Nicolas Poussin (Villers-en-Vexin, kraj Andelysa, 15. lipnja, 1594. - Rim, 19. studenog 1665.) bio je najvažniji francuski slikar 17. stoljeća; začetnik i vodeći slikar klasicizma u razdoblju baroka. Uglavnom je djelovao u Rimu, a kraće vrijeme bio je dvorski slikar kralja Luja XIII. u Parizu.

Poussin je najprije učio u Rouenu, a potom u Parizu kod Lallemanda. Dobro je poznavao maniriste iz Fontainebleaua, kao i djela Rafaela i njegove škole. Za vrijeme boravka u Bologni 1624. godine dolazi pod utjecaj klasične umjetnosti akademije obitelji Caracci i Guida Renija, a potom odlazi u Rim. Ondje, radeći s umjetnicima kao što su Pietro da Cortona i Giovanni Lafranco, eksperimentira s upotrebom boje na način Tiziana.

Godine 1640. odlazi u Pariz gdje nadgleda ukrašavanje velike galerije u Louvreu, slika oltarne pale i izrađuje naslovne stranice za knjige kraljevske tiskare, ali se već nakon dvije godine odlučuje vratiti u Rim gdje živi do kraja života.

Isprva je radio pod raznim utjecajima (talijanskih manirista, fontembloške škole i dr.), potom inspiriran rimskim antičkim spomenicima, Rafaelovim freskama i Tizianovim koloritom stvara vlastiti stil (Germanikova smrt,1627.). Između 1630. i 1640. godine napušta barokni i prihvaća strogo klasičan stil naginjući racionalnoj jasnoći i arheološkoj preciznosti kakve nalazimo u Otmici Sabinjanki (1637.).

Uz portrete, slikao je duboke i prozračne krajolike s antičkim građevinama ili ruševinama u koje je harmonično uklapao biblijske (Sveta obitelj na stubama), pastoralne (Četiri godišnja doba) i mitološke likove, osobito iz djela Vergilija, Ovidija i pjesama T. Tassa (Krajolik s Folkionovim pogrebom, 1648.).

Snažno je utjecao na generacije francuskih slikara, te će njegov osobni pristup formalnog savršenstva i rafinirane intelektualnosti dugo ostati odrednicom francuske umjetnosti. Osobito je prepoznatljiv njegov utjecaj na Ingresa i J. L. Davida, čime se smatra ocem neoklasicizma, no romantizam će njegovo djelo daleko manje cijeniti.

Otmica Sabinjanki, 1637.-38

Helios i Faeton s četiri godišnja doba, 1635

Arkadija (Et in Arcadia ego), 1637.-38

Fokionov pogreb, 1648

Četiri godišnja doba (Ljeto), 1660.-64

Pastorale landscape, 1650

Poussin's Death of Germanicus, 1628

Poussin's Tancred and Erminia 1630

The Inspiration of the Poet (detail women left) - c. 1630

The Continence of Scipio, 1640

Cartouche with the bust of Nicolas Poussin in the garland of flowers, Daniel Seghers, c. 1650-1651

Venus and Adonis - Nicolas Poussin - 1624

Cephalus and Aurora - Nicolas Poussin - 1627 - National Gallery, London.

Acis and Galatea - Nicolas Poussin - 1629 - National Gallery of Ireland, Dublin.

Diana and Endymion - Nicolas Poussin - 1630s - The Detroit Institute of Arts.

Venus, a Faun and Putti - Nicolas Poussin - 1630s - The Hermitage Museum, St-Petersburg.

The Adoration of the Golden Calf - Nicolas Poussin - 1633-34 - National Gallery, London.

The Crossing of the Red Sea - Nicolas Poussin - 1633-34 - National Gallery of Victoria.

A Dance to the Music of Time - Nicolas Poussin - 1640 - The Wallace Collection.

Self portrait by Nicolas Poussin, 1650

L'Inspiration du Poète, Louvre, Paris.

La Fuite en Égypte

Autumn

The Jews Gathering the Manna in the Desert, 1637 - 1639.