Skijaške legende

Bojan Križaj



Nedvojbeno najveći slovenski skijaš svih vremena, čovjek koji je faktički bio i ostao gotovo pa simbolom muškog alpskog skijanja u bivšoj državi...

Bojan Križaj rođen je 3. siječnja 1957. godine u Tržiču (Slovenija). I već kao vrlo mlad skijaš brzo je zapažen i označen kao veliki talent. Skijajući kao predvozač u Mariboru zapanjuje sve gledatelje lakoćom svoje vožnje, a tadašnji direktor ski reprezentacija bivše države Tone Vogrinc ubrzo ga uvrštava u reprezentaciju.

Križajev uspon u karijeri započinje u sezoni 1976/77., a kada on ostvaruje isprva svoj prvi plasman među najboljih 15 slalomaša svijeta te potom i svoj prvi plasman na podij u utrkama Svjetskog kupa za skijaše u talijanskoj Madonni di Campiglio.

Povijesnu prvu slovensku te tadašnju jugoslavensku pobjedu na utrkama Svjetskog kupa za skijaše Bojan Križaj ostvario je 20. siječnja 1980. godine na slalomu u švicarskom Wengenu. U slalomima Svjetskog kupa za skijaše Križaj je potom pobjeđivao još sedam puta, i to još jednom u Wengenu, dva puta na domaćem terenu u Kranjskoj Gori te jednom u Madonni di Campiglio, u Marksteinu (Francuska) i kanadskom Bromontu. Zadnju pobjedu na slalomima Svjetskog kupa za skijaše Bojan Križaj ostvario je 25. siječnja 1987. godine u austrijskom Kitzbühelu.

1980. godine na Zimskim olimpijskim igrama u Lake Placidu (SAD) Križaj je u veleslalomu osvojio sjajno četvrto mjesto, pri čemu mu je olimpijska bronca izmakla za svega dvije stotinke sekunde! A četiri godine poslije pripala mu je potom čast da uime svih sportaša položi prisegu na otvaranju Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine. Unatoč velikim očekivanjima čitave jugoslavenske javnosti, u Sarajevu Križaj u veleslalomu zauzima "samo" deveto mjesto, dok u slalomu utrku završava na sedmom mjestu. Svoj krug nastupa na ZOI Bojan Križaj trebao je zaključiti u Calgaryju 1988. godine, no u tome ga je u konačnici spriječila ozljeda.

Najuspješnija sezona za Križaja u Svjetskom kupu za skijaše bila je sezona 1986/87., a kada je uzeo mali Kristalni globus slalomskog pobjednika Svjetskog kupa, spriječivši tako velikog Pirmina Zurbriggena da u toj sezoni uzme apsolutno sve Kristalne globuse u svim disciplinama. Ukupno je u Svjetskom kupu Križaj ostvario već spomenutih 8 slalomskih pobjeda, 33 puta utrke je završavao na podiju, a ima i ukupan 101 top-ten plasman.



Na Svjetskim prvenstvima u alpskom skijanju Bojan Križaj uzeo je jednu srebrnu medalju, i to u slalomu na SP-u u Schladmingu 1982. godine. Na SP-u u Valtellini 1985. godine zabilježio je peto mjesto u slalomu i osmo u veleslalomu, dok je na SP-u u Crans Montani 1987. godine u slalomu bio šesti.

Svoju karijeru Bojan Križaj zaključio je 1988. godine na utrci u austrijskom Saalbachu, a danas i nadalje živi u svom Tržiču i uspješan je poslovni čovjek. Kao iznimno dragi gost bio je prisutan i na ovogodišnjoj prvoj povijesnoj utrci slaloma Svjetskog kupa za skijašice na zagrebačkom Sljemenu.


skijanje.hr

Ingemar Stenmark



Kada se priča o legendama skijanja, nitko ne može zaobići legendu iz Švedske. Sportaša, gentlemana i majstora skijanja, "tihog Šveđanina".

Briljantni švedski alpski skijaš rođen je 1955. godine u Tärnabyju u Švedskoj. Specijalist za slalom, ovaj najuspješniji alpski skijaš u povijesti debitirao je na utrkama Svjetskog kupa 08. prosinca 1973. godine u Val d' Isereu.

Osim po brojnim pobjedama, poznat je i kao skijaš koji je pokrenuo tehniku rapidiranja vrata, danas nezaobilaznu u utrkama slaloma.

Pobijedio je na 86 utrka Svjetskog kupa (46 puta u veleslalomu i 40 puta u slalomu), a 155 puta našao se na pobjedničkom postolju.

Također je prvi Skandinavac koji je 1976. godine postao ukupnim pobjednikom Svjetskog kupa (tada se Svjetski kup sastojao od tri discipline - slaloma, veleslaloma i spusta, op.a.).

Taj je uspjeh ponovio i u sljedeće dvije sezone.



U sezoni 1978/79 pobijedio je u 13 utrka, postavivši rekord koji do danas, a i teško je vjerovati da će i u bliskoj budućnosti, bilo tko prestići.

1979. godine Stenmark se ozlijedio za vrijeme treninga spusta zadobivši teški potres mozga. Do ZOI 1980. godine uspio se vratiti, no nije vozio spust, a u slalomu i veleslalomu osvojio je zlato.

Na ZOI 1976. godine u Innsbrucku, Stenmark je osvojio broncu u veleslalomu, i to nakon što je bio tek osmi nakon prve vožnje.

Vozeći utrku u istoj disciplini u Lake Placidu 1980. godine, nakon prve vožnje bio je treći, da bi u drugoj vožnji bio brži gotovo sekundu od ostalih natjecatelja i osvojio još jedno zlato sa prednošću od 75 stotinki.

Tri dana kasnije opet osvaja zlato u slalomu, nakon što je prvu vožnju završio na četvrtom mjestu. Na ZOI 1984. godine u Sarajevu nije nastupio, a 1988. u Calgaryju osvojio je peto mjesto u slalomu.

Na Svjetskom prvenstvu 1978. osvojio je zlato i u slalomu i u veleslalomu, a 1982. osvojio je zlato u slalomu, te srebro u veleslalomu.

Posljednju utrku Svjetskog kupa Ingemar Stenmark odvozio je 11. ožujka 1989. godine u Shigakogenu.

Uz njega su trostruku krunu u Svjetskom kupu osvajali još samo velikani poput Marca Girardellija (5 puta) i Hermanna Maiera (4 puta), Pirmina Zurbriggena, Gustava Thönija, te Phila Mahrea.

No, priča o Ingemaru Stenmarku nije samo priča o 86 pobjeda u Svjetskom kupu. To je priča i o jednostavnom, gentlemanskom i sportskom pristupu prema kojem je izgledalo kako je pobjeđivanje sasvim jednostavna i prirodna stvar.

Savršeni pokreti, okreti na skijama, koljena su radila kao da su jedno. Svaku utrku i svaki zavoj.

Definitivno najveći švedski dar svjetskom skijanju.

Alberto Tomba



Prije nego je postao svjetski slavnim skijašem, Tomba je bio pripadnik carabiniera. A onda je stao na skije i ušao u povijest.

Talijanski alpski skijaš, rođen 19. prosinca 1966. godine, Alberto Tomba, ušao je u legendu i ondje zasluženo zauzeo mjesto među velikanima i legendama svjetskog skijanja.

Kroz svoju prebogatu i medijski iznimno praćenu karijeru osvojio je 5 olimpijskih medalja (3 zlatne i dvije srebrne, op.a.) te postao prvim alpskim skijašem kojem je uspjelo osvojiti zlatne medalje na dva olimpijska natjecanja zaredom.

1988. godine na ZOI u Calgaryju osvojio je zlata u slalomu i veleslalomu te postao prvim skijašem kojem je na jednim Igrama uspjelo osvojiti dva zlata u dvije različite discipline, a zatim je na ZOI 1992. godine u Albertvilleu ponovio svoj uspjeh u veleslalomu.

Osvojio je srebra na ZOI u Lillehammeru i Albertvilleu (1992. i 1994. godina) te osvojio veliki Kristalni globus, zajedno sa malim Kristalnim globusima za slalom i veleslalom 1995. godine.

Osim što je bio jedan od najboljih skijaša svih vremena, sigurno će ga mnogi pamtiti i po njegovom hedonističkom pristupu sportu, agresivnom stilu skijanja, šarmu (plejbojevskom stilu života) i sposobnosti da izvuče maksimum pod najvećim pritiskom.

Zato nije čudno da je iznimno brzo stjecao slavu i popularnost svjetskih razmjera i navijače diljem svijeta.

Svaka utrka u kojoj se natjecao bila je popraćenima supermodelima, licima poznatih ljudi. I rijetko kad je Tomba svoje navijače razočarao.

Zbog svog temperamenta, načina skijanja i stila života, ubrzo je dobio nadimak "La Bomba". Svoj je nadimak nekoliko puta opravdao dolazeći u sukob sa FIS-om, ali i novinarima. Primjer je sukob s jednim novinarom kojem je bacio svoju nagradu (1998. u Madonni di Campiglio, op.a.) u glavu, jer ga je ovaj slikao nagog jednom prilikom bez Tombinog znanja.

Rođen u bogatoj obitelji iz Castel de Britti-ja, pokraj Bologne, koja je svoj imetak stekla baveći se tekstilom, Tomba se nikad nije želio odreći privilegiranog života.

Bez svoga talenta, bio bi samo još jedan od jet-settera, i to onih sa manjkom discipline, pogotovo kad se radilo o odricanju od tjestenine iz majčine kuhinje i očijukanju sa navijači(ca)ma umjesto treniranja na stazi.

Od najranije se mladosti, kako to i priliči društvenom sloju iz kojeg je dolazio, bavio tenisom, jahanjem, moto-crossom, ali je posebnu strast pokazivao prema skijanju.

No, Alberto je bio vrlo talentirani i agresivni sportaš, i to mu je donijelo slavu prvog skijaša koji je osvajao medalje na trima različitim Olimpijskim igrama.

Iako je trenirajući skijanje društvene aktivnosti potisnuo u drugi plan, uvijek je nalazio vremena za svoju obitelj, a koja ga je tijekom cijele karijere bodrila da ostvari svoje snove (pogotovo otac, a sestra mu je postala pomoćnicom.

I dan danas živi u toj regiji u kojoj se znatno razlikuje od lokalnog stanovništva za koje se smatra da je povučeno i sramežljivo. A Tomba je, ipak, sve prije nego sramežljiv.

Tako je 1988. godine ponudio jednu od svojih zlatnih medalja Katarini Witt, jer, kako je rekao, on već ipak ima dvije.
No Katarina je takav prijedlog odbila i odlučila sebi jednu zlatnu medalju osvojiti sama. Ta činjenica, međutim, nije Tombu učinila ništa manje popularnim.

Svoj prvi veliki uspjeh Tomba je ostvario 1987. godine, osvojivši broncu na Svjetskom prvenstvu u veleslalomu.

Godinu dana poslije, vratio se iz Calgaryja sa olimpijskim zlatom iz slaloma i iz veleslaloma. Poslije je rekao kako mu je otac obećao Ferrrari za zlatnu medalju te kako on nije htio riskirati pa je donio dvije.

1992. je za Tombu bila važna godina. Obranio je olimpijsko zlato u veleslalomu, osvojio srebro u slalomu te osvojio Svjetski kup i mali slalomski Kristalni globus. U Lillehammeru je osvojio još jedno srebro za svoju kolekciju, ovoga puta slalomsko.

Osvojio je pobjedu u Svjetskom kupu u sezoni 1994/95. ukupno te u slalomu i veleslalomu pojedinačno.

U godini Olimpijskih igara u Naganu, Tomba je pobijedio u slalomu završnice Svjetskog kupa, i ta je pobjeda označila kraj njegove karijere.

Pobjeda u Crans Montani 1998. godine predstavljala je njegovu 50. pobjedu u Svjetskom kupu (15 u veleslalomu i 35 u slalomu, op.a.), a od njega više pobjeda skupio je samo jedan i neponovljivi Ingemar Stenmark.

Nakon povlačenja, Tomba je dobio vremena da se pozabavi stvarima koje su dolazile uvijek poslije skijanja, za svih 13 godina njegove aktivne skijaške karijere.

Bavio se i reklamiranjem pojedinih tvrtki poput File i Rossignola (1997), izdao je parfem Indecente, a okušao se i kao model.

Tomba je, baš kao što bi se od Talijana i očekivalo, i veliki ljubitelj automobila. Posjeduje Audi, Porsche i Aston Martin, a zajedničko svm tim automobilima je da su pokloni.

No, sa svom tom slavom, došao je i novac. Koji ga za razliku od mnogih nije puno promijenio, čak naprotiv, pokazao je svijetu i nekoliko jakih Tombinih aduta.

Radi na projektima za siromašne, radio je na izdavanju knjiga bajki za djecu, a koje je napisala njegova sestra, a još je uvijek aktivan i u UNICEF-u.

Jedan od njegovih novijih projekata su i revijalne utrke po Americi u kojima su se razni skijaši mogu natjecati protiv Tombe, a sav je novac namijenjen popularizaciji skijanja.

Ono što je Tombu učinilo različitim od ostalih skijaša jest činjenica da se Alberto znao smijati i time prenosio poruku kako je sport u stvari veselje.



Luc Alphand se sjeća jedne veleslalomske pobjede u Sestriereu, a kada je Tombu pobijedio za djelić sekunde, jer je ovaj praktički stao pred ciljem kako bi mogao mahnuti prijateljima.

Nezaboravna je i Tombina izjava: "...znao sam tulumariti sa tri žene do 5 sati ujutro….A sad sam ostario, ovdje u Olimpijskom selu se zabavljam s pet žena, ali ne mogu izdržati dulje od tri…"


skijanje.hr

Marc Girardelli



Znamenita figura Svjetskog kupa dolazi nam iz Austrije, a svjetsku je slavu stekao nastupajući u tehničkim disciplinama za Luxemburg...

Znameniti skijaš Svjetskog kupa rođen je u mjestu Lustenauu u Austriji 18. srpnja 1963. godine, a gdje je i živio, pohađao školu i prvi put stao na skije sa pet godina starosti.

Zanimljivo je da je kao dijete obožavao spust i da je zavoje radio samo na specijalne zahtjeve svog oca. Zbog oca je došao i u sukob s Austrijskim skijaškim savezom (ÖSV), za kojeg nije htio nastupati, jer je inzistirao na tome da mu trener bude otac, što Savez nije želio prihvatiti.

Tako je počeo skijati za Luksemburg. I donio Luksemburgu najvrijednije sportske uspjehe u povijesti tako male državice.

Marc Girardelli počeo se natjecati još kao dijete po cijeloj Austriji, a glavni su mu konkurenti u to vrijeme bili nešto stariji Andreas Wenzel i Hubert Strolz.

Sa 13 godina bio je predvozač slaloma u Wengenu kojeg je osvojio Stenmark, sa 14 je startao na FIS natjecanjima.

Na svom prvom natjecanju, sa startnim brojem 140(!), zaostao je čak sedam sekundi za pobjednikom na stazi koja je bila u katastrofalnom stanju.

1980. godine se napokon priključuje Svjetskom kupu i to u slalomu i veleslalomu, jer spust nije bio opcija, kako je uvijek trenirao sam.

Prvi podij dočekao je već 1981. godine i to u Wengenu kad ga je pobijedio Križaj. I onda je došla prva pobjeda 1983. u Švedskoj protiv Stenmarka, ali mu je ta sezona bila djelomično i kobna, jer je doživio tešku ozljedu u kojoj je doslovno potrgao sve ligamente lijevog koljena.

1984. godine Girardelli prvi put osvaja mali Kristalni globus u slalomu, ali i propušta ZOI u Sarajevu, jer još nije imao luksemburšku putovnicu, a pregovori s ÖSV-om su propali.

No u 1985. Girardelli napokon, s ukupnih 11 pobjeda, staje na tron ukupnog pobjednika Svjetskog kupa. Isti rezultat ponavlja potom i 1986. godine.

U razdbolju od 1986. - 88. godine Marc Girardelli imao je i određenih problema s ozljedama, a u konačnici je 1989. godinu dočekao kao svoju godinu uspjeha i rekorda, u kojoj je osvojio sve trofeje koji su se u skijanju u toj godini mogli osvojiti.



Slijedeću je sezonu propustio zbog vrlo neugodnog pada u Sestriereu zbog kojeg je umalo ostao paraliziran.

No u sezoni 1990/91. vratio se opet u formi. Ne kao prije ozljede, ali dovoljno da osvoji dvije srebrne olimpijske medalje 1992. i 1994, kao i još dva velika Kristalna globusa ukupnog pobjednika Svjetskog kupa 1991. i 1993. godine.

Preostali su samo uspjesi u brzim disciplinama, pa je čak uspio osvojiti i mali Kristalni globus u spustu, te biti još jednom i drugi u ukupnom poretku Svjetskog kupa.

Kako je bivalo sve teže vratiti staru slavu i održavati fizičku spremu, nakon neuspjelih pokušaja 1994/95., slijedi oproštaj od skijanja i postavljanje novih ciljeva u životu.

Do 2000. godine bavio se raznim poslovima poput novinarstva, trgovine i promocija. No nakon 2001. godine počinje raditi u managementu Alpincentra Bottrop, najveće ski-dvorane na svijetu.

Još jedna važna činjenica karakterizira Girardellija. Početkom primjene rapidiranja štapova, kojeg je uveo Stenmark, i velikim širenjem te tehnike, Girardelli je nije primjenjivao, zadržavši se na primjeni konvencionalnog ulaska na vrata unutrašnjom rukom (slika u naslovu).

5 velikih Kristalnih globusa ukupnog pobjednika Svjetskog kupa (1985., 1986., 1989., 1991. i 1993. godine), 46 pojedinačnih pobjeda (3 spust, super G 9, slalom 16, veleslalom 7, kombinacija 11), točno 100 pobjedničkih postolja, 215 top ten pozicija, 3 slalomska Kristalna globusa, jedan u veleslalomu i dva u spustu, 4 zlata (triput kombinacija i jednom slalom), 4 srebra (dvaput slalom, super G i veleslalom) i 3 bronce (veleslalom, slalom i kombinacija) sa Svjetskih prvenstava te dva olimpijska srebra (veleslalom i super G).

Teško će to biti ikada dostići.

Erika Hess



U kategoriju velikana koji su obilježili skijašku povijest Erika Hess bez pogovora zaslužuje biti uvrštena...

Švicarska alpska skijašica rođena je 6. ožujka 1962. godine u Grafenortu, mjestu između Engelberga i Luzerna.

Kao skijašica kristalnog talenta, Erika Hess skijala je sa nevjerojatnom lakoćom i došla do čak 21 slalomske pobjede, po broju pobjeda odmah iza Vreni Schneider.

Bila je ujedno i vrlo polivalentna sportašica, a što je dokazala i pobjedama u kombinaciji i veleslalomu.

U karijeri se okitila sa šest zlatnih medalja, i bila među prvih pet skijašica u Svjetskom kupu kroz period od 1981. do 1987. godine, i to svake godine uzastopce.

Svoj prvi nastup na Svjetskom prvenstvu Erika Hess bilježi već sa 16 godina u Garmischu i osvaja osmo mjesto u veleslalomu.

1982. godine u Schladmingu trijumfira potom u kombinaciji, veleslalomu i slalomu i time postavlja novi rekord.

U njenoj karijeri slijedi potom još jedna zlatna medalja u kombinaciji u Bormiu 1985. godine, a ostatak zlata Hess uzima u kombinaciji i slalomu u Crans Montani 1987. godine, i tako zatvara krug sa tek 25 godina.

Švicarka je ukupno zabilježila 31 pobjedu u Svjetskom kupu (6 pobjeda u veleslalomu, 21 u slalomu te 4 u kombinaciji), čak 76 pobjedničkih postolja, te 146 top ten pozicija.



Ukupnom pobjednicom Svjetskog kupa postala je u sezonama 1981/82. i 1983/84. Druga mjesta osvajala je u sezonama 1980/81. i 1985/86.

Malih Kristalnih globusa u slalomu osvojila je čak pet (sezone 1980/81., 1981/82., 1982/83., 1984/85. i 1985/86.), a njima je još pridodala i jedan mali Globus u veleslalomu (sezona 1983/84.).

Dva je puta Erika Hess postajala svjetskom prvakinjom u slalomu i kombinaciji, a jednom u veleslalomu.

Zaista impresivna karijera u kojoj nedostaje možda koja medalja više na ZOI (osvojila je broncu u Lake Placidu 1980. u slalomu).

Zadnju utrku Svjetskog kupa veličanstvena Švicarka odvezla je u Sarajevu, u ožujku 1987. godine, u istoj sezoni u kojoj je osvojila i dva zlata na Svjetskom prvenstvu.

Danas sa suprugom vodi skijaški natjecateljski kamp za juniore.

Pirmin Zurbriggen



Švicarska skijaška legenda i uzor mnogim spustašima...

Pirmin Zurbriggen rođen je 4. veljače 1963. godine u švicarskom mjestašcu Saas – Almagell.

Četverostruki pobjednik Svjetskoga kupa (1984., 1987., 1988. i 1990. godine) i tri puta drugi u ukupnom poretku Svjetskog kupa.

U utrkama Svjetskog kupa ostvario je ukupno 40 pobjeda, i to u svojoj desetogodišnjoj aktivnoj karijeri, baš kao i zlatnu i brončanu medalju na Zimskim olimpijskim igrama 1988. godine. Uistinu jedna impresivna karijera.

Spustaše obično prati reputacija da su divlji i opasni. No Primin Zurbriggen, koji je odrastao u švicarskim Alpama, bio je po karakteru baš nešto suprotno od stereotipa, jako religiozna i povučena osoba.



No bez obzira na svoje psihološke karakteristike i privatan život, Zurbriggen je bio energičan natjecatelj koji je nemilosrdno napadao padine.

Svoj olimpijski debi u Sarajevu 1984. godine završio je četvrtim mjestom u spustu, propustivši postolje za desetinku sekunde, dok slalom nije završio.

U Calgaryju 1988. godine natjecao se u svih pet alpskih disciplina. Startao je sa spustom koji mu je donio zlatnu medalju ispred tadašnjeg svjetskog prvaka Petera Müllera, a u kombinaciji je nakon spusta i prve vožnje slaloma imao čak dvije sekunde prednosti.

No šok koji je doživio svjedočivši stravičnoj nesreći u kojoj je poginuo liječnik autrijske reprezentacije pod ratrakom, uzrokovao je dekoncentraciju te je zakačivši vrata pao. No pridigao se, završio utrku i osvojio bronzu.

Zurbriggen danas živi u Zermattu mirnim životom, bavi se ugostiteljstvom (vodi obiteljski posao hotelima, op.a.) te je otac četvero djece.

No, Švicarci ga nisu zaboravili. To potvrđuje i činjenica da su u srpnju 2004. godine Pirmin Zurbriggen i Vreni Schneider proglašeni najboljim švicarskim sportašima stoljeća.

Sa ukupno 40 pobjeda u Svjetskom kupu (10 spustaških, 7 veleslalomskih, 2 slalomske, 10 u super G utrkama te 11 u kombinaciji), 83 pobjednička postolja te 4 zlatne i 3 srebrne medalje sa Svjetskih prvenstava, ta laskava titula za Zurbriggena zaista nije nikakvo iznenađenje.

Vreni Schneider



Teško je kroz povijest naći toliko dominantnu skijašicu u svom vremenu, koja je pobjeđivala nevjerojatnom lakoćom i ostavila dubok trag na povijesti skijanja. Jedina koja je može slijediti u borbi za naslov najveće je, čini se, Janica Kostelić.

Vreni Schneider, kći seoskog postolara iz švicarskog mjestašca Elm, rođena 26. studenog 1964. godine, debitirala je u Svjetskom kupu u slalomskoj utrci 1984. godine u Madonni di Campiglio i osvojila 9. mjesto, a prvi se puta natjecala na Olimpijskim igrama 1988. u Calgaryju.

Tamo je osvojila zlato u veleslalomu i dva dana kasnije opet zlato u slalomu.

Tijekom sljedeće sezone (1988/89.) Vreni je pobijedila u četrnaest utrka Svjetskog kupa i postavila do danas nedodirljivi rekord.

Njena se dominacija nastavila i dalje, no na sljedećim Olimpijskim igrama ozlijedila se i tako ostala bez medalja.

Na njenim posljednjim Zimskim olimpijskim igrama 1994. godine u Lillehammeru ponovo je bila u top formi te je osvojila srebrnu medalju u alpskoj kombinaciji i broncu u veleslalomu.

U slalomu je također osvojila zlato nakon što je u prvoj vožnji bila peta. Vreni je bila prva žena skijaš kojoj je uspjelo osvojiti tri zlatne medalje i prva kojoj je uspjelo osvojiti ukupno pet medalja.

Do danas, ovaj je broj zlata uspjela dostići još samo jedna diva skijanja, Janica Kostelić.

Sa ukupno 54 pobjede u slalomu i veleslalomu u rasponu od 1984. do 1995., Vreni je daleko najuspješnija skijašica u tehničkim disciplinama u povijesti.

Tri puta je osvajala Svjetski kup, skromna i povučena sportašica iz istočnog dijela Švicarske također se okitila sa 6 medalja sa olimpijskih natjecanja i Svjetskih prvenstava od 1987. do 1994.

Budući da je kao teenager ostala bez majke, morala je naporno raditi kako bi ostvarila svoj skijaški san, istovremeno se brinući o kućanstvu.

Napokon je uspjela ući u reprezentaciju i ostvariti svoju prvu pobjedu u sezoni 1984/85., no nije se uspjela kvalificirati u reprezentaciju za Svjetsko prvenstvo u Bormiu, te je svoju priliku morala čekati sve do osvajanja svog prvog veleslalomskog zlata 1987. godine.

Tijekom sezone 1988/89. pomela je sve suparnice osvojivši 13 tehničkih utrka od 14 mogućih i jednu kombinaciju. Sa tih 14 uspjeha u jednoj sezonu nadmašila je čak i Stenmarka koji ih je u jednoj sezoni uspio skupiti 13 u sezoni 1978/79.

Povukla se iz Svjetskog kupa sa 30 godina, a nakon još jedne pobjede u Bormiu, gdje je pobijedila Katju Seizinger u posljednjem slalomu sezone.

Vreni je tijekom svoje karijere osvojila 3 velika Kristalna globusa (jednom je bila ukupno druga, a dvaput treća, op.a.), 11 malih Kristalnih globusa u slalomu (6) i veleslalomu (5).

Koliko je dobra uistinu bila? Predobra za konkurenciju. Toliko tehnički jaka da je vozila često na muškim, tvrđim i težim modelima skija. Ne samo da je živjela svoj san, nego je stvarala san i za druge i postavljala standarde koje će biti iznimno teško dostići.

55 pobjeda u Svjetskom kupu, od toga 34 u slalomu i 20 u veleslalomu te jedna u kombinaciji, 101 pobjedničko postolje, tri puta pobjednica Svjetskog kupa (1988/89., 1993/94., 1995/96.), tri puta svjetska prvakinja (dva puta u veleslalomu i jednom u slalomu) te tri olimpijska zlata (dva puta slalom 1988. i 1994., veleslalom 1988.), srebro (kombinacija 1994.) i bronca (veleslalom 1994.)

Impresivna biografija koja karakterizira veliku skijašku legendu.

Franz Klammer



"Leteći Franz", jedna od najsjajnijih austrijskih skijaških zvijezda, rođena je 3. prosinca 1953. u Mooswaldu u Koruškoj.

Tijekom 70-ih i 80-ih austrijska spustaška zvijezda Franz Klammer pobijedio je na 26 utrka Svjetskog kupa (25 puta spust i jedna kombinacija) i 45 puta se našao na pobjedničkom postolju.

Te su mu pobjede donijele pet malih Kristalnih globusa naslova pobjednika Svjetskog kupa u spustu (1975.-78. i 1983. godine).

Ali, po njegovim riječima, jedan mu je trenutak ostao posebno duboko urezan u sjećanje, a to je vožnja za osvajanje olimpijskog zlata 1976. godine u Innsbrucku pred 60,000 domaćih navijača, i to ispred branitelja zlata sa prošle Olimpijade, Švicarca Bernharda Russija.

Iako je bio glavni favorit za osvajanje zlata (te je godine tri puta pobijedio na utrkama Svjetskog kupa, a 1975. je pobijedio na osam od devet utrka, op.a.), činjenica da će voziti tek 15-i smanjivala mu je izglede zbog velike mogućnosti da će staza biti jako zaleđena.

Tako je i bilo, a Klammer je vozio opasno i brzo. Iako je na prvom prolazom vremenu zaostajao, nastavio je još brže i stigao 33 stotinke prije glavnoga konkurenta postavivši rekord toga vremena u brzini od 102.828 km/h.

Nakon utrke izjavio je da je cijelo vrijeme bio uvjeren da će pasti i da se strašno bojao.

Osim toga, osvojio je najprestižnije spustaške utrke poput Hahnenkamma u Kitzbühelu 4 puta, Lauberhorh u Wengenu tri puta, i Val Gardenu četiri puta.

Unatoč vrhunskim rezultatima, Klammer nikad nije postao ukupnim pobjednikom Svjetskog kupa, a najveći uspjesi su mu dva treća mjesta u utrci za veliki Kristalni globus 1975. i 1977. godine.

Kada je prvi puta stao na skije imao je tri godine, a prvi je put pažnju na sebe privukao osvojivši Europa Cup spust u Bad Kleinkirchheimu.

Od profesionalnog se skijanja oprostio 1985. godine, ali i dalje željan brzina počeo se baviti automobilizmom.



Bio je, i još uvijek je, nevjerojatno popularna sportska figura u Austriji.

Njegovo omiljeno skijalište je Bad Kleinkircheim, a gdje je nedavno velikom proslavom obilježio svoj 50-ti rođendan i gdje ga još uvijek možete vidjeti kako skija na potezu od St. Ostwalda do Kaiserburga.

1988. godine "Leteći Franz" ponovo se vratio profesionalnom skijanju, ali u Americi, a i aktivirao se u igranju golfa, te kao ugostitelj kupivši ekskluzivne skijaške kolibe u Telluride-u, u američkoj državi Colorado.

Od 1998. predsjednik je i osnivatelj Fondacije za pomoć sportašima sa invaliditetom, a koji nakon nezgoda ne mogu živjeti samostalno.

Osim toga, krasi ga laskavi naslov ambasadora Ujedinjenih Naroda, a dobitnik je i nagrade "World Sports Award", te je aktivan u Olimpijskom pokretu.

Od 2002. godine organizirao je projekt isprobavanja skija u Bad Hofgasteinu (Austria-skitest), kako bi kupci i rekreativci dobili čim bolji uvid u skije i njihove karakteristike od strane prokušanih profesionalaca.



skijanje.hr

Annemarie Moser-Pröll



Nitko nam ne može zamjeriti ako kažemo da je članak posvećen najboljoj skijašici svih vremena. Barem zasad...

Annemarie Moser-Pröll rođena je 27. ožujka 1953. u Kleinarlu (Salzburg), i to u skijaškoj pokrajini iz koje dolazi i još jedan velikan svjetskog skijanja - Hermann Maier. Smatraju je najboljom austrijskom skijašicom u povijesti, i jednom od najsvestranijih, a takva ocjena vrlo vjerojatno vrijedi i u svjetskim razmjerima.

Moser-Pröll skijati je počela sa četiri godine, a svoje prve nastupe ostvarila je sa 14 godina. Sa 15 godina već je ušla u austrijsku reprezentaciju. I postala specijalisticom za brze discipline te otišla u legendu.

Bogata karijera odlične skijašice stvarno je prepuna pobjeda i nagrada:
Svjetska prvakinja 1972. u kombinaciji, 1974. i 1978. svjetska prvakinja u spustu, zlatna na Zimskim olimpijskim igrama u Lake Placidu...

Sve skupa, pobijedila je na ukupno 63 utrke Svjetskog kupa (37 puta u spustu, 16 u veleslalomu, 3 u slalomu i 7 u kombinaciji) te osvojila čak šest naslova ukupne pobjednice Svjetskog kupa (1971.-75. te 1977. godine).

Od tih šest naslova pet naslova Moser-Pröll ostvarila je zaredom, što je do sada nedostižan rekord i u muškoj i u ženskoj konkurenciji, a ispred njene glavne konkurentice u usponu Hanni Wenzel.

U tom periodu Austrijanka je osvojila 19 od 28 spusteva, od čega jedanaest zaredom i to kroz dvije sezone.



Njena posljednja pobjeda, a na koju je dugo čekala, bila je okrunjena olimpijskim zlatom, nakon što je u Sapporou 1972. godine osvojila dva olimpijska srebra, dok je ZOI 1976. godine propustila, kao i cijelu sezonu, jer se brinula za svog bolesnog oca.

Dvanaestogodišnju profesionalnu karijeru Annemarie Moser-Pröll prekinula je 1980. godine i počela se baviti ugostiteljstvom u rodnom Kleinarlu, zajedno sa kćerkom Marion otvorivši svoj "Weltcup Caffe". U slobodno vrijeme uživa u lovu, te rijetko u skijanju, svega jednom ili dvaput u sezoni.

Kaže kako je skijanje strašno napredovalo i tehnički i u materijalima i kako je među svima najbolja i neprikosnovena Janica Kostelić. Potpuno se promijenila i smirila, što i potvrđuje činjenica da je svoj Porsche zamijenila VW Passatom, a vožnje zamijenila dugim šetnjama po prirodi.

Phil Mahre



U rubrici Legende skijaškog sporta Skijanje.hr donosi vam i priču o Amerikancu koji je u svijetu skijanja obilježio prijelaz sa 70-ih u 80-e godine prošlog stoljeća...

Phil Mahre rođen je 10. svibnja 1957. godine u White Passu (SAD) i to svega četiri minute ranije od brata blizanca Stevea.

Oba brata relativno rano odlučuju se za skijašku karijeru, a njihovo međusobno rivalstvo na skijaškim stazama dobrim dijelom potom dobrano obilježava svijet muškog skijanja u to vrijeme s kulminacijom na ZOI u Sarajevu 1984. godine kada stariji Phil uzima olimpijsko slalomsko zlato, dok brat Steve na istoj utrci osvaja olimpijsko slalomsko srebro.

I Phil i Steve Mahre u široj su javnosti bili poznati kao buntovnici te su puno više obožavali, na primjer, lude ljetne vožnje na motorima od planova kondicijskih priprema, a koje im je za ljetne mjesece propisivao Američki skijaški savez.

No, skijaški rezultati uvijek su u konačnici govorili njima u prilog. Phil Mahre tako isprva postaje četverostrukim američkim naconalnim veleslalomskim prvakom, i to redom 1975., 1977., 1978. i 1979. godine. U utrkama Svjetskog kupa on također postaje velikom prijetnjom 1978. i 1979. godine, a kada osvaja 1978. drugo, a 1979. godine treće mjesto u ukupnom poretku Svjetskog kupa.

1979. godine Phil Mahre potom u ožujku doživljava težak lom desnog gležnja i potkoljenice. Liječnici mu u nogu ugrađuju metalnu pločicu i čak sedam vijaka, no on se na skijaške staze vraća već samo šest mjeseci nakon ozljede. Niti godinu dana nakon ove teške ozljede Phil Mahre potom osvaja srebrnu olimpijsku medalju u slalomu na ZOI u Lake Placidu 1980. godine.

1981. godine stariji brat Mahre postaje prvim Amerikancem ukupnim pobjednikom Svjetskog skijaškog kupa, a ovaj vrhunski doseg on još potom ponavlja i 1982. te 1983. godine.

U sezoni 1983/84. i Phil i Steve Mahre potom se poprilično muče i ne uspijevaju ostvariti značajniji rezultat u Svjetskom skijaškom kupu (Phil ostvaruje konačni plasman na 62. mjesto ukupnog poretka, op.a.) te im malo tko daje veće šanse za osvajanje neke medalje na ZOI u Sarajevu. No na olimpijskoj slalomskoj utrci u Sarajevu braća Mahre ipak ostvaruju u uvodu u ovu priču već spomenuti vrhunski rezultat.



Nakon prve vožnje Steve Mahre nalazi se u vodstvu, dok se njegov brat Phil nalazi na trećem mjestu ukupnog poretka. Puno boljom drugom vožnjom Phil Mahre potom ipak postaje i prvim američkim skijašem osvajačem zlatne olimpijske medalje, dok se njegov mlađi brat Steve u konačnici mora zadovoljiti srebrom.

Ovaj rezultat ujedno je uistinu predstavljao i konačnu kulminaciju u njihovim karijerama, jer se nedugo nakon Igara u Sarajevu braća Mahre povlače iz aktivnog natjecateljskog skijanja.

Phil Mahre u Svjetskom skijaškom kupu ostvario je ukupno 27 pobjeda, od čega 9 u slalomu, 7 u veleslalomu te 11 u kombinaciji. 69 puta penjao se na podij, a zabilježio je i čak 120 plasmana među prvih 10 na utrkama Svjetskog kupa. Naslov svjetskog prvaka u kombinaciji uzeo je na SP-u u alpskom skijanju u Lake Placidu 1980. godine.