Dravidi – Zagonetna Indijska civilizacija

[You must be registered and logged in to see this image.]

Za pojavu prvih istorijskih civilizacija, čini se, važili su isti preduslovi: blaga i povoljna klima, bogata vegetacija i blizina reke. Takve su uslove u doline reke Ind zatekli Dravidi, tajanstveni narod o kojem ni danas ne znamo mnogo.

Sliku o prvobitnim civilizacijama na indijskom potkontinentu pružilo je otkriće velike gradske kulture, koja je postojala u isto vreme kada i prve civilizacije u Mesopotamiji i dolini reke Nila, dakle, 3000-4000 godina pre nove ere. Za preciziranje tog perioda najčešće se koristi izraz „indosumerski„, ali je zasigurno ispravnije prvobitnu indijsku civilizaciju smatrati odvojenom kulturom, možda, poteklom iz zajedničkog praizvora kakav je bio legendarna vedska kultura.

Tu autonomnost i posebnost potvrđuju mnoga arheološka i druga otkrića, kao što je pismo, koje nalazimo na mnogim pečatnjacima od steatita i fino rezanim talismanima, kojima ni dan-danas ne znamo magične domete i puno značenje.

Zagonetna prošlost

[You must be registered and logged in to see this image.]

Reč Indija u tim prastarim vremenima podrazumevala je prostor oko reke Ind. Tek kasnije je ta teritorija nazivana Prednjom Indijom, a danas to područje pripada Pakistanu. Gledano isključivo geografski, to je prostor u kome je poluostrvo Dekan i nizija Hindustan, omeđeni Himalajima na severu, iranskim gorjem na zapadu, te pustinjom Thar i visokim indijskim gorjem na istoku. U tom starom, plodnom prostoru sve reke, osim Inda i Narbade, teku na istok, pa je tako i kultura Inda bila odvojena od prvih zapadnih državnih zajednica.

Poznato je da indijski monsuni donose jake kiše i zemlju čine izuzetno plodnom. Zbog tog blagotvornog klimatskog ritma i odvojenosti od ostalog sveta, smatraju naučnici, postojali su svi preduslovi da se razvije zasebna civilizacija, što se na kraju i dogodilo.

Starosedeoci Indije, crnoputi Dravidi, u istorijskom pogledu, veoma su se rano „probudili“. I pored stalnih nastojanja, njihovo poreklo nije potpuno istraženo i objašnjeno. No, uopšteno se smatra da su prvi starosedeoci indijskog potkontinenta bili negritskog (crnačkog) porekla, te da su – došavši, najverovatnije, sa zapada – zauzeli najplodonosnije područje, dakle, doline plodonosnih reka.

Tokom vremena i ovde se odigralo ono što se u prošlosti često dešavalo: došljaci su se izmešali sa autohtonim plemenima, pa su možda tako nastali i tajanstveni Dravidi. Izgleda da o tom procesu svedoče mnoge slikarije sa keramike otkrivene na arheološkim lokalitetima u Amrija (verovatno najstarija faza), Lotalu (Lhotal) kod Ahmadabada, te u prastarim blistavim gradovima Mohendžo-Daro, Harappa, Jhugaru i Canh-Daro, što su svoje zvezdane trenutke doživeli davno, pre 4000-5000 godina!

Nepoznato pismo

[You must be registered and logged in to see this image.]

Posebno su blistavi bili gradovi Mohendžo-daro i Harappa. Zbog arhitektonskih rešenja, kojima su se rukovodili drevni graditelji, danas ih mnogi naučnici upoređuju s njujorškim Menhetnom. To su bila potpuno urbana naselja sa ulicama koje su se sekle pod pravim uglom, s kanalizacionom i vodovodnom mrežom, sa bogatim, luksuzno građenim i komfornim građevinama, koje su u svojim dvorištima neretko imale čak i bazene.

Po svemu se čini da su Dravidi živeli udobnije i bolje od svojih savremenika iz Egipta i Mesopotamije: gradilišta kuća, skladišta, trgovine, javna kupatila, vodovod i kanalizacija bili su sistematski organizovana i tehnički superiornija od bilo kojih u starom svetu.

Prava je šteta što o tom kulturnom narodu ne znamo mnogo. Još uvek, nažalost, ne uspevamo dokučiti ni smisao poruka što su se zadržale do današnjih dana jer njihovo pismo, kojeg arheolozi nalaze na velikom broju natpisa, još uvek niko nije uspeo da dešifruje.

Svoje građevine podizali su isključivo od cigle, koja nije bila sušena na suncu kao sumerska i vavilonska, već je pečena na vatri!

Ne zna se da li su Dravidi bili vernici i u šta su verovali. No, izgleda da u svojim gradovima nisu podizali hramove, ni verske gradevine, a prastare ruševine na najvišem brežuljku Mohendžo-dara, pripadale su budističkoj stupi, jednoj vrsti prizemne pagode, koja je podignuta u vreme kada se tajanstvenim Dravidima već odavno zameo svaki trag.

Zašto su nestali

Fragmenti pronađenih skulptura, po nekim detaljima (kao što je način sečenja brade, odeće, frizure, ukrasnih traka na glavi …), podsećaju na sumerske, a vajarsko-likovni izraz, kažu likovni istoričari, ima prepoznatljive karakteristike staroindijskog stila. Visok stepen poznavanja zanatstva otkrivamo na svakom mestu, a posebno je vidljiv na oružju i nakitu od plemenitih metala i dragog kamenja.

I lončarstvo se uveliko razlikuje od dostignutog nivoa civilizacija tog vremena. Posude je pečeno i oslikano crvenim okerom, koji je tako vešto poliran da se čini kao da je lakiran. Prerada pamuka, proizvodnja boja, mirišljavih ulja, sandalovine, slonove kosti i bisera, dosezala je gotovo do savršenstva.

Svoje oružje pravili su od kamena, bakra i bronze, ali ih ono – izgleda – nije moglo zaštiti. Ipak uzroci nestanka civilizacije Inda ostaje zagonetna podjednako kao i njen nastanak! Po svoj prilici, blistavu dravidsku civilizaciju uništila su arijevska plemena, koja su iznenada iz svoje postojbine oko Kaspijskog jezera, provalila preko Himalaja i osvojila severnu Indiju. Mada, ima i drugačijih teorija.

Ima dokaza da je Mohendžo-daro pustošen, ali i da je, možda, postepeno propadao zbog klimatskih ili nekih drugih prirodnih razloga. Možda je bio žrtva migracija pokrenutih u potrazi za novim, bogatijim oblastima ili su njegov kraj prouzrokovale epidemije zaraze koje su u starom svetu često određivale sudbinu pojedinih naroda.

[You must be registered and logged in to see this image.]

No, bilo kako bilo, blistavu kulturu Inda nasledila je nesposobnija i još zagonetnija kultura poznata pod imenom Jhugar, koja se održavala sve do definitivne invazije ratobornih Arijevaca. Ključ koji otvara ta davno zaključana vrata već odavno je izgubljen.

Dravidi

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dravidi, skupina naroda u Indiji, Pakistanu, Šri Lanki, Maleziji i drugdje. Smatra se da su do 3. tisućljeća pr. Kr. činili sveukupno pučanstvo Indije. Procjene o njihovu broju znatno se razlikuju, kreću se do 205 milijuna. Najbrojniji su među njima narodi Telugu, Tamili, Kannada, Malajalam, Tulu. Antropološki su vrlo različiti, od negroidnoga do bjeloputnog tipa. Razlikuju se i po kulturi i jezicima. U dolini rijeke Inda pronađeni su – po mišljenju mnogih – ostatci njihove visoke predarijevske kulture iz davne prošlosti, kada su se bavili poljodjelstvom, stočarstvom, obrađivali kovine i kamen. Naseljavali su i velike gradove u kojima su razvili trgovinu s Dalekim istokom. Tijekom drugoga tisućljeća pr. Kr. djelomice su ih asimilirali nomadski stočari, pripadnici indij. (indoarijske) skupine indoeur. jezične porodice.

Manje skupine u planinskim i šumskim predjelima na jugu Indije (Toda, Kota, Kurumba, Badaga i dr.) te u središnjoj Indiji (Oraoni, Gondi i dr.) očuvale su mnogobrojne elemente načina života karakteristične za prvobitnu zajednicu (žive na stupnju lovaca i skupljača, bave se jednostavnim biljogojstvom). Pretežito su hinduisti, ali ima muslimana i kršćana. God. 1956. u Indiji su utvrđene države na etničkoj osnovi, pa Tamili žive pretežito u državi Tamil Nadu, Telugu u državi Andhra Pradeshu, Kanara u državi Karnataki, Malajalam u državi Kerali itd., a u tim su državama dotični jezici i službeni (uz engleski i hindski).

Dravidski jezici, jezična porodica, obuhvaća velik broj jezika koji se govore većinom u južnoj Indiji. Nekad su dravidski jezici bili rašireni i na sjeveru Indijskoga potkontinenta, o čemu svjedoči jezik brahui, koji se do danas govori u Pakistanu (te Iranu i Afganistanu). Dravidski jezici dijele se na dvije grane; u prvoj je samo jezik brahui, a u drugoj svi ostali jezici. Ta se grana dijeli na dva odvjetka, kuruh-malto (u kojem su samo ta dva jezika) u sjeveroist. Indiji i Nepalu, i južno-srednjodravidski odvjetak. Srednjodravidski su jezici npr. kolami, gondi, manda, kui, telugu (teluški) i dr., a južnodravidski jezici tamilski, malajalamski te jezici toda, kurumba, kanada (karnatački), badaga, tulu i dr. Neki istraživači povezuju jezike brahui, kuruh i malto u zajedničku, sjevernodravidsku granu, no ta je pretpostavka nesigurna, kao i stupanj međusobne genetske bliskosti jezika kuruh i malto.

Dravidske jezike neki su lingvisti povezivali s jezikom nedešifriranoga pisma indske dolinske civilizacije (kultura Mohenjo-Daro iz II. tisućljeća pr. Kr.), a postoji i teza o srodnosti dravidskih jezika s elamskim, jezikom kojim se od III. tisućljeća pr. Kr. govorilo u današnjem zapadnom Iranu. Obje su teze nedokazane.

Genetsko jedinstvo dravidskih jezika prvi je pretpostavio engleski učenjak Francis W. Ellis 1816. Prva poredbena gramatika dravidskih jezika, koju je napisao Robert A. Caldwell, objavljena je 1856.

Među dravidskim jezicima najstariju pismenost ima tamilski, kojemu najstariji datirani natpis potječe iz III. st. pr. Kr. Prvi su natpisi na jeziku kanada iz V. st., na jeziku telugu iz VII. st., a na malajalamskome, koji se razvio iz jedne varijante starotamilskoga, najstariji datirani natpis potječe iz IX. st. Ti se književni dravidski jezici pišu pismima postalima iz staroindijskoga pisma brahmi.

Tipološka su obilježja dravidskih jezika: 1. postojanje cerebralnih (ili retrofleksnih) suglasnika, koji se tvore pritiskom vrha jezika na tvrdo nepce; 2. nepostojanje zvučnih suglasnika na početku riječi; 3. malen broj opozicija u načinu tvorbe među suglasnicima, a brojne opozicije po mjestu tvorbe (pojavljuje se i tipološki rijetka opozicija između alveolara i dentala); 4. dravidski jezici redovito su aglutinativni i sufiksalni (gotovo nema prefiksâ i infiksâ); 5. imenice u dravidskome imaju padeže (npr. tamilski ima osam padeža); 6. imenice obično razlikuju živi i neživi gramatički rod, a katkada i muški i ženski rod; 7. glagoli često predstavljaju zatvorenu klasu (npr. u tamilskome), tj. derivacija nije primjenljiva na glagole. Složena glagolska značenja izražavaju se tzv. serijalnim glagolima, glagolskim složenicama u kojima dva ili više jednostavnih glagola tvori kombinirani oblik izvedena značenja; 8. dravidski jezici u pravilu imaju nominativno-akuzativnu sintaksu, a glagol u njima redovito stoji iza subjekta i objekta, na kraju rečenice. Uglavnom imaju postpozicije (poslijeloge) umjesto prepozicija (prijedloga). Dravidski jezici su iz sanskrta i dr. indoarijskih jezika posudili određen broj riječi, ali malo strukturalnih elemenata. Indoarijski su jezici iz dravidskih preuzeli elemente strukture u fonologiji (retrofleksni suglasnici) i gramatici, ali malo riječi.

Književnost. Na dravidskim jezicima, osobito tamilskome, postoji znatna literatura koja je ponajviše pod utjecajem sanskrtske.

(Hrvatska enciklopedija)

DRAVIDI            

Najstarije kulture doline Inda bile su smještene na prostorima današnjeg Pakistana i sjeverozapadne Indije.

Najstarije kulture doline Inda bile su smještene na prostorima današnjeg Pakistana i sjeverozapadne Indije.

Najstariju civilizaciju i kulturu Indije razvili su Dravidi u razdoblju od 2500 – 1500. B.C. Njihovo podrijetlo, pa i najranije pismo do dan danas je ostalo zagonetka koju treba riješiti. Njihovi nasljednici danas nastanjuju južni dio Indijskog potkontinenta (zbog pritiska Arijaca koji su oko 1500. B.C. sa sjevera prodrli u Indiju) i mogu se pohvaliti da su u mogućnosti pratiti svoje korijene i do 4.500 godina unazad.

           Usprkos mnogim nepoznanicama, dravidska kultura bila je na vrlo visokom nivou, a urbanistički savršeni gradovi uz rijeku Ind – Mohenjo Daro i Harappa, posebno su se isticali. Raspored glavnih ulica bio je planski napravljen i sjekle su se pod pravim kutom, kuće imućnijih imale su kupaonice i uređena dvorišta, složeni pokriveni kanalizacijski sistemi sa otvorima i septičkim jamama te javni bunari bili su dokaz visokih higijenskih uvjeta koji su vladali u spomenutim gradovima. Osim toga postojale su i velike javne kupaonice za one siromašnije, koji si nisu mogli priuštiti gradnju vlastite kupaonice u svom domu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ostaci grada Mohenjo - Daro

Na slici su prikazani ostaci grada Mohenjo - Daro, jednog od centara visoke civilizacije doline Inda.  Na središnjem dijelu slike vidimo kupališni kompleks, okružen manjim prostorijama koje su vjerojatno služile kao garderobe. Kultura stanovanja bila je vrlo visoka, a kuće su građene od opeka, te su bile prilično prostrane. Svaka je imala kupaonicu i bunar, a mnoge su čak imale zahode povezane s gradskim kanalizacijskim sistemom.