Naučna objašnjenja za pojave duhova

Bili stvarni ili ne, duhovi definitivno nisu neki moderni koncept koji se pojavio u skorijoj historiji. Danas znamo da su se spominjali čak i u mezopotamskim religijama – religijama Sumera, Babilona, Asirije i drugih ranih država u Mezopotamiji. Duhovi su se spominjali i u Drevnoj Grčkoj, Egiptu i u Rimskom carstvu, a u Viktorijanskoj Engleskoj su se čak i fotografisali (iako je dokazano da je to bilo djelo šarlatana).

Dok neki ljudi i danas čvrsto vjeruju da duhovi postoje, drugi opet pokušavaju racionalizirati ove pojave. Neki ljudi određene upitne stimulanse tretiraju kao značajne. Na primjer, ljudi vide lice na nekom sasvim običnom brdu, od svjetla pomisle da se kreću duhovi, ili čuju skrivene poruke u audio zapisu. Ovaj fenomen je u psihologiji poznat kao pareidolija.

“Dio razloga zašto mnogi od nas vjeruju u duhove se jednostavno svodi na način na koji naš mozak radi”, tvrdi Barry Markovsky, sociolog na Sveučilištu u Južnoj Karolini. “Ljudski um uvijek traži objašnjenje za nesigurne informacije. Duhovi se gotovo uvijek pojavljuju pod nejasnim okolnostima – kao što je slabo svjetlo, ili kada se budimo ili pokušavamo zaspati, kada naša osjetila nisu najfunkcionalnija.”

Elektromagnetsko polje



Kanadski neurolog Michael Persinger već desetljećima proučava efekte elektromagnetskih polja na percepciju ljudi o duhovima. Njegova je hipoteza da pulsirajuća magnetska polja, neprimjetna na svjesnom nivou, izazivaju osjećaj da u sobi postoji neka “prisutnost”. Persinger tvrdi da elektromagnetsko polje izaziva neobične aktivnosti u temporalnim režnjevima mozga.

Persinger je proučavao ljude u svom laboratoriju koji su na glavi imali takozvanu “Božju kacigu“, zaključivši da određeni obrasci slabih magnetskih polja iznad nečije glave za 15 do 30 minuta mogu stvoriti utisak da postoji nevidljiva prisutnost u sobi.

Drugi naučnici su također potvrdili da sredine koje imaju reputaciju da ih progone duhovi često imaju neobična elektromagnetska polja.


pixelizam.

Trovanje ugljen-monoksidom



Doktor po imenu W.H. Wilmer je 1921. godine objavio priču o ukletoj kući u medicinskom časopisu American Journal of Ophthalmology.

Porodica koja je živjela u ukletoj kući, pod nazivom Porodica H u medicinskoj literaturi, počela je doživljavati čudne pojave čim su se doselili o ovu [staru] kuću. Čuli su škripanje namještaja, čudne glasove u noći, i osjetili prisutnost nevidljive sablasti. Tvrdili su da ih u krevetu drže duhovi i da se ne mogu maknuti, osjećali su slabost i još mnogo drugih negativnih osjećaja.

Kako se kasnije ispostavilo, neispravna peć je punila kuću ugljen-monoksidom, uzrokujući slušne i vizuelne halucinacije. Od trenutka kada je peć popravljena, Porodica H više nikada nije vidjela niti čula duha.

Infrazvuk



Infrazvuk je zvuk duboke frekvencije koji ljudi ne mogu čuti, dok neke životinje, kao što su slonovi, mogu. Niske frekvencije mogu izazvati različite fiziološke nelagode kod ljudi. Naučnici koji proučavaju efekte vjetroturbina i buke (infrazvuk) koju stvaraju u blizini naseljenih područja su otkrili da niske frekvencije mogu izazvati dezorijentaciju, osjećaj panike, promjene u broju otkucaja srca i krvnom pritisku, kao i mnoštvo drugih sličnih posljedica koje bi se lako mogle povezati s pojavom duhova.

Jedan slučaj kada je infrazvuk bio odgovoran za percepciju pojave duhova desio se 1998. godine u laboratoriju jednog proizvođača medicinske opreme. U njemu je navodno bila jedna soba koju su stalno proganjali duhovi, a u njoj je često radio inženjer Vic Tandy. Kad god je Tandy boravio u ovom laboratoriju, osjećao se depresivno i neugodno, često je čuo i vidio čudne stvari, uključujući i “avet koja je definitivno izgledala kao duh.”

Na kraju, Tandy je otkrio da je u sobi cijelo vrijeme bio upaljen ventilator koji je proizvodio infrazvuk (19 Hz), koji je svojim nečujnim vibracijama uzrokovao dezorjentirajuce efekte. Dalja istraživanja su pokazala veze između infrazvuka i bizarnih senzacija poput one kada imate jezu ili kada se osjećate nelagodno, bez nekog očiglednog razloga.

Buđ/plijesan



Shane Rogers, profesor inženjeringa na Univerzitetu Clarkson, je proveo nekoliko mjeseci obilazeći lokacije na kojima su se navodno pojavljivali duhovi. On je uočio da je na većini lokacija bilo vlage, odnosno buđi/plijesni.

Preliminarna istraživanja pokazuju da neke vrste plijesni mogu izazvati simptome koji zvuče prilično sablasno, poput iracionalnog straha, pa čak i demencije. Profesor Rogers kaže da je došao na ideju da istražuje ove lokacije nakon što je pogledao jako puno emisija o duhovima. Njegov cilj je bio da pokuša pronaći neki zajednički faktor koji bi mogao objasniti zašto ljudi imaju ove osjećaje.

On kaže da je još uvijek rano da se donese zaključak da li je plijesan faktor ili ne, ali anegdotski vidimo da ove [otrovne plijesni] postoje u mjestima koja progone duhovi.

Moć sugestije



Mnoge su studije pokazale da moć sugestije može utjecati na to kako okolina utječe na ljude i kako ljudi utječu na okolinu. Moć sugestije neke ljude može natjerati da zavole neki proizvod, da ozdrave od placebo lijekova… i da vide stvari koje nisu tu.

Jednostavan primjer je da ako inače stidljiva osoba očekuje da će joj čaša vina pomoći da se opusti na zabavi, ona će vjerovatno nakon čaše vina razgovarati s više ljudi. Iako će ta osoba možda reći da je to bilo zbog vina, jasno je da su očekivanja iste odigrala veliku ulogu, vjerovatno i veću od čaše vina. Isto tako, ako osoba uđe u prostoriju za koju se vjeruje da je progone duhovi očekujući da će vidjeti duha, velike su šanse da će i doživjeti neku određenu senzaciju i povezati je s paranormalnom pojavom.

Ako ste gledali emisije o istražiteljima duhova, mogli ste primjetiti da ljudi odmah kažu drugima kada vide, čuju ili nešto osjete. “Jeste li vidjeli?” Ako je više istražitelja u istom prostoru zajedno, ova sugestija može utjecati na druge da počnu vjerovati da vide istu stvar. Pored toga, svaki televizijski show počinje s timom koji “hrani sugestiju” prisutnih, kao i onih ispred TV ekrana, tvrdnjama o tome kako se na specifičnoj lokaciji pojavljuju duhovi. Članovi tima hrane jedni druge informacijama i to dovodi do histerije. Dok je ovo idealan recept za zanimljiv i uzbudljiv TV program, jako je loše za realnu procjenu situacije.

Masovna histerija



U junu 2013. godine, više od 3.000 radnika je stupilo u štrajk u tvornici odjeće u Gazipuru u Bangladešu. Oni nisu protestovali protiv dugog radnog vremena, niti su tražili veće plate. Oni su zahtjevali da neko učini nešto s duhom u toaletu. Navodno, ljutiti duh je napao radnicu u ženskom toaletu, uzrokujući opću paniku nakon koje je uslijedila pobuna. Vlasnik fabrike je naredio egzorcizam, a možda je ipak trebalo i da zove psihologe, s obzirom da su radnici tvornice doživjeli psihološki fenomen poznat kao masovna histerija.

Ove kolektivne zablude nastaju kada su ljudi pod velikim stresom, obično zahvaljujući opresivnim okruženjima kao što je gore navedena tvornica. Ovaj se nagomilani stres pretvara u fizičke simptome kao što su glavobolja, mučnina, grčevi ili nasilje, a poznati su slučajevi i epidemije plesa i epidemije smijeha koji se pripisuju fenomenu masovne histerije.

Kada u sav taj nagomilani stres dodate vjerska i kulturna vjerovanja, relativno izolovanu sredinu i glasine – imate recept za katastrofu. Tada u igru stupa moć sugestije koja zahvata već stresom oslabljene ljude, izazivajući opću paniku.


pixelizam.