Burek

NEOBIČNI BUREK



Sastojci
500 g mlevene junetine
14 kašika brašna
4 jajeta
čaša jogurta
2 glavice crnog luka
prašak za pecivo
ulje

Priprema
Prodinstajte na sitno seckanom crnom luku mlevenu junetinu pa pomešajte s brašnom, praškom za pecivo, jajima i jogurtom. Masu sipajte u nauljenu vatrostalnu činiju i pecite pola sata na 200 stepeni.

Savet
Uz ovaj originalan burek prijaće šolja jogurta


Preuzeto iz: Domaća kuvarica, gastronomsko blago Srbije

Deluje jednostavno, a obećavajuće.
Nadam se da jogurt nije obavezan, da može i pivo.

MIRIŠLJAVI BUREK



POTREBNO JE:

0,5 kg kora za pitu, 400 g spanaća, 500 g fete, 4 jajeta, 2 dl jogurta, čaša kisele pavlake, kašičica belog luka u prahu, kašika sušenog bosiljka, malo soli, ulje

PRIPREMA:

U većoj činiji umutite jaja, pa im dodajte izmrvljen feta sir, pavlaku, opran i sitno iseckan svež spanać. Sve dobro pomešajte, pa začinite belim lukom, suvim ili svežim bosiljkom i po ukusu posolite. U nauljenu okruglu tepsiju ređajte po četiri kore i svaku malo namažite jogurtom. Na četvrtu koru nanesite obilno pripremljen fil, pa ponovite postupak. Pecite burek 30–40 minuta na 200 stepeni, a pred kraj pečenja preko hrskave i nauljene kore pospite malo suvog bosiljka.

Prijatno!

Mit je razbijen - burek nije isključivo s mesom!

Vjerojatno ste i sami čuli priču, prežvakaniju od bureka samog, o tome kako burek može biti samo od mesa, a sve ostalo su pite. Zagovaratelji ove teze na jednoj su razini u pravu. U Bosni i Hercegovini, burek je doista naziv za jelo od vučenog tijesta punjenog mesom, obično sjeckanim ili mljevenim, najčešće spiralnog oblika. Problem je, međutim, što takva podjela vrijedi samo u BiH...



Burek je sastavni dio prehrambene kulture Balkana. Iako se tradicionalno jede kao gablec, uz obvezatni jogurt, mlađa populacija nerijetko ga konzumira kao dobrodošlo sredstvo za utaživanje gladi pri povratku s izlaska. Mnogi od nas pamte kako u sitne sate, kad ugodni efekti pijanstva već prelaze u mamurluk, pred nekom pekarnicom ili na stanici, trpamo u sebe kipući, netom ispečeni burek, kao dobrodošlu okrepu. Doduše, samo ako imamo sreće i ne naletimo na neku okaminu od prethodnog popodneva...



Razbili smo mit - burek nije isključivo s mesom!

I tad se obvezno, barem jednom, u našem društvu zatekne netko tko ima potrebu pametovati o tome kako Hrvati imaju pogrešnu percepciju o bureku, jer burek ne može biti… Znate već; vjerojatno ste i sami čuli tu prežvakanu priču o tome kako burek može biti samo od mesa, a sve ostalo su pite. „Samo je burek pitac“, slavodobitno će zaključiti taj prosvjetitelj, koji je priču o pravoj bȋti bureka pokupio ili od vlastitih korijena u Bosni ili pak od nekoga drugoga s takvim korijenima. Na jednoj razini, on je svakako u pravu. U Bosni i Hercegovini, burek je doista naziv za jelo od vučenog tijesta punjenog mesom, obično sjeckanim ili mljevenim, najčešće spiralnog oblika. Ostala jela, ista principom, ali različita nadjevom, nazivaju se pitama, koje obično uz sebe imaju apoziciju tvorenu od vrste nadjeva: sirnica, zeljanica, tikvenica, krumpiruša… Problem je, međutim, što takva podjela vrijedi samo u BiH.

Kako je burek osvojio Europu

Burek potječe iz Turske; štoviše, stariji je od Turske i vjeruje se da su to jelo spravljali još Turci u svojoj pradomovini u srednjoj Aziji. Etimološki, povezan je s turkijskim korijenom bur-, koji znači ‘savijati’. Upravo stoga, u Turskoj i danas vlada najveća raznolikost u pogledu nadjeva i oblika: od malih smotuljaka nazvanih sigara böreği (‘cigarasti burek’), polumjesečastog çiğ börek (‘sirovi burek’) prženog u ulju pa sve do uobičajenog su böreği (‘vodeni burek’), koji je najsličniji našemu – u obliku velikog kruga koji se reže na četvrtine. Turci su svojim osvajanjima proširili burek diljem Bliskog Istoka i Balkana pa su burek tako počeli spravljati i arapski beduini, a preuzeli su ga i Židovi Sefardi, koji su se u većem broju naselili u Otomanskom Carstvu nakon što su ih kršćani protjerali iz Španjolske.



Turska pita

Na zapadu, burek je dospio do zemalja Magreba (gdje je poznat kao brik), a i do sjeverne Italije, kamo su ga i opet prenijeli Sefardi (tamo se naziva burriche i isključivo je punjen slatkim nadjevom, poput marmelade od mandarina). Na istoku je burek, zahvaljujući Tatarima, pokorio velik dio bivšeg SSSR-a, prodrijevši tako posredno i u neke sjevernoeuropske kuhinje (litavsku, poljsku). Na čitavom tom ogromnom području, burek se puni sijasetom različitih nadjeva – od uobičajenog mesa, sira, špinata, sve do neobičnijih, poput kiselice, slanutka, tunjevine – a postoji i prazni burek.

Niš – mjesto rođenja jugoslavenskog bureka

Na područje bivše Jugoslavije burek dolazi potkraj 15. st., kad je u Nišu stvoren recept za „okrugli burek“. Niš će se tako ovjenčati naslovom „pradomovine balkanskog bureka“, a od 2004. godine ondje se održava i manifestacija Buregdžijada, na kojoj je 2011. ispečen najmanji, ali i najveći burek na svijetu: najmanji su ispekli u pivskom čepu, a najveći je imao površinu od 8 m2 i bio je težak 200 kg. Nažalost, organizatori nisu imali sredstava da plate put službenicima Guinnessove knjige rekorda, koji bi time potvrdili službenost.
Do prodora bureka u Hrvatsku i Sloveniju dolazi u međuraću i nakon Drugoga svjetskog rata, kad su se u Zagrebu počele otvarati prve buregdžinice, koje su držali Makedonci. Još i dan-danas jedna takva postoji na početku moje ulice i uobičajeno je navratiti „kod Jončeta“ na burek. 

U Sloveniju je burek dospio nešto kasnije, 1960-ih, gotovo isključivo kao hrana useljenika iz drugih dijelova Jugoslavije. Štoviše, u Sloveniji je i dan-danas burek ostao snažno povezan s negativnim predrasudama vezanima uz “čefurje“, pa je o temi kulturne uloge i semantike bureka u slovenskom društvu napisan čak i jedan doktorat!
I tako smo mi u Hrvatskoj 50-ak godina nevino žvakali burek sa sirom, potpuno nesvjesni da on zapravo uopće ne postoji, sve dok se nisu pojavili dušebrižnici koji će nas izvesti na pravi put i objasniti nam bȋt bureka. 



Razbili smo mit - burek nije isključivo s mesom!

Kad vam idući put netko pokuša „pojasniti stvari“ i uvjeriti vas da zapravo jedete pitu, moj je prijedlog da se vratite u pekaru iz koje ste netom izišli, a u kojoj će, ako imate sreće, imati i ono što se u Zagrebu zove pita – jelo od prhkog tijesta, punjeno sirom, jabukama, višnjama… Postoji mala vjerojatnost da će uvidjeti veličanstven primjer kulturne relativnosti. Ako ne, barem ćete znati da ste informiraniji o bureku od njega.

(Pun kufer)

Obavezno zapišite: Ovo je recept za fenomenalan domaći burek!

Domaći – jer je od domaće izrađenih kora. Pravljenje domaćih kora za pite, burek i ostalo je za mene – ravno naučnoj fantastici. No, ohrabrih se da pokušam i ja.

Materijal potreban za kore je… skoro pa ništa, a rezultat nakon završene pripreme je odličan. Veoma je ukusan i zaista, ako ne pričate jako glasno, verujem da neće niko primetiti razliku. Malo eksperimentisanja sa vrstom sira koji ćete koristiti i to je to.

Kasnije, sir možete zameniti šunkom i trapistom, pizza punjenjem, lazanja punjenjem, kulenom… i svim što vam padne na pamet. Priznaću da mi je prvi put bio ukusniji burek, pošto sam koristila feta sir, na koji ću se naredni put i vratiti. Pokušajte i vi i javite utiske!


Sastojci:

½ kg brašna
300 ml tople vode
15 gr soli
fil po želji, predlažem 400 – 500 gr feta sira
svinjska mast ili ulje

Priprema:

Ono što se navodi kao veoma važno jeste da se testo jako dobro umesi, dok ne postane skroz glatko. Dakle, od brašna, vode i soli umesite glatko testo, meseći ga 30 – tak minuta. Za to može poslužiti mikser sa nastavcima za mešenje ili mini pekara, ako imate program za mešenje testenine (bez dizanja, jer u ovo testo ne ide kvasac). Ja sam koristila taj program, 3×15 minuta i odlično je umešeno testo. U nedostatku tehnike i ruke će sasvim dobro poslužiti, ali samo istrajno.



Kada ste testo dobro umesili, podelite ga na 4 dela i pošteno namažite mašću i od gore i od dole i ostavite na jednako namašćenu radnu površinu da se odmori pola satićka, prekriveno folijom (ili kesicama u mom slučaju).
Za to vreme pripremite fil. Ja sam ovaj put koristila neki sitan sir ali definitivno, kako sam gore rekla, feta sir daje mnogo ukusniji rezultat.
Dooooobro namastite radnu površinu.


Uzmite prvi komad testa, još ga dobro namastite od gore i dole i razvlačite ga nežno rukama po maaaasnoj podlozi, koliko god možete. Kako ženica reče u receptu, može se desiti da pukne a to se meni naravno i desilo. No, to nije nikakav problem. Krajeve testa takodje rastanjiti što bolje možete a ako ne ide, možete ih i odseći. Kada ste rastanjili prvu koru, savijte je u kvadrat i pažljivo odložite sa strane.


Uzmite drugu koru i ponovite sve što i sa prvom, sem smotavanja. Onda postavite smotanu prvu koru na ovu drugu i pospite polovinom fila. Sada presavijte drugu koru preko fila, savijajući preko ćoškova, da se izbegne da dobijete konačan proizvod kvadrat. Ponovo odložite pažljivo sa strane.


Ponovite postupak rastanjivanja treće kore, uzmite odložene smotane dve kore, postavite ih na treću, pospite ostatkom fila, ponovo smotajte preko prve dve i odložite.
Na kraju, razvucite četvrtu koru kao prethodne tri, uzmite smotane tri, stavite na razvučenu četvrtu koru i zamotajte četvrtu preko smotane tri.



Stavite u okruglu (a i ne mora) tepsiju i pravac u lernu ugrejanu na 200°C na pečenje sve dok burek ne porumeni a to bude nekih 30 – 40 minuta. Kada je gotov, prevrnete ga na tanjir, isečete na komade i uživate u bureku koji ste potpuno sami pripremili!!!



Izvor: kuvajmo-blogovski.com