Amy Winehouse

Kad čuje ime Amy Winehouse, nikom tko je zadnjih par godina imalo pratio medije neće biti čudno što je djevojka u dobi od 25 godina dobila svoju biografiju. Čak i tračevima neskloni mediji dugo su se zabavljali vijestima o njezinim ovisnostima o drogi i alkoholu, svađama sa suprugom, bulimiji, samoozljeđivanju, otkazivanjima koncerata, ekscesnom ophođenju s obožavateljima i novinarima itd.

Nije teško zaključiti odakle ogroman interes za Amyn privatni život od samog početka njezine karijere. Za razliku od većine pop zvijezda, koje u javnim nastupima ipak donekle slušaju savjete svojih menadžera i PR stručnjaka, Amy nastupa potpuno spontano i svojeglavo, nimalo ne razmišljajući o društvenoj prihvatljivosti svoga ponašanja. Usto, ona je kantautorica čije su sve pjesme vrlo osobne, nastale na temelju vlastitog, često vrlo bolnog iskustva. Njezin je stil i profesionalno i privatno (jer ona sama ne čini razliku) žestok i bez dlake na jeziku; sladunjavost u njezinim pjesmama nećete naći. Amy je također, priznat će čak i oni koji ne vole njezinu vrstu glazbe, izniman pjesnički i vokalni talent, svakako jedan od najvećih u današnjoj glazbenoj industriji. Interes zaslužuje i s formalne strane jer ipak je ona dobitnica pet Grammyja i još nekoliko glazbenih nagrada u svojoj domovini.


Kad smo prvi put čuli taj moćan glas, svi smo pomislili da je riječ o sredovječnoj crnačkoj pjevačici, a ne o mladoj djevojci krhke figure. Naposljetku, ni iz stihova koji zrelo govore o proživljenim dramama i uvijek jasno izražavaju stav ne biste mogli pogoditi ranu dob njihove autorice.

Autor ove biografije Amy Winehouse je Nick Johnstone, glazbeni novinar i autor dvanaest knjiga o popularnoj glazbi, između ostalog i Patti Smith: A Biography, A Brief History of Rock’n'Roll te The Melody Maker History of 20th Century Popular Music.





Ovo nije autorizirana biografija: Amy, članovi njezine obitelji i najbliži suradnici odbili su sudjelovati u nastanku ove knjige, što je dosta čest slučaj pri nastanku biografija poznatih ličnosti. Glavni likovi ipak dobivaju riječ u mnogobrojnim citatima iz novinskih zapisa, koji su autoru Johnstoneu poslužili kao glavno vrelo podataka. Pritom je konzultiran vrlo širok raspon medija, od lokalnih do nacionalnih britanskih i američkih te od odgovornih i ozbiljnih do posve žutih.




Priča očekivano počinje dočaravanjem atmosfere sjevernolondonske četvrti Southgate u kojoj je 1983. godine u židovskoj obitelji rođena Amy Jade Winehouse. Detaljno su opisane njezine obiteljske prilike, glazbeni uzori od najmlađih dana te pohađanje triju srednjih škola do 17. godine, kada napušta školovanje i nastupima s Nacionalnim jazz orkestrom mladih započinje glazbenu karijeru. Pedantnošću statističara Johnstone spominje baš sve glazbenike i menadžere s kojima je Amy surađivala do i nakon potpisivanja ugovora s Island Recordsom u dobi od samo 18 godina, kao i čitav proces nastajanja obaju njezinih albuma. Do izlaska njezina drugog albuma Back to Black (i naglog porasta interesa medija za sve u vezi s njom) autor navodi samo one događaje iz njezina privatnog života za koje smatra da su utjecali na njezinu karijeru, primjerice piše o prekidu njezine prve ozbiljnije veze kojim je inspirirana većina pjesama s prvog albuma Frank.





Zanimljivi su mi bili odlomci koji govore o načinu na koji Amy piše, njezinoj sposobnosti da svojim stihovima “uhvati trenutak”. Šteta što u knjizi nije veća pozornost dana Amynoj psihološkoj karakterizaciji nauštrb ponekad pomalo zamornog iznošenja velikog broja činjenica − što, doduše, nije lako kad ne možete dobiti izjavu svog glavnog lika. Istina, pomno praćenje novinskih napisa ima i dobrih strana, tako da ćete steći detaljan uvid u kronologiju Amyna uspjeha na britanskom i američkom tržištu te se podsjetiti koji su bili glavni akteri na britanskoj i američkoj glazbenoj sceni u vrijeme njezina uspona. Naravno, nije izostala ni detaljna analiza svih pjesama s obaju albuma, u klasičnoj maniri glazbenih kritičara.

Širina Amynih glazbenih poticaja (jazz, soul, R’n'B, hip-hop itd.) posebno je naglašena, uz uvijek zanimljivo navođenje glazbenih uzora poimence u svakom stadiju karijere.

Nakon velikog uspjeha albuma Back to Black i u Americi (što se, kada govorimo o europskim glazbenicima, ne podrazumijeva) u medijima se Amy sve češće počinje pojavljivati zbog svojih javnih ispada i burnog braka s Blakeom Fielder-Civilom. Tabloidni izvori u tom dijelu priče o Amy Winehouse postaju sve brojniji, iako Johnstone kroz cijelu knjigu uporno naglašava da je Amyn talent velik − valjda da to čitatelj ne bi smetnuo s uma upoznavajući se s njezinom kontroverznom osobnošću. Usredotočen na njezino glazbeno sazrijevanje, Johnstone početak njezinog konzumiranja droga spominje tek uzgred, da bi veću pozornost tome posvetio u periodu Amyna života kad to počinju činiti i mediji, njegovi glavni izvori.

U završnom poglavlju, gdje se zgraža nad medijskim teroriziranjem slavnih osoba, on i sam zaključuje da njezin život zagušuje njezinu glazbu te se, kao očiti Amyn obožavatelj, nada da će ta iznimno talentirana cura ponovno pronaći ravnotežu.

Šteta je jedino što se nije potrudio prodrijeti malo dublje ispod površine medijske predodžbe o Amy, no u ovoj biografiji dobit ćete zato iscrpan činjenični prikaz njezina burnog života i (pogotovo) rada. Sve te njezine biografske podatke lako je previdjeti, između ostalog i zato što se i dan danas u mainstream medijima Amy uglavnom pojavljuje u kontekstu svojih ispada, zbog čega je neupućenom čitatelju nju teško razlikovati od brojnih stanovnika tračerskih rubrika koji su poznati samo po tome što su poznati. Činjenica je i da Johnstone nije imao mnogo vremena za pisanje ove knjige obzirom na to da je izdana 2008., a priča završava s 2007. godinom.

Govoreći o njezinoj glazbi, od tada do danas ništa se bitnog nije promijenilo jer novi album još nije objavila, tako da je ova biografija i dvije godine nakon izlaska još uvijek vrlo aktualna ako vas je Amy privukla prvenstveno svojom sjajnom glazbom.






Britanski su mediji objavili da je Amy Winehouse pronađena mrtva u svom stanu u 15.54, kad je stigla hitna pomoć koja je u stanu pronašla žensku osobu koja je proglašena mrtvom na licu mjesta. Policija smrt još uvijek tretira kao neobjašnjenu, jer tek slijedi otkrivanje uzroka.

Nakon što je otkazala turneju koju je započela debaklom u Beogradu, Amy Winehouse pojavila se na koncertu svojeg kumčeta Dionne Bromfield na Tunes festivalu, izazvavši ponovo negativne reakcije publike svojim ponašanjem na pozornici.

Poslije tog, posljednjeg nastupa ove velike pjevačice, njen je glasnogovornik izjavio da se Amy do daljnjega povlači iz javnosti sve dok se potpuno ne sredi, ma koliko vremena trebalo. Nažalost, nakon samo tjedan dana velika je pjevačica preminula. Još uvijek se ne znaju detalji, posebice tko je pozvao hitnu pomoć. Amy Winehouse rođena je 14. rujna 1983. godine u obitelji vozača taksija Mitchella koji je bio i jazz glazbenik i prvi učitelj glazbe nadarene pjevačice koja je već s deset godina oformila rap skupinu. Njena buntovnička priroda dovela ju je do toga da bude izbačena iz ugledne Sylvia Young Theatre School zbog piercinga u nosu kad je imala tek 14 godina. Tada je već pisala vlastite pjesme, a tadašnji je njen dečko poslao njenu snimku diskografima.

Amy Winehouse debitirala je albumom Frank 2003. godine, oduševivši publiku i kritičare, zaradivši nominaciju za nagradu Mercury. Tri godine kasnije snimila je drugi album Back to Black koji je imao šest nominacija za Grammy, a osvojio je pet komada što je to tada pošlo za rukom samo jednoj pjevačici prije nje.

Osvojila je i tri od četiri najcjenjenija Grammyja - Najbolji novi umjetnik, Album godine i Pjesma godine. U veljači 2007. godina osvojila je BRIT Award za najbolju britansku pjevačicu, a u kategoriji najboljeg britanskog albuma ostala je na nominaciji.

Nažalost, Amy Winehouse je osim glasom postala poznata i po problematičnom ponašanju, teškoj ovisnosti o drogama i alkoholu koji su joj karijeru gotovo cijelo vrijeme dovodili u pitanje, a vjerojatno je na kraju i koštali života.

Poslušajte još jednom taj sjajan glas u pesmi koja je obeležila njenu karijeru i smrt:

Aba je vec postavio, ali ...

Ejmi Vajnhaus: Tragičarka božanstvenog glasa koja je mogla sve



Britanska jevrejka, problematična pevačica ali i diva izvanrednih glasovnih mogućnosti, preminula je pre skoro dve godine usled predoziranja narkoticima. Poslednji koncert održala je samo nekoliko dana pre svoje smrti, baš u Beogradu, a njeno ime nikoga ne ostavlja ravnodušnim: ili je obožavaju, ili strogo osuđuju.

Ejmi su pripisivane zasluge za uticaj na rast popularnosti ženskih izvođača i soul muzike, i za preporod britanske muzičke scene. Njen specifičan stil učinio ju je muzom modnih dizajnera, poput Karla Lagerfelda. Problemi sa zavisnošću od narkotika i zloupotrebom alkohola, kao i njena sklonost samouništenju su bile redovne teme tabloida od 2007. godine, pa do njene smrti.

Zajedno sa svojim bivšim suprugom, Blejkom Filder-Sivilom, imala je problema sa zakonom, zbog kojih je on bio osuđen na zatvorsku kaznu. Tokom 2008, Vajnhaus se suočila sa nizom zdravstvenih komplikacija koje su predstavljale ozbiljnu pretnju i za njenu karijeru i za njen život.

Kritika u Ujedinjenom Kraljevstvu je jako dobro primila debi album „Frank” koji je Vajnhaus objavila 2003, te je bio nominovan za nagradu Merkuri. Sledećim albumom, „Back to Black”, objavljenim 2006. zaslužila je šest nominacija za nagradu Gremi, od kojih je pet i osvojila, uključujući nagrade u tri od četiri najvažnije kategorije: za debitanta godine, za album godine i za kompoziciju godine, čime je, zajedno sa Ališom Kiz i Lorin Hil, postala pevačica koja je osvojila najviše Gremija u jednom danu, i prva britanska pevačica kojoj je to pošlo za rukom.

Album se našao na trećem mestu liste najprodavanijih izdanja prve decenije 21. veka u Ujedinjenom Kraljevstvu. Poslednji koncert Ejmi Vajnhaus održan je u Beogradu, 18. juna 2011. godine, gde je, po navodima štampe, bila u vidno alkoholisanom stanju te je jedva uspevala da peva. Nakon nekoliko bezuspešnih pokušaja da otpeva bar jednu pesmu, njen prateći bend je ispoštovao beogradsku publiku i svirao do kraja, dok je pevačica to ispratila smejanjem i igrom.

Ejmi Vajnhaus je umrla u 27. godini života, 23. jula 2011. godine. Nađena je mrtva u svojoj kući u Londonu, a prema prvim policijskim izveštajima, razlog smrti nije bio poznat. Kasnije je objavljeno da je Vajnhausova umrla od trovanja alkoholom, iako do danas vlada mišljenje da se pevačica predozirala usled konzumiranja narkotika.