Idoli

Idoli




Grupa Idoli ili VIS Idoli je muzička grupa iz Beograda koja je bila aktivna od marta 1980. do marta 1984.

Grupa Idoli je zvanično nastala 1. marta 1980 godine kada su i održali prvu probu pod tim imenom. Prije toga su svirali pod nazivom "Dječaci", "Merilin" i "Zvuk ulice". Grupu su osnovali i sačinjavali Vladimir Vlada Divljan (gitara i vokal), Zdenko Kolar (bas gitara), Boža Jovanović (bubnjar), Srđan Šaper (sintisajzer) i Nebojša Krstić (udaraljke). U početku su ponovo htjeli mijenjati naziv grupe u "Apoloni 5" i "Idoli plus bradonje", ali nisu.

Prvi singl sa pjesmama "Retko te viđam sa devojkama" i "Pomoć, pomoć" su objavili za Izgled 1980 godine. Singl se djelio kao poklon uz časopis Vidici. Druga verzija ovog singla sa B pjesmom "Maljčiki" je objavljena 1981 godine za Jugoton u produkciji Gorana Bregovića. Ovaj singl se našao na svim prvim mjestima top lista, a kritičari su ga proglasili singlom godine.

Nakon što su 1980 godine nastupili na Omladinskom festivalu u Subotici sa pjesmom "Zašto su danas devojke ljute", uzimaju učešće na kompilacijskom albumu Paket aranžman zajedno sa Šarlom Akrobatom i Električnim Orgazmom. Na tom albumu su se našle pjesme "Maljčiki", "Schwule uber Europe" (Omorina nad Evropom), "Plastika" i "Amerika". Nakon toga održavaju prvi samostalni koncert u bašti SKC-a u Beogradu 25. juna 1981.





Slijedeće izdanje Idola je mini LP sa jednostavnim nazivom "VIS Idoli" (1981) na kojem se našlo samo 6 pjesama. To su pjesme "Dok dobuje kiša (u ritmu tam-tama)", "Zašto su danas devojke ljute", "Ime da da", "Malena", "Devojko mala" (Darka Kraljića) i "Hajde!" (Chucka Berryja). Ovaj mini LP je objavljen na kaseti zajedno sa mini LP-jem grupe Film na kojem je snimak njihovog koncerta u Kulušiću. Svoj ogromni komercijalni učinak ovog albuma mogu zahvaliti polusatnom televizijskom šou programu, koji je emitovan tačno pola sata prije drugog Dnevnika, na kojem su prezentirali čitav materijal. Album je doživio tiraž od 200.000 protadih primjeraka.

Slijedeći, i prvi pravi album, objavljen je 1982 godine pod nazivom "Odbrana i poslednji dani". Album je dobio naziv po istoimenom romanu Borislava Pekića. Album je po muzičkim kritičarima proglašen najboljim albumom 1982 godine i najboljim albumom YU rocka 20. vijeka, ali je album tržišno podbacio u odnosu na prvi album. Prodan je u skromnih 50.000 primjeraka. Na albumu se puno dotiču teme iz pravoslavlja i drugog svjetskog rata, pa i sam omot asocira na kukasti krst i natpis na omotu je napisan ćirilicom. Promotivni koncerti su počinjali pravoslavnim horovima i djevojkama u bijelim haljinama koje su nosile kandilo sa tamjanom. Neke pjesme sa ovog albuma su "Kenozoik", "Poslednji dani", "Odbrana" (gost Bebi Dol), "Rusija", "Igrale se delije"...





Treći album Idola je objavljen 1983 godine pod nazivom "Čokolada". Ovaj album je potpuno komercijalno ostvarenje zapakovano u slatki crveni omot na kojem se nalazi djevojčica koja jede čokoladu sa poznate etikete Zvečevo "Seka" čokolade. Prvobitna ideja je bila da se ovaj album objavi kao dupli mni LP pd nazivom "U gradu bez sna", ali je objavljen kao standardni album. Na albumu su se našle pjesme kao što su "Čokolada", "Stranac u noći", "Soda boj", "Vetar i zastave"... Naklada ovog albuma je bila 350.000 primjeraka, što je uz Riblju Čorbu (Mrtva priroda), najprodavaniji rock album u Jugosalviji do tada.

Posljednji zapis pod imenom Idoli pojavio se na albumu "Šest dana juna", što je ustvari bila muzika iz istoimenog filma. Nakon ovog albuma grupa je praktički i prestala da postoji.

Diskografija

Singlovi:

Retko te viđam sa devojkama/Pomoć, pomoć (Izgled, 1980)
Retko te viđam sa devojkama/Maljčiki (Jugoton, 1981)
Bambina/Stranac u noći (Jugoton, 1983)
Ona to zna/Ljubavi (Jugoton, 1985)

Albumi:

VIS Idoli (Jugoton, 1981)
Odbrana i poslednji dani (Jugoton, 1982)
Čokolada (Jugoton, 1983)
Šest dana juna (Jugoton, 1985)

Učešće u kompilaciji:

Paket aranžman - Razni izvođači (Jugoton, 1981)

( wikipedia)

Vlada Divljan: 'Kad smo odrastali, bilo je sramota baviti se politikom'



Čest gost zagrebačkih i hrvatskih klubova, Vlada Divljan, pjevač i vođa novovalne skupine Idoli, ovih dana boravi u Zagrebu gdje u Muzeju suvremene umjetnosti, u sklopu projekta Art pop workshop, održava radionice skladanja pop/rock pjesama.
- Ne postoje formule za pisanje pjesama, ali postoje postupci koji mogu pomoći mladim ljudima prilikom snalaženja u čitavoj toj industriji. Pokušavamo demistificirati proces stvaranja pjesama, a polaznike najviše zanimaju anegdote, kome je posvećen neki stih, što me inspiriralo za pojedinu pjesmu... priča Divljan, koji je boravak u Zagrebu iskoristio i za promociju novog EP-a benda Ljetno kino, s kojim odnedavno svira, a koji uskoro izlazi za Aquarius Records.

Diplomirani geolog

- Ljetno kino je prije nekoliko godina osnovao Max Juričić (ex-Film, Vještice, Šo! Mazgoon), a prije godinu dana prvi put smo spontano zasvirali zajedno u Saxu, gdje se rodila ideja da snimimo moje četiri pjesme. EP se zove “Četiri godišnja doba”, a aktualni singl je “Samo jednu ljubav imam”. Dvije pjesme, “Najlepša” i “Vodim te na more”, izašle su početkom lipnja, kao “proljetna” i “ljetna” pjesma, a sada izlaze “jesenja” i “zimska” - objašnjava Divljan.

Promocija EP-a je 6. prosinca u Saxu, a osim Divljana i Juričića, bend čine još Vlade Matulić (klarinet) i Filip Petković (udaraljke), dok proširena postava, Ljetno kino big band, obuhvaća još basista Marina Pelajića, Jurija Novoselića, koji svira harmoniku, Stanka Kovačića na čelu te Radislava Jovanova Gonza koji na koncertima svira specijalne udaraljke, a ovih dana snima videospot za pjesmu “Samo jednu ljubav imam”.

Iako je diplomirao geologiju, Divljan je još za fakultetskih dana znao da je glazba njegova životna preokupacija. Idoli su postojali samo četiri godine, no album “Odbrana i posljednji dani” proglašen je najboljom pločom izdanom u bivšoj Jugoslaviji.

- Mislim da je to bio vrhunac Idola i početak kraja Idola, tu smo postigli svoj zenit - kaže Divljan, koji već više od deset godina s obitelji živi u Beču, u tzv. Schubertovom Bezirku, i to u kući u čijem podrumu su snimani kadrovi folma "Treci covek "
Divljan se uspješno bavi i filmskom glazbom: radio je muziku za filmove “Šest dana juna”, “Dečko koji obećava”, “Kako je propao rokenrol”, “Crni bombarder”..

Televizor iz Norveške

- Za “Dečka koji obećava” muziku je radio Koja, a specijalno za taj film Idoli su snimili pjesme “Malena” i “Schwüle über Europa”. Filmska muzika me oduvijek privlačila, moj otac radio je u Norveškoj kao geolog, vratio se 1960. i donio sa sobom televizor, to je bio prvi televizor u ulici, tako da sam od malih nogu bio vezan za ekran. Ove sam godine napravio glazbu za dokumentarac “Žene koje su ubile svoje muževe”, a trenutno radim na glazbi za novi, kratki film Igora Mirkovića.

Vlada Divljan i politički je angažiran, i to u stranci LDP Čedomira Jovanovića, a sve je počelo 2005. godine kada je lider stranke u svojoj kampanji htio iskoristiti pjesmu Idola “Radostan dan”.

- Bilo je to prvi put da sam u modernoj srpskoj politici čuo riječi koje su mi nešto značile, pokušaj da se ne okoliša, prvi put nešto drugačiji pogled na Kosovo, neku vrstu glasa razuma. U vrijeme kada sam ja odrastao bila je sramota baviti se politikom, a pogotovo smo mi, tzv. urbana mladež, na to gledali s potcjenjivanjem i prijezirom. Ali promijenilo se vrijeme i pomislio sam da je okej da se opredijelim.

Što rade bivši Idoli

Srđan Šaper, sin poznatog košarkaškog stručnjaka Radomira Šapera, diplomirao je filmsku režiju, glumio je u kultnom filmu Slobodana Šijana “Davitelj protiv Davitelja” (uloga Spiridona Kopicla), a danas je vlasnik i direktor marketinške agencije i politički aktivan u DS-u. Politikom se bavi i Nebojša Krstić koji je po zanimanju doktor medicine i do rata je radio kao liječnik na Visu, a danas je savjetnik za odnose s javnošću bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića. Zdenko Kolar tijekom devedesetih radio je u Beogradu kao vozač tramvaja, a osim s Divljanom svira i u blues bendu Zona B. Kokan Popović živi u Južnoafričkoj Republici i ima svoj bend Kokan And The Traitors.

jutarnjilist.hr
31.11.2012.