Vanzemaljci su stupili s nama u kontakt

NLO svedočenja u poslednje vreme su podosta učestala, ali snimka koju prenosimo, zaista je fascinantna.

Nemačka medijska grupa NDR prenela je neobičnu snimku NLO-a iznad nuklearke Fukushima Daiichi u svojem prilogu iz Japana. Kadar s NLO-om počinje u 55 sekundi priloga i stvarno izgleda neverovatno. Veliki disk može se videti kako se sporo kreće iznad same nuklearke, a zašto je najzanimljiviji kadar priloga stavljen tek iza njegove sredine, nije poznato.

Godinama se već beleži porast viđenja neobičnih pojava iznad mesta zemljotresa i nuklearnih elektrana pa nuklearka Fukushima Daiichi ne bi po tome trebala biti neko veliko iznenađenje, piše Allnewsweb.

Pre tri nedelje iznad Japana je snimljena i čitava ‘flota’ NLO-a, za koju isto tako još nema objašnjenja, ali priče o poseti vanzemaljaca i njihovom interesu za nedavna događanja u svetu tema su vatrenih rasprava širom interneta. Izgleda li ova najnovija snimka kao autentična snimka ili prevara, proverite sami.



Izvor:idividi.com

Američka nacionalna sigurnosna agencija (NSA) objavila je dokumente koji potvrđuju postajanje vanzemaljaca.
NASA je na svojoj internet stranici postavila 29 poruka koje je primila iz svemira putem svoje satelitske mreže. Na osnovu delova poruka koje su dešifrirane i koje sadrže dosad nepoznate formule i jednačine, stručnjaci veruju da je jasno dokazano postajanje vanzemaljske inteligencije.

Prema navodima portala UFO Digest, koji se poziva na izjavu neimenovanog penzionisanog agenta NSA, dešifrirane poruke, između ostalog, sadrže i naš periodički sastav elemenata i nekoliko formula iz fizike i hemije. Jedan od lovaca na vanzemaljce Amerikanac Kevin Smith, koji je ujedno i saradnik UFO Digesta, kaže da su objavljeni dokumenti jasan dokaz o postajanju života i van naše planete. Tvrdi i da je potvrđeno kako poruke nije napisalo ljudsko biće.

Potvrda od penzionisanog agenta NSA

‘Vanzemaljci su hteli stupiti u kontakt sa nama i poslali su nam poruke. Na osnovu načina kako su pisane, poruke ukazuju na to da je reč o vanzemaljskoj inteligenciji. Potvrdu sam dobio i od penzionisanog agenta NSA, s kojim sam lično razgovarao’ istakao je Smith. Dodao je da dokumenti ne predstavljaju nagađanja i sumnje o vanzemaljcima, već direktne dokaze o postajanju života izvan naše planete. Datumi na objavljenim dokumentima su cenzurisani, ali veruje se da potiču iz perioda pre 2004. godine. Smith smatra da je jedan od objavljenih dokumenata nastao 1980. godine.

‘U njemu su nabrojani svi slučajevi neidentifikovanih letećih objekata, kao i sve smislene poruke koje su do 1980. primljene iz svemira. Preostala dokumentacija ne sadrži datume kada je NSA primila poruke. Zbog toga ne možemo zaključiti od kada se radi na njihovom dekodiranju. Ipak, ono što je meni poznato jest da je na dekodiranju poruka radio Howard H. Campaign, jedan od najvećih svetskih kriptografa’, kaže Smith. Smatra da NSA sigurno ne bi angažovala jednog od najvećih svetskih stručnjaka da nije reč o nečemu što je od istorijske važnosti.

Izvor:idividi.com.mk

Antropolozi pronašli groblje vanzemaljaca?



Tim antroplologa pronašao je misteriozno groblje usred džungle u blizini glavnog grada Ruande. Pronađeni ostaci pripadaju gigantskim bićima koja su pomalo nalik ljudima. Vođa tima veruje kako je moguće da su to ostaci posetitelja s druge planete koji su stradali tokom neke katastrofe.
Naučnici tvrde kako su ostaci tih bića zakopani pre najmanje 500 godina. Isprva su mislili kako su pronašli ostatke nekog drevnog naselja, ali u blizini nisu pronašli niti jedan jedini trag da su tamo živeli ljudi, piše Pravda.

U 40-ak zajedničkih grobova pronađeno je oko 200 tela, sva u potpunosti očuvana. Ta su bića bila vrlo visoka – svi su imali oko 2,1 metar. Glave su im bile neproporcionalno velike, a usta, nos i oči – nisu imali.

Antropolozi veruju kako su ta bića bili deo ‘vanzemaljske ekspedicije koja je došla na Zemlju’, i kako ih je najverovatnije ubio neki zemaljski virus na koji nisu bili otporni. Nije međutim, otkriven niti jedan jedini trag sletanje svemirske letelice ili neki njeni dijelovi.

Kameni diskovi s planina Baian Kara Ula

Ovo nije prvo otkriće te vrste. 1938. godine grupa kineskih naučnika predvođena profesorom Chijem Puteijem pretraživala je pećine u planinama Baian Kara Ula na granici između Kine i Tibeta. Pećine bi, tvrde, mogle biti veštačkog porekla i više su nalikovale složenom sistemu tunela i podzemnih skladišta. Zidovi su bili četvrtasti i glatki. Na zidovima su bili izrezbareni piktogrami nebeskih tela: Sunca, Meseca i zvezda, a Zemlja je s njima povezana isprekidanim linijama.

U pećinama su pronašli grobnice s kosturima koji su imali neuobičajeno velike glave i slabašna tela, visine tek 1,2 metra. U blizini je pronađeno 716 kamenih diskova promera od 22 do 25 centimetra i debljine oko 2 centimetra. Svaka kamena ploča tačno u sredini je imala izrezan savršen krug iz kojeg je, prema vanjskoj ivici, ‘izlazila’ spiralna brazda s nekakvim znakovima, što je izgledalo poput neke drevne fonografske snimke. Ti su diskovi stari između 10.000 i 12.000 godina, a daljnji detaljni pregled je pokazao kako nije reč o brazdama, nego o neprekidnoj liniji čudno rezbarenih hijeroglifa. Radilo se dakle, o nekakvu zapisu.



Stručnjaci su više od dve decenije pokušavali dešifrirati te znakove, tj. njihovu poruku. Napokon, profesor sa univerziteta u Pekingu, dr. Tsum Um Nui, 1962. godine je uspeo dešifrirati nekoliko zapisa.

Diskovi su ‘govorili’ o tome kako su se pre otprilike 12.000 godina neki ‘leteći objekti srušili u tim planinama’. Doznao je i da su poruke napisali ljudi koji su se nazivali Dropa. Ali, kada je završio s prevođenjem i rezultate predstavio univerzitetu zabranjeno mu je objavljivanje, pa čak i razgovor o otkrićima. Kineska Akademija pretistorije je odlučila da svet neće doznati o Dropama i njihovom putovanju na Zemlju.

Leš ‘aliena’ pronađen i u Turskoj

Slična priča i u pećinama u Turskoj. Mumija iz ledenog doba pronađena je u sarkofagu napravljenom od nekakvog kristalnog materijala. Visina tog ‘čovekolikog stvora’ vila je oko 1,2 metra, koža mu je bila svetlo zelene boje a sa svake strane je imao i velika, prozirna krila.

Istraživači su rekli da, iako je bio neobičnog izgleda, više je nalikovao na čoveka nego na neku životinju. Njegov nos, usta, ruke, stopalai nokti bili su vrlo slični ljudskima. Jedino su mu oči bile drugačije – čak tri puta veće nego kod čoveka i potpuno bezbojne, poput očiju nekog reptila.

Mumija visoka 2,5 metara pronađena u Egiptu

Ne tako davno u jednoj je egipatskoj grobnici pronađena mumija visine 2,5 metara. Nije imala ni nos ni uši, a usta su joj bila vrlo široka, ali bez jezika.

Arheolog Gaston de Villars kazao je kako je starost mumije otprilike oko 4.000 godina. Pokopana je kao egipatski vladar – pažljivo mumificiran i okružen slugama, hranom i svime što je potrebno za zagrobni život. Ali, pažljivijim pretraživanjem otkriveno je da nisu svi predmeti pripadali egipatskoj kulturi. Između ostalog, pronađen je okrugli, u potpunosti ispoliran metalni disk na kojemu su bili čudni znakovi, metalni kostim s ostacima nečega sličnog plastičnim cipelama, kao i mnoge kamene pločice sa slikama zvezda, planeta i čudnih naprava.

Oltar na kome je mumija pronađena takođe je izgledao neobično, a delimično je napravljen od, u ono doba, potpuno nepoznatog materijala.

Izvor:idividi.com

Vanzemaljci na freskama


U Srbiji je najstarije navodno svedočanstvo o poseti vanzemaljaca zabeleženo na ikoni u manastiru Visoki Dečani kod Peći. Neki ufolozi veruju da dva detalja na ikoni koja prikazuje Hristovo raspeće, a nalazi se na ikonostasu u Visokim Dečanima nastalom 1335, svedoče o pojavi vanzemaljaca u srednjovekovnom srpskom kraljevstvu.

Za neobične leteće objekte otac moderne ufologije Erih fon Deniken je tvrdio da su to posetioci sa druge planete koji su posetili Zemlju u davnoj prošlosti, a priču o njima je bio moguće sačuvati samo na freskama.

S druge strane, istoričari umetnosti tvrde da je na ikoni u Visokim Dečanima prikazana predstava Sunca i Meseca koja vuče korene iz vizantijske umetnosti. Da li su nebeskim telima davana ljudska obličja jer je našim precima neko pokazao da i tamo ima "ljudi" ili je ta personifikacija nastala iz potpuno drugog razloga, pitanje je na koje danas nemamo odgovor.


Visoki Dečani, 1335










vestionline.com

Vrata u drugu dimenziju, NLO ili trag balističkog projektila?




Web kamera montirana na kanadsko-francusko-havajski teleskop, koji se nalazi na vulkanu Mauna Kea, snimila je neobičan nebeski fenomen.
Snimak prikazuje nastanak, širenje i nestanak ekspandirajućeg mehura blede svetlosti. Izvor pojave nije identifikovan, ali snimak s astronomskog opservatorijuma na Havajima podigle je veliku prašinu na internetskim forumima i među NLO entuzijastima, prenosi Daily Mail.

Snimak je ubrzana verzija događaja, koji se odvijao kroz nekoliko minuta. Svetlosna sfera pojavila se naočigled niotkud i jednako misteriozne je iščezla, ali komentari na taj događaj poprimili su razmere naučne fantastike. Variraju od toga da neki smatraju da je to bilo otvaranje portala, ili ‘vrata’ u drugu dimenziju, do futurističke borbe svemirskih brodova.

Jedini koji je pokušao dati kakvo-takvo objašnjenje fenomena jest časopis Discover na svojem Bad Astronomy blogu, istaknuvši da širenje svetlosne sfere indicira ‘nagli energetski impuls i brzo širenje čestica’. Na tom blogu isto tako je navedeno kako je iz američke vojne avionske baze Vandenburg u Kaliforniji tri minute pre zabeleženog fenomena na noćnom nebu, trebala biti lansirana nuklearna raketa Minuteman III ICBM.

Bad Astronomy ističe kako je svetlosni mehur mogla izazvati treća faza leta i rakete, u kojoj se detonira eksploziv, koji otvara vrata spremnika za gorivo rakete i omogućava brzo pražnjenje preostalog goriva. To se događa u tačno zadanom trenutku, u kojem se bojeva glava rakete usmerava tačno u svoj cilj, a time se i prekida daljnji potisak i raketni pogon rakete.

Ipak, američka vojska nije potvrdila da je Minuteman III ICBM lansiran u to vreme, tako da je i ovo objašnjenje zasad na nivou špekulacija. Ipak, bolje je od onog koje inscenira zvezdana vrata i borbu svemirskih brodova.

http://vimeo.com/25743686

Izvor:idividi.com

Bliski susreti cetvrte vrste !?




Fenomen CE-4, "otmice", vezan je uz mala, siva humanoidna bića velikih glava i velikih tamnih očiju, koja su popularno nazvana "Sivi". Prema povjesničaru NLO-a richardu Dolanu, prije poznatog slučaja Berneyja i Betty Hill iz 1961. nije bilo opisa takvih "susreta" izuzev, možda nekoliko mogućih opisa iz sredina 1950-tih. Za otmice su se ufolozi zainteresirali tijekom 1970-tih.

Oni koji su doživjeli CE-4 i prisjetili se svojeg neobičnog iskustva (spontano ili uz pomoć mentalnih tehnika za osobađanje potisnutog sjećanja) gotovo uvjek govore o istoj stvari: osoba začuje neobičan zvuk, ugleda neobično svjetlo, ugleda neobična bića i biva paralizirana; na neobičan način odvodi ju se iz iz sredine gdje se nalazi (kuća, auto i sl.) pri čemu prolazi kroz fizičke prepreke (zatvorni prozor, zid i sl.) na način koji krši sve poznate zakone fizike; pri tom prenošenju osjeća snažne vibracije u svakom djeliću tjela - do stanične, molekularne razine. Vođena energetskim ili svjetlosnim snopom iznenada se nađe u nekakvom zatvorenom prostoru zaobljenih zidova za koji pretpostavlja da je svemirski brod.
Tamo biva podvrgnuta neobičnim i traumatičnim fizičkim i psihološkim postupcima (ispituje joj se tkivo, uzima nasljedni materijal i sl.). Nakon tih postupaka vraćena je na mjesto s kojeg je bila odvedena.


Vodeći njemački istraživač CE-4, dr. Johannes Fiebag, koji je formirao interdisciplinarnu organizaciju psihijatara, psihologa i drugih medicinskih stručnjaka kako bi pomogli osobama traumatiziranima iskustvima CE-4, navodi slučaj 36-godišnje žene Carole Macklenburg (Njemačka) s kojom je prolazio kroz njezino iskustvo.
Krajem ožujka 1994. oko 11 sati navečer, kad su njena djeca već spavala, osjetila je nečiju prisutnost. Provjerila je stan no nije našla nikog. Uhvatila ju je panika i legla je u krevet kako bi se smirila. Iznenada je začula neobičan zvuk. Uplašila se i odlučila sjesti kako bi ga bolje čula. No, nije se mogla pomaknuti. Razabrala je nekoliko malih sivih bića u podnožju kreveta. Dvije slične figure također su stajale uz krevet njenog sina. Toliko se uplašila za svoju kćer da ju je pokušala dozvati no nije mogla. Osjećala je da su ta bića i s kćerkom. Iznenada je izgubila i vid i sluh, a njezin "um nije mogao stvoriti rijeći ni rečenice". Kao da su joj iznenada sve sposobnosti bile oduzete. Sve što je tada znala je da je sve to povezano s tim bićima.

Ispitanica dr. Macka koju on naziva Andrea opisala je svoje premještanje prema "brodu". Osjećala se lagano, gotovo bestjelesno. Ugledala je neobično svijetlo i osjetila jake vibracije, kao da joj se tijelo "topi". Sve oko nje kao da se kretalo, kao da je išla kroz tunel. U tom stanju bila je "hipersenzitivna" tj. bila je iznimno svjesna svega što se oko nje događalo. Prisjetila se da je prilikom jednog CE-4 ugledala dva mal abića sa velikim glavama, velikim očima i dugim udovima. Izgledala su joj kao "načinjena od svjetlosti".
Zatim kao da ju je okružilo svijetlo i jedno od tih bića napravilo vizualan kontakt sa njom svojim velikim tamnim očima - "oči u oči". Nakon toga počela je lebdjeti i prolaziti kroz staklo prozora, prvo nogama.
Osjećala je da je ro neobično svijetlo odgovorno za vibracije u njezinom tijelu. Kad je prošla kroz staklo prozora, osjećala se bestjelesno. Stanice tijela kao da su joj se "razbježale", "raširile". Prolazak svog tijela kroz staklo osjećala je kao prolazak svjetla kroz svjetlo i ta bića kao da su joj tijelo pretvorila u svjetlo.
Kad se kasnije prisjećala ovog iskustva i neobične svjetlosti, tijelo bi joj spontano počelo vibrirati.

Ovo su samo neke od neobičnih značajki CE-4 kako su ih opisale osobe koje su se prisjećale pojedinih epizoda tih iskustava.

Primjeri sićušnih predmeta usađenih u tkivo osoba koje su bile otete.







istineoduhovima.blogger.ba

Snimljen NLO-e u velikoj peščanoj oluji u Arizoni!



Pre tri dana ogromna peščana oluja ‘progutala’ je grad Phoenix u američkoj saveznoj državi Arizoni. Ali, pogledajte šta su snimile kamere CNN-a!
Pored zastrašujućeg oblaka peščane oluje, pojavila su se neobična svetla, odnosno NLO objekti. Rasprave na internetu su već počele, a mnogi portali koji se bave NLO fenomenologijom, poput Examinera, pišu kako se neobični objekti ne mogu identifikovati kao helikopteri ili avioni.

S druge strane, ovo nije prvi, a verovatno ne i poslednji put da se NLO-i pojavljuju pored mesta prirodnih katastrofa. Podsetimo samo na svedočanstva iz Japana pre, za vreme i posle katastrofalnog zemljotresa i razornog tsunamija.

Snimak se prenosi u cielini, a šta se na njemu vidi, presudite sami.



Izvor:idividi.com

Vanzemaljci u novembru napadaju Zemlju?




Američki naučnici iz malo poznatog programa "Potraga za vanzemaljskom inteligencijom" (SETI), tvrde da će u novembru vanzemaljci sa planate "Zeeba" napasti Zemlju i da će doleteti sa tri ogromna svemirska broda.


Najveća letelica imaće prečnik od oko 320 kilometara, naglasio je jedan od eksperata SETI-ja Džon Malej.

“Trenutno se tri letelice nalaze kod Jupitera. Polazeći od njihove aktuelne brzine kretanja, oni će do Zemlje stići na jesen ove godine”, tvrdi Malej.

Prema njegovom mišljenju, letelice će, običnim teleskopima, moći da se vide negde u novembru, kada budu prolazile Mars.

Malej navodi da su naučnici obavestili američku vladu o predstojećoj poseti vanzemaljaca i tvrdi da će od avgusta SAD informisati svoje stanovništvo u vezi mogućeg napada vanzemaljaca.

On smatra da Zemljani mogu da se odbrane od napad svemirskih brodova koji dolaze sa planete “Zeeba”.


Izvor: Tanjug/b92.net

Znači, vreme je za kuke i motike

Zar stvarno verujete u to ?

Ma da I naučnici su odlepili

Stonehenge posetili i “mali zeleni”




Neki veruju da je reč o ljudskoj tvorevini, neki da je reč o posledicama zemljinog magnetskog polja, a neki da je reč o vanzemaljcima. Ali, svi oni su složni da su simboli u polju pored Stonehengea vrlo neobični.
Zbog svoje veličine i kompleksnosti, stručnjaci tvrde da u ovo doba godine noć traje prekratko da bi ljudi mogli dovršiti takav komplikovan projekt pod okriljem noći.

Iako oni koji veruju da su simbole napravili ljudi misle da je reč o dizajnu koji je nastao pomoću kompjutera, a kojeg je zatim realizovala iskusna ekipa, skeptici sumnjaju da je sve baš tako jednostavno.

Drugo objašnjenje, ono kojem se priklanja najviše osoba, bez obzira baziraju li svoje mišljenje na činjenicama ili pukoj želji da su u pravu, glasi da su simbole izradili vanzemaljski posetioci.

Simboli koje su navodno nacrtali i važnost mesta na kojem su to učinili trebali bi značiti da je reč o nekom obliku upozorenja ili odbrojavanja, ali simboli još uvek nisu protumačeni, pa njihovo značenje ostaje tajanstveno kao i autor.

Postoji i treća teorija koja tvrdi da su simboli nastali usled gomilanja energije u ionosferi iznad tog mesta, a neobične simbole prouzrokovalo je otpuštanje te energije.

Ima li vam neka od navedenih teorija smisla, prosudite sami, a pre toga ne propustite pogledati neobične krugove u polju.



Izvor:idividi.com

NACISTIČKI UFO



Nacistički UFO su napredne letjelice ili svemirski brodovi koje su nacisti navodno razvili tijekom Drugog svjetskog rata, a nacistički znanstvenici nastavili su ih razvijati i nakon rata. Ove letjelice ne pojavljuju se samo u romanima nego i u dokumentima i službenim navodima. Obično se stavljaju u vezu sa ezoterijom nacizma, ideologijom koja pretpostavlja nacističku obnovu u nadnaravnom ili paranormalno smislu.

OSVRT
Nacističke teorije u svezi UFO utemeljene su na nekim činjenicama. Nacistički vođe tvrdili su kako je teritorij Nove Njemačke mjesto novih ekspedicija. Također, poduzimali su puno istraživanja napredne tehnologije energije i pogona, uključujući i raketni pogon i rad turbina. Neki UFO susreti tijekom Drugog svjetskog rata posebno oni pod nazivom "foo fighters", čini se, odgovaraju neprijateljskim letjelicama. Najraniji osvrti o nacističkim letećim tanjurima izgledaju kao niz članaka koje je napisao talijanski stručnjak za turbine Giuseppe Belluzzo. Njemački znanstvenik Rudolph Schriever je tvrdio kako su tijekom vladavine nacizma u Njemačkoj razvijeni leteći tanjuri. Inženjer aeronautike Roy Fedden naveo je kako je jedina letjelica koja se mohla približiti sposobnostima koje se pripisuju letećim tanjurima koju su nacisti razvili krajem rata. Fedden je dodao kako su Nijemci radili na većem broju vrlo neobičnih aeronautičkih projekata.



DRUŠTVO VRIL
Godine 1967. izašla je knjiga koju je napisao Lousi Pauwels sa suradnikom Jacques Bergierom u kojoj su naveli spektakularne tvrdnje u svezi Vril Društva iz Berlina. Nekoliko kasnijih pisaca - Jan van Helsing, Norbert-Jurgen Ratthofer i Vladimir Terziski razvijali su njihovo djelo povezujući Društvo Vril sa UFO-om. Između ostalog tvrdili su da je društvo kontaktiralo sa izvanzemaljskom rasom i posvetilo se stvaranju svemirske letjelice kako bi mogli putovati do izvanzemaljskih planeta. U partnerstvu sa Društvom Thule i nacističkom strankom razvili su seriju prototipa letećih tanjura. Sa nacističkim porazom, društvo je prognano na Antartik i nestalo.

TERZISKI
Terziski, bugarski inženjer tvrdio je kako su nijemci sa silama osovine sklopili pakt i nastavili razvijati oružje. Napisao je da su Nijemci sletjeli na Mjesec 1942. godine i kad su to pedesetih godina učinili Rusi i Amerikanci, on je tvrdio kako su ostali u njemačkoj bazi. Prema Terziskim, "na Mjesecu postoji atmosfera, voda i biljke", što NASA ne želi priznati kako bi spriječila eksploataciju Mjeseca. Terziski je optužen za zloupotrabu dokaza.

ERNST ZUNDEL
Kad je njemački revizionist i povjesničar Ernst Zundel 1970. godine objavio Samisdat, ponudio je tezu da su UFO objekti nacistički leteći strojevi koji su lansirani iz podzemnih baza na Antartiku, s kojih su se izbjegli nacisti nadali osvojiti svijet. Neki ljudi koji su razgovarali s njim tvrdili su kako im je on neslužbeno priznao da je sve smislio kako bi postao slavan.

MIGUEL SERRANO
Godine 1978. Serrano, diplomat iz chilea, i simpatuzer nacista objavio je knjigu Golden Band, u kojoj je tvrdio da je Adolf Hitler bio Vishnu avatar (Vishnu je indijsko božanstvo), koji se sklonio sa bogovima Hiperboreje u podzemlju Antartičke baze. Serrano je predvidio da će Hitler predvoditi flotu UFO-a iz baze, kako bi uspostavio Četvrti Reich.


svijetskemisterije.blog.hr

UFO SVJEDOČANSTVA


Vidjeti prvi puta leteći tanjur je duboko, uzbudljivo, tajanstveno i zastrašujuće iskustvo. Ono može imati dramatično djelovanje na ličnost pojedinca...

NOĆ LETEĆIH TANJURA

Sve je počelo kad je farmer, koji je živio narubu grada, izvjestio da redovno vidi nepoznate leteće objekte iznad svoje farme. U prvi tren, nitko mu nije vjerovao. Nekoliko stanovnika grada je iz znatiželje došlo da bi provjerili farmerove tvrdnje, pa su ostali iznenađeni kad se pokazalo da farmer govori istinu. Kako to biva u malim gradovima, šokantna vijest o pojavama letećih objekata ubrzo se proširila. Sve je više ljudi počelo dolaziti na farmu da bi i sami vidjeli što se to tamo događa. A tada, jedne su se noći UFO-i vratili u velikom broju. Jay i njegov prijatelj su ubrzo stigli na farmu s Jayevim tek kupljenim kamionetom <>. Nisu imali pojma što ih tamo očekuje. Prisustovali su doživljaju koji nikada neće zaboraviti. Evo što Jay svjedoči: "Počelo je oko 21 sat i 30 minuta, ili tako nekako. Na farmerovom se imanju okupilo mnoštvo ljudi kao i obično. Farma se, inače, nalazi nekih 35 kilometara jugozapadno od Ana Arbora. Kad smo došli tamo, opazio sam da se automobili nalaze parkirani s obje strane ulice. Činilo se kao da su se ljudi okupili na nekom ljetnom festivalu ili nečem sličnom. A mjesto gdje su automobili parkirani, bio je udaljeno nekih 400 metara od mjesta gje s odigravao tajanstveni događaj. Tu udaljenost smo prošli hodajući. Kad smo stigli na mjesto događaja, tamo je već bilo nekih 300 ljudi. Imali su kamere i foto-aparate, a lokalni, radijski novinar je s nekima od njih razgovarao. Nekih 15-ak minuta, nakon što smo stigli, pojavilo se nešto kao 40 različitih objekata. Ni sam ne znam kako bi ih drugačije nazvao. Sijali su raznim bojama. Te su se stvari gibale kao cjelina, a formirale su oblik kvadrata. Dominirale su crvena i žuta boja. Svjetla tih predmeta bila su velika i jaka, ali su nekako hladna, kao da sjaji mramor, a mijenjala su jakost"



Jay procjenjuje da su se objekti nalazili na udaljenosti od nekih 4,5 kilometara, a pokrivali su površinu od oko 400 do 500 metara. Lebdjeli su u savrešnoj tišini. Činilo se kao da objekti, odnosno njihova posada, znaju da ih promatra gomila ljudi. Jay je siguran da je u sredini bio jedan veliki objekt, a oko njega su se nalazili mnogi manji. Povremeno se činilo kao da se objekt, odnosno grupa objekata polagano pomiče, da bi se iznenada naglo približiti znatiželjnoj gomili. Činilo se da su svjetla postala duža i šira, a objekti su postali jasno obojeni. Jay je primjetio da su se objekti kretali jako čudno: "Kretali su se simultano, kao jedan. Kao da ih je neka sila držala na jednakoj udaljenosti". A tada se dogodilo dosita nešto neobično. Umjesto da budu uzbuđeni onim što su vidjeli, ljudi su počeli raspravljati je li po srijedi prirodna pojava, ili su to svemirske letjelice. Jay se sjeća: " Svi su gledali u tom smjeru. Bila je to čudna scena. Nikto nije bio preplašen, nitko nije uzviknuo ni žoh, ni žah. Kao da smo svi bili hipnotizirali. A tada su ljudi ušli u svoje automoblie, kao da se nije išla dogodilo. Bila je to najveća stvar s kojom sam ikada došao u dodir. Svi smo postali umorni." U stvari, taj čudan osjećaj je prisutan i u brojnim drugim bliskim susretima. Istraživači tog fenomena tvrde da je to jedna od brojnih, mogućih reakcija svjedoka bliskih susreta, da je to, jednostavno, psihološka reakcija na neobičan događaj kojem je čovjek bio prisutan. Svjedoci često reagiraju kao da se nije ništa dogodilo, a često ni ne žele razgovarati o tome, što bi mogao biti i jedan od oblika samoobrane. Jay i njegov prijatelj su se ponašali poput ostalih. Nisu razmišljali o tome što su vidjeli. Mislili su da je njihovo noćno iskustvo završeno. Kad je Jay iskrcao prijatelja, kod njegove kuće, uskoro ke ugledao drugi objkt. "Izgledao je kao helikopter, ili tako nešto, a sjajnom je zrakom obasjavao stabla ispod sebe. Znam da u ovom kraju nema helikoptera, osobito ne noću. Već se to dešavalo u središtu gdje nema nigdje nikoga i ničega... Ugledao sam nešto nalik na zraku svjetlosti koja je prizemljila, a glavna zraka se kretala među drvećem. Izgledalo je kao da traži nešto ili nekog. Pomislio sam: Baš divno! Upravo gledam UFO, a i malo prije sam ih vidio. Baš divan osjećaj! Usmjerio sam svjetla mog kamioneta prema objektu iznad drveća. Nekoliko sam puta mijenjao duga i kratka svjetla misleći privući njihovu pažnju. Činilo se da stvar reagira na moje signale. Nije ispuštala nikakve zvukove već nekakve čudne vibracije nalik na brrrr. Postepeno su se pojačavale i postajale glasnije, da bi se potom stišavale i postajale slabije."



BLISKI SUSRET

Jayeva odluka da usmjeri reflektore svog automobila prema nepoznatom letećem objektu, bila je, čini se, prijelomna točka. Na taj je način uspostavljena bliska interakcija između svjedoka i nepoznatog letećeg objekta. Jay procjenjuje da je objekt bio udaljen od njega manje od 2500 metara. Potpuno je siguran da letjelica nije bila helikopter. I to ne zato što je gotovo isključeno da bi se on mogao pojaviti u tom kraju, već zbog zvukova koje je letjelica proizvodila, a koji su postali sve čudniji. Nije mogao ni pretpostaviti kakva je to letjelica. "Činilo se kao da se približava, da bi se okrenula i osvjetljavala drveće i tlo, kao da traži zečeve ili nešto slično. U tom predjelu nema kuća. To su samo polja i šume. Nastavio sam voziti prema istoku misleći: što je doista čudno. Najbolje je da to što prije zaboravim". Tada su bila već 23 sata. Jay je bio iznenađen doživljajem dva bliska susreta, jednog iza drugog, u tako kratkom vremenu. Nije osjećao strah, a objekt mu se nikada nije jako približio. Bio je uzbuđen, ali ipak je zadržao hladnokrvnost. Mislio je da su njegovi bliski susreti konačno završili. Nije ni slutio što ga čeka, pa je nastavio voziti prema istoku: "Vozio sam sedam, osam kilometara. Prošao sam pored škole, da bi iznad nogometnog igrališta ugledao tu stvar kako lebdi. Izašao sam iz kamioneta da to pogledam izbliza, a stvar je proletjela točno iznad mene na prilično velikoj visini. Bila je doista velika. Izgledala je kao veliki, crni pravokutnik. Nisam znao što bi to moglo biti. Nakon toga, izgubio sam objekt iz vida". Jay je nastavio vožnju. Jedva je čekao da dođe kući, kako bi majci ispričao što je proživio. Odabrao je kraći put, koji je dobro poznavao. A tada je doživio nešto najstrašnije u svom životu. Njegova ranija viđenja nepoznatih letećih pbjekata su, prema svemu sudeći, bila uvod u ovo što slijedi. "Volio sam voziti tim prečacem, na kojem nema prometa, a nema ni kuća u blizini. Pogledao sam i retrovizor svog automobila i ne znam kako da objasnim tu čudnu situaciju. Vidio sam zvijezde na nebu. Noć je bila vedra, bez oblaka. Činilo mi se kao da zvijezde postaju zbog nečeg tamnije... To se nalazilo iza mene. Vozio sam brzinom od nekih 80 kilometara na sat. Primjetio sam kako zvijezde nestaju jedna po jedna. Usporio sam vožnju da bi zamijetio kako su zvijezde potpuno nestale. Mislio sam da je to neki oblik sudbine. Pogledao sam u retrovizor. Ugledao sam svjetlo na nečem što je bilo iza mene. Pomislio sam: što se događa, do vraga? Zaustavio sam kamionet i izašao sam. Ugledao sam onu istu stvar koju sam vidio iznad nogometnog, školskog igrališta. Spustila se na desetak metara iznad moje glave! Moja je prva reakcija bila: Wow, to je veličanstvaeno! Dođi bliže! Stvar se približila i tek sam tada shvatio koliko je velika. Mislim da bi ona mogla prekriti čitavo polje. Isijavala je fluorescentnu svjetlost raznih boja: crvene, zelene, žute, bijele, plave. Svjetlost se mijenjala kao da netko s njome upravlja posredstvom kompjutora. Njene su se zrake kretale u svim pravcima. Ni jednog trenutka nisu mirovale. Svjetla su skakala kako su htjela. A tada je jedna od tih stvari pala na mene. Doživljaj je prestao biti zabavan. Uhvatila me je panika. Kosa mi se podignula u zrak uslijed djelovanja statičkog elektriciteta. Osjećao sam kako mi se koža ježi. Pošao sam ispred kamioneta i našao sam se u snopu nejgovih svjetala. Osjećao sam se čudno. Ni sam ne znam da li je motor bio ugašen ili je radio. Kao da sam bio pod utjecajem nekakvog sredstva protiv boli, nečeg nalik na morfij... Stvar se zaustavila direktno iznad moje glave, možda pedesetak metara iznad. Bio je to ogroman brod, veći od bojnog broda. Težio je možda tisuću tona i jednostavno je lebdio. A tada me obasjala svjetlost. Zelenkasta, siva, zadimljena. Osjećao sam kao da nešto prolazi kroz mene. Ništa materijalno, već nešto poput rentgenskih zraka, poput zraka radara koje vas udaraju da bi se vratile odakle su došle... Bio je to tanki snop svjetlosti, nešto poput svjetla plinskog svjetla, nešto nalik na flourescentno svjetlo. U njenoj sredini, činilo se barem, kao da se nalazila druga zraka svjetlosti, oko koje je bila aura... A tada sam u svojim ustima osjetio nešto poput metala, nešto nalik na bakar. Taj me okus podsjetio na vitaminska pića. Pogledao sam na svoj sat. Vrijeme kao da je stalo, odnosno taj događaj kao da se nije odvijao u vremenu. Barem ne ovom našem. Ponovno sam načuo šum motora. Stvar se polagano dignula u zrak, da bi se ponovno okrenula, kao da je balon, prema stablima, obasjavajući ih kao da nešto traži. Potom se udaljila i ja je više nisam vidio, jer su stvar zaklanjale krošnje stabala."



OBILJEŽEN DO KRAJA ŽIVOTA

Jay je bio začuđen svojim doživljajem. Nije ga mogao protumačiti. Uvjeren je da se radilo o letjelici koja nije zemaljskog podrijetle: "Stvar je bila tamnija od crnog. Nakon svega, bio je šokiran, umoran i iscrpljen. Nisam mogao vjerovati samom sebi, ni onom što sam vidio." Jay je bio toliko zbunjen i rastresen da je majci nesuvislo ispričao što je doživio, pa mu ona nije vjerovala. Rekao joj je da je te noći vidio četiri nepoznata leteća objekta, da je bio osvjetljavan njihovim zrakama, koje, kao da su ga skenirale. Tek kad mu ni majka nije povjerovala, shvatio koliko je njegovo iskustvo neobično, nestvarno i čudno. Javljala su mu se pitanja, na koja nije imao odgovora. Nije znao što se stvarno dogodilo. Pitao se da li ga je doista pogodila zraka svjetla. Pa ako jest, zašto se svemirci zanimaju za njega? Pitanja su se množila, a odgovora nije bilo. "Nakon izvjesnog vremena uzeo sam gitaru, sjeo u svoju sobu i počeo svirati, ne bih li se smirio. Otprilike pola sata kasnije, čuo sam te iste melodije, a dolazile su sa krova kuće." Jay je slušao te zvukove nekih desetak minuta. Potom je izašao da bi vidio odakle dolaze. Odjednom, osjetio je sličnu reakciju kakvu je imao pri prvom viđenju nepoznatih letećih objekata. Koža mu se naježila, a tijelo mu je zahvatila čudna hladnoća. "Kao da sam se našao u čudnom hipnotičkom snu, kad niste svjesni što se događa. Mislite kako ne želite razmišljati o tome što vas opsjeda, već o nečem drugom, jer se u tom trenutku bojite suočiti s realnošću. Noć je, kako sam već rekao, bila vedra. Odjednom, pojavila se čudna, gusta magla, koja je prekrila čitav kraj u kojem sam živio. U tom sam trenutku postao malko izgubljen. Sjećam se da sam osjetio udarac te čudne magle. Potom se sjećam da sam se našao u svojoj sobi i da sam svirao gitaru. Ponovno sam čuo zvukove, koje sam čuo i pri prvom sviranju..." U to vrijeme, Jay je bio previše potresen da bi razmišljao što je zapravo proživo. Tek mnogo kasnije je shvatio kako je njegovo iskustvo bilo čudno. Kakav je zapravo bio njegov bliski susret? Da li je bio otet? U svakom slučaju, postoje elementi koji govore da bi i to moglo biti po srijedi. Bez obzira na sve, radi se o bliskom susretu koji je izuzetno snažan i koji je ostavio trajne posljedice. Osobito je potresen osjećaj kad čovjek vidi da je vrijeme na neki način stalo. Takvi i slični bliski susreti mnogim očevicima promijene pogled na svijet i način života. Postavljaju si pitanja gdje, kako i zašto žive, koji je smisao svega? Slično se dogodilo i Jayu. Nakon te sudbonosne noći, on je promjenio mnogo toga u svom životu. Odlučio je napustiti dom i priključiti se vojsci. Ušao je u američko zrakoplovstvo, gdje je izučio za avio-mehaničara. A tada je započela serija značajnih koincidencija. Prvo što mu se nevjerojatno dogodilo, bilo je da je stacioniran u zaljevu Breeze na Floridi, a to je mjesto poznato po izuzetno snažnoj aktivnosti nepoznatih letećih objekata, možda najizraženijoj na našoj planeti. Zatim je premješten u Nevadu u poznatu "Areu 51", gdje američko zrakoplovstvo navodno, gradi i testira svemirske letjelice temeljem tehnoloških dostignuća dobivenih sa srušenih ili zarobljenih UFO-a. Kako sam ističe, Jay tijekom službe nikada nije vidio ni jedan svemirski brod, iako se susreo sa brojnim više ili manje tajnim i čudnim konstrukcijama američkog zrakoplovstva. Kasnije, Jay je odselio u južnu Kaliforniju da bi nastavio karijeru kao glumac i muzičar. A tada su ponovno započeli njegovi blisku susreti. Od 1994. godine, ti se susreti odvijaju s određenom pravilnošću. Jay ne može objasniti što oni znače i zašto on vidi toliko UFO-a. Možda odgovor leži u noći letećih tanjura koju je proživio još u Michiganu. U svakom slučaju, UFO-i su zauzeli istaknuto mjesto u njegovom životu. Vidi ih, obično, na velikoj visini. On je uvjeren da UFO-i, odnosno posade u njima, znaju da ih on promatra. Jay ne očekuje ništa od tih bliskih susreta. U zadnje vrijeme je vidio dvije svjetleće kugle koje su se kotrljale po njegovoj spavaćoj sobi. U prvi je trenutak pomislio da mu se sve to priviđa, ali sve ako je to i bilo priviđenje, onda je i njegova djevojka imala isto takvo priviđenje. U svakom slučaju, Jay ističe da ga uz UFO-e vežu izuzetno snažni doživljaji. Nada se da će u budućnosti još imati intezivnije bliske susrete.


svijetskemisterije.blog.hr

Vanzemaljce hvatala JNA

Posle više decenija ćutanja, bivši vojni piloti JNA progovorili o bliskim susretima sa NLO. U okolini Zadra 1986. jurili letelicu, sa naređenjem da je obore. NLO i u regionu Nikšić - Herceg Novi



Najmanje osam pilota je učestvovalo u bliskom susretu sa neidentifikovanim letećim objektom početkom 1985. godine iznad severnog Jadrana. Međutim, o susretu aviona JNA sa "letećim tanjirom“ do skora se nije javno govorilo.

Potpukovnik avijacije u penziji, pilot Trifko Radeta, jedan od svedoka ove misterije, veli da njemu i ostalim kolegama niko nije naredio da ćute. Ali bio je prisutan strah da ih, ako progovore, na redovnim lekarskim pregledima proglase nesposobnim za dalju službu.

A to bi bio isuviše veliki rizik za sve njih, da se tolike godine odricanja, truda i učenja bace u vodu zbog nečega što nije nikome škodilo, niti ugrozilo bezbednost letenja. Radeta, kao pitomac treće godine zadarske Vojne vazduhoplovne akademije, boravio je na aerodromu Pula.

"Jednog dana smo uvežbavali figurno letenja u zoni Raba, na visinama od 2.500 do 4.500 metara"priča za "Novosti" penzionisani pilot. "Bio sam u kabini aviona "galeb“ sa legendarnim nastavnikom letenja Mitom, zvanim Dolar. Let je tekao bez ikakvog problema, dok u penjanju ka zoni Cresa nisam primetio leteći objekat, cilindričnog oblika cigarete i boje aluminijuma.NLO je bio dužine 20, a širine do četiri metra, leteo je brzinom ne većom od 100 km na sat, na visini oko 1.500 metara.2

"Ne skidajući pogled sa ovog objekta i konstantno mu se približavajući, doživeli smo veliko iznenađenje", tvrdi Radeta. "Odjednom je ubrzao let neverovatnom brzinom, da bi za pet-šest sekundi izašao iz vazdušnog prostora SFRJ, na poziciji Trsta.2

Radeta navodi i da se 1986. u okolini Zadra nepoznata letelica igrala sa pilotima JNA. Kretala se iznad, pa ispod njih, levo, desno, da bi na kraju nestala. Vojni radari nisu mogli da identifikuju objekat. Iako je pilotima ubrzo stiglo naređenje da obore letelicu, nisu uspeli da je stignu.

Kada je Trifko Radeta, posle toliko godina, progovorio o ovim viđenjima, u hrvatskim medijima se oglasio i njegovo kolega Dragutin Prepušt iz Pule, koji je potvrdio da je doživeo neobični susret na nebu krajem osamdesetih.

Kako tvrde bivši piloti JNA, imali su jasnu naredbu da, kada na nebu primete nepoznate objekte, kontroli leta saopšte šifrovanu reč "vuk“. Potom bi usledila naredba komande da uzlete avioni "MIG 21" i da bez upozorenja obaraju sve što primete iznad visine od 3.000 metara.

Kao nastavnik u avionu "galeb",prepušt je jedne letnje noći s učenikom krenuo prema Zadru. U jednom trenutku su ugledali narandžastu elipsu, koja se kretala u smeru njihovog aviona.

Procenio je da se objekat kretao brzinom od oko 900 kilometara na sat, a "galeb“ su spustili na visinu ispod 3.000 metara. Videli su dno elipse, koja je tada imala crvenu boju. O viđenju je obavestio kontrolu leta u Zagrebu, ali radari nisu zabeležili nijednu drugu letelicu pored "galeba."

A u nedavno objavljenoj monografiji posvećenoj 172. avijacijskoj brigadi sa aerodroma Golubovci, obelodanjen je slučaj pojave neidentifikovanih letećih objekata na crnogorskom nebu. Kako pišu podgoričke "Vijesti“, penzionisani general-major Zvonko Jurjević, jedan od bivših komandanata RV i PVO JNA, opisao je fascinantan višednevni slučaj pojave NLO nad južnim delom Crne Gore, 1975. godine.

"Objekat je izgledao kao svetleća kugla koja se kretala i menjala spektar boja, od bele do ljubičaste", piše u poglavlju monografije naslovljenom "Bliski susreti pripadnika 172. i NLO."

Krajem 2009. na internetu su osvanule fotografije, koje je navodno "iskopao" rođak jednog od vojnih lekara, koji živi sad u Sloveniji. A u njihovom opisu se navodi da je na njima postupak obdukcije vanzemaljaca, koja je urađena na VMA 1966. godine!

Uz ove mistične fotografije, objašnjeno je da pomenute godine pored jednog sela, nedaleko od Novog Mesta u Sloveniji, pao NLO i zapalio se. Leš vanzemaljca su tokom noći izvukli pripadnici JNA, kojima je rečeno da je pilot i da se srušio vojni avion. Na fotografijama se vide lekari, za koje se tvrdi da su hirurg Andrej Zobol i dvojica patologa Nikola Julić i Zoran Frederić.

Slike, za koje se tvrdi da su snimljene tokom obdukcije na VMA, već tri godine kruže internetom, a dosad još niko nije doveo u pitanje njihovu verodostojnost. A prema velikom broju diskusija, događaj iz 1966. je vrlo brzo zataškan, a o njemu je bio obavešten i Josip Broz, koji je navodno i sam vidio telo vanzemaljca, pišu "Novosti."

(MONDO)

RTV Vojvodina: NLO nad Fruškom gorom



Vojvođanska televizija objavila je danas u dnevniku u 17 sati fotografiju nepoznatog letećeg objekta iznad Fruške Gore.



Na fotografiji koju je 10. septembra oko 17 časova na obroncima Fruške Gore snimio Novosađanin Vladimir Šeguljev, vidi se leteći objekat iznad sela Bukovac.

Autor tvrdi da je objekat primetio tek kada je slike sa aparata prebacio u svoj računar, a aparat, memorijsku karticu i sve fotografije ponudio je na ekspertizu jer tvrdi da je fotografija autentična.

Dušan Mrđa sa Departmana za fiziku Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sad kaže da, ako se utvrdi da je fotografija autentična i da u tom momentu nije bilo nekih objekata i letelica iznad Bukovca, onda bi se to što je zabeleženo moglo svrstati u red "neidentifikovanih letećih objekata".



Iz Direktorata civilnog vazduhoplovstva Srbije RTV Vojvodini su rekli da u rejonu Bukovca 10. septembra nije bilo letova civilnog vazduhoplovstva.

Slučaj iz Bukovca nije jedinstven na Fruškoj Gori, o čemu je za RTV posvedočio poznati pilot Stevan Popov, koji tvrdi da je 1990. cela posada vanrednog leta od Zagreba ka Beogradu videla nepoznati leteći objekat, a Kontrola letenja mu je više puta ponovila da ga nema na radaru.

On je naveo i da je nakon sletanja napisao izveštaj o događaju, ali da ne zna gde je on završio.



(Beta)

Vidite li vanzemaljca?

Britanski "Sun" objavio snimak na kojem se vidi "vanzemaljac".

Turisti iz Velike Britanije u brazilskoj šumi snimili čudno stvorenje koje ne izgleda kao da je sa naše planete.



Turisti zapravo nisu snimali vanzemaljca, već stanovnike prašume, kada su u daljini videli svetlost. Pošto su zumirali snimak, imali su šta i da vide - "stvorenje koje podseća na vanzemaljca".



"Mali zeleni" se od gužve nalazio tek nekoliko metara, a ipak je bio savršeno miran, naslonjen uz drvo.

Kada su dostavili snimak britanskom tabloidu, urednici “Sana” su kontaktirali "stručnjaka" – pisca naučne fantastike Majkla Koena, koji je rekao da je “područje u brazilskoj šumi poznato po ovakvim pojavama”, kao i da je vlada Brazila ranije vršila istraživanja kojim bi dokazala postojanje vanzemaljaca.

(MONDO)

Još Jedna U Nizu Misterija Sveta – Susret Sa Vanzemaljcima



Susret sa vanzemaljcima za one koji ne veruju u njihovo postojanje predstavlja još jednu u nizu umišljenih ili montiranih priča, one koji su racionalni i bez predrasuda ostavlja u iščekivanju dokaza o postojanju ili nepostojanju vanzemaljaca. Međutim, za one koji veruju u postojanje bića sa druge planete verovanje jedne osobe da je videla vanzemaljce predstavlja dovaljan dokaz da oni postoje. Hm, koliko je ljudi kojima se prikazao Isus, pa i njegov otac sam Bog, pa nešto nema dokaza o njihovom postojanju. Ipak danas se sve svodi na to da ili veruješ materijalnim dokazima, DNK analizama, korumpiranim izveštajima ili si budala. Misterije sveta izdvojile su za vas mali broj priča od kojih ni jedna ne može argumentovano da se svrsta u susret sa vanzemaljcima ali nije ni objašnjeno na adekvatan način o čemu se radi i šta se zapravo dešavalo.

Vanzemaljac



Dana 24.tog aprila 1964.godine u Meksiku je Lonnie Zamora, policajac, dok je bio na dužnosti začuo eksploziju u blizini. Krenuo je na mesto sa koga je dopirao zvuk eksplozije i zatekao dve potpuno bele osobe oko nečega što je ličilo na auto okrenut naopačke. To što je video je zapravo bila letelica koja se vinula čim su ga bića zapazila. Naime čim je primećen, bića su pojurila u letelicu koja je nestala bez traga. Da li je ovo bio susret za vanzemaljcima ili nešto drugo, ostaje misterija.

Kuću gospođe Hawes je 1965.te godine u toku jedne noći osvetlila jaka svetlost koja se probijala kroz prozore. Gospođa Hawes nije izašla napolje da vidi šta se dešava, već je samo otrčala do sobe gde su spavala njena deca da proveri da li je sa njima sve u redu. Ujutru su na obližnjem pašnjaku njena deca igrajući se, pronašla tragove koji su vodili 46 metara od udubine i nazad. Dužina otisaka bila je 56 centimetara. Gospođa Hawes je pozvala policiju, međutim oni nisu mogli dati nikakvo objašnjenje.

U toku noći 4. Novembra 1967.godine na istočnoj obali Kanade najmanje jedanaestoro ljudi videlo je NLO kako nisko leti i kako pada u vodu. Nakon rušenja letelice prijavljeni su zvuci eksplozije i rušenja. Ribarski brodovi su krenuli u spasavanje ljudstva međutim od letelice u vodi nije bilo ni traga. Ronioci su pretraživali dno naredna dva dana ali službene izjave nije bilo.

Susret sa vanzemaljcima



Dana 21.og oktobra 1978.godine australijski pilot Valentich prijavljuje kontroli leta da je video NLO i nakon toga zauvek nestaje. Možda je i on imao susret sa vanzemaljcima, do danas nije objašnjen njegov nestanak.

Još jedna karika koja dopunjuje misterije sveta je i događaj koji je opisao šumar Bob Tazlor a za koji ni policija nema objašnjenje. Godine 1979.te u Škotskoj Bob Taylor je u šumi koju je obilazio zatekao metalni čunj. To je zapravo bila letelica koja je imala poklopac koji se okretao, a koji je bio širok otprilike 6 metara. Iz poklopca je virila nekakva šipka sa elisom kako se njemu učinilo. Odjednom su iz NLO-a prema Bobu poletele dve lopte, međutim on se onesvestio. Kada se prosvestio Primetio je da su mu pantalone pocepane odozdo prema gore i imao je gadnu glavobolju. Kada je dospeo kući, pozvao je policiju koja je snimila prsten klinastih rupa dimenzije 4,5 metra, ali objašnjenja nije bilo.

Vanzemaljac



Predsednik Kalmikije, Kirsan Iljumžinov izjavio je da je imao susret sa vanzemaljcima, zapravo da je 1997.godine na svom balkonu zatekao leteći tanjir i da je čak bio u njemu. S jedne strane ko bi čuo za Kalmikiju da njen predsednik nije boravio u letećem tanjiru, a sa druge možda je to jedan iskreni predsednik koji ne želi da od naroda krije saznanje o postojanju vanzemaljaca. Ipak kako to kod Zemljana već biva, svaki put se nađe neko, po vlastima, razumno objašnjenje, pa kad već nije meteorološki balon ili meteor onda se dovodi u pitanje psihičko stanje pojedinca. Tako se i u ovom slučaju vodi debata oko toga da li je gospodin Iljumžinov još uvek pogodna osoba za predsednika jedne države.

Sledeći snimak dovoljno govori sam za sebe, ali pošto ne govori na našem jeziku evo malog objašnjenja. U Meksiku je 2007.godine pronađena „beba“ vanzemaljca. Zapravo viđene su dve bebe ali je jedna pobegla. Farmer koji je pronašao ovo čudno biće od straha ga je udavio, a kasnije predao njegovo telo na analizu. Naučnici su utvrdili da nema baš mnogo sličnosti sa ljudskom vrstom, da je bilo vrlo inteligentno i da nije sa planete Zemlje. Farmer koji je pronašao ovo biće je stradao u požaru čiji je plamen imao znatno veću temperaturu nego što je normalno.



Koliko god da su pojedine priče o vanzemaljcima i neidentifikovanim letećim objektima smešne i montirane, postoje i one koje su i danas misterije sveta. Kada je reč o NLO ili se drže u tajnosti vanzemaljci koji nas obleću, ili se drže u tajnosti vojni eksperimentalni letovi. Sa druge strane kad je u pitanju susret sa vanzemaljcima, zemaljske vlasti će pre prihvatiti postojanje duha iz čarobne lampe nego priznati posetu iz svemira. Smeta im konkurencija ili imaju tajne dogovore sa jahačima oblaka?


Misterije

Nerešena Zagonetka Koja Dopunjuje Misterije Sveta – NLO

Misterije sveta dopunjuje još jedan u nizu fenomena nazvan NLO ili neidentifikovani leteći objekat. Verovatno je bolje postaviti pitanje koliko je puta NLO viđen, nego da li je ikada viđen? Kao i svaka druga omama koja remeti ljudski mir i predstavlja razonodu mozgu, tako su i NLO neko vreme bili zaraza od koje je mnogo ljudi bolovalo. Mamurni, kratkovidi, dalekovidi, oni koji ne razlikuju Veneru od Meseca, pa čak i pošten svet i učeni ljudi koji nemaju razlog da ne veruju svom vidu, ali se mogu prevariti, svi su oni bili svedoci vanzemaljskih letelica koje su obletale nad zemljom. Postoje oni koji su videli nešto nesvakidašnje ali nisu sigurni šta je to, mogu opisati objekat ili pojavu, dimenzije, njeno trajanje, ali ne znaju šta su to videli. S druge strane postoje oni koji su ubeđeni da su videli leteći tanjir pun vanzemaljskih bića još pre nego što ga uopšte vide. Za neke slučajeve viđenja NLO je vrlo brzo ponuđeno logično objašnjenje sa adekvatnim dokazima, neki su u želji za dokazivanjem nepostojanja NLO objašnjeni sa manje dokaza, pa čak na neki način i zataškani kako bi se smirile strasti. Postoje naravno i slučajevi koji nikada nisu objašnjeni, oni koji još uvek predstavljaju misterije sveta.



Misterije Sveta - NLO

Godine 1954.te na letu za New York čak osam članova posade i četrnaest putnika videlo je jarko osvetljen neidentifikovani leteći objekat u pratnji šest manjih.

Arnold Kenneth je opisao svoje viđenje NLO-a 1957.godine kada je leteo iznad Mount Rainiera u državi Washington. Dok je tragao za olupnom aviona C46 koji se srušio na tom planinskom vencu, njegov avion je odjednom ispunila svetlost plavičastobele boje. Svetlost se raspršila po nebu kao eksplozija. U tom trenutku avion je svojim zadnjim delom bio okrenut ka Suncu tako da Arnold tvrdi da je imao savršenu vidljivost. Sa svoje leve strane ugledao je kako se od Mount Bakera ka Mount Rainieru kreće devet letelica nimalo sličnih bilo kom vojnom ili civilnom avionu, okruglog oblika. Letelice su bile poređane u dijagonalnu formaciju po njegovim rečima, i letele su oko 1930 km/h, a dužina kolone je po njegovom proračunu bila osam kilometara. Povodom ovog viđenja održana je konferencija za štampu na kojoj je praktično stvoren naziv „leteći tanjir“. Naime, na pitanje jednog od novinara „Kako su leteli?“, Arnold je odgovorio „ Leteli su kao tanjir kada ga bacite tako da klizne po površini, a on pri tom neujednačeno odskakuje“.

Na Novom Zelandu je 1978.godine viđen i praćen radarom neidentifikovani leteći objekat, pa je čak i zabeležen kamerom jedne filmske ekipe iz aviona. Astronomi su pojave na snimcima komentarisali kao meteore, planete, pa čak i odsjaj sa zemlje, ali se ovakve tvrdnje nisu mogle dokazati kao ni samo postojanje vanzemaljskih letelica.

Na jugu Francuske 1981.godine očevici su na udaljenosti od 50 metara videli NLO oblika tanjira, obima oko 2,5m. Policija je napravila snimke, ali objašnjenja za čudesnu pojavu nema.



Leteci tanjir - Misterije Sveta

Broj viđenja neidentifikovanih letećih objekata je naravno daleko veći od navedenog u ovom tekstu. U svetu postoji nekoliko stotina prijava godišnje o viđenju NLO. Neki objekti su opisani kao leteći tanjir, neki kao leteći trougao ili cilindar. U nekim situacijama, što je nakon pojedinih istraživanja i dokazano, ljudi su zapravo videli rakete ili delove raketa, meteore, užarene kugle. Neki leteći objekti su i danas neobjašnjeni, ili se njihovo objašnjenje smatra tajnom. Jedna strana veli da su NLO vojne letelice koje vojska drži u tajnosti, drugi kažu da su vanzemaljskog porekla ali da vlasti čuvaju tajnu o postojanju vanzemaljaca. Ipak kad se Zemljani odluče da li su NLO pitanja bez odgovora ili tajne koje su prerasle u pitanja, tek onda se mogu oni koji veruju u vanzemaljce i oni koji osporavaju njihovo postojanje posvetiti realnom istraživanju. Do tada će široku lepezu koju čine misterije sveta ispunjavati i neidentifikovani leteći objekti, ali i postojanje vanzemaljske populacije.

Misterije

Kineska istraživanja i zagonetne poruke


Svjedočanstva o posjetiteljima s drugih planeta

Klinasto pismo o svemirskim brodovima… Čudesno oružje iz prapovijesti i nevjerovatni opis užasnog rata… Jesu li točna svjedočanstva iznijeta u drevnom indijskom epu „Mahabharata’“?

Zanimljivi fragmenti Biblije, Kurana, ,Popol Vuha, Kabale, Gilgameša i drugih svetih knjiga i epova, godinama već zbunjuju znanstveni svijet i istraživače drevne prošlosti. Kada se ovome pridruže i zbunjujuća arheološka otkrića, slika dobija još nerazumnije boje i dimenzije.

Jeli naša planeta bila domaćin gostima iz Svemira?

„Pretpostavka da su Zemlju posjetila nepoznata razumna bića nije ni nezamisliva, niti odstupa od priznatih načela prirode“ – kaže poznati njemački novinar i istraživač Ernst von Khuon. “Potpuno je zamislivo da su razumna bića na nekim drugim planetama mnogo razvijenija nego ljudi na našoj Zemlji, da su davno prije nas počela letjeti Svemirom i u prapovijesti se spustila na Zemlju. Svako tko ima malo mašte može to zamisliti.“


Ako je vjerovati kineskim izvorima, 1938. Godine, arheolog Chi Pu Tei došao je do zanimljivog otkrića. Te godine je taj kineski arheolog u pećinama Bairan-Kara-Ula na Tibetu, pronašao niz grobova u kojima su se nalazili neobično mali kosturi velikih lubanja (poput onih otkrivenih u Tennesseiju i Kentucky-ju). Zidovi pećina bili su ukrašeni astronomskim i svemirskim crtežima zvijezda, planeta sunčevog sistema i – ljudi u „skafanderima”!

Međutim, po svoj prilici, sve to ne bi izazvalo interes znanosti, jer su slična nalazišta otkrivana i u drugim dijelovima svijeta, da nije, navodno, bilo pronađeno i 716 ploča okruglog oblika, debljine dva centimetra, koje su bile ispisane nepoznatim klinastim pismom!

Profesor Tsum Um Nui, sa Akademije za prapovijest u Pekingu, uvaženo i priznato ime znanosti, dešifrirao je tek 1962. godine neke od zapisa sa neobičnih ploča. Rezultate svoje upornosti Tsum Um Nui je objavio godinu dana kasnije pod naslovom: „Klinasto pismo o svemirskim brodovima”.

Prema prijevodu kineskog profesora, specijalista za prapovijest, na pločama je, između ostalog, pisalo:

,,…Sletjeli smo sa neba našim letjelicama. Naši muškarci, žene i djeca, skrivali su se deset dana u pećinama. Kad su mještani, konačno, shvatili naše znakove, razumjeli su da imamo miroljubive namjere…”

Dakako, djelo Tsum Um Nuia, izazvalo je istinsku senzaciju u znanstvenim krugovima, ali su nakon dva kritička osvrta u njemačkom “Das wegetarische Uniwersum” i sovjetskom ‘Sputniku’ , kineski arheolozi prestali govoriti o pločama i svemirskoj katastrofi od prije više od 12000 godina!

Zbog čega? Da li samo zbog kritike njemačkih i sovjetskih znanstvenika? Ili je posrijedi neki drugi, važniji razlog?!

Inače, strpljive ekipe areheologa koje već godinama istražuju po azijskom kontinentu, do danas su otkrile veliki broj nalazišta, koja su još uvijek obavijena koprenom misterije.


U džungli, pored rijeke Gange, istraživači su 1921. godine otkrili ruševine fantastičnog grada Mohenjo-Dara. Izvještaj arheologa je više nego zbunjujući:

„Mohenjo- Daro je nekad bio cvjetajući grad. Izgleda kao da je potekao sa nekog crtaćeg panoa nepoznatog futurističkog arhitekta. Začuđuje potpuno odsustvo uobičajene istočnjačke ornamentike. Ne zna se tko ga je izgradio. Teoretski on se ne bi trebao nalaziti na tlu Indije…“

Kada se čovjek kreće kroz Mohenjo-Daro ima utisak da se kreće današnjim ulicama gradske četvrti bilo kojeg grada na Zapadu. Taj utisak stvaraju prostrane građevine kojima nedostaje bilo kakav ukras i koje su isključivo – funkcionalne!

Do ništa manje zanimljivog i zbunjujućeg otkrića došao je i doktor Weidenreich 1913. godine. On je u pećinama Chou-Kou-Tien, nedaleko od Pekinga otkrio nekoliko lubanja i kostura, ali to ne bi izazvalo nikakvu senzaciju da jedna lubanja nije pripadala europejskom tipu čovjeka, druga nekoj mladoj ženi sa neobično uskom glavom malezijskog tipa, a

treća je imala izrazite osobine Eskima!

Doktor je bio više nego zbunjen pa je umjesto uobičajenog izvještaja napisao samo nekoliko riječi: „Kako su Europljani i Eskimi dospjeli u Kinu prije nekih trideset hiljada godina? Čime?!…“

Od 1913. godine, pa do danas, nitko nije uspio odgovoriti na ova zanimljiva pitanja.

Godine 1959. godine, kineski profesor dr Chou Ming Chen, pronalazi u pustinji Gobi savršen otisak jednog rebrastog džona, čija je starost procijenjena na -milion godina!

I jedan metalni pojas iz grobnice kineskog generala Zhou-Chua (265. – 316. g.n.e.) predstavlja ništa manju misteriju. Detaljnom analizom je utvrđeno da je pojas načinjen od 10 posto bakra, pet posto mangana i 85 posto aluminija! Međutim kako je u svijetu poznato, aluminij je prvi kemijskom metodom dobio znanstvenik Oersted – 1825. godine!


Znači li to daje elektroliza u staroj Kini bila poznata još prije 17. stoljeća, ili postoji neki drugi način dobijanja aluminija, koji je nepoznat suvremenoj znanosti?!

Ipak, najviše zbunjuje jedna priča zabilježena u mnogim rukopisima drevne Kine. Po njoj je car Qin-Shi (259. – 210. p.n.e) imao neobično ogledalo koje je moglo „osvijetliti kosti i unutrašnje organe ljudskog tijela”! Rendgenski zraci u drevnoj Kini?! Upravo tako! Magično ogledalo je, kao i suvremeni fluoroskop, korišteno isljučivo u medicinske svrhe – za dijagnozu bolesti!

Teng Mu, znanstvenik iz vremena dinastije Sung, vrlo logično sumira mišljenja kineskih učenjaka o univerzalnosti života:

„Koliko bi bilo nerazumno pretpostaviti da osim Zemlje i neba, koje mi možemo vidjeti, ne postoji nijedno drugo nebo i nijedna druga Zemlja!”

Prastari stanovnici azijskog kontinenta izvanredno su poznavali i tajne svemira.


jive

Vede – puno više od mitova i legendi


Definitivno najinteresantnije i najopširnije informacije o letjelicama i nuklearnom oružju nalaze se u drevnim vedskim spisima i epovima.

U njima je među ostalim opisano kako su se za lansiranja i za obranu od tog drevnog nuklearnog oružja koristile mantre ili posebno izgovorene riječi moći koje su djelovale na suptilnijoj razini.

Brahmastra se mogla precizno usmjeriti na željeni cilj bez velikih popratnih posljedica za okolinu. Također se mantrama mogla i opozvati. Umijeće vojne vještine i korištenje mantri u njene svrhe je opisano u tisućama godina staroj Dhanur Vedi.

Evo kako „Mahabharata” opisuje čudesno oružje „brahmastru“:

„Tada Rama pusti strijelu neobranjive moći,

Užasnu, smrtonosnu…

I ta dalekometna strijela

Zapalila je moćnog rakšasu

I kočije sa konjskom zapregom,

Potpuno zahvaćene plamenom.

Raspadaše se na pet prirodnih elemenata…

Njegove kosti, meso i krv ne izdržaše.

Spalilo ih je oružje.. .

Ni pepeo ne ostade od njih…“



U tekstu su korišteni neki podaci iz knjige istraživača Ahmeda Bosnića „Dan kada su učenjaci umirali“

TRI NLO PROLETELA, NASA PREKINULA EMITOVANJE: Da li je ovaj snimak konačni dokaz postojanja vanzemaljaca? (VIDEO)

Na video snimku se jasno mogu videti tri NLO kako izleću iz naše planete, što je pokrenulo lavinu komentara na društvenim mrežama

NASA je navodno bila primorana da prekine svoj uživo prenos iz Međunarodne svemirske stanice, jer su njihove kamere uočile tri neidetifikovana objekta kako izleću iz Zemljine atmosfere.

Snimak NASA-e pod nazivom “NLO Misterije: NLO, Anđeli ili biološka stvorenja viđena kako naputaju planetu” pojavio se na društvenim mrežama re nekoliko dana.

Na njemu se jasno mogu videti NLO objekti kako izleću iz naše planete, što je pokrenulo lavinu komentara na društvenim mrežama.

– Pravi bingo je uhvatiti NLO objekat. Ovo je vrsta dokaza kakva nam je potrebna da dožemo da postoji i život van naše planete – glasio je jedan komentar.

Ipak neki i nisu baš oduševljeni time što je snimak ubrzo prekinut, pod izgovor da je nestao signal.



– Bolje je da isečete i ugasite te kamere, nego što nećete da priznate da su one uhvatile ono što je istina – bio je drugi komentar.

Bilo kako bilo, niko iz NASA-e se još uvek nije oglasio ovim povodom, a teortetičari zavera su ponovo iskoristile priliku da napadnu ovu organizaciju da prikrivaju stvarne podatke.

(Telegraf.rs / Express.co.uk)

Pa i red je vec jednom da ustupe snama u kontakt. 

Naucio bi im kako se Poker igra.