Arheološki muzej u Zagrebu

Arheološki muzej u Zagrebu samostalno djeluje od 1939. godine, do tada je djelovao u sastavu Narodnog muzeja. Smješten je u historicističkoj palači Vranyczany-Hafner na Zrinjevcu. Muzejski fundus danas broji približno 450.000 različitih artefakata


Zbirke

Muzejski fundus sistematiziran je u zbirkama: pretpovijesna, antička (grčki i rimski spomenici) i ranosrednjovjekovna zbirka. Muzej posjeduje i egipatsku zbirku, jedinu takve vrste u ovim prostorima, kao i numizmatičku zbirku, jednu od najvećih takvih zbirki u Europi i svijetu. Stalni postav muzeja sastoji se od stalnog postava pretpovijesne i egipatske zbirke; uvodnoga dijela stalnog postava antičke zbirke: grčke vaze, spomenici grčke kolonizacije istočne obale Jadrana i rimska vojna oprema te stalnog postava numizmatičke zbirke, a u sklopu muzeja nalazi se i Lapidarij.

Muzej posjeduje i jedinstvenu kolekciju etruščanskih spomenika. Najpoznatiji i svakako najdragocjeniji je glasovita Zagrebačka lanena knjiga (Liber linteus Zagrabiensis), rukopis s najdužim sačuvanim tekstom etruščanskog jezika i jedini očuvani primjerak lanene knjige u čitavom antičkom svijetu, zajedno sa zagrebačkom mumijom.

Muzej vodi brigu o arheološkom parku "Andautonija" u Šćitarjevu, gdje su sačuvani ostaci antičkog grada iz vremena od 1. do 4. stoljeća.

Povijest

Muzej je nastao iz Narodnog muzeja osnovanog 1836. godine. Godine 1866. postao je Zemaljski zavod Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, pod upravom JAZU-a i Sabora te je bio podijeljen na dva odjela: Arheološki odjel i Prirodoslovni odjel. Od godine 1878. Arheološki odjel osamostaljuje se, no djeluje u sklopu Narodnog muzeja. Samostalan muzej postaje godine 1939.. Promijenio je nekoliko lokacija, od privremenoga sjedišta u Gospodarskom društvu preko palače baruna Raucha na Markovu trgu i Pravoslavne akademije i Narodnog doma te naposljetku do sadašnje lokacije na Zrinskom trgu.

Muzej je od 19. stoljeća djelovao na terenima i pri različitim arheološkim iskapanjima, a to nastavlja i danas na terenima u Šćitarjevu te Varaždinskim Toplicama, Žumberku, Stenjevcu i ostalim lokalitetima Hrvatske, ponajviše u kontinentalnome dijelu.


wikipedia