Teška industrija je bosanskohercegovačka rock grupa, a osnovana je u Sarajevu 1974. godine. Glavni osnivač grupe je bio klavijaturista Gabor Lenđel, a u prvoj postavi su bili gitarista Vedad Hadžiavdić, basista Ivica Propadalo, bubnjar Senad Begović i pjevač Fadil Toskić. Pjesnik Duško Trifunović je napisao većinu pjesama tokom njihove karijere. Seid Memić Vajta ubrzo zamijenjuje Toskića kao vodeći vokal, dok je Sanin Karić zamijenio Propadala na basu. Ova postava će ostvariti svoj najveći uspjeh i snimili nekoliko uspješnih singlova i prvi album "Ho-ruk" početkom 1976. Ova grupa je razvila neku vrstu "progresivnog hard rocka" s elementima tada popularnih tradicionalnih narodnih motiva i "simfonijskih" aranžmana. Lenđel na klavijaturi i Vajta sa promuklim baritonom su bili zaštitni znakovi njihovog zvuka.

Krajem 1976. nastaju velike promjene sa novim članovima, pjevač Goran Kovačević, basista Aleksandar Kostić, bubnjar Munib Zoranić i drugi klavijaturista Darko Arkus. Sve to je zabilježeno na istoimenom drugom albumu. Lenđel napušta grupu krajem 1977. ostavljajući drugima da završe treći album 1978. godine. To nije uspjelo da privuče pažnju javnosti, pa ubrzo zatim Teška Industrija prestaje sa djelovanjem. Kovačević se pridružio Lazi Ristovskom i Ipetu Ivandiću, koji su snimili zanimljiv "simfo-progresivni" album "Stižemo", a 1980-ih pokušao je neuspješno započeti solo karijeru. Vajta, s druge strane, uživa ogromnu popularnost tokom 1980-ih i 1990-ih godina, kao pop pjevač i povremeno kao TV glumac.

Hadžiavdić, kao jedini originalni član Teške Industrije, zajedno s bubnjarem Zoranićem, pokušao je da oživi grupu u 1984 sa novim članovima, pjevač Narcis Lalić, basista Sead Trnka i klavijaturista Zoran Krga, ali rezultirajući album "Ponovo s vama" bio je neuspješan. Osnivač Lenđel radio je mnogo godina kao producent i aranžer na Radio Novi Sad, dok se za vrijeme 1990-ih preselio u Budimpeštu. Konačan povratak grupe do danas dogodilo se 1996. kada je Hadžiavdić okupio još jednu grupu muzičara, ali opet bez ikakvih rezultata vrijednih pomena, jer je album "Ruže u asfaltu" bio više u pop muzici nego u rock muzici. [1]