Robert de Niro

Robert de Niro





Robert de Niro Džunior (Robert De Niro Junior) rođen je 17. avgusta 1943. godine u Njujorku. Njegovi roditelji razveli su se još dok je bio beba, a odrastao je sa majkom. Srednju školu napustio je sa 16 godina da bi pohađao prestižni glumački studio. Tamo je pohađao nastavu najcenjenijih
profesora u Americi.

Prvu filmsku ulogu imao je 1966. godine u filmu "Venčanje" Brajana de Palme. Film koji ga je proslavio jeste "Kum 2". Za ulogu u tom filmu dobio je i svog prvog Oskara.

Sledeći veliki uspeh ostvario je ulogom u filmu "Raging Bull"; tada je morao da se ugoji 25 kilograma da bi mogao da glumi slavnog boksera. Ovaj film
doneo mu je drugog Oskara. U karijeri je imao pet nominacija za Oskara i
preko 40 filmskih uloga.

Najveći uspeh ostvario je igrajući gangstera Al Kaponea u filmu "Nedodirljivi" 1987. godine. Poslednjih godina 20. veka imao je zapažene uloge u filmovima "Frankenštajn", "Kazino" sa Šeron Stoun i "Ronin". U 2001. godini igrao je u filmovima "15 minuta" i "The Score" sa Marlonom Brandom.

Devedesetih godina De Niro je počeo da se bavi i biznisom. Osnovao je najpre sopstvenu filmsku producentsku kuću, a potom je za nekoliko godina
stvorio lanac restorana u Americi i postao suvlasnik lanca japanskih restorana u ovoj zemlji.

De Niro je bio u braku sa glumicom Dajan Abot od 1976. do 1988. godine. Po drugi put se venčao 1997. godine sa Grejs Hajtauer, svojom prijateljicom iz detinjstva. Ima po jednog sina iz oba braka i blizance koje mu je, posle dugogodišnje veze, rodila jedna radnica u njegovom restoranu.

.....................


Rani život

Robert De Niro rođen je u New Yorku u obitelji slikara i kipara Roberta De Nira starijeg i Virginije De Niro, slikarice. De Nirov otac imao je albansko irske i talijanske korijene, odgojen je kao katolik, ali sam nije prakticirao vjeru, dok je njegova majka od rođenja bila ateist francuskog, nizozemskog i njemačkog podrijetla. Njegovi roditelji, koji su se upoznali na tečaju slikarstva u Provincetownu, Massachusetts, razveli su se kad mu je bilo dvije godine. De Niro je odrastao u dijelu Manhattana zvanom Mala Italija. Nadimak iz djetinjstva bio mu je "Bobby Milk", zbog svijetle puti.
De Niro je prvo pohađao školu Little Red School, a nakon toga ga je majka upisala u srednju glazbenu i umjetničku školu. Odustao je s 13 godina i pridružio se uličnoj bandi u Maloj Italiji. Pohađao je konzervatorij Stella Adler, kao i Actor's Studio Leeja Strasberga. Sa 16 godina nastupio je produkciji Čehovljeva Medvjeda.

Rana filmska karijera

1963., s 20 godina, nastupio je u svojoj prvoj filmskoj ulozi, u filmu Briana De Palme The Wedding Party. Međutim, film nije objavlje sve do 1969. Šezdesete je proveo radeći u kazališnim radionicama i manjim kazalištima. U francuskom filmu Tri sobe na Manhattanu (1965.), nastupio je kao statist, a službeni filmski debi je ostvario u De Palminu filmu Pozdravi (1968.), dok je 1970. reprizirao tu ulogu u filmu Zdravo, mama!.
Pozornost je privukao ulogom umirućeg bejzbolaša u filmu Bang the Drum Slowly (1973.). Iste je godine započeo svoju plodnu suradnju s Martinom Scorseseom, nastupivši kao sitni mafijaš "Johnny Boy" zajedno s Harveyjem Keitelom u Ulicama zla (1973.). 1974. je De Niro nastupio kao mladi Vito Corleone u Kumu II redatelja Francisa Forda Coppole. Izvedba mu je donijela Oscara za najboljeg sporednog glumca.
Nakon što je radio s njim na Ulicama zla, nastavio je uspješnu suradnju sa Scorseseom u filmovima kao što su Taxi Driver (1976 film) (1976.), New York, New York (1977.), Razjareni bik (1980.), Kralj komedije (1983.), Dobri momci (1990.), Rt straha (1991.) i Casino (1995.).
U ovim filmovima, De Niro je većinom glumio šarmantne sociopate. Taksist je pogotovo važan za De Nirovu karijeru; kultna izvedba u ulozi Travisa Bicklea učinila je od De Nira veliku zvijezdu i povezala s njegovim imenom slavnu rečenicu "You talkin' to me?", koju je sam improvizirao.
1976. se s Gerardom Depardieuom pojavio u epskom filmu Bernarda Bertoluccija, Dvadeseto stoljeće, biografskoj priči smještenoj u vrijeme Drugog svjetskog rata, ispričanoj kroz oči dvojice Talijana, prijatelja iz djetinjstva na suprotnim stranama društvene ljestvice.
1978. je glumio u Michaela Vronskyja u hvaljenom Lovcu na jelene, što mu je donijelo nominaciju za Oscara u kategoriji najboljeg glumca.


Kasnija filmska karijera

Poznat po predanosti svojim ulogama, De Niro se zdebljao 27 kilograma i naučio boksati za ulogu Jakea LaMotte u Razjarenom biku, izbrusio zube za Rt straha, živio na Siciliji za Kuma II, radio kao taksist tri mjeseca za Taksista te naučio svirati saksofon za New York, New York. Zdebljao se i za ulogu Al Caponea u Nedodirljivima.
De Nirov zaštitni znak, koji je došao s metodičnom glumom, uključuje bilo kakvu ekstremnu taktiku koja je potrebna kako bi izvukao najbolju izvedbu od onih s kojima glumi. Tijekom snimanja Kralja komedije, De Niro je Jerryja Lewisa počastio s nekoliko antisemitskih epiteta. Lewis je poslije rekao kako ga je mislio zadaviti.
Bojeći se da će ga publika početi identificirati s mafijaškim ulogama - uključujući onu židovskog gangstera Davida "Noodlesa" Aaronsona u filmu Sergia Leonea, Bilo jednom u Americi - De Niro je od početka osamdesetih proširio svoj repertoar s nekoliko komičarskih uloga, te je postigao uspjeh s filmovima Brazil (1985.), u kojem je imao manju ulogu; akcijskim komedijama Ponoćna utrka (1988.), Showtime (2002.) s Eddiejem Murphyjem; i filmovima s nastavcima Analiziraj ovo (1999.) i Analiziraj ono (2002.), i Dozvola za brak i Dozvola za Fockere (2004.).
1995. je nastupio u Vrućini Michaela Manna, zajedno s Al Pacinom. Dvojac je privukao mnogo pozornosti kod obožavatelja jer su obojica bili često uspoređivani tijekom svojih karijera. Iako su Pacino i De Niro nastupili u Kumu II, nisu se pojavili u istoj sceni.
1997. se ponovno udružio s Harveyjem Keitelom i Rayom Liottom, zajedno sa Sylvesterom Stalloneom, u policijskoj drami Cop Land. De Niro je u tom filmu dokazao kako je sposoban odigrati sporednu ulogu, pustivši pod svjetla pozornice Stallonea, Keitela i Liottu.
2004. je posudio glas Don Linu, negativcu iz animiranog filma Riba ribi grize rep. Bilo je to prvo De Nirovo iskustvo s posuđivanjem glasa. Kad su ga pitali o tome, De Niro je rekao kako je to bilo jedno od najzabavnijih aspekata njegove holivudske karijere.
Morao je odbiti ulogu u Pokojnima (koju je preuzeo Martin Sheen) zbog obaveza na filmu Dobri pastir. Rekao je "Htio sam nastupiti. Volio bih da je to bilo moguće, ali sam pripremao Dobrog pastira tako da nisam imao vremena. Pokušavao sam naći način kako da to napravim dok pripremam svoj film. Jednostavno nije bilo moguće."
Sljedeći projekt mu je bio vlastiti film, Dobri pastir (2006.), s Mattom Damonom i Angelinom Jolie. U filmu je i nastupio u manjoj ulozi, kao i Joe Pesci, koji je s njim glumio u filmovima, Razjareni bik, Bilo jednom u Americi, Dobri momci, Priča iz Bronxa i Casino.
De Niro i Marlon Brando su jedini glumci koji su osvojili Oscara za tumačenje istog lika: Brando je osvojio Oscara za portret starijeg Don Vita Corleonea u filmu Kum (iako je odbio nagradu), dok je De Niro kasnije osvojio istu nagradu za ulogu mlađeg Vita Corleonea u Kumu II. Brando i De Niro nisu radili zajedno sve do 2001. kad su nastupili u filmu Tko je kome smjestio?. De Niro se prijavio na audiciju za ulogu Sonnyja u prvom Kumu, ali je uloga pripala Jamesu Caanu. Dok je Kum II još bio u pretprodukciji, redatelj Francis Ford Coppola se sjetio De Nira s audicije za prvi dio i dodijelio mu ulogu mladog Vita Corleonea.

....................


wikipedija


Robert De Niro u filmu "Taxi "

De Niro, srećan ti 70. rođendan!

Popularni glumac, koji danas slavi 70. rođendan, priznaje da od mlađih kolega
posebno ceni rad Meta Dejmona i Leonarda Dikaprija, ali i da nema želju da
ode u penziju.



Robert de Niro 17. avgusra slavi 70. rođendan. Tokom ove godine već su prikazivana njegova dva nova filma u kojima je tumačio zapažene role; tri filma u kojima je igrao završavaju se i biće prikazivani tokom jesenje i zimske sezone, a prihvatio je uloge u u još tri naslova, piše Politika.

Rođeni Njujorčanin, koji tvrdi da je italijanskog porekla (čukundeda mu je sa Apenina), iako ulazi u osmu deceniju života ne usporava tempo rada. Da pažljivo bira uloge u karijeri koju je započeo 1963. u filmu „Venčanje”, Brajana de Palme, kao dvadesetogodišnjak tek izašao iz glumačke škole Stele Adler, najbolje ilustruje podatak da je za uloge u drami „U dobru i u zlu”, reditelja Dejvida O. Rasela, početkom godine bio nominovan za Oskara, za sporednu ulogu. Ime De Nira na dodeli nagrada Američke filmske akademije u februaru nije bilo ispisano na papiru izvučenom iz koverte, ali je u karijeri dugoj četiri decenije dva puta bio pobednik. Prvo 1974. za sporednu ulogu mladog don Vita Korleone u „Kumu 2”, Frensisa Forda Kopole, a onda 1980. za glavnu ulogu u „Razjarenom biku”, Martina Skorsezea.




Radeći upravo sa Skorsezeom od sedamdesetih godina, pa sve do poslednje dekade 20. veka, u filmovima „Taksista”, „Njujork, Njujork”, „Kralj komedije”, „Dobri momci”, „Rt straha” i „Kazino”, De Niro je obezbedio mesto u društvu glumačkih velikana. Antologijske su njegove uloge u delima „Lovac na jelene”, Majkla Ćimina, i „Bilo jednom u Americi”, Serđa Leonea.

U malobrojnim intervjuima, glumac je priznao da je krajem devedesetih godina i početkom ovog veka prihvatao da radi i pitke romantične komedije i gangsterske filmove samo da bi zaradio novac za finansiranje Trajbeka festivala (osnovan na Menhetnu 2002), koji neguje nezavisnu produkciju i neposredni odnos autora i publike.






Bez sujete, priznao je da od mlađih kolega posebno ceni rad Meta Dejmona i Leonarda Dikaprija, ali i da nema želju da ode u penziju!

O privatnom životu retko govori. Ženio se dva puta, ima šestoro dece i troje unučadi. Poočim je Drini, kćerki prve supruge Dajen Ebot, koju je usvojio i kumovao imenom sa naših prostora. A pre nekoliko godina mediji su pisali da je bio podvrgnut operaciji zbog raka prostate i da se uspešno izborio sa opakom bolešću.

Kakav je privatno De Niro, koji je već obezbedio mesto među holivudskim legendama i to tumačeći kriminalce, likove sa margine društva i sociopate, donekle je otkrio gostujući u jednoj američkoj TV emisiji: nije krio suze kada se povela reč o temama koje ga pogađaju – odnos prema obolelima od autizma, tvrdi se da od te bolesti boluje i jedan njegov sin, ili ispovest majke i ćerke, žrtve porodičnog nasilja.



Vatreni navijač Đokovića

U okolini Niša još žive potomci porodice Đokić koja je pre mnogo godina ponudila gostoprimstvo tada anonimnom De Niru. Kako su „Politikinom” dopisniku iz Niša Tomi Todoroviću pričali meštani Čokota, ovaj glumac je početkom šezdesetih godina bio tek jedan od armije mladih Amerikanaca na proputovanju Evropom ka Bliskom istoku, pa im je tadašnja SFRJ bila nezaobilazna stanica. Istu porodicu Đokić, kod koje je poželo da spava na senu, jer nije imao novac – što mu domaćini nisu dopustili već ga ugostili kao najbližeg – posetio je još jednom. O tom susretu pričao je i Robert prilikom dva gostovanja u Beogradu: bio je gost Festa 1976. i 1978. Mediji su zabeležili da je pre koju godinu, prilikom susreta sa tadašnjim predsednikom Srbije Borisom Tadićem, De Niro rekao da se zbog divnih iskustva u našoj zemlji pomalo i oseća Srbinom.

Jedan je od vatrenih navijača prvog reketa sveta Novaka Đokovića, pa se može videti kako zdušno bodri miljenika iz lože na Ju-Es openu.


b92.net
17.08.2013.

Film "Svi su dobro " -

Film
 "New York, New York "

Filmografija Roberta de Nira