Svevremenima, autor uputio poziv da saznaju šta je sve zapisano u knjizi Sudbine. A to je jedan od onih poziva koji se ne odbijaju!

Andrija Mihajlović
kulturkokoska.rs