Nives Kavurić-Kurtović

[You must be registered and logged in to see this image.]

Izniman interes za izložbu Nives Kavurić Kurtović

Objavljeno: 02.01.2013

Zbog interesa publike izložba crteža "Pola stoljeća nakon/Ništiti ništavnost" akademkinje
Nives Kavurić-Kurtović produžena je do 25. siječnja, izvijestio je danas Kabinet grafike,
gdje je izložba postavljena i gdje je ta istaknuta hrvatska umjetnica debitirala prije pedeset
godina na od kritike zapaženoj samostalnoj izložbi.
Predstavljen je njezin novi ciklus stvaran tijekom protekle dvije godine, sedamdesetak
crteža tušem i perom te dvadeset crtaćih blokova koji se nadovezuju na motive
ili atmosferu s početaka karijere. Crteži su upotpunjeni autoričinim jezičnim sintagmama
i igrama riječima o životu, tjeskobi i uzaludnosti, kao svojevrsnim dnevničkim zapisima
kroz koje ona razgovara sa sudbinom.
Nives Kavurić-Kurtović (Zagreb, 1938.) diplomirala je 1962. grafiku i slikarstvo
na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Od tada do 1967. bila je suradnica
slavne Majstorske radionice Krste Hegedušića, te od 1971. članica Galerije Forum.
Kao samostalna umjetnica djeluje do 1983., a potom počinje predavati na svojoj
Akademiji.
Uz slikarski i crtački opus, bavila se grafičkim radom, studijski je boravila u najvažnijim
umjetničkim središtima, izlagala na više od stotinu i oko tisuću skupnih izložbi diljem
svijeta. Dobitnica je brojnih hrvatskih i međunarodnih nagrada, među ostalih i prve
nagrade na Bijenalu mladih u Parizu 1967. te Nagrade HDLU za životno djelo 2003.
i Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo godinu dana kasnije.

glsistre.hr

Umjetnost bez granica

U staroj splitskoj vijećnici otvara se izložba poznate hrvatske

 umjetnice Nives Kavurić - Kurtović

[You must be registered and logged in to see this image.]


Uzmimo da je crtež Nives Kavurić-Kurtović svakodnevna zadaća, dnevnik patnje i radosti, da je “Rolada življenja” (“rotulus“) tijek života, nešto kao od kolijevke pa do groba, a da su Prostirke stjegovi umjetničkoga i ljudskoga uvjerenja i povjerenja. To je pojednostavljeni način gledanja na stvari koje nikada nisu zarasle u lišajeve rutine, ravnodušnosti ili okamine stila. To djelo, u svim agregatnim stanjima, uvijek misli žiljem i limfom svojega Bića.
Stoga su to tri osnovna, premda malo previše sistematizirana, razmišljanja o nečemu što ne teži sistematizaciji kojoj se Nives oštro opire. Ali što je njoj format slike? Što je granica slike? (A i “slika“ je loše odabrana riječ). Jer ni u crtežu ni u Prostirkama, kao ni u “rotulusima“, granica ne postoji. Sve se odvrće kao i život. Ni početka ni kraja!

Prostirke

Stoga se neću priklanjati ničemu od ovoga što sam spomenuo jer u svima vlada ista unutrašnja fleksija. Samo što su u prostirkama oblici određeniji, misao sređenija, a govoreći jezikom Nives Kavurić-Kurtović, nepročešljane su misli za nijansu pročešljanije. I to je vitalno vijuganje Bića kojemu je Misao temeljni materijal. Uvjerenja i povjerenja, rekli smo, uza svu tankoćutnost i lomnost bića ovdje su ispovijedana s nešto više dorađenosti i čvrstoće u jeziku. To su zastave materinstva, ljubavi, intimnih i najskrovitijih misli. Boja je više usmjerena na motiv i njegove granice. Usprkos miru, koji oblici sugeriraju, i opčinjenosti detaljima (djevojačko lice, seljačke cipele), struktura iskrenosti ostaje lomna i tankoćutna i zaziva dodir i potrebu za razgovorom.
[You must be registered and logged in to see this image.]

Stjegovi, plahte i zastave Nives Kavurić-Kurtović nisu uvjerenja, nego povjerenja. Nisu odgovori, nego razgovori. Tu je plahost prešla u povezaniji govor, ali njegova jasnoća nije nikada mimetička. Uvjerljivost ne dolazi iz skamenjenoga, nego živog i supstancijalnoga Bića koje rasute riječi i slogove slaže u rečenice. Tu se nesumnjivo svjesno žrtvuju, dijelom na impulzivnosti jer se ponešto naglašenije misli o drugima. Recimo to i ovako: njezini su snovi ovdje, u prostirkama, izrazitije nego u njezinim crtežima, postali njezini udovi i njezini mišići.

Tu je konstrukcija Bića jača. Ako se u crtežima i roladama limfa i splet linija međusobno traže i naposljetku pronalaze, ovdje su obrisi predmeta i lica jasniji. Onaj tko ih prati – sudjeluje. Ne gleda, nego se sam odvrće. Nives je Pojam. Ne mislim u nekom fizičkom ili umjetničkom pojmovniku i prostoru svijeta, nego u pojmovima života i duha. Mislim pritom na ulog samoće u hrvatskoj i svjetskoj umjetnosti. To je način življenja, oblik slutnji, prostor ulančane iskrenosti koje, unutar falangi preglasnih ljudi i suvremenoga mažoretstva, žive tiho i šute iz svega glasa. Ona crta tijelom i tijelo nju iscrtava.

Stoga ta bića ne mogu biti mehanički uvaljena u strukture, u sile normalizacije, u neki normativni red i grupacije. Nevolje za “analogije” kod ovolike iskrenosti i slojevitosti Bića očite su. To je toliko osobno da se srodstva moraju tražiti izvan ili “ispod“ fizičkog rukopisa, duktusa stila i sl. Jer djelo ove kraljice iskrenosti neprijateljski je raspoloženo prema kategorijama stila i zato su nevažna njegova smještanja u tom panoramskom smislu. Uz to, za nju je navika bolest, a slutnje i iščekivanja nagovještavaju sve što će Biće biti toga dana i cijeloga života.

Razlog disanja

Nikada prikriti osjetljivost, a potom je pretvoriti u svakodnevni život! Jezgra se osjeta, usprkos jakoj želji za dodirom ili razgovorom, nikada ne žrtvuje očekivanjima drugih. Ona nije “divlja duša“ (Ćudina), a još manje “opeklina studeni“ (Lautreamont), već trag koji za sobom vodi tijelo. Upravo tako. Ne tijelo koje ostavlja trag, jer je to konvencionalna, mehanička, retorička i pomalo zglobna proteza konvencionalnoga poimanja odnosa stvoritelja i stvorenoga, to jest onoga koji prohodeći iza sebe ostavlja svoja djela. Naprotiv, to je slika onoga kojega vlastiti trag vodi prostorom i koji mu otvara oči za novo pisanje. Stoga su ovdje, kao na malo kojemu mjestu, besmislene “analogije“ koje se mogu množiti na temeljima estetike kolaža ili pisanja riječi i cijelih rečenica i njihova uzglobljivanja u cjelinu. Da Nives voli pisati, nije tajna. Pisali su i drugi.


[You must be registered and logged in to see this image.]

Ali nitko nije dao toliku važnost jeziku i riječima kao što to ona čini. I premda je riječ i fizički trag, te riječi i cijele rečenice tonu u dubinu. Jer nitko nije kao ona u tom imenovanju neimenovanoga radio na konceptualnom, misaonom i asocijativnom povezivanju rečenica i crteža po foničkoj mimologiji, asocijativnoj bliskosti i sudbinskoj srodnosti. Riječi su za Nives i vidljiva i nevidljiva morfologija. Jer to nije samo novi jezik, nego i svijest o jeziku. To je osviješteni jezik kojim se ne imenuju stvari i motivi, nego koji sebe osvješćuje i rasvjetljava i koji se okomljuje na predstavljačku narativnu ulogu poteza i traga.

To je izravnost koja se kloni opisnoga jer je najtješnje vezana za Biće. A prohodeći neiskušanim i nepropitanim prostorima bića, vlastiti izboji i tanke mladice nježnosti poznaju dinamizam prianjaljke bez imalo ritualizirajućih ili performativnih nakana. Naravno, sukob sa svakidašnjicom je neizbježan. Posvemašnja prevlast intelekta nad osjetilnim potencijama, bijeda prosječnosti, nalažu joj borbu i nemirenje. Stoga Nives, kao i Yukio Mishima, osjeća da mora napadati u područjima izvan umjetnosti, dok u umjetnosti mora braniti svoju tvrđavu. Valjalo je biti čvrst branitelj unutar umjetnosti i dobar borac izvan nje, kaže Mishima. Napisao sam jednom da je to težak život. Nisam bogznašto važnoga izgovorio. Jer to je život koji svoju misao ne prikriva. To je osjetljivost koja se nastoji preobraziti u svakodnevni život. U razlog disanja.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Crtica o umjetnici

Nives Kavurić-Kurtović rođena je u Zagrebu (1938.), gdje nakon gimnazije upisuje Akademiju likovnih umjetnosti (1957.). Diplomirala je grafiku i slikarstvo u klasi prof. Frane Baće (1962.). Do 1967. bila je suradnica Majstorske radionice Krste Hegedušića (1962.−1967.). Samostalno izlaže od 1963. godine. Od 1971. članica je Galerije Forum. U statusu samostalne umjetnice djeluje do 1983., kada počinje raditi kao profesorica na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Godine 1997. postala je redovna članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Uz bogat slikarski i crtački opus, bavila se grafikom i grafičkim ilustracijama. Studijski je boravila i izlagala diljem Europe i SAD-a. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja u Hrvatskoj i inozemstvu. Ima više od stotinu samostalnih i oko tisuću skupnih izložbi. Djela joj se nalaze u muzejskim, galerijskim i privatnim zbirkama u Hrvatskoj i svijetu.

O-DA ruci

U Staroj gradskoj vijećnici u Splitu 1. srpnja u 21 sat otvorit će se izložba Nives Kavurić-Kurtović, nazvana “O-DA ruci”, koja će biti otvorena do 14. kolovoza. Na tri kata nekadašnje Gradske vijećnice bit će izloženi crteži, prostirke i “Rolada življenja” akademkinje Nives Kavurić-Kurtović. Izložbu prati i katalog za koji su popratne tekstove napisali Ive Šimat Banov, Dalibor Prančević i Margarita Sveštarov-Šimat. Profesor Ive Šimat Banov ljubazno je svoj tekst ususret izložbi ustupio “Slobodnoj Dalmaciji”

IVE ŠIMAT BANOV
slobodna dalmacija