|
| |
Autor | Poruka |
---|
neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Hamza Humo Pet 13 Apr - 9:10 | |
| Hamza Humo je rođen 30. decembra 1895. godine u Mostaru gdje je pohađao mekteb, osnovnu školu i gimnaziju. 1914. godine interniran je u Mađarsku (Komarovo), a 1915. je mobiliziran u austrijsku vojsku. Do kraja rata je služio kao pisar i tumač u bolnici u Beču. Nakon rata vraća se u Mostar i maturira, a potom odlazi na studij historije umjetnosti u Zagreb, potom u Beč i konačno u Beograd. Od 1923. godine uređuje list Zabavnik, a od 1923. do 1931. urednik je časopisa Gajret, a potom sve do rata novinar je Politike. Drugi svjetski rat provodi u Cimu kod Mostara. Od 1945. godine uređuje bošnjački list Novo doba, potom je urednik Radio Sarajeva i direktor Umjetničke galerije. Po motivima romana Adem Čabrić snimljena je televizijska serija pod nazivom Kože. Umro je u Sarajevu 19. januara 1970. godine Bibliografija Nutarnji život. Pjesme. Mostar, 1919. Strasti. Pripovijetke. Beograd, 1923. Grad rima i ritmova. Pjesme. Geca Kon. Beograd, 1924; - 2. izd. Svjetlost. Sarajevo, 1975. Sa ploča istočnih. Pjesme. Beograd, 1925. Grozdanin kikot. S. B. Cvijanović. Beograd, 1927; - Seljačka knjiga. Sarajevo, 1953; 1956; 1958; 1962; - Trunkener Sommer. Uebers. B. Jaenchnichen. Berlin, 1958; - Frankfurt a/M, 1961; 1962; - Svjetlost. Sarajevo, 1962; - Trunkener Sommer. Dortmund, 1968; - Grozdanin kikot. Veselin Maslesa. Sarajevo, 1983; 1984; 1989. Pod žrvnjem vremena. Pripovijetke. Sarajevo, 1928. Od prelaza na Islam do novih vidika. Rasprava. Sarajevo, 1928. Slučaj Raba slikara. Novele. Sarajevo, 1930. Pripovetke. Srpska književna zadruga. Beograd, 1932. Ljubav na periferiji. Pripovijetke. Beograd, 1936. Zgrada na ruševinama. Roman. Beograd, 1939. Za Tita. Pjesma. Sarajevo, 1946. Pjesme. Sarajevo, 1946. Hasan opančar. Pripovijetke. Sarajevo, 1947. Adem Čabrić. Svjetlost. Sarajevo, 1947; 1951. Poema o Mostaru. Sarajevo, 1949. Tri svijeta. Drama. Sarajevo, 1951. Perišićeva ljubav. Pripovijetke. Sarajevo, 1952. Izabrane pjesme. Svjetlost. Sarajevo, 1954; 1968. Hadžijin mač. Pripovijetke. Svjetlost. Sarajevo, 1955; 1964; 1967. Sabrana djela. Knjiga I-VI. Izbor, redakcija i predgovor Muhsin Rizvić. Svjetlost. Sarajevo, 1976. Jablan do neba. Pjesme. Svjetlost. Sarajevo, 1980. Izbor iz djela. Veselin Masleša. Sarajevo, 1982. Wikipedia |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Grozdanin kikot, Hamza Humo Pet 13 Apr - 9:11 | |
| odlomak
Davno, davno živio je u ovim stranama jedan narod, a nazivao se Bogumilima. Bili su to dobri ljudi, a kada bi ko od njih umro, metali bi mu na grob po onu jednu veliku stijenu, jednu od onih što se i dan-danas bijele dolje na Radešu. A onaj najveci stećak, urešen cvjetovima,. to je nadgrobni nišan kneza Trpimira. .
I tako u kneza Trpimira bila kćerka Grozdana, a najljepši momak u selu zvao se Grozdan. Najbolje se bacao kamena s ramena, a iz lova se nikad nije prazan vraćao svojoj kući. Bio je siromah. Imao je staru majku, jednu njivu pred kućom, veliku kamenu posudu za kišnicu i žrvanj pod dubom u dvorištu.
I tako se oni voljeli, Grozdan i Grozdana, a knez Trpimir ni da čuje za to. U predvečerje sjedjela bi Grozdana u vinogradu pod kućom i slušala kako Grozdan, čak na drugoj strani sela, svira samo njoj, Grozdani, i čezne za njom.
- Lijepa Grozdano, - svirao je on - O, da si kćerka i crnog vraga i samog vukodlaka, uveo bih te u moju kuću i bila bi sretnija nego u dvoru tvog oca bogatog.
- Grozdano, lijepa djevojko, prolaze opojna proljeća i site jeseni, a ja uzalud sviram na moje dvojnice, sviram tvoje najmilije pjesme i sa zvijerima se borim da zaboravim na tugu svoju.
- Grozdano, ljepa djevojko, jesi li srca kamena, ili ti kneževski ponos ne da da ljubiš sirotana Grozdana?
- Cvjetaju ljubice, a ja tugujem. Zore vinogradi, a ja samujem. O lijepa Grozdano, svisnuću od želje za tobom!
I vračara Domulja slušala je dugo ovu tužnu pjesmu, i pogledala u čini i saznala sve.
I tako jednog dana, Domulja pođe u kuću kneza Trpimira i zateče Grozdanu gdje tuguje u bašti pod smokvom.
- Dobar dan, Grozdano, lijepa djevojko! - rece joj vračara Domulja. - Što si tako tužna? Reci baki da te izliječi!
Jer ja liječim od svakog uroka, svake tuge i bolesti. Grozdano, lijepa djevojko, ja znam: ti voliš Grozdana, moga susjeda, najljepšeg momka u selu, što najdalje baca kamena s ramena i nikad se prazan ne vraća iz lova. Tako je govorila vračara Domulja, a Grozdana je pristala da se potajno sastane sa Grozdanom, čim vračara upita za savjet Zmijskoga Cara i napravi čini. |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Hamza Humo Pet 13 Apr - 9:12 | |
| DRUGOVIMA POSLIJE DVANAEST SATI
U mome zavicaju jablani šume I sija mjesec pun. U mome zavicaju gugutka guce, Rijeka ljulja cun.
Koliko puta nocu umoran Ispruzam ruke za jablanovima tim! Koliko za djetinjstvom zazalim puta, Za krikom ptica u bašti! U snu mi proplace srce; Cujem ga kako jeca. Budim se i prste grcim. Koliko puta ovdje u ovom gradu Zivot mi izgleda gramzljivo spleten cvor! Dok tamo u mome zavicaju, Ocinski šumi bor.
Prijatelji Ja ovdje samo za vas zivim. Moj osm'jeh kora je hljeba. Radost je moja topla mis'o I prostor što gledam pod parcem neba. Nocu kada nicete vi Kod "Ginica", "Zore", "Jelena dva", Ili u Stojana kod "Tri šešira" Dajemo osmjehe jedni drugima.
I misli dajemo naše Dok rijeci iz srca izviru uz caše I zvone kao lira.
U mome zavicaju modre se vode I lasta gnijezdo vije. U mome zavicaju ja nemam gnijezda. Svud za mnom ide moja zvijezda, Mozak i ruke dvije.
Prijatelji, Koliko misli i napora Brzi nam dani nose, Dok neopazice sijede nam kose I nicu ljudi novi! Zato dijelimo osm'jeha više!
Neka ih to su iz duše kiše. Nek stoji pred nama puna caša! Skoro ce po toplim mjestima ovim Ostati samo imena naša. Osjecate li bilo ovoga grada I struje njegove što i nas nose? Koliko nas uporno stane I prste u asfalt zabode tvrdo I svaki misli da je brdo, Digne se pa opet pa'ne. A on, grad, dzinovski raste. Mi postajemo sve manji i manji.
Naš otpor biva sve tanji i tanji. Svjesni smo toga. Znamo. I tada misao pred nama sine - Mi našem gradu treba Bolju dušu da damo.
U mome zavicaju pjevaju pjesme Peruci na rijeci platno. Sa sobom ponesoh njihovu pjesmu I nešto što još štedi mi zivot, Vjerujete, srce zlatno.
Prijatelji prošlosti i novih dana, Ja ne znam za dosadu - bolest dama - Niti me se ticu podmukle spletke, Ni šta ce ko reci. Ja volim borbu za bolji zivot Što sve nas vodi sreci. I vjeru u bolje dane. Ja zvijezde trpam u dzepove; Ne mislim na šušanj banknota.
Ja volim kad rijeci bujica nosi, Kada iz oka misao grije, Ja volim kad dah drugarstva vije Nekad do zore rane. Ja volim zivot, pjesmu, zene. Paganski nerv u meni bije. Ja volim zivot u bijele dane, Volim ga kada košava brije.
U mome zavicaju vinograd zori I zene feredze nose. U mome zavicaju najviše ima Kamenja i bijede bose. Pa ipak kad jednom sklopim oci, Zelja ce posljednja biti: Da me se moji drugovi sjete I da me put juga nose.
Hamza Humo |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Hamza Humo Pet 13 Apr - 9:13 | |
| Zvuci u srcu Ponesoh zvuke iz rodnog kraja I cio vijek ih čujem; Oni me prate na javi, u snu Da iz njih ljepotu kujem. U srcu su se mome svili Da svaki blijesak uma vode, Mirise trava oni su pili Životnu radost da rode. Ti zvuci moje rodne strane Puni su sunca i vedrih noći, Puni su bijesa oštre bure, Puni čokota kad soći. Oni su izvor radosnih boja I burni kao proljećne vode Što hrle put strana nepoznatih Ljubavlju srca da plode. Oni su uvijek dirali srce Treptajem njeznim do suze, Oni su bili i mržnje i kliktaj Kad krvnik slobodu uze. I niko te zvuke ne priguši Ljudskim srcem što vole, Oni se upiše u osmijeh svaki, Zagrljaj istine gole. Pa ipak to srce raniše ljudi Iako kuca za dobro svijetu, Al’ strijelu uvijek iščupah hrabro Da pjesmu nosi u letu. I sada, kada mi kose sijede, Nije mi žao što dani bježe, Jer kao bljestavi života snovi Ti zvuci u djelu leže. |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Hamza Humo Pet 13 Apr - 9:13 | |
| U orašju U orašju u širokom Vrelo podne zrake toči, U orašju u širokom zlata bliješte. Sve je tiho, bolno tiho, Mlada vrba žučno soči. Kroz orašja kroz široka Vode teku, nose dane Ko i lane. Avaj tugo ! Bijelim platnom runo zlatno, Moje dane uplakane. U orašju u širokom Zlatne vode, zlatne dane Tkaje lisno zelen-granje. Sve je tiho, bolno tiho. Šumi rijeka, Neko pjeva : Aoj nane, mila nane, Lele meni ! Odnese mi tiha voda U nepovrat mlade dane. Aoj nane, mila nane, Lele meni - Teške li su noći same ! |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Hamza Humo Pet 13 Apr - 9:14 | |
| Prijatelji Ja ovdje samo za vas živim. Moj osm’jeh kora je hljeba. Radost je moja topla mis’o I prostor što gledam pod parčem neba. Noću kada ničete vi Kod “Ginica”, “Zore”, “Jelena dva”, Ili u Stojana kod “Tri šešira” Dajemo osmjehe jedni drugima. I misli dajemo naše Dok riječi iz srca izviru uz čaše I zvone kao lira. U mome zavičaju modre se vode I lasta gnijezdo vije. U mome zavičaju ja nemam gnijezda. Svud za mnom ide moja zvijezda, Mozak i ruke dvije. Prijatelji, Koliko misli i napora Brzi nam dani nose, Dok neopazice sijede nam kose I niču ljudi novi! Zato dijelimo osm’jeha više! Neka ih to su iz duše kiše. Nek stoji pred nama puna čaša! Skoro će po toplim mjestima ovim Ostati samo imena naša. Osjećate li bilo ovoga grada I struje njegove što i nas nose? Koliko nas uporno stane I prste u asfalt zabode tvrdo I svaki misli da je brdo, Digne se pa opet pa’ne. A on, grad, džinovski raste. Mi postajemo sve manji i manji. Naš otpor biva sve tanji i tanji. Svjesni smo toga. Znamo. I tada misao pred nama sine - Mi našem gradu treba Bolju dušu da damo. U mome zavičaju pjevaju pjesme Perući na rijeci platno. Sa sobom ponesoh njihovu pjesmu I nešto što još štedi mi život, Vjerujete, srce zlatno. Prijatelji prošlosti i novih dana, Ja ne znam za dosadu – bolest dama - Niti me se tiču podmukle spletke, Ni šta će ko reći. Ja volim borbu za bolji život Što sve nas vodi sreći. I vjeru u bolje dane. Ja zvijezde trpam u džepove; Ne mislim na šušanj banknota. Ja volim kad riječi bujica nosi, Kada iz oka misao grije, Ja volim kad dah drugarstva vije Nekad do zore rane. Ja volim život, pjesmu, žene. Paganski nerv u meni bije. Ja volim život u bijele dane, Volim ga kada košava brije. U mome zavičaju vinograd zori I žene feredže nose. U mome zavičaju najviše ima Kamenja i bijede bose. Pa ipak kad jednom sklopim oči, želja ce posljednja biti: Da me se moji drugovi sjete I da me put juga nose. |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Hamza Humo Pet 13 Apr - 9:15 | |
| Očajnik Zašto nad gradom mjesec Miluje visine plave? Zašto se vjetrovi grle S granjem u tihoj noći? Niko mi da kaže neće. U bašti sjedim sam. Pijem ko ubica. Iz moga srca u mjesečinu Polijeću jata crnih ptica. Devet punih godina Prolazim kraj vaših vrata, A tvoj mrki otac Okreće od mene glavu. Devet godina od čežnje Pijem za tobom, draga. Duša mi je teška. Pijem ko ubica. Umrlo od veselje, O sudbo čemerna moja, Što čamiš ko šargija pusta Popucalih žica! |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Hamza Humo Pet 13 Apr - 9:15 | |
| Oproštaj s Mostarom
Drugovi mojih probdjelih noći i dana, Ovi su jesenji dani posljednji osmjesi neba. Tužnu baladu pjeva nadošla Neretva sa strana. Posljednji jesenji dani, koro bijelog hljeba! Djevojko dunjo moja, djevojko dunjo rana! Pozni jesenji dani bistri, zlatni đerdani Smiju se nad našim gradom; Kroz njih galebi kruže. Jesi li tužan, druže, Skoro će tmurni dani. Ja idem u tuđe zemlje gdje cvatu gorke ruže Jer ovdje hljeba nema, a snovi pokopani. Mostaru grade, gdje rastu zlatni dani I zori smokva A crni kiparis podsjeća na grčko groblje, Gdje su ti sada mangupi nasmijani? Zar sve u tebe posta nemaština roblje? O pustoj grani vise ti gladni dani. Po baščama tvojim neutješna sjeta. Tužno guču kumre kroz tihu mahalu što vene. I od dragane svoje uvijek na izmak ljeta Put bijela svijeta mnogi će mladić da krene I ostaviće sve i tanka minareta. Zloslutno guču kumre po krovovima pločnim. Radost avlija vene i cvijeća bokori svježi. Sumorno vežu žene i svojim usnama sočnim Šapću imena draga. U dušam’ pustoš leži. O, zbogom grljenja ljetna u šaptanjima noćnim! O, zbogom i vi noći ko žene od želja pijane! Zbogom aleje bijele pune uzdaha i strasti Kad mjesec kao sanjiv pauk žedno vas ispijat’ stane I grad naš ko priča istočna počne u nebo rasti! Zbogom! Skoro će ko strava hladna jeza da pa’ne. Doći će jesenje kiše – vijesnici tužnih dana. Crni oblaci snijeće strepnje prozeblog straha. O, kako li su teški putevi siromaha! Nestalo zdravica. Nestalo ljetnog žara Što sprži i strast i sočne vinograde. Put dalekog juga bježe jata ptica. Skoro će voz da krene. O, zbogom, moj lijepi grade! U tebi ostavljam najljepše pejsaže I mnoga mila lica. |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Hamza Humo Pet 13 Apr - 9:16 | |
| Njezine misli Čempresi se crne na mjesečini Osamljeni kao misli moje. Sama sam, o sama u bašti! Utišali vjetrovi u granama stoje. Kako naša kuća čudno u mjesečinu gleda Ko uspravan mrtvac opremljen u bijelo. I srce moje šuti Ko da je crnim zaliveno vinom. Dragi, U čije li se bijele noćas zalutao ruke? O, ne reci! Šuti! Dugo ću te čekati pod našim jasminom. Misli su moje Ko drhtaj sjene od smokvina lista Na bijelom zidu u avliji našoj. Dragi, I tvoje milovanje meko je ko igra sjene. Bolna sam od čekanja. O, hoćeš li doći?! |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Hamza Humo Pet 13 Apr - 9:17 | |
| Nemir Jasmini cvjetaju i bašte listaju. Prolaze behari. O, bijelo ruho moje djevojačko, Što truneš pusto u staroj sehari! U zelen ćup svakog jutra Bacam po kamičak I tako brojim dane iščekujuć’ tebe, O dragi, tugo moja ranjena! Suzama zalivam đerđef, A katmer i jasmini venu u avljiji našoj. I jeseni venu, i zime dolaze, I puste duge noći jezde bijelim ravnima. Budim se. Vrisnem iza sna ko preplašena ptica: - Ko kuca zvekirom na vrata! - O nije ništa, ništa - To moje srce bije I dolje u aharu zveči Lanac našega ata. |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Hamza Humo Pet 13 Apr - 9:17 | |
| Jesenji rastanak Mirjano, momo Mirjano, Kraj vaših taraba dunja žuti. Jesen je, jesen. Guču kumrije. U lišću po baštama tuga šuti. O, zbogom, momo Mirjano! Moji su teški carski drumovi; Po njima pjevaju topole, Po njima osviću zore I kiridžije svoje Pjevaju široke pjesme. Haj! Mirjano, momo Mirjano, Teško mi kasa umoran konj Ko poslije mučnoga boja. Jesen je, jesen. Guču kumrije. Jesen, o tugo moja! |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Hamza Humo Pet 13 Apr - 9:18 | |
| Čuvar Plavi se veče. Vaskravaju svjetla I velik, crven mjesec ko krvav čuvar Nad našim gradom bdije. Modre se brda i kao svjetlovi Nad našim gradom dižu se, I mjesec ko veličanstven Bog Korača preko njih. O, Bože ! Kako su mali ljudi u gradu našem I mislo njihove Manje su od kućica njihovih ! I dok gore visoko, visoko Ko same ljepote Zvijezde se klanjaju i smiješe, Ja ležim na brijegu I mislim dugo, dugo O svom djetinjstvu Što kao bajka negdje Tamo dodje u našoj bašti snijeva, O majci mojoj i o mnogim milim Kojih već odavno nema, nema. I mjesec već u visinama šuti I svjetla na varskrsavaju više. Noć je. Samo trska sanjivo šušti na brijegu. A ja još po cijele sate Snatrim i šutim. Tiho je. Samo moja lula Svjetluca na brijegu Ko ivanjski krijes. |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Hamza Humo Pet 13 Apr - 9:19 | |
| Čekanje Sred tihe noći srebren mjesec stoji. Bijeli jasmini mirišu u avliji vašoj. Gore visoko pod strehama pločnim Zaćutali su golubovi u širokoj tišini. Moj dom je pust. Sjedim u bašti sam. Čekam na nekog - Ah, niko doći mi neće! Samo jasmini mirišu u avliji vašoj I mjesec se smije kroz smokvino lišće. Kroz noć vjetrovi šapuću. šuti grad. U mjesec dižu se minareta K’o bijele požudne ruke, - A on mi se kroz granje podrugljivo smije: - Sad raspleće kose. Sadefli joj nanuli kraj postelje bliješte. O, uzalud, uzalud je sve, draga! Tvoj otac mrko gleda na me. A oko kuće vašse Zidovi su viši od gradskih bedema. |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Hamza Humo Pet 13 Apr - 9:20 | |
| LJUBAVNA PJESMA
Sadrvani stari pod beharom sapcu zacarane rijeci Sjene blijede mrtve prisluskuju kradom Ti spavas draga Behar pada na te na noge i grudi ti gole Juzna strana noci puna napregnutih tajna pokrila je tebe Mjesecina tvoja tijelo pije Usne se tvoje micu mole a vjedje snatre Ti sama goris u ovoj blijedoj zaspaloj noci - noc mrtvih sjena i mjesecine bijele Munnare kô utvare mlade gole blijeste se s osmijehom ukocenim bezbojnim i bonim kao u mrtve mlade zene U mjesecinu se dizu Zvonik strasno zao i mrk na mjesecini suti Niza nj se smrt spusta kroz crna okna vreba ledeno se ceri i slusa krikove noci Masivna kubeta i kapije stare mrko sute u sebi crne utvare kriju vjecne tajne u sjenama tonu i strasna djela snuju Cempresi ukoceni nicu iz tamnih sjena kao iz grobova crnih mrki hladni nepomicni cekaju na strazi da se dzini bore mrko gledaju na loznicu tvoju sto na njoj strasti gore Behar pada na te na noge i grudi ti gole Mjesecina tvoje tijelo pije usne se tvoje micu mole Vjedje snatre Ja uzalud cekam Sapucu sadrvani stari Pritiste me tajna starinskoga grada I u neke crne kapije me mami.
Hamza Humo |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Hamza Humo Sub 24 Nov - 12:28 | |
| Ja, Hamza Humo, kovač vjetrova sanja I sijač u vječnost proćerdanih dana, Jurišam na stvarnost, Prelazim bojišta, Iskrivih koplja, izlomih štite. Srce mi raste k'o mesnat cvijet, K'o rana iz koje krv teče. Ja ne znam gdje će me ostavit' dan, A gdje zateći veče." (iz pjesme Vihor) |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Hamza Humo Sub 24 Nov - 12:29 | |
| "Skoro će tmurni dani. Ja idem u tuđe zemlje gdje cvatu gorke ruže Jer ovdje kruha nema, a snovi pokopani. Mostaru grade, gdje rastu zlatni dani I zori smokva A crni kiparis podsjeća na grčko groblje, Gdje su ti sada mangupi nasmijani?" (iz pjesme Oproštaj s Mostarom) |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Hamza Humo Sub 24 Nov - 12:30 | |
| "Nije misao koplje da joj sagledaš metu. A ni ljubav rijeka da joj u dno uroniš." (iz pjesme Hanarin pogled) |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Hamza Humo Sub 24 Nov - 12:30 | |
| "...oni koji biraju puteve utrte, ne pale svjetla onima koji dolaze!" (iz pjesme Hanarin pogled) |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Hamza Humo Sub 24 Nov - 12:31 | |
| Pjesma je došla spontano, i spontano je nestala „Naposletku moram da priznam i dve svoje slabosti: volim lepe žene i dobro vino“, zapisao je Hamza Humo u knjizi Sa strana zamagljenih, koju je pripremio 1928. godine Jovan Kršić.
I, upravo, i kada smo zakazivali razgovor – predložio je da to bude Klubu inžinjera i tehničara, na obali Miljacke – tamo je najbolje crno, dalmatinsko vino. Pio je, s velikim uživanjem, to vino i pričao, zastajući za trenutak, prisećajući se minulnih vremena. Radovao se što će mu Veselin Masleša izdati izabrane pjesme.
Poslednji sevdalija naše poezije pomalo setno priča o Sarajevu, o Mostaru, o Beogradu, Pešti, o drugovanjima i putovanjima… Priča se i priseća se kako su nastali njegovi romani, pesme… |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Hamza Humo Sub 24 Nov - 12:31 | |
| NOVINAR
Napisali ste Labudovu pjesmu. Znači li to da ste ostavili pero? |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Hamza Humo Sub 24 Nov - 12:31 | |
| HUMO
Da, što se pjesme tiče. Sada pomalo pišem, kada sam raspoložen, svoja osjećanja, uspomene na ljude, na vrijeme koje je prošlo… A tu Labudovu pjesmu najviše i volim. Jer, čini mi se – to je kruna svega što sam napisao… A, eto, sada mi se čini da nikad nisam ni pisao pjesme. Pjesma je došla spontano, i spontano je nestala… Kažu, bez muke se pjesma ne ispjeva – a ja sam ih lako pisao… Pjesma je navirala sama… Ja inače u životu ništa teško nisam radio… |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Hamza Humo Sub 24 Nov - 12:31 | |
| NOVINAR
Vi ste najstariji živi pisac ovog podneblja. Šta vas okupira? |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Hamza Humo Sub 24 Nov - 12:32 | |
| HUMO
Polako pišem ugodne i neugodne uspomene. Ovih drugih ima više. Lijepe uspomene su kao lijepi zraci koji vas obasjavaju i u tamnim trenucima, a ružne uspomene vas progone, uvijek kucaju na savjest… Počeo sam pisanjem uspomena iz djetinjstva – koje je bilo bezbrižno: između Cima i Mostara… I rat sam proveo u Cimu. Prodavao sam parče, po parče zemlje – da bih živio. Ostala je samo jedna njiva. I danas tamo odlazim. Odem tako da se prisjetim – uberem grožđa, smokava, trešanja, svega. I gledam u zelenilo – borove, čemprese… Vid mi slabi, žao mi je da oslijepim, kao moj otac… |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Hamza Humo Sub 24 Nov - 12:32 | |
| NOVINAR
Poznavali ste i družili ste se sa mnogim piscima… |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Hamza Humo Sub 24 Nov - 12:32 | |
| HUMO
Moji drugovi – pjesnici, pripovjedači, skoro svi su – otišli… Pomrli su, samo ja ostah… Drugovao sam sa Simom Pandurovićem, sa Veljkom Petrovićem, Milanom Rakićem, Radetom Draincem, a od Tina sam bježao: bio je stalno pijan, prljav… Kad se sjetim tog boemskog Beograda, stajališta u PEN-klubu, pa „Kod tri seljaka“ na ćevapčićima! Rakić je naročito volio crno vino i ćevapčiće… Ne. Nikada nisam pripadao nekoj grupi, pravcu, niti su me te priče, diskusije interesovale. |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Hamza Humo | |
| |
| | | |
Strana 1 od 2 | Idi na stranu : 1, 2 | |
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Ko je trenutno na forumu | Imamo 659 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 659 Gosta :: 3 Provajderi
Nema
Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 930 dana Pet 27 Sep - 15:38
|
Dvorana slavnih |
Naj Avatar Haossa !
Kreja
|
Poslanici naj aktivniji nedelje | |
|