Živjeći u doba Vukove reforme jezika i pravopisa, Mušicki se bavio i pitanjem jezika. On je za slovo j i unosi u srpsku azbuku slovo đ, izjašnjava se za narodni jezik, ali kao crkveni čovjek on je i za ruskoslovenski:
„Slovenski, serbski jezik — dva su puta, K jednoj celi vode nas.“
On nalazi da ruskoslovenski jezik treba da ostane jezik crkve i nauke, a narodni za narod i popularnu književnost.
Umro je u Karlovcu 18. marta 1837.