Mislim da je to individualna stvar.
Svatko neka odabere kako mu paše.
Iako, mislim da treba proživjeti, proputovati, probati.
Pa negdje oko tridesete odlučiti što dalje.
Ako ništa drugo, osobe tridesetih godina su zrelije i razumnije od onih mlađih.
A u krajnjem slučaju, zašto brak i roditeljstvo?
Zato što je to "normalno"?
Normalno je jedino da tražiš svoju sreću.
Sam ili u braku, tvoja stvar.
I tvoja normalnost.
Ne tuđa.